Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-395/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NŠ, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-119/2021 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog NŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni NŠ zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 149. stavak 2. KZ/11 osuđen na novčanu kaznu 100 (sto) dnevnih iznosa od po 44,00 eura što ukupno iznosi 4.400,00 eura(četiritisućečetiristo eura), te mu je na temelju odredbe članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se novčana kazna u visini 100 dnevnih iznosa neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 42. stavak 6. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljeniku je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude. Na temelju odredbe članka 43. KZ/11, ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku ista će se naplatiti prisilno. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti, sud će je uz pristanak okrivljenika zamijeniti radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Ako okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.
1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP-a okrivljeni NŠ dužan je u roku 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 2.271,36 eura (dvijetisućedvjestosedamdesetjedan euro i tridesetšest centi), a koji troškovi se odnose na zastupanje opunomoćenika privatne tužiteljice u iznosu 2.071,36 eura ( dvijetisućesedamdesetjedan euro i tridesetšest centi) i paušalnu svotu sudu u iznosu 200,00 eura( dvjesto eura).
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Saše Bačića, odvjetnika iz Kutine, zbog svih žalbenih osnova. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu privatna tužiteljica putem punomoćnika MŠ predložila je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Okrivljenik u žalbi ističe da žalbu podnosi zbog svih žalbenih osnova, međutim iste ne obrazlaže. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. U žalbi se ističe da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo klevete iz članka 142. KZ/11 jer je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik inkriminirane riječi za privatnu tužiteljicu izgovorio prije svega potaknut "upadima, tvrdnjama", a i pitanjima gradskih vijećnika, vezanih za raspravljanje o osobi predloženoj za kandidata na mjesto ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta, odnosno da nije postupao u namjeri klevetanja privatne tužiteljice već sukladno njegovim obvezama da je kao moderator vodio diskusiju i pazio i ocjenjivao sadržaj i tijek raspravljanja predmetne točke dnevnog reda i pojašnjavao komentare.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 na način i pod uvjetnima kako mu je to stavljeno na teret privatnom tužbom. Takovo činjenično stanje po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih navedenih dokaza.
6.3. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj navodi da nije imao namjeru klevetanja privatne tužiteljice već da je samo imao namjeru upoznati gradske vijećnike sa stvarnim stanjem.
6.4. Okrivljenik u svojoj obrani ne poriče da je na sjednici Gradskog vijeća Grada Kutine u prisustvu više osoba na kojoj su bili i predstavnici medija, zbog čega se sjednica javno prenosila, za privatnu tužiteljicu, a tijekom rasprave o predloženoj kandidatkinji za ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Kutina naveo ".. pa onda i vjerojatno podržavate njezino nezakonito zapošljavanje u Pučkom otvorenom učilištu, gdje je ravnateljica svoj radni odnos koji je na određeno vrijeme, pretvorila u radni odnos na neodređeno vrijeme bez natječaja. Ona je samu sebe rasporedila na radno mjesto voditelja za kulturu bez natječaja, što je protuzakonito."
6.5. Naime, na raspravi privatna tužiteljica ĆŠ navela je da je zaposlena na radnom mjestu voditeljice odjela za kulturu u Pučkom otvorenom učilištu u Kutini, a da se na 36. sjednici gradskog vijeća Grada Kutine raspravljalo o prijedlogu odluke o davanju suglasnosti na odluku Upravnog vijeća Pučkog otvorenog učilišta u Kutini o imenovanju ravnatelja. Na taj natječaj su se javile tri kandidatkinje i tijekom rasprave o izboru osobe na mjesto ravnatelja okrivljenik je tijekom rasprave naveo da je ona kao ravnateljica svoj radni odnos koji je bio na određeno vrijeme pretvorila u radni odnos na neodređeno vrijeme bez natječaja, što nije točno. Navela je da je Pučko otvoreno učilište Kutina u listopadu 2016. raspisalo natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja na koji se ona javila, te je bila izabrana od strane Upravnog vijeća i potvrđena od strane gradskog vijeća. Njen ugovor o radu je sastavljalo Pučko otvoreno učilište zajedno sa predsjednikom upravnog vijeća i pročelnicom ZŠ i u tom ugovoru je navedeno da je zaposlena kao ravnatelj na mandatno razdoblje od 4 godine s pravom da nakon isteka mandata ostane zaposlena u Pučkom otvorenom učilištu. Naime, u tom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme određeno je da je radnica ĆŠ odlukom upravnog vijeća od 17. listopada 2016. imenovana na dužnost ravnatelja na mandatno razdoblje 4 godine s pravom da nakon isteka mandata ostane zaposlena u Pučkom otvorenom učilištu Kutina na radnom mjestu voditelja kulture ili na nekom drugom radnom mjestu koji zadovoljava VSS sprema. Ugovor je potpisala radnica, odnosno privatna tužiteljica ĆŠ, te predsjednik upravnog vijeća AŠ.
6.6. Dakle, kada se ima u vidu iskaz privatne tužiteljice ĆŠ te iskazi svjedokinja JŠ i DŠ koje su ispitane tijekom postupka na okolnost sadržaja raspravljanja na 36. sjednici Gradskog vijeća Grada Kutine kao i reproducirana DVD snimka sa navedene sjednice, nesporno je da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme izgovorio za privatnu tužiteljicu "pa onda i vjerojatno podržavate njezino nezakonito zapošljavanje u Pučkom otvorenom učilištu, gdje je ravnateljica svoj radni odnos koji je na određeno vrijeme, pretvorila u radni odnos na neodređeno vrijeme bez natječaja. Ona je samu sebe rasporedila na radno mjesto voditelja za kulturu bez natječaja, što je protuzakonito." Te tvrdnje okrivljenik nije osporio u svojoj obrani, međutim istaknuo je da nije imao namjeru vrijeđanja privatne tužiteljice.
6.7. Međutim, ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u dijelu gdje navodi da nije imao namjeru vrijeđati privatnu tužiteljicu, odnosno klevetanje iste, već da je htio samo upoznati Gradske vijećnike sa stvarnim stanjem, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takova obrana okrivljenika je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
6.8. Naime, tvrdnja okrivljenika koji je iznio za privatnu tužiteljicu da se privatna tužiteljica nezakonito zaposlila u Pučkom otvorenom učilištu gdje je svoj radni odnos koji je bio na određeno vrijeme pretvorila u radni odnos na neodređeno vrijeme bez natječaja, te da je samu sebe rasporedila na radno mjesto voditelja za kulturu bez natječaja što je protuzakonito, nesporno predstavlja neistinitu činjeničnu tvrdnju. Navedeno nesporno proizlazi kako iz obrane okrivljenika tako i iz iskaza privatne tužiteljice te ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je potpisala privatna tužiteljica te predsjednik upravnog vijeća AŠ dana 31. listopada 2016. iz kojeg proizlazi da je privatna tužiteljica odlukom Upravnog vijeća od 17. listopada 2016. imenovana na dužnost ravnatelja na mandatno razdoblje 4 godine s pravom da nakon isteka mandata ostane zaposlena u Pučkom otvorenom učilištu na radnom mjestu voditelja kulture ili na nekom drugom radnom mjestu koje zadovoljava VSS spremu.
6.9. Stoga, činjenična tvrdnja okrivljenika da je privatna tužiteljica svoj radni odnos koji je na određeno vrijeme pretvorila u radni odnos na neodređeno vrijeme bez natječaja i da je samu sebe rasporedila na radno mjesto voditelja za kulturu bez natječaja, što je protuzakonito, predstavlja neistinitu činjeničnu tvrdnju koja je nedvojbeno štetila časti i ugledu privatne tužiteljice, a iznoseći te navode za privatnu tužiteljicu na sjednici koja se prenosila uživo putem Youtube kanala te je ta činjenična tvrdnja postala pristupačna i većem broju osoba.
6.10. U odnosu na subjektivna obilježja kaznenog djela, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik iznoseći navedene navode o privatnoj tužiteljici na sjednici koja je bila snimana, bio svjestan da će njegova izjava biti dostupna većem broju osoba i da takvi navodi mogu škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, no unatoč tome okrivljenik ih je iznosio te je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, dakle svjestan je bio svog djela i htio ga je. Pri tome, iako okrivljenik navodi da nije htio klevetati privatnu tužiteljicu već samo prisutne gradske vijećnike upoznati sa stanjem stvari, navodi da je bio upoznat sa činjenicom da je privatna tužiteljica 31. listopada 2016. zaključila ugovor na neodređeno vrijeme i da je u članku 2. navedenog ugovora navedeno da privatna tužiteljica po isteku navedenog ugovora ostaje raditi u Pučkom otvorenom učilištu na mjestu voditelja kulture. Tek kada je privatnoj tužiteljici istekao mandat po ugovoru zaključen je novi ugovor između predsjednika upravnog vijeća i privatne tužiteljice. Ističe da taj ugovor nije mogao potpisati predsjednik upravnog vijeća jer za to nije bio ovlašten, jer ugovor zaključuje ravnatelj ustanove iako je predsjednik upravnog vijeća bio ovlašten od gradonačelnika to učiniti. Dakle, okrivljenik osporava valjanost ugovora na neodređeno vrijeme koje je privatna tužiteljica sklopila sa Pučkim otvorenim učilištem iz razloga što smatra da ga je potpisala neovlaštena osoba, međutim u odnosu na tvrdnju za privatnu tužiteljicu za koju je naveo da se nezakonito zaposlila u Pučkom otvorenom učilištu i da je svoj radni odnos na određeno vrijeme pretvorila u radni odnos na neodređeno vrijeme bez natječaja, te da je sama sebe rasporedila na radno mjesto voditelja za kulturu bez natječaja što je protuzakonito, navodi samo da nije imao namjeru vrijeđati, odnosno klevetati privatnu tužiteljicu. Iz navedenog slijedi da je okrivljenik za privatnu tužiteljicu iznio neistinite činjenične tvrdnje kojih je bio svjestan, te je stoga bio svjestan svoga djela i htio ga.
6.11. Zbog navedenog ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je okrivljenika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, te je u pobijanoj presudi o tome iznio u cijelosti valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.12. Stoga nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.
7. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni.
7.1. Okrivljenik u žalbi ističe žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, međutim tu žalbenu osnovu ne obrazlaže.
7.2. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio činjenicu da okrivljenik nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika nije našao. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti, a u izostanku otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa, a visinu dnevnog iznosa odredio je prema prosječnom dnevnom dohotku utvrđenom od 1. listopada 2024. od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u iznosu 44 eura, zbog čega je okrivljenik osuđen na novčanu kaznu u ukupnom iznosu 4.400,00 eura i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se novčana kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
7.3. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno okrivljenika osudio na novčanu kaznu u visini 100 dnevnih iznosa koji dnevni iznos iznosi 44 eura, što ukupno iznosi 4.400,00 eura i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se novčana kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Takovom kaznom po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
8. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 483. ZKP-a.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
