Poslovni broj: Povrv-2527/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista CĆ, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik VĆ, zaposlenik tužitelja, dipl. iur., protiv tuženika NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja VĆ, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 03. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-1835/2022 od 17. lipnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.690,49 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.268,34 EUR od 29.01.2022. godine do isplate,

- na iznos od 985,54 EUR od 26.02.2022. godine do isplate,

- na iznos od 183,34 EUR od 29.03.2022. godine do isplate,

- na iznos od 253,27 EUR od 26.04.2022. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-1835/2022 od 17. lipnja 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 98,36 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika Ivanke Birkić- Šarić dana 13. prosinca 2022. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 2.690,49 EUR kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Nadalje, tužitelj je dana 14.02.2024.g. dostavio ispravljeni ovršni prijedlog, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-

1835/22 dana 17. lipnja 2024. godine

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći prigovor zastare.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e OZ-a, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-2527/2024 od 12. kolovoza 2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS- Ovrv-1835/22 od 17. lipnja 2024. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na pripremno ročište održano dana 18. veljače 2026.g., niti je ispričao svoj nedolazak, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 ZPP-a Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) na prijedlog punomoćnika tužitelja održao pripremno ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 20 spisa), prijepise utuženih računa (list 87-90 spisa), analitičku karticu kupca (list 91 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 20.690,49 EUR odnosi na odnosi na dospjele mjesečne račune za isporučeni i utrošeni plin za period od mjeseca prosinca 2021.g. do ožujka 2022.g. za stambeni prostor tuženika na adresi u [adresa], na ime tuženika kao korisnika usluge i obveznika plaćanja za obračunske periode kako to proizlazi iz citiranih isprava, i koji su računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodno obračunsko razdoblje. Nadalje, sud je uvidom u račun koji je dospio dana 28.01.2022.g. utvrdio da se isti odnosi na obračunsko razdoblje za mjesec prosinac 2021.g., račun dospio dana 25.02.2022.g. za mjesec siječanj 2022.g., dok se računi dospjeli na dane 28.03.2022.g. i 25.04.2022.g. odnose za mjesec veljaču i ožujak 2022.g.

7. Imajući u vidu da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao potrošač plina za stambeni prostor na adresi u [adresa] (a koje činjenice tuženik nije niti osporio do okončanja ovog postupka, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika u ovome postupku kao prijavljenog korisnika plina za utuženo razdoblje za period od mjeseca prosinca 2021.g. do ožujka 2022.g., a time i osnov tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom čl. 2. st. 1. i 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba 18/02 - u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama. Tuženik kroz postupak ne spori vlasništvo nad predmetnom nekretninom u utuženom razdoblju niti spori da mu je tužitelj isporučivao uslugu.

9. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženih računa vidljivo stanje glavnog plinomjera, potrošnja plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin te uzevši u obzir činjenicu da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju plina u njegovom prostoru u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta (a niti se je pozvala na predmetnu činjenicu), sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunatog isporučenog i potrošenog plina za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

10. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanja plinomjera, potrošnje plina, kao i način obračuna naknade za isporučeni i potrošeni plin po plinomjeru koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, odnosno tvrdnju da utuženi iznos ne odgovara stvarnom dugu, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio, slijedom čega je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a u cijelosti otklonio prigovor tuženika u odnosu na visinu utuženih računa.

11. Sud nadalje zastarni prigovor istaknut od strane tuženika nalazi neosnovanim. Naime, kako je u konkretnom slučaju tuženik koristio navedenu komunalnu uslugu u za potrebe kućanstva, slijedom čega se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08; dalje u tekstu: ZOO), to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu isporuke plina za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Obzirom na zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća svake pojedinačne tražbine za isporučeni a koji su računi dospjeli na dane 28.01.2022.g., 25.02.2022.g., 28.03.2022.g. i 25.04.2022.g., dok je tužitelj u odnosu na iste pokrenuo postupak radi utuženja podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 13.12.2022.g., to je sud utvrdio da je tužitelj u odnosu na navedene tražbine pokrenuo postupak radi utuženja unutar zastarnog roka od godine dana od dana dospijeća iste za isporučene usluge, odnosno da potraživanje tužitelja nije zastarjelo. Ovdje valja napomenuti da je tijekom postupka tužitelj pozvan na ispravak ovršnog prijedloga koji je ispravio podneskom od 14.02.2024.g., no za zastarni rok je jedino relevantan datum predaje ovršnog prijedloga javnom bilježniku koji je u konkretnom slučaju podnijet dana 13.12.2022.g.

12. Slijedom iznijetoga, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje dok je tužitelj dokazao svoje navode u odnosu na nepodmireno potraživanje analitičkom karticom i izvatkom iz poslovnih knjiga, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranoj zakonskoj odredbi u obvezi platiti naknadu za isporučeni i potrošeni plin za sporno razdoblje, te je valjalo obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 17.06.2024.g. za iznos od 2.690,49 EUR s osnova glavnice te je stoga odlučeno kao u točci I izreke.

13. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08; dalje u tekstu: ZOO), ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz točke I izreke presude po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR-a. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

15. Obveza tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 73,36 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 25,00 EUR sveukupno iznosi 98,36 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na ovršni trošak sukladno njegovom traženju počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 03. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju uz rješenje na platež pristojbe na presudu od 73,36 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 03. ožujka 2026. godine