Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-554/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VĐ, zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-941/2025 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom VĐ prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 315. stavak 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci te se na temelju odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11 okrivljeni VĐ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljenom VĐ u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme lišenja slobode od 26. siječnja 2025. do 25. srpnja 2025.

III. Žalba okrivljenog VĐ odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljeni VĐ zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11 i zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11, sve činjenično opisano izrekom presude, pa mu je za kazneno djelo iz članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11, temeljem tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i na temelju odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11 okrivljeni OĐ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci i na temelju odredbe članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečeni neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. siječnja 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), okrivljeniku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju i bez primjene članka 57. KZ/11.

2.1. Žalbu je podnio i okrivljenik po braniteljici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-a. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je putem braniteljice Ivane Binički Ložnjak, odvjetnice iz Zagreba, predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. U žalbi okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-a jer da se presuda temelji na zakonitom dokazu i da je okrivljeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6.2. U žalbi se ističe da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 10. stavak 1. ZKP-a, jer da je iskaz okrivljenika pribavljen protivno članku 6. stavak 2. ZKP-a kojim je propisano da je zabranjeno prema okrivljeniku upotrijebiti silu, prijetnju ili druga sredstva pri davanju iskaza kojim bi se utjecalo na njegovu volju pri davanju iskaza. Navodi da su policijski službenici prema okrivljeniku primijenili silu zbog čega je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela.

6.3. Međutim, ističe se da je okrivljenik na raspravi jasno i okolnosno priznao počinjenje kaznenog djela navodeći da se smatra krivim u odnosu na oba kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret i da mu je žao zbog učinjenog te da se to u budućnosti neće ponoviti. Iz takvog očitovanja okrivljenika proizlazi da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela i da nije osporio niti jedan navod činjeničnog opisa niti svoju svijest o zabranjenosti svog postupanja, a niti je istaknuo ispričavajuće razloge. Dakle, okrivljenik je na raspravi u nazočnosti braniteljice priznao počinjenje kaznenog djela i nije naveo da bi prema njemu bila primjenjivana sila. Sukladno odredbi članka 450. stavak 1. ZKP-a propisano je da sud temelji presudu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, stavak 2., sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.

6.4. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je sukladno naprijed navedenoj zakonskoj normi presudu donio na temelju dokaza koji su provedeni na raspravi pa tako i na iskazu okrivljenika koji je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela u nazočnosti svoje braniteljice. Stoga, žalbeni navodi okrivljenika da je prema njemu primjenjivana sila pred policijskim službenicima zbog čega je bio hospitaliziran, a što tijekom postupka nije niti utvrđeno, ne utječe na iskaz okrivljenika koji je na raspravi jasno i okolnosno priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio žaljenje i kajanje zbog učinjenog.

7. Zbog navedenog pobijana presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 10. stavak 1. KZ/11.

8. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada navodi da je počinjena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-a jer da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tu povredu okrivljenik nalazi u tome da je optužnica protiv njega rezultat proizvoljnog postupanja ovlaštenog tužitelja koji se u postupku ne pridržava vlastitih odluka. Ističe da je u konkretnom slučaju ovlašteni tužitelj 28. siječnja 2025. donio rješenje o provođenju istrage zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret u ovom kaznenom postupku, a kojim je određeno izvođenje dokaza i ispitivanje policijskih službenika, te provođenje psihijatrijskog vještačenja kao i drugih dokaza za koje se ukaže potreba. Na navedeno rješenje okrivljenik je uložio žalbu koja je odbijena rješenjem suca istrage broj: Vž-50/25 od 24. veljače 2025., međutim ističe da istraga nikada nije provedena te da je pobijana optužnica podignuta protivno odredbi članka 341. stavak 41. i članka 216. stavak 2. ZKP-a.

8.1. Međutim, ponovno se ističe da time što tijekom istrage nisu provedeni svi dokazi koji su navedeni u rješenju o provođenju istrage, obzirom da je u rješenju navedeno da će se provesti dokazi za koje se ukaže potreba, time okrivljeniku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pri čemu okrivljenik tu povredu na raspravi nije isticao već je priznao počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i izrazio kajanje i žaljenje zbog učinjenog.

8.2. Zbog navedenog nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenih djela, da se radi o osobi koja ima zdravstvenih problema s nogom te mu je za istu potrebna medicinska njega i skrb, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost za različita kaznena djela, a između ostalog i za kaznena djela sa elementima nasilja. Cijeneći tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 315. stavak 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, potom mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, potom mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti šest mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

9.1. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika dok da je podcijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani, odnosno njegovu raniju višestruku osuđivanost radi počinjenja kaznenih djela i to u 11 navrata, te njegovu prekršajnu kažnjavanost i to zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, dok istima nije dao primjeren značaj. Naime, okrivljenik je do sada osuđivan radi počinjenja kaznenih djela počevši od 2008. do 2021. i to kako zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, tako i zbog kaznenih djela s elementima nasilja kojom prilikom su okrivljeniku izricane i uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, a koje očito na okrivljenika nisu u dostatnoj mjeri utjecala kako bi uskladio svoje ponašanje sa općeprihvaćenim društvenim normama. Uz navedeno okrivljenik je i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakona o sigurnosti prometa na cestama u periodu od 2022. do 2025. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud podcijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika kada mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije dao primjeren značaj utvrđenim okolnostima na strani okrivljenika kojima se treba rukovoditi prilikom izricanja kazne zbog čega je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da su prihvaćene utvrđene kazne zatvora okrivljeniku i to za kazneno djelo iz članka 315. stavak 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, pa ga stoga na temelju odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11 osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. U navedenu kaznu trebalo je temeljem citirane zakonske odredbe u izreci presude uračunati i vrijeme lišenja slobode od 26. siječnja do 25. srpnja 2025. Naime, navedenom kaznom po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom osudom izraziti društvena osuda radi počinjenja kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

11. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 486. ZKP-a.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše