Poslovni broj: UsI-1248/2025-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, Split, radi šutnje uprave, 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Usvaja se tužbeni zahtjev radi šutnje uprave pa se zahtjev tužiteljice od 21. siječnja 2024., o kojemu je tuženik propustio odlučiti, odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Ovaj se upravni spor vodi po tužbi kojom je istaknut tužbeni zahtjev radi šutnje uprave navedene u izreci ove presude.
2. Tužiteljica u toj tužbi, u podnescima, i na raspravi, u bitnome, navodi da tuženik nije riješio niti uopće postupao po podnesenom mu zahtjevu tužiteljice od 21. siječnja 2024. Navodi o činjeničnoj i zakonskoj osnovi toga zahtjeva, o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traži da ovaj sud presudom naloži tuženiku da u primjerenom roku tuženik nastavi postupak na koji se taj zahtjev odnosi i da u tomu nastavljenom postupku tuženik donese dopunsko rješenje ili da ovaj sud sam riješi ovu stvar.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da ne spada u nadležnost tuženika predmetni zahtjev tužiteljice od 21. siječnja 2024. jer da se isti odnosi na postupak koji je, i po ranije i po sada važećim zakonskim propisima, u nadležnosti Centra za restrukturiranje i prodaju koji je i donio djelomično rješenje u konkretnome postupku koji tužiteljica predmetnim zahtjevom traži nastaviti pa onda u tomu postupku donijeti dopunsko rješenje. Stoga tuženik predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.
4. U ovome upravnom sporu, kojega je predmet gore opisana utužena šutnja uprave, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 20. veljače 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) .
5. Rasprava je održana u prisutnosti tužiteljice a bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).
6. U dokaznom postupku na raspravi u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
7. Tužbeni zahtjev radi šutnje uprave je osnovan dok je zahtjev tužiteljice od 21. siječnja 2024. nedopušten.
8. Prema navodima predmetnoga zahtjeva od 21. siječnja 2024., te prema raspravnim navodima same tužiteljice koji se na taj zahtjev odnose, tužiteljica, tim zahtjevom, pozivom na pravomoćno djelomično rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju od 5. rujna 2016. (list 3-5 spisa ovoga spora) i na odredbu iz članka 64. Zakon o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" br. 52/18. i 155/23.), traži da tuženik nastavi postupak u kojemu je doneseno navedeno djelomično rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju, i to tako što će tuženik po službenoj dužnosti pribaviti potrebnu dokumentaciju na trošak odnosnog trgovačkog društva i donijeti rješenje, a s obzirom da trgovačko društvo nije podnijelo zahtjev za donošenje rješenja, sve u smislu odredaba iz članaka 30. i 31. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 50/20.)
9. Iz navedenoga nedvojbeno slijedi da tužiteljica traži od tuženika da tuženik, u dopunu navedenoga djelomičnog rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju, donese rješenje iz odredbe članka 31. stavak 8. ZNGZ; kojom je propisano da tuženik rješenje donosi po službenoj dužnosti.
10. Stoga neosnovano tuženik u odgovoru na tužbu navodi da zahtjev tužiteljice od 21. siječnja 2024. ne spada u njegovu nadležnost a imajući u vidu da tužiteljica tim zahtjevom u biti traži donošenje onoga rješenja za koje je netom spomenutom zakonskom odredbom propisano da to rješenje tuženik donosi po službenoj dužnosti.
11. Stoga je tuženik zahtjev tužiteljice od 21. siječnja 2024. trebao rješenjem odbaciti kao nedopušten, na temelju odredbe iz članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21), a iz razloga što ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka po tomu zahtjevu budući da se tim zahtjevom traži donošenje rješenja koje se ne donosi po zahtjevu stranke nego po službenoj dužnosti.
12. Nije sporno među strankama ovoga spora da je tuženik u propisanom roku propustio donijeti rješenje o navedenom zahtjevu tužiteljice od 21. siječnja 2024., a koje rješenje tuženik nije donio do dana zaključenja rasprave u ovome sporu.
13. Zbog navedenog je, na temelju članka 117. stavak 3. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.
U Splitu 3. ožujka 2026.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. tužiteljici uz zapisnik o objavi
2. zastupniku tuženika, uz zapisnik o objavi
3. Uredu Predsjednice ovoga suda, na broj Su-Uzp I-2/2026
4. u spis pa spis kal 50 dana.
