Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-355/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja HOTELI ŽIVOGOŠĆE d.d., OIB: 88429213928, Živogošće, Porat 136, kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. iz Zagreba, Praška ulica 10, protiv tužene UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica ZR, odvjetnica u [adresa], radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Kneževića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. iz Zagreba, tuženice osobno i punomoćnice tužene ZR, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj UR da u roku od petnaest dana plati tužitelju HOTELI ŽIVOGOŠĆE d.d. iznos od 18.987,19 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženoj UR da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju HOTELI ŽIVOGOŠĆE d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.229,48 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se zahtjev tužitelja HOTELI ŽIVOGOŠĆE d.d. da mu tužena UR naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Makarskoj protiv tužene u kojoj je istaknuo zahtjev da mu tužena plati 18.987,19 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2020. do isplate.

2. Izjavio je da 2. rujna 2019. s tuženom sklopio dva ugovora o najmu kojim mu je tužena dala u najam dvije obiteljske kuće u svrhu stanovanja radnika, na određeno vrijeme, od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021.

3. Izjavio je da je ugovorena najamnina za jednu kuću u iznosu od 148.632,00 kn te u iznosu od 96.612,00 kn za drugu kuću, odnosno u ukupnom iznosu od 245.244,00 kn /32.549,47 EUR, koji se obvezao unaprijed platiti do 31. prosinca 2019. za 2020. i do 31. prosinca 2020. za 2021. Izjavio je da je obvezu plaćanja najamnine za 2020. ispunio, odnosno da je tuženoj do 31. prosinca 2019. platio 245.244,00 kn.

4. Nadalje je izjavio da je početkom ožujka 2020. došlo do pandemije corona virusa koja je izazvala niz posljedica u svim segmentima društvenog i gospodarskog života na globalnoj razini, a posebice u turizmu kao gospodarskoj djelatnosti budući da je brojnim intervencijama i mjerama država na globalnoj razini došlo do znatnih ograničenja mobilnosti pojedinaca, pa time i putovanja općenito. S obzirom na tu okolnost da je njegovo poslovanje od ožujka 2020. pa nadalje bilo znatno narušeno te je bio suočen s brojnim otkazima rezervacija hotelskog smještaja i usluga hrane i pića u svojim objektima TUI Blue Adriatic Beach u [adresa] i TUI Blue Makarska u Igranama. Nadalje, da je 12. ožujka 2020. putem e-maila zaprimio i elektroničku poštu svog strateškog partnera TUI Grupe kojom je obavješten da zbog pandemije Covid 19, odnosno „više sile“, suspendiraju/otkazuju sve obveze iz postojećih ugovora o smještaju koji se odnose na garancije punjenja smještajnih kapaciteta i uplate dospjelih depozita po istima. Uz to da je uprava sukladno mjerama i preporukama Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske donesenim s ciljem smanjivanja rizika širenja corona virusa i osiguravanjem sigurnosti gostiju i zaposlenika, u drugoj polovici ožujka 2020. donijela odluku o privremenom zatvaranju hotela tužitelja. Zbog navedenih okolnosti da tijekom 2020. nije preuzeo, niti mogao preuzeti posjed obiteljskih kuća koje mu je tuženica dala u najam jer radi izmijenjenih okolnosti nije imao potrebu za smještajem 37 radnika u nekretninama tužene.

5. Početkom travnja 2020. da je pozvao tuženicu na sporazumni raskid sklopljenih ugovora o najmu, što je ona odbila, a budući da daljnji pregovori u vezi sa sporazumnim raskidom i mirnim rješenjem svih međusobnih odnosa nisu rezultirali uspjehom, da je bio prisiljen iskoristiti svoje pravo da u svako doba otkaže sklopljene ugovore uz prethodnu obavijest i otkazni rok od 30 dana. Tako da je izjavio otkaz predmetnih ugovora o najmu dopisom od 30. travnja 2020., koji je tuženica primila 5. svibnja 2020.

6. Stoga da je 31. svibnja 2020. prestao obveznopravni odnos između stranaka nastao temeljem ugovora o najmu od 2. rujna 2019., odnosno da je otpala osnova temeljem koje je tužena primila novčani iznos za najamninu od lipnja 2020. do prosinca 2020., pa da je taj iznos dužna vratiti i platiti zatezne kamate jer se nalazi u zakašnjenju s obzirom na to da je od nje tražio vraćanje stečenog bez osnove.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o najmu od 2. rujna 2019., kartice konta tuženika za 2018. i 2019., dopisa članova Izvršnog odbora TUI Grupe od 12. ožujka 2020., dopisa od 30. travnja 2020. uz povratnicu, saslušanjem stranaka, svjedoka OR i HR. Predložio je izvesti i dokaz vještačenjem radi utvrđenja činjenice da je platio iznos iz tužbe tuženoj.

8. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Makarskoj.

9. Izjavila je da se protivi tužbenom zahtjevu, da je kao najmodavac ispunila sve svoje obveze sukladno ugovoru o najmu, u okviru čega je postupanjem sukladno članku 3. snosila znatne porezne obveze. Nadalje, izjavila je da je činjenica je li tužitelj preuzeo posjed predmeta najma nebitna, kao i to da je i prethodnih godina unajmljivao njezine nekretnine, pa da je očito zloporabio svoju ugovornu poziciju kada je dopisom od 30. travnja 2020. otkazao, odnosno raskinuo ugovorni odnos. Uz to da je otkaz dao, netom prije početka turističke sezone 2020., dakle u nevrijeme, zbog čega nije u obvezi vratiti plaćenu najamninu.

10. Tužitelj se očitovao o navodima tužene iz odgovora na tužbu i kazao da činjenica ispunjenja ugovornih obveza od strane tuženice nije od utjecaja na rješenje predmetne pravne stvari, niti da tvrdi da tuženica svoje ugovorne obveza nije ispunila. Zbog pojave pandemije bolesti COVID-19 da nije mogao preuzeti posjed obiteljskih kuća koje mu je tuženica dala u najam i da nije imao potrebu za smještajem 37 radnika u nekretninama tuženice, zbog čega se poslužio svojih pravom da u svako doba otkaže sklopljene ugovore uz prethodnu obavijest i otkazni rok od 30 dana. To pravo, koje je ujedno predstavljalo i pravo tuženice da je zakonito te da ga tuženica ne osporava. Navod tuženice da je otkaz dan u nevrijeme da je paušalan i neosnovan jer da činjenica početka turističke sezone 2020. ne znači da je riječ o nevremenu u smislu članka 212. Zakona o obveznim odnosima. Iako pojam „nevrijeme“ predstavlja pravni standard koji se tumači u skladu s okolnostima konkretnog slučaja, da je jasno da se u ovom slučaju ne može raditi o nevremenu na štetu tuženice, već upravo suprotno, o objektivnim, izvanrednim i nepredvidivim okolnostima koje su onemogućile tužitelja u korištenju predmeta najma i dovele do poslovnog sloma turističkog sektora.

11. Tužena je istaknula i prigovor zastare. Izjavila je da smatra da nije bilo razloga za otkazivanje ugovora, već eventualno traženja raskida ili izmjene ugovora zbog otežanog ispunjenja obveze tužitelja. Nadalje, izjavila je da su 2020. i 2021. bile uspješne turističke godine te je predložila da sud naloži tužitelju da dostavi financijsku dokumentaciju i da sud izvede dokaz vještačenjem radi utvrđenja prihoda tužitelja za 2020. i 2021. od djelatnosti hotela.

12. Rješenjem poslovnog broja P-852/2024-7 od 12. svibnja 2025. Općinski sud u Makarskoj oglasio se stvarno nenadležnim i dostavio predmet ovom sudu kao stvarno nadležnom sudu.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena plati (vrati) najamninu za sedam mjeseci u 2020. koju je platio na temelju dva ugovora o najmu koja je otkazao.

14. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava ugovora o najmu od 2. rujna 2019., kartice konta tuženika za 2018. i 2019., dopisa članova Izvršnog odbora TUI Grupe od 12. ožujka 2020., dopisa od 30. travnja 2020. uz povratnicu, saslušanjem tužene, svjedoka OR i HR.

15. Sud nije izveo dokaz vještačenjem radi utvrđenja iznosa prihoda koje je tužitelj ostvario u 2020. i 2021. od obavljanja djelatnosti hotela jer ta činjenica nije bila bitna za rješenje stranačkog spora, a prema članku 220. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud nije izveo niti dokaz vještačenjem koji je predložio izvesti tužitelj radi utvrđenja činjenice da je platio najamninu tuženoj za 2020. jer ta činjenica nije bila sporna, a sukladno članku 221. stavku 1. ZPP-a ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice.

16. Propisano je člankom 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

17. Propisano je člankom 576. ZOO-a da ugovor o najmu čije trajanje nije određeno niti se može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj poštujući određeni otkazni rok. Ako duljina otkaznog roka nije određena ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajima, ona iznosi osam dana za najam pokretne stvari, a za najam nekretnine trideset dana. Otkaz ugovora o najmu nekretnine daje se u pisanom obliku. Ako je iznajmljena stvar u takvu stanju da je njezina uporaba opasna za zdravlje, najmoprimac može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka, iako mu je to stanje u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato. Odreknuće najmoprimca od prava iz stavka 4. ovoga članka nema pravni učinak.

18. Propisano je člankom 212. ZOO-a da svaka strana može okončati otkazom ugovor, ako trajanje obveznog odnosa nije određeno. Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani. Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme. Otkazani obvezni odnos prestaje kad istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje nakon isteka roka određenog zakonom ili običajem, odnosno istekom primjerenog roka. Strane mogu ugovoriti da će njihov obvezni odnos prestati samom dostavom otkaza, ako za određeni slučaj zakon ne naređuje što drugo. Vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom.

19. Nema spora među strankama o tome da su sklopile dva ugovora o najmu.

20. Iz isprava ugovora o najmu vidjeti je da su sklopljeni 2. rujna 2019.

21. Predmet ugovora je najam obiteljske kuće u svrhu stanovanja 17 radnika tužitelja, odnosno najam obiteljske kuće u svrhu stanovanja 22 radnika tužitelja.

22. Ugovori su sklopljeni za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. Ugovoreni iznos najamnine tužitelj se obvezao platiti unaprijed do 31. prosinca 2019. za 2020., odnosno do 31. prosinca 2020. za 2021.

23. Člankom 9. i jednog i drugog ugovora je određeno da svaka strana ugovora može otkazati ugovor uz prethodnu obavijest i otkazni rok od trideset dana, nakon čega će se sačiniti konačni obračun i podmiriti sva dugovanja.

24. Nema spora o tome da je tužitelj izjavio otkaz i jednog i drugog ugovora o najmu.

25. Dopisom od 30. travnja 2020. tužitelj je obavijestio tuženu o otkazu oba ugovora o najmu, ali ju je ujedno pozvao da sporazumno raskinu ugovor, a stoga što je uprava donijela odluku o privremenom zatvaranju hotela na neodređeno razdoblje slijedom preporuka nadležnih institucija Republike Hrvatske i smjernica koje su dane s ciljem smanjenja rizika širenja korona virusa i osiguranja sigurnosti gostiju i djelatnika hotela. Iz povratnice je vidljivo da je tužena primila dopis tužitelja 5. svibnja 2020.

26. Iz dopisa punomoćnika tužitelja odvjetnika LR koji je tužena primila 16. listopada 2020., što je zabilježeno u povratnici, vidjeti je da isti u dopisu traži od tužene povrat sredstava danih kao najamnina, zbog otkaza ugovora koji je izjavljen 30. travnja 2020. Ujedno u dopisu spominje sastanak stranaka održan 17. lipnja 2020. i prijedlog tužene da se najamnina koja je unaprijed plaćena za 2020. računa u ispunjenje obveze za 2021., te izjavljuje da tužitelj na to ne pristaje jer zbog neizvjesnosti u trajanju pandemije tužitelj nema interesa za smještajem radnika u 2021.

27. Svjedok HR je izjavio da se nedugo nakon što je postao član uprave dogodila se epidemija korona virusa i da su uvidjeli da zbog nastalih okolnosti jedan od dva hotela u kojima tužitelj posluje neće raditi te godine, a tako da je i bilo. Inače da tužitelj obavlja djelatnost u dva hotelu od 5,5 do 6 mjeseci godišnje s velikom popunjenošću, a te je godine radio u jednom hotelu dva mjeseca sa značajno manjom popunjenošću. Zbog toga da je na raspolaganju imao vlastiti kapacitet za smještaj radnika i nije imao potrebu za nekretninama tužene. Tužena da je obaviještena o tome da tužitelj neće imati potrebu za smještajem radnika u trećem ili četvrtom mjesecu te godine, da je održan sastanak s njom na kojem je bila prisutna OR i on te su razmatrali opcije. Iskazao je da su tražili od tužene da vrati novce, no da je ona izjavila da novce nema, pa da su predložili obročnu otplatu ili da ubuduće koriste nekretninu, a ne platimo, no da prema njenoj izjavi to nije bilo moguće jer je rečeno da će se objekti srušiti radi izgradnje zgrade.

28. Svjedokinja OR je izjavila da je tužitelj s tuženom surađivao radi najma istih kuća kao iz predmetnog ugovora i u 2016. i 2017., 2018. i 2019.. Ugovori za te godine su imali drugačije uvjete nego predmetni ugovor. Naime, u prethodnom razdoblju da se ugovor s tuženom sklapao u razdoblju od 15. travnja do 15. listopada, kad je hotel otvoren, te se najamnina plaćala mjesečno. Objekte tužene tužitelj da je koristio za smještaj sezonskih radnika učenika i studenata i to učenika Srednje škole Metković, tako da tužitelju nije bilo važno imati kuću u najmu cijelu godinu. No, pred kraj sezone 2019. Uprava da je donijela odluku da će za 2020. i 2021. sklopiti ugovor o najmu za cijelu godinu i da će se najamnina platiti odjednom za cijelu sljedeću godinu. Ona da je sastavila tekst ugovora po nalogu uprave. Odredba ugovora kojom su definirani uvjeti otkaza, da je istovjetna odredbi koja je o tome bila ugovarana i u prethodnom razdoblju. Početkom 2020. da je došlo do epidemije korona virusa te da je vlasnik donio odluku da se hoteli neće otvarati i da se svi ugovori o najmu, ali i o zakupu u kojima je tužitelj zakupodavac, raskinu. To stoga što su mislili da se hoteli te godine uopće neće otvoriti. Krajem ožujka da su zvali sve najmodavce da se ugovori raskidaju i da su svi sporazumno raskinuli ugovor osim tužene. Tužena da je dolazila na pregovore na kojima je izjavljivala da je novac potrošila, pa je jedne prigode na sastanku s njom i direktorom U razmatrana mogućnost vraćanja novca na rate. Tužena da o tome nije ništa rekla, osim da je novac potrošila. Nakon toga da je i tadašnji odvjetnik tužitelja LR pregovarao s tuženom da vrati novce, no bez uspjeha. Već u ožujku da su tuženoj rekli da objekte neće koristiti i da su tražili da se ugovori sporazumno raskinu te da se sačini obračun i dio najamnine vrati. Pregovori s tuženom da su trajali od ožujka do lipnja te godine.

29. Tužena je potvrdila činjenicu da su stranke surađivale temeljem ugovora o najmu njene dvije kuće od 2016. do 2019. i da je u tom razdoblju najamnina plaćena mjesečno i to za razdoblje od 15. travnja do 15. listopada, kao i činjenicu da su u njenim kućama bili smješteni studenti, odnosno učenici. Izjavila je da je razlika između ugovora za 2020. i 2021. posljedica toga što je htjela kuću srušiti, jednu od ove dvije kuće i to da je rekla tužitelju, no da je tužitelj predložio sklapanje ugovora na dvije godine, da ne sruši kuću. Ugovor da je sastavio tužitelj, a ona da je pročitala ugovor i da joj je sve bilo jasno. Izjavila je da je još od 2011. imala projekt izgradnje hotela, a jedna od kuća se nalazi na čestici na kojoj je put planiran prema zgradi hotela. No, da nije dobila kreditna sredstva za izgradnju hotela, pa da je od toga odustala te 2021. počela graditi zgradu na zemljištu na kojem je planiran hotel i zbog toga srušila jednu od predmetnih kuća 2021. Nakon što je pandemija krenula, u travnju da je išla kod gospodina HR tražiti informacije o tome hoće li tužitelj koristiti kuće. On da je rekao da neće koristiti kuće i da ju je pitao što će s novcima, na što da je predložila da će sljedeću godinu "jednu kuću dati gratis". Te prigode, kad je bila kod gospodina HR u travnju, da joj je rekao da neće uzeti kuće ni 2020., a ni sljedeće, da bi potom u svibnju to primila i pisano. Izjavila je da misli da je razlog prestanka odnosa, odnos bivše i nove uprave tužitelja. Naime, da je nova uprava tražila da se svi ugovori tužitelja ponište, pa su tako poništili ugovor za jednu kuću do hotela i još jednu na rivi. Izjavila je da joj je poznato da su te sezone radnici tužitelja spavali u kamp kućicama u kampu tužitelja koji se nalazi uz njenu kuću. To da nisu bili učenici, već stalni sezonci. Te godine da nije bilo puno gostiju, ali ih je nešto bilo. Izjavila je da smatra da je možda mogla preko mađarske agencije iznajmiti kuću, no na kraju da ništa nije mogla jer bi za iznajmljivanje gostima drugačije sredila kuću i uzela bi kategorizaciju, ali tad da je bilo kasno za sve. Izjavila je da se bavi turizmom u drugoj kući od 2021., koju je uredila, da je iznajmljuje preko Booking-a, da je obveznik PDV-a i da ima 95.000,00 eura prihoda od najma.

30. Stranački ugovori o najmu su trajni obvezni odnosi zasnovani na određeno vrijeme, s rokom trajanja do 31. prosinca 2021. Takav trajni obvezni odnos zasnovan na određeno vrijeme prestaje protekom vremena na koje je sklopljen, ali može prestati i otkazom, ako je ugovoreno pravo na otkaz. To je jedan od načina ostvarenja slobode ugovaranja strana ugovora.

31. Stranke su to pravo ugovorile člankom 9.

32. Otkaz je jednostrana izjava volje koja kad je priopćena drugoj strani dovodi do prestanka ugovora, pa time i oslobađanja ugovornih strana od ispunjenja obveza ubuduće.

33. Iz dopisa od 30. travnja 2020. vidljivo je da je tužitelj iskoristio ugovoreno pravo otkaza i da je otkaz priopćio tuženoj. On je u tom dopisu ponudio i mogućnost sporazumnog raskida na koji tužena nije pristala, ali je pri tome jasno i nedvojbeno izjavio tuženoj volju da ugovor prestane. Baš je tužena u svom iskazu izjavila da je u travnju 2020. razgovarala sa svjedokom HR i da joj je rekao da kuće neće koristiti ni 2020., a ni sljedeće godine.

34. Dakle, tužitelj je, to proizlazi iz iskaza tužene i svjedoka izjavio otkaz tuženoj u travnju 2020., te je tuženoj izjavu o otkazu dostavio i u pisanoj formi. Stranke su ugovorile otkazni rok od 30 dana. Tužena je izjavu tužitelja o otkazima ugovora o najmu primila još u travnju 2020., pa su stranački ugovori prestali sukladno članku 212. stavku 4. ZOO-a istekom otkaznog roka od trideset dana, odnosno najkasnije 1. lipnja 2020.

35. Tužena je tvrdila da je otkaz dan u nevrijeme, a u iskazu izjavila da je možda mogla preko mađarske agencije iznajmiti kuću, no na kraju da ništa nije mogla jer bi za iznajmljivanje gostima drugačije sredila kuću i uzela bi kategorizaciju, ali tad da je bilo kasno za sve. S druge strane je izjavila da je jednu kuću i prije zasnivanja ugovornog odnosa mislila srušiti i da ju je srušila zbog izgradnje drugog objekta, a drugu da iznajmljuje. Iz navedenog ne proizlazi zaključak o postojanju okolnosti zbog kojih bi se moglo zaključiti da je otkaz dan u nevrijeme. Dakle nema dokaza da je tužena dovedena u prilike zbog kojih bi mogla nastati šteta prouzročena prestankom obveze.

36. Propisano je člankom 1111. ZOO-a da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

37. Osnova temeljem koje je tužitelj platio tuženoj najamninu za 2020. u ukupnom iznosu od 148.632,00 kn/19.726,86 EUR i 96.612,00 kn/12.822,62 EUR je otpala s danom prestanka ugovornih odnosa, pa je tuženika temeljem članka 1111. ZOO-a dužna vratiti najamninu plaćenu za razdoblje od lipnja do prosinca 2020. Točnije dužna je vratiti sedam mjesečnih iznosa najamnina po jednom ugovoru u ukupnom iznosu od 86.702,00 kn11.507,33 EUR i 56.357,00 kn/7.479,86 EUR po drugom ugovoru, odnosno ukupno 143.059,00 kn/18.987,19 EUR. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tužena plati 18.987,19 EUR

38. Na iznos od 18.987,19 EUR tužena je dužna platiti zatezne kamate jer se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem obveze vraćanja stečenog na temelju osnove koja je otpala, pa je sud temeljem članka 1115. ZOO-a i članka 29. stavka 2. ZOO-a prihvatio i zahtjev za plaćanje zateznih kamata od 1. listopada 2020. jer je tužena i ranije od tog datuma pozivana vratiti sredstva dana za ispunjenje obveze na temelju osnove koja je otpala, a sukladno članku 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužitelj je uspio u parnici, pa mu je tužena dužna naknaditi troškove ovog postupka.

40. Tužitelju su za vođenje parnice sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa) priznati troškovi:

- sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 16. listopada 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 22. siječnja 2026. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- sastava podneska od 19. rujna 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr.8.4. Tarife)

- sastava podneska od 17. ožujka 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

- sastava podneska od 23. listopada 2025. u iznosu od 312,50 EUR (Tbr.8.3. Tarife)

- sudske pristojbe tužbe u iznosu od 118,16 EUR ( sukladno Tar.br. 1 Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023., dalje: Uredba)

- sudske pristojbe presude u iznosu od 236,32 EUR ( sukladno Tar.br. 2. tarife sudskih pristojbi iz Uredbe)

41. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.229,48 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

42. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi više traženi trošak sastava podneska od 23. listopada 2025. u iznosu od 312,50 EUR sa zateznim kamatama jer je riječ o ostalim podnescima za koje se nagrada određuje prema Tbr.8.3. Tarife.

U Splitu 3. ožujka 2026.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- odvjetnik dr.sc. Marko Rašica, uz rješenje o pristojbi presude

- odvjetnica ZR,

- u spis