Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-2850/2019-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Vizentin Brnabić i Rus iz Rijeke, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, objavljene dana 3. ožujka 2026., temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102598235 od 2.9.2025. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, te dio odredbe članka 7. istog kredita, a koje glasi:
"IZNOS KREDITA:
88.830,00 CHF (osamdesetosamtisućaosamstotrideset CHF) protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Banke na dan putanja kredita u tečaj."
"Iznos anuiteta=476,86 (četristosedamdesetšest CHFiosamdesetšest/100) "VALUTNA KLAUZULA:
Povrat obveza iz ovog Ugovor (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa stranke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnim potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."
2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.604,24 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 5,16 EUR od 02.11.2008 do isplate
na iznos od 8,40 EUR od 02.01.2009 do isplate
na iznos od 9,72 EUR od 02.02.2009 do isplate
na iznos od 11,06 EUR od 02.03.2009 do isplate
na iznos od 3,86 EUR od 10.04.2009 do isplate
na iznos od 5,56 EUR od 07.05.2009 do isplate
na iznos od 1,36 EUR od 09.06.2009 do isplate
na iznos od 1,86 EUR od 11.09.2009 do isplate
na iznos od 1,59 EUR od 13.11.2009 do isplate
na iznos od 0,47 EUR od 10.12.2009 do isplate
na iznos od 7,96 EUR od 13.01.2010 do isplate
na iznos od 11,23 EUR od 02.02.2010 do isplate
na iznos od 10,17 EUR od 02.03.2010 do isplate
na iznos od 17,78 EUR od 02.04.2010 do isplate
na iznos od 16,13 EUR od 02.05.2010 do isplate
na iznos od 26,86 EUR od 12.06.2010 do isplate
na iznos od 35,93 EUR od 13.07.2010 do isplate
na iznos od 23,96 EUR od 12.08.2010 do isplate
na iznos od 47,48 EUR od 14.09.2010 do isplate
na iznos od 40,11 EUR od 06.10.2010 do isplate
na iznos od 34,29 EUR od 04.11.2010 do isplate
na iznos od 51,82 EUR od 08.12.2010 do isplate
na iznos od 67,72 EUR od 11.01.2011 do isplate
na iznos od 57,70 EUR od 03.02.2011 do isplate
na iznos od 58,44 EUR od 05.03.2011 do isplate
na iznos od 51,51 EUR od 08.04.2011 do isplate
na iznos od 59,45 EUR od 05.05.2011 do isplate
na iznos od 80,99 EUR od 08.06.2011 do isplate
na iznos od 77,83 EUR od 07.07.2011 do isplate
na iznos od 106,88 EUR od 02.08.2011 do isplate
na iznos od 103,37 EUR od 02.09.2011 do isplate
na iznos od 83,83 EUR od 02.10.2011 do isplate
na iznos od 84,62 EUR od 02.11.2011 do isplate
na iznos od 83,23 EUR od 02.12.2011 do isplate
na iznos od 88,36 EUR od 02.01.2012 do isplate
na iznos od 94,10 EUR od 02.02.2012 do isplate
na iznos od 94,23 EUR od 02.03.2012 do isplate
na iznos od 90,65 EUR od 02.04.2012 do isplate
na iznos od 91,83 EUR od 02.05.2012 do isplate
na iznos od 94,04 EUR od 02.06.2012 do isplate
na iznos od 91,96 EUR od 04.07.2012 do isplate
na iznos od 92,53 EUR od 07.08.2012 do isplate
na iznos od 90,08 EUR od 02.09.2012 do isplate
na iznos od 86,09 EUR od 02.10.2012 do isplate
na iznos od 90,69 EUR od 02.11.2012 do isplate
na iznos od 92,00 EUR od 02.12.2012 do isplate
na iznos od 92,10 EUR od 02.01.2013 do isplate
na iznos od 85,45 EUR od 02.02.2013 do isplate
na iznos od 89,73 EUR od 02.03.2013 do isplate
na iznos od 86,70 EUR od 27.04.2013 do isplate
na iznos od 87,48 EUR od 07.05.2013 do isplate
na iznos od 81,11 EUR od 02.06.2013 do isplate
na iznos od 78,27 EUR od 02.07.2013 do isplate
na iznos od 81,94 EUR od 09.08.2013 do isplate
na iznos od 84,26 EUR od 02.09.2013 do isplate
na iznos od 89,27 EUR od 05.10.2013 do isplate
na iznos od 87,07 EUR od 05.11.2013 do isplate
na iznos od 88,61 EUR od 03.12.2013 do isplate
na iznos od 89,87 EUR od 02.01.2014 do isplate
na iznos od 99,95 EUR od 04.02.2014 do isplate
na iznos od 102,65 EUR od 02.03.2014 do isplate
na iznos od 99,30 EUR od 08.04.2014 do isplate
na iznos od 98,73 EUR od 07.05.2014 do isplate
na iznos od 96,22 EUR od 07.06.2014 do isplate
na iznos od 98,73 EUR od 05.07.2014 do isplate
na iznos od 101,56 EUR od 09.08.2014 do isplate
na iznos od 103,28 EUR od 06.09.2014 do isplate
na iznos od 104,26 EUR od 02.10.2014 do isplate
na iznos od 105,99 EUR od 02.11.2014 do isplate
na iznos od 108,47 EUR od 02.12.2014 do isplate
na iznos od 108,71 EUR od 09.01.2015 do isplate
na iznos od 108,81 EUR od 02.02.2015 do isplate
na iznos od 108,78 EUR od 02.03.2015 do isplate
na iznos od 108,75 EUR od 10.04.2015 do isplate
na iznos od 108,72 EUR od 08.05.2015 do isplate
na iznos od 108,69 EUR od 09.06.2015 do isplate
na iznos od 108,66 EUR od 11.07.2015 do isplate
na iznos od 108,63 EUR od 11.08.2015 do isplate
na iznos od 108,60 EUR od 10.09.2015 do isplate
po stopi koja za period do 31.12.2007. godine iznosi 15%, za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 8 Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102598235M9 od 2.9.2005., sklopljenog između tužiteljice i tuženika odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:
"Ugovorene strane su suglasne …. u skladu s važećim odlukama Banke."
4. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.532,01 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 0,01 EUR od 02.12.2005 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.01.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.03.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.04.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.06.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.07.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.09.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.10.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.11.2006 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.03.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.05.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.06.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.07.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.09.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.10.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.11.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.12.2007 do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 02.01.2008 do isplate
na iznos od 23,54 EUR od 02.02.2008 do isplate
na iznos od 23,83 EUR od 02.03.2008 do isplate
na iznos od 24,12 EUR od 02.04.2008 do isplate
na iznos od 23,43 EUR od 02.05.2008 do isplate
na iznos od 23,24 EUR od 02.06.2008 do isplate
na iznos od 23,43 EUR od 02.07.2008 do isplate
na iznos od 23,02 EUR od 02.08.2008 do isplate
na iznos od 23,11 EUR od 02.09.2008 do isplate
na iznos od 23,52 EUR od 02.10.2008 do isplate
na iznos od 25,46 EUR od 02.11.2008 do isplate
na iznos od 23,98 EUR od 02.12.2008 do isplate
na iznos od 25,72 EUR od 02.01.2009 do isplate
na iznos od 25,83 EUR od 02.02.2009 do isplate
na iznos od 25,94 EUR od 02.03.2009 do isplate
na iznos od 25,32 EUR od 10.04.2009 do isplate
na iznos od 41,39 EUR od 07.05.2009 do isplate
na iznos od 40,80 EUR od 09.06.2009 do isplate
na iznos od 40,35 EUR od 03.07.2009 do isplate
na iznos od 40,40 EUR od 11.08.2009 do isplate
na iznos od 40,85 EUR od 11.09.2009 do isplate
na iznos od 40,58 EUR od 07.10.2009 do isplate
na iznos od 40,80 EUR od 13.11.2009 do isplate
na iznos od 40,64 EUR od 10.12.2009 do isplate
na iznos od 41,66 EUR od 13.01.2010 do isplate
na iznos od 42,10 EUR od 02.02.2010 do isplate
na iznos od 41,94 EUR od 02.03.2010 do isplate
na iznos od 42,98 EUR od 02.04.2010 do isplate
na iznos od 42,74 EUR od 02.05.2010 do isplate
na iznos od 44,22 EUR od 12.06.2010 do isplate
na iznos od 45,46 EUR od 13.07.2010 do isplate
na iznos od 43,79 EUR od 12.08.2010 do isplate
na iznos od 47,02 EUR od 14.09.2010 do isplate
na iznos od 45,99 EUR od 06.10.2010 do isplate
na iznos od 32,98 EUR od 04.11.2010 do isplate
na iznos od 34,71 EUR od 08.12.2010 do isplate
na iznos od 36,28 EUR od 11.01.2011 do isplate
na iznos od 35,28 EUR od 03.02.2011 do isplate
na iznos od 35,34 EUR od 05.03.2011 do isplate
na iznos od 34,63 EUR od 08.04.2011 do isplate
na iznos od 35,41 EUR od 05.05.2011 do isplate
na iznos od 21,01 EUR od 08.06.2011 do isplate
na iznos od 20,82 EUR od 07.07.2011 do isplate
na iznos od 22,41 EUR od 02.08.2011 do isplate
na iznos od 22,20 EUR od 02.09.2011 do isplate
na iznos od 21,12 EUR od 02.10.2011 do isplate
na iznos od 1,97 EUR od 02.11.2011 do isplate
na iznos od 1,96 EUR od 02.12.2011 do isplate
na iznos od 1,98 EUR od 02.01.2012 do isplate
na iznos od 2,00 EUR od 02.02.2012 do isplate
na iznos od 2,00 EUR od 02.03.2012 do isplate
na iznos od 1,98 EUR od 02.04.2012 do isplate
na iznos od 1,98 EUR od 02.05.2012 do isplate
na iznos od 1,99 EUR od 02.06.2012 do isplate
na iznos od 1,98 EUR od 04.07.2012 do isplate
na iznos od 1,98 EUR od 07.08.2012 do isplate
na iznos od 1,97 EUR od 02.09.2012 do isplate
na iznos od 1,95 EUR od 02.10.2012 do isplate
na iznos od 1,95 EUR od 02.11.2012 do isplate
na iznos od 1,96 EUR od 02.12.2012 do isplate
na iznos od 1,96 EUR od 02.01.2013 do isplate
na iznos od 1,92 EUR od 02.02.2013 do isplate
na iznos od 1,94 EUR od 02.03.2013 do isplate
na iznos od 1,92 EUR od 27.04.2013 do isplate
na iznos od 1,92 EUR od 07.05.2013 do isplate
na iznos od 1,88 EUR od 02.06.2013 do isplate
na iznos od 1,87 EUR od 02.07.2013 do isplate
na iznos od 1,88 EUR od 09.08.2013 do isplate
na iznos od 1,89 EUR od 02.09.2013 do isplate
na iznos od 1,91 EUR od 05.10.2013 do isplate
na iznos od 1,89 EUR od 05.11.2013 do isplate
na iznos od 1,90 EUR od 03.12.2013 do isplate
na iznos od 1,91 EUR od 02.01.2014 do isplate
po stopi koja za period do 31.12.2007. godine iznosi 15 %, za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
5. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.332,99 EUR na ime razlike glavnice utvrđene na 30.09.2015. godine te iznos od 1.394,19 EUR na ime manjka utvrđenog na dan 30.09.2015. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. godine pa do isplate po stopi od 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
6. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.844,67 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom 2.rujna 2005. zaključila ugovor o kreditu sa namjenom kupovine nekretnine uz valutnu klauzulu u CHF i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom banke, tužiteljica smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostavno mijenja kamatnu stopu, takvo ponašanje tuženika da je predstavljala nepoštenu poslovnu praksu, a da su takve odredbe utvrđene ništetnim i u kolektivnom sporu, da se na te odredbe primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača i to odredbe od člana 81. do 88. Zakona o zaštiti potrošača koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, da u trenutku zaključenja ugovora zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa zakonskim odredbama tužiteljica nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku, da je Visoki trovački sud RH 14.6.2018. donio presudu Pž-6632/18 u kolektivnom sporu koji je Savez udruga za zaštitu potrošača kao ovlašteni tužitelj vodio protiv 8 banaka, između ostalog i ovdje tuženika kojom je utvrđena ništetnost primjene valutne klauzule u CHF, a da je odlukom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 u kolektivnom sporu utvrđeno da su i ništetne odredbe kojim je utvrđena kamatna stopa jednostranom odlukom banke a što je potvrdio i Vrhovni sud RH u revizijskom sporu posl.br. Revt-249/14, da zbog svega toga tužiteljica potražuje od tuženika povrat iznosa koji je preplatila i temeljem povećane kamatne stope i temeljem promjene tečaja u odnosu na prvobitno ugovoreni. Tužiteljica navodi da je 19.1.2016. sa tuženikom sklopila Anex broj 1 ugovora o kreditu sa učincima od 30.9.2015. na način da je valuta ugovora koja je bila vezana za valutu CHF sada vezana za valutu EUR, a sve to radi porasta tečaja i povećane neizvjesnosti zbog nekontroliranog rasta tečaja CHF. Tužiteljica navodi da je stanje glavnice kredita na dan 30.9.2015. iznosila 48.706,92 Eur, da je u konverziji imala manjak u vidu razlike koja je nastala kod izjednačavanja kreditnih obveza po CHF kreditu i simuliranom EUR kreditu, da konverzija kredita nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi budući se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a ugovorne strane ne mogu svojom voljom konvalidirati ništetne odredbe ugovora, niti obnovom niti nagodbom i da stoga i dalje postoji pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora i prava koja iz te ništetnosti proizlaze, da je to stav Vrhovnog suda RH u revizijskoj odluci Rev-2868/18 i da tužiteljica ima pravo potraživat razlike koje su joj do dana izvršenja konverzije nastale uslijed promjene nezakonitih odredbi, stoga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja, te za slučaj da sud ne usvoji glavni tužbeni zahtjev, tužiteljica postavlja i eventualno istaknuti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je cijeli ugovor ništetan, dostavlja uz tužbu ugovor o kreditu zaključen između stranaka (list 17-19 spisa), Anex broj 1 ugovora o kreditu (list 20-22 spisa), izračun konverzije (list 23-24 spisa), inicijalni otplatni plan (list 25-27 spisa).
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, nedostatak pravnog interesa za vođenje parnice, jer da je tužiteljica obeštećena konverzijom, spori da bi na strani tužiteljice nastala bilo kakva šteta i da bi tuženik bio u obvezi naknaditi bilo kakvo potraživanje, da je tužiteljica bila obaviještena o svim promjenama kamatnih stopa i da je dobrovoljno pristala na zaključenje ugovora.
3. Tužiteljica u podnesku od 20.1.2020. osporava prigovor zastare poziva se na odluku Vs RH Rev-2245/17, da je tužiteljica potrošač i da stoga postoji i izravna primjena odluke u kolektivnom pravnom sporu na konkretan pravni odnos.
4. Tuženik u podnesku od 23.4.2020. i dalje ustraje kod činjenice da tužiteljica nije dokazala pravni interes za vođenjem parnice jer da je konverzija provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) i da je konverzijom obeštećena te se i dalje ustraje kod prigovora zastare, te ističe prigovor prijeboja s osnova negativne razlike i to potplaćenih i povlaštenih anuiteta i radi promjene kamate i radi promjene tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu, koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.
5. Tužiteljica dalje tijekom postupka navodi da je na dan konverzije preplatila glavnicu kako je utvrđeno u iznosu od 25.112,39 HRK, a da je na dan konverzije tuženik tražio od tužiteljice da plati razliku od 1.332,23 Eur kako bi mogla bit konverzija izvršena, i da je i tu činjenicu potrebno utvrđivat vještačenjem.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu i Anex broj 1 Ugovora o kreditu, saslušana je tužiteljica kao stranka JP (list 268 i 269 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš zaposlena u TD Marimar-Fin d.o.o. sa zadaćom kao na listu 274 i 275 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka (list 276-315 spisa), tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja precizirala tužbeni zahtjev kao u podnesku od 9. rujna 2025. (list 320-324 spisa), tuženik je podneskom od 8. siječnja 2025. precizirao prigovor radi prebijanja (list 336-338 spisa).
7. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi,da nije imala saznanja kako će se mijenjati kamatna stopa i tečaj,znala je da je kamatna stopa promijenljiva,ali nije znala koliko će iznositi tijekom otplate kredita,nakon izvršene konverzije nije obeštećena ,jer i danas otplaćuje kredit od 470,00Eur-a mjesečno,a da bi uopće mogla pristupiti zaključenju Anexa ugovora o konverziji,bila je u obvezi doplatiti novčani iznos u glavnicu kredita.
8. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka,sud utvrđuje,da je tužiteljica s osnova kamate preplatila 1532,01 Eur, radi promjene tečaja valute ,preplatila je 5604,24 Eur- a,nedovoljno umanjena glavnica u konverziji iznosi 3.332,99 Eur-a, uvećanjem nedospjele glavnice na dan konverzije utvrđen manjak od strane tuženika od 1.394,19 Eur-a, koji je tužiteljica platila ,vještak navodi, da je konverzija kredita provedena prema odredbama ZIDZPK/2015. Manje plaćene kamate iznose 1.831,96 Eur-a, manje plaćeni anuiteti s osnova tečajne razlike iznose 591,36 Eur-a.
9. Sud je dopustio preinaku tužbe ,jer drži da je svrhovita sa procesno pravnog stajališta za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka.
10. Na temelju ocijene provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da je tužiteljica dokazala osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, koji je preciziran podneskom od 9.rujna 2025. sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je u cijelosti prihvatila isti nalaz i mišljenje, prihvatio je i tuženik,te sukladno istom precizirao procesni prigovor radi prebijanja.
11. Po utvrđenju ovog suda, tuženik je sačinilo ugovor o kreditu kao trgovac u smislu odredbe članka 3. Stavak 1.točka 8. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti zaključio s tužiteljicom kao potrošačem,, pa je isti ugovor potrošački u smislu članka 3. stavak 1. točka 7 ZZP, jer je radio o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjeseče rate, što proizlazi iz iskaza tužiteljice kao stranke,a i uvidom u ugovor o kreditu sud utvrđuje, da nije navedena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamatne stope niti je bilo vidljivo kako će se mijenjati tečaj, za vrijeme otplate kredita ,pa je tužiteljica bila dovedena u neravnopravan položaj u ugovornom odnosu u odnosu na tuženika, pa je tako bez pravnog osnova tuženik stekao veći novčani iznos i radi promjene kamatne stope i radi promijene tečaja u odnosu na prvobitno ugovorene, o čemu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale, pa se takva ugovorna odredba utvrđuje nepoštenom i ništetnom a što proizlazi iz odluke Visokog trgovačkog suda RH,posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Prema odredbi članka 49 stavak 1. ZPP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenim, osim ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a prema odredbi članka 87 ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Prema odluci Visokog trgovačkog suda RH,poslovni broj Pž-4432/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je, da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. ,u kojoj se navodi, da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne, i nepoštene ugovoren odredbe, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke.
12. Sud je dosudio tužiteljici i isplatu po osnovi razlike glavnice i manjka utvrđenog na dan konverzije,jer prema nalazu vještaka,koji je sačinjen po pravilima struke,koji prihvaća ovaj sud a prihvatile su ga i parnične stranke,u odnosu na početni tečaj kredita ,na dan 30.9.2015.,razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita u EUR,48.706,92 Eur-a,i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita u CHF 72.187,48 CHF,obračunate po početnom tečaju iznosi 3.332,99 Eur-a,koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Jednako tako kunske uplate po kreditu u CHF do dana konverzije nisu bile dostatne za namirenje obveze po simuliranom kreditu u EUR,pa je na dan konverzije utvrđen manjak od 1.394,19 Eur-a,koji je tužiteljica namirila uvećanjem nedospjele glavnice,o kojim odredbama nije tužiteljica imala mogućnost pregovarati,već su joj jednostrano nametnute odlukom banke,pa u tome ugovornom odnosu,stranke nisu bile ravnopravni sudionici,što je jedno od osnovnih načela u obveznom odnosu,kao i načelo savjesnosti i poštenja,koje je svakako izostalo,pa su takve odredbe ništetne ,kroz primjenu čl.322 ZOO-a,jer su protivne prisilnom propisu i konačno moralu društva,a kroz primjenu odredbe čl.323 st.1 ZOO-a,tužiteljica bi imala pravo na povrat onoga što je uplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi,stoga je sud i u ovome dijelu tužbe i tz.,utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice i dosudio kao u izreci (t.5 izreke).
13. Prema odredbi članka 323 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora a ako nije moguće ima se dati odgovarajuća nagrada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugi ne određuje. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev prema vještačkom nalazu , jer je sudski vještak za financije utvrdio ukupnu visinu preplaćenih mjesečnih anuiteta i radi promjene kamatne stope i radi promjene tečaja u odnosu na prvobitno ugovorene parametre, sve sukladno zadaći suda, stoga, po stavu suda dosuđeni iznos tuženik je stekao bez pravnog osnova, a prema odredbi članka 1115.Zakona o obveznim odnosima( ZOO), kada se vraća ono što je stečeno bez osnova ,moraju se vratiti plodovi i vratiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Po stavu suda, kako je naprijed obrazloženo, tuženik je bio nepošten stjecatelj, stoga je tužitelju dosuđen zakonska zatezna kamata na svaki anuitet od dospijeća pa do isplate.
14. Sud dalje utvrđuje, da je neosnovan prigovor tuženika, da se tužiteljica neosnovano poziva na odluke iz kolektivnog spora, to iz razloga, jer temeljem odredbe Članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 500a stavak 1. ZPP-a, tako da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pa će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Kroz primjenu naprijed citiranih ZPP-a i naprijed citiranih odluka Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, koje obvezuju i ovaj sud, sud utvrđuje, da je tužiteljica dokazala osnov potraživanja, dok je u odnosu na visinu tražbine provedeno financijsko vještačenje kako je naprijed obrazloženo.
15. Neosnovan je prigovor da tužiteljica ne bi imala pravni interes za vođenjem ove prednice, jer da je konverzijom obeštećena, jer je ovaj sud stava, da zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu, tužiteljica se nije odrekla potraživanja temeljem utvrđenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu, jer je konverzijom izmijenjena samo valutna odredba, kamatna stopa i preostala neotplaćena glavnica, što znači, da nije izgubljen pravni interes za vođenje ove parnice, te iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivi su preplaćeni iznosi u odnosu na prvobitno ugovoreni tečaj i kamatu, što upućuje na zaključak, da stranke nisu obeštećene konverzijom kredita a o čemu se izjasnila i recentna sudska praksa (VSRH Rev-809/2021-2 od 21.12.2022.)
16. Neosnovan je prigovor zastare tražbine, jer je Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., zauzeo stav, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, došlo do prekida zastare na temelju Članka241 ZOO-a, jer zastara se prekida podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom i drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te zastara restitucijskih individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka po pravomoćnosti sudske odluke, donesene u povodu te tužbe, presuda VTS (Pž-7219/13 ) pravomoćna je 13. lipnja 2014., a presuda Pž-6632/17 pravomoćna je 14. lipnja 2018., pa kroz primjenu članka 225. ZOO-a, primjenjuje se zastari rok od 5 godina a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 11. lipnja 2019., dakle u okviru zastarnog roka, a i prema pravnom shvaćanju sjednice građanskog odijela VSRH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Sud je tužiteljici dosudio na preplaćeni iznos kamate i tečaja zateznu kamatu, kroz primjenu odredbe članka 229. stavak 1. ZOO-a, koja odredba normira,da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope reguliran je odredbom članka 29. Stavak 2. i 8. ZOO-a.
17. Po stavu ovog suda ,bio bi osnovan prigovor zastare u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja,jer,plaćanjem po nižem tečaju i nižoj kamatnoj stopi,tužiteljica i dalje nije stjecatelj ,pa nema mjesta stjecanju bez osnova,a takva tražbina tuženika bi bila u zastari,jer učinak prijeboja nastaje u trenutku ispunjenja pretpostavki za isti,odnosno kada su se tražbine međusobno srele,odnosno suprotstavile, pa je tako potencijalna tražbina tuženika suprotstavila se tražbini tužitelja tek pravomoćnošću presude VTS RH PŽ-6632/17 od 14.6.2018 i Pž-7129/13 od 13.6.2014., kada su kamata i tečaj anulirani na početno ugovoreni,kao jedino relevantno među strankama,a to datira iz perioda ugovaranja kredita rujan/2005.,nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje, o čemu se izjasnila i sudska praksa (ŽS Varaždin,GŽ-553/22).Osim toga i prema recentnoj sudskoj praksi VSRH, Rev-549/23 od 18.12.2023.,ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o kreditu u CHF.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. Stavak 1 i 155 ZPP-a. sud je tužiteljici dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice prema troškovniku sa lista 345 spisa i to za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku Tarifni broj 7/1 Tarife 200,00 Eur, sastav tri obrazložena podneska svaki podnesak 200,00 Eur Tarifni broj 8/1 Tarife (podnesak od 20.1. 2020., 20.6.2022., 9.9. 2025.), trošak pristupa na tri ročišta po punomoćniku odvjetniku svako ročište 200,00 Eur Tarifni broj 9/1 Tarife (ročište 3.4.2025., 13.5.2025., 13.1.2026.), uvećano za trošak vještačenja 300,00 Eur i trošak sudske pristojbe na tužbu od 144,67 Eur što ukupno iznosi 1.844,67 Eur.
19. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zateznu zakonsku kamatu sve prema tužbenom zahtjevu tužitelja a sukladno odredbi članka 151 stavak 3. ZPP-a, 30 stavak 3. Ovršnog zakona.
U Opatiji, 3. ožujka 2026.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
Pun. tužitelja
Pun. tuženika
