REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1637/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet iz Zagreba, Šalata 3, OIB: 45001686598, zastupan po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 30. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Željka Petrišića, odvjetnika, dana 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju Sveučilištu u Zagrebu, Medicinskom fakultetu, Zagreb, Šalata 3, OIB 4501686598 iznos od 120.583,39 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.182,58 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2619/16 od 21.7.2017. naloženo tužitelju da plati tuženiku na ime naknade plaće za razdoblje od svibnja 2006. do travnja 2014. iznos od 862.724,57 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 128.312,50 kn s pripadajućom kamatom. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1553/17 od 15.1.2019. potvrđena je prvostupanjska presuda, osim u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza i doprinosa na dohodak i prireza porezu na dohodak, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Temeljem naprijed navedenih presuda tužen ik je pokrenuo dana 22.7.2019. prisilnu naplatu putem Financijske agencije Zagreb u skladu sa specifikacijom naplate tražbine po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2619/16 od 21.7.2017. Tužitelj je s osnova navedenog isplatio tuženiku dana 23.9.2019., neto iznos od ukupno 908.535,55 kn (iznos od 759.984,44 kn na ime naknade neto plaća, iznos od 147.551,11 kn na ime parničnog troška, zajedno s kamatama), te 1.000,00 kn na ime naknade za prisilnu naplatu, kao i pripadajuće poreze, prireze i doprinose. Vrhovni sud RH je rješenjem broj Rev-3805/2019 od 6.12.2022. temeljem revizije tužitelja ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1553/17 od 15.1.2019. i vratio predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj Gž R-373/2023 od 4.7.2023. ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2619/16 od 21.7.2017. i predmet vratio na ponovno suđenje. Kod Općinskog radnog suda u Zagrebu u tijeku je ponovno suđenje po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja, koje se vodi u predmetu pod brojem Pr-1243/2023. S obzirom da je naknadno otpala osnova na temelju koje je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 908.535,55 kn, to je tuženik u smislu članka 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti tužitelju iznos koji mu je isplaćen na ime neto plaća i parničnog troška i kamata. U Republici Hrvatskoj je od 1.1.2023. službena valuta EUR, pa novčani iznos od 908.535,55 kn temeljem službenog tečaja od 7,5345 kn za 1 EUR iznosi 120.583,39 EUR. Stoga tužitelj predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje st. I izreke ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Iz historijata tužbe proizlazi da su navodne uplate izvršene temeljem pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2619/16. U tom slučaju, primatelj je savjesni stjecatelj te je na temelju pravomoćne presude stekao pravo vlasništva nad dosuđenim iznosima i on ih opravdano drži kao svoje i s njima slobodno raspolaže. Navodi da je u konkretnom slučaju sud dužan primijeniti čl. 1 Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na niz sudskih odluka međunarodnog suda u vezi primjene navedene konvencije, tako npr. u predmetu Ž c/a Hrvatska (Zahtjev br. 679/11) u kojem Europski sud za ljudska prava zauzima sljedeće stavove: „60. Sud je kontinuirano smatrao da postojanje duga potvrđeno obvezujućom i provedivom presudom pruža korisniku presude „legitimno očekivanje” da će se dug platiti i predstavlja jedno od „vlasništva” korisnika u smislu članka 1. Protokola br. 1. Ukidanje te presude predstavlja miješanje u njegovo ili njezino pravo na mirno uživanje vlasništva (vidi, među mnogim drugim, D, prethodno navedeno, § 32., i Bočvarska, prethodno navedeno, §§ 78. -79.). To je posebno istinito u ovom slučaju, u kojem je pravomoćna i izvršna presuda u korist podnositelja zahtjeva izvršena i podnositelj zahtjeva bio je dužan vratiti dio duga utvrđenog presudom u skladu s ukidanjem, što je predstavljalo lišavanje vlasništva (vidi, mutatis mutandis, T, prethodno navedeno, §§ 74. i 77.; Kehaya i drugi protiv Bugarske, br. 47797/99 i 68698/01, § 74., 12. siječnja 2006.; i, suprotno tome, N i drugi „vojni umirovljenici iz Novocherkasska”, prethodno navedeno, § 59.).

61. S tim u vezi, Sud ponavlja da prvi i najvažniji zahtjev članka 1. Protokola br. 1 glasi da bilo koje miješanje od strane tijela javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Vladavina prava, jedno od temeljnih načela demokratskog društva, nerazdvojno je svojstveno svim odredbama Konvencije (vidi E i Pinc protiv Republike Češke, br. 36548/97, § 45., ECHR 2002-VIII, s daljnjim upućivanjima). Načelo zakonitosti također predmnijeva kako su primjenjive odredbe domaćeg zakona dovoljno pristupačne, precizne i predvidive u njihovoj primjeni (vidi Broniowski protiv Poljske [VV], br. 31443/96, § 147., ECHR 2004-V). Nadalje, lišavanje vlasništva može biti opravdano samo ako se pokaže da je „u javnom interesu” i ako zadovoljava zahtjev proporcionalnosti postizanjem pravične ravnoteže između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca (vidi Sporrong i Lönnroth protiv Švedske, 23. rujna 1982., §§ 69.-74., Serija A br. 52). 62. U ovom predmetu Sud je već utvrdio da su lišavanjem pravomoćne odluke od 3. listopada 2003. bilo kakvog pravnog učinka vlasti prekršile načelo pravne sigurnosti sadržano u članku 6. § 1. Konvencije (vidi prethodni stavak 60.). Stoga se ne može tvrditi da je predmetno lišavanje vlasništva bilo zakonito u smislu Konvencije. Ovaj predmet stoga predstavlja neuspjeh priznavanja učinka presuđene stvari (res judicata) na pravomoćnu presudu donesenu u parničnom postupku. Ne može se smatrati da je javni interes koji nadjačava temeljno načelo pravne sigurnosti i podnositeljeva prava opravdao ponovno razmatranje spora i posljedično lišavanje podnositelja njegovog vlasništva (vidi Tregubenko protiv Ukrajine, br. 61333/00, § 54., 2. studenog 2004., i Kehaya i drugi, prethodno navedeno, § 76.)“. Tuženik ističe da sudovi u Republici Hrvatskoj primjenjuju konvenciju i prihvaćaju sudsku praksu međunarodnog suda, pa tako i u pravomoćnoj odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6384/15 od 30.5.2017. Prema tome, zahtjev tužitelja radi isplate utuženog iznosa, izravno je zadiranje u uživanje vlasništva tuženika, što je nedopustivo i takvom zahtjevu sud ne može i ne smije pružiti pravnu zaštitu. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je parnica kojom tuženik, kao tužitelj zahtjeva isplatu naknade plaće, za vrijeme u kojem nije radio i konzumirao ugovor o radu zbog nezakonite odluke o otkazu, i dalje u tijeku. Dakle, neizvjesno je kako će ta parnica završiti. Neovisno od prednjeg, pravne posljedice odluke o otkazu propisane su Zakonom o radu. Tuženiku je nezakonito otkazan ugovor o radu i naloženo vraćanje na rad, pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu br. PR-1391/06 koja je i provedena, te je tužitelj i vraćen na rad i obavljanje kumulativnog radnog odnosa, dakle sud je uspostavio pravnu situaciju koja je prethodila nezakonitom otkazu. Pravne posljedice nezakonitog otkaza propisane su Zakonom o radu, a sad to propisuje čl. 95 ( NN 93/14 i 151/22). Nadalje tuženik ističe kako su u nizu sudskih odluka, sudovi u slučaju nezakonitog otkaza, dosudili radniku naknadu plaće, pa se tuženik poziva na Odluku Vrhovnog suda RH br. VSRH Revr 64/2014. od 28.10.2014. Tuženik predlaže da se ovaj spis dostavi na predmet Pr- 1243/2023, i da se ovaj predmet spoji na predmet Pr-1243/23 radi jedinstvenog raspravljanja i donošenje jedinstvene odluke, u svrhu načela ekonomičnosti postupka, na taj način isti dokazi ne bi se izvodili u dvije parnice, koristili bi se obračuni i vještački nalazi, što bi ubrzalo i pojeftinilo postupak. Konačno , izbjegla bi se moguća apsurdna situacija prema kojoj bi u isto vrijeme postojale dvije konfrontirajuće odluke, što bi dovelo do potpune pravne i životne konfuzije. Naime, teoretski je moguće da u ovom sporu sud usvoji tužbeni zahtjev, a da zahtjev tuženika istodobno bude usvojen u parnici Pr-1243/23 čime bi nastala vrlo složena situacija da se o istim novčanim iznosima dva puta sudi. Pri tome ističe da je tužitelj nezakonito otkazao ugovor o radu tužitelja 2006. pa se nakon svih pravomoćno dovršenih postupaka i pravomoćnih i izvršenih sudskih odluka, nakon 18 godina ponovno preotvara parnica radi naknade plaće i tužitelj, pored potpuno jasne pravne situacije (pravomoćno utvrđenje nezakonitosti otkaza i vraćanja na rad) zloupotrebljava procesnu trenutnu situaciju, i zahtjeva povratak nečega što je odavno postalo vlasništvo tuženika, i što mu sigurno pripada temeljem zakona. Ukoliko sud ne prihvati prijedlog i ne dođe do spajanja predmeta radi jedinstvenog vođenja postupka i donošenja jedinstvene presude, tuženik predlaže prekid ovog postupka, do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred ovim sudom pod br. Pr-1243/23. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom.

3. U dokaznom je postupku izvršen uvid u: Presudu ovog suda poslovni broj Pr- 2619/2016 od 21.07.2017., Presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R - 1553/2017 od 15.01.2019., Obavijest Financijske agencije koju je tuženik zaprimio 26.07.2019., Zahtjev za izravnu naplatu tuženika upućen Financijskoj agenciji od 22.07.2019., Specifikaciju naplate tražbine po presudi ovog suda poslovni broj Pr - 2619/2016 od 21.07.2017., Izvadak broj 226 po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb d.d. od 23.09.2019., Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broje Rev-3805/2019 od 06.12.2022., Rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-373/2023 od 04.07.2023. Putem e-spisa izvršen je uvid u parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1391/2006, koji se potom vodio pod poslovnim brojem Pr-356/2013, te javnu dostupnu i objavljenu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-414/2024, te je putem e-spisa izvršen uvid u parnični predmet ovog suda poslovni broj Pr-1243/2023.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22). ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Uvidom u e-spis, u parnični predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1391/06, koji se nadalje vodio pod poslovnim brojem Pr-356/2013, odnosno u javno dostupnu i objavljenu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-414/2014, koja je donijeta u tom predmetu, proizlazi da je presudom navedenog suda prvog stupnja, utvrđeno da je Odluka ovdje tužitelja od 20. travnja 2006. o izvanrednom otkazu ugovora o radu ovdje tuženiku, nedopuštena, te je naloženo ovdje tužitelju da vrati ovdje tuženika na rad, te je odlučeno o troškovima postupka. Navedena činjenica nije sporna između stranaka.

6. Uvidom u e-spis, parnični predmet ovog suda poslovni broj Pr-1243/2023 koji se također vodio između istih stranaka kao i u ovom parničnom predmetu, sud je utvrdio da je prvostupanjskom presudom ranijeg poslovnog broja spisa Pr-9062/14 od 20.04.2016. ovdje tuženiku dosuđena neisplaćena plaća u visini od 862.724,57 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, sve za razdoblje od 01.05.2006. do 30.04.2014. Kako proizlazi iz navedenog parničnog predmeta financijski vještak je dao mišljenje da potencijalna bruto plaća tužitelja za utuženo razdoblje od 1. svibnja 2006. do 30. travnja 2014. iznosi 1.074.641,52 kuna, alikvotni dio isplaćene plaće od poslodavca poliklinika Sinteza i umanjenje od 10% bruto plaće primljene od KBC Zagreb iznosi ukupno 211.917,13 kuna, pa ukupna razlika za utuženo razdoblje iznosi 862.724,57 kuna. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 1274/16 od 27.09.2016. ukinuta je navedena prvostupanjska odluka te je spis vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Postupak se nadalje vodio pred ovim sudom, pod poslovnim brojem spisa Pr-2619/16 gdje je ponovno donijeta prvostupanjska presuda dana 21.07.2017., kojom je ovdje tuženiku dosuđen isti iznos plaće za isto razdoblje. Navedena presuda je potvrđena drugostupanjskom odlukom poslovni broj Gž R-1553/2017 od 15.01.2019., na način da je u bitnom suđeno:

"Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2619/16-69 od 21. srpnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naložena isplata bruto iznosa od 862.724,57 kuna, zajedno sa zateznim kamatama na svaki dospjeli iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. “ 7. Kako slijedi iz Zahtjeva za izravnu naplatu kojeg je podnio ovdje tuženik, a kako bi se naplatio iz pravomoćne i ovršne presude, dana 22.07.2019., ista naplata je i uslijedila što proizlazi iz Izvatka po transakcijskom računu broj 226 Privredne banke Zagreb d.d. od 23.09.2019. S računa ovdje tužitelja je prenesen iznos neto plaće zajedno sa zateznim kamatama od 759.984,44 kuna, (752.682,91 kn i 7.301,53 kn), na račun ovdje tuženika po osnovi plaće, isplaćen je porez i prirez na dohodak i doprinosi, trošak parničnog postupka koji je isplaćen punomoćniku ovdje tuženika u iznosu od 147.551,11 kuna, te naknada temeljem Zakona o provedbi prisilne naplate u iznosu od 1.000,00 kuna. Navedene iznose, koji ukupno iznose 908.535,55 kuna, odnosno 120.583,39 eura, tužitelj potražuje od tuženika po osnovi stečenog bez osnove.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3805/2019 od 06.12.2022., povodom revizije ovdje tužitelja ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1553/2017 od 15.01.2019. u dijelu u kojem je dosuđena plaća tužitelja za naprijed navedeno razdoblje, te je predmet u tom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da je Pravilnik o radu od 27.07.2010. opći akt ovdje tužitelja, pa da je nejasno kako bi taj opći akt mogao biti izmijenjen Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu Kliničkog bolničkog centra Zagreb, odnosno druge pravne osobe – drugog poslodavca. Nadalje je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-373/2023 od 04.07.2023. ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Pr-2619/2016 od 21.07.2017. u dosuđujućem dijelu (isplate plaće sa zateznim kamatama), te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Presudom ovog suda poslovni broj Pr -1243/2023 od 17.09.2024. naloženo je ovdje tužitelju platiti ovdje tuženiku iznos od 114.503,19 eura / 862.724,57 kuna zajedno sa zateznim kamatama, te parničnim troškovima sa zateznim kamatama. Navedeno ponovno po osnovi neisplaćene plaće ovdje tuženiku za razdoblje od 01.05.2006. pa do 30.04.2014., a kao posljedici nedopuštene Odluke o otkazu koju mu je dao ovdje tužitelj.

9. Tuženik je suprotstavio prigovor povrede prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokolom broj 1 uz Konvenciju ("Narodne novine" - "Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje Konvencija), te se pozvao na pravna stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje ESLJP) u pogledu Konvencijskih načela mirnog uživanja prava vlasništva. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-30/2025. od 26.08.2025., koje je doneseno u ovom parničnom predmetu, odgovoreno je na to pitanje.

10. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a određeno da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Upravo se u ovoj pravnoj stvari radi o osnovi koja je kasnije otpala čime je nastao predmetni izvanugovorni odnos, a nije od značaja je li isplata po ranije postojećoj osnovi, koja je sad otpala osnova, učinjena dobrovoljno ili u postupku prisilne ovrhe dok je opseg vraćanja definiran u čl. 1115. ZOO-a na način da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO, stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

11. U konkretnom slučaju pravni osnov temeljem kojeg je izvršena naplata utuženog iznosa otpao je donošenjem revizijske odnosno županijske odluke te bi tuženik bio u obvezi tužitelju vratiti utuženi iznos primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a, čl. 1115. ZOO-a i čl. 1117. st. 2. ZOO-a. Naime, donošenjem odluke najvišeg suda kojom je ukinuta drugostupanjska presuda, a potom je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu te je predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ukinute su i sve posljedice koje je pravomoćna sudska odluka proizvela. Pritom nije odlučno da se nakon što je otpala osnova stjecanja i dalje vodi postupak s tim u vezi niti ta okolnost može biti razlog za zadržavanje tuđe imovine bez pravne osnove (pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev- 109/2019 od 23. siječnja 2019. i Rev-1427/2021 od 7. ožujka 2023.).

12. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev.

13. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

14. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke, ali isto tako niti provoditi daljnje dokaze.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 120.583,39 eura temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 1.815,37 eura, (Tbr., 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 26.09.2024. , 24.10.2024., 30.01.2026., za svako u iznosu od 1.815,37 eura, sastav podneska od 19.01.2024. u visini od 1.815,37 eura (Tbr.8.t.1., 7.t.1.). sastav žalbe u visini od 2.269,21 eura, što ukupno iznosi 11.346,06 eura a uz PDV od 2.836,52 eura, trošak ukupno iznosi 14.182,58 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

16. Sud ne nalazi potrebnim određivati prekid postupka jer je u parničnom predmetu ovog suda poslovni broj Pr-1243/23 već donijeta prvostupanjska presuda, te se ne radi o prethodnom pitanju koje bi bilo od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Stoga nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 213. ZPP-a. S obzirom na donesenu presudu u tom predmetu, nema uvjeta niti za spajanje postupaka radi zajedničkog raspravljanja.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 03. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave ove odluke.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika