Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-358/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta za cestovni prijevoz i usluge u građevinarstvu [obrt], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, protiv ovršenika TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za graditeljstvo i usluge [obrt], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Purliji, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr- 99/2022 od 27. svibnja 2025., 3. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ovr-99/22 od 27. svibnja 2025. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Navedenim rješenjem u točki I. izreke obustavlja se ovrha u navedenoj pravnoj stvari na motornom vozilu ovršenika, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-99/2022 od 17. studenog 2022., točkom II. je odlučeno je da se nastavlja ovrha na pokretninama ovršenika sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 23. svibnja 2025. koji je sastavni dio rješenja, dok je točkom III. ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 625,00 eur i ovršeniku naloženo da taj iznos naknaditi ovrhovoditelju u roku od 8 dana.
2. Protiv tog rješenja ovršenik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 351. stavak 1. i članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20 114/22 i 6/24 - dalje OZ).
3. Ističe kako ovrhovoditelju ne duguje nikakav iznos, posebno ne onaj naveden u rješenju, da je prijedlog za ovrhu bio nepodoban jer nije sadržavao sve elemente potrebne za postupanje, odnosno da je ovrha određena na pokretninama koje nisu u njegovu posjedu niti njegovo vlasništvo, a osim toga da su iste izuzete od ovrhe prema odredbi članka 135. OZ-a. Sve te pokretnine da su u vlasništvu i posjedu njegove bivše supruge, da je ona isključivi vlasnik stana i pokretnina koje se u istom nalaze, pa predlaže da se uvaženjem žalbe prijedlog ovrhovoditelja odbaci, odnosno odbije i ovrha obustavi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ovršenik u žalbi ne konkretizira počinjene bitne povrede, a ovaj sud ispitujući pobijano rješenje nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njegovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama ovršnika sud prvog stupnja je njegovim donošenjem pravilno primijenio materijalno pravo i mjerodavnih odredbi OZ-a. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je predmetni postupak ovrhovoditelj pokrenuo radi naplate novčane tražbine u iznosu od 220.614,95 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i daljnjih iznosa na ime troškova parničnog postupka te ovršnog postupka temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 1312/2015 od 20. prosinca 2016., da je rješenjem od 17. studenog 2022. određena ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju i prodajom vozila u vlasništvu ovršenika i to reg oznake [registarska oznaka] te vozila reg. oznake [registarska oznaka], a s namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Protiv tog rješenja ovršenik je podnio žalbu, ali je isto rješenje potvrđeno rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž Ovr-68/2023-2 od 27. rujna 2023.
8. Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da je po prijedlogu ovrhovoditelja sud prvog stupnja poduzimao ovršne radnje radi provedbe ovrhe ali je konačno donesen zaključak od 25. ožujka 2025. da ovrhu nije moguće provesti jer navedeni automobili nisu zatečeni na predloženoj lokaciji te da je ovrhovoditelj upozoren u smislu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a, pa je nakon toga ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na pokretninama ovršenika, koje se nalaze u stanu na adresi [adresa], njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju na adresi [adresa], te njihovom prodajom i namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom.
9. Odredbom članka 5. stavak 3. OZ-a propisano je da ukoliko se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, a prema stavku 4. navedene odredbe; ako ovrhovoditelj u roku od 2 mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti ovrhe, ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti. Kako je ovrhovoditelj u zadanom roku predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe jer je prethodno određena ovrha na motornim vozilima ostala bezuspješna, to je pravilno sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 5. stavak 3. u vezi sa člankom 72. stavak 2. OZ-a te odredbi čl. 136. OZ-a odlučio kao u točki I. i II. izreke rješenja.
10. U odnosu na preostale žalbene navode ovršnika koji se odnose na osporavanje visine potraživanja ovrhovoditelja kao i nedopustivost ovršnog prijedloga, valja odgovoriti da isti nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer je te iste tvrdnje iznosio ovršenik protiv rješenja o ovrsi u kojem je već pravomoćno odlučeno.
11. Niti preostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Naime, sukladno prijedlogu ovrhovoditelja određena je ovrha na pokretninama u stanu u [adresa] na kojoj adresi je ovršenik prijavljen i koja je kao takva navedena u svim podnescima koje i sam dostavlja u predmetnom postupku. Stoga tvrdnje ovršenika da bi se radilo o pokretninama koje su vlasništvo njegove bivše supruge, nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, već bi eventualno mogla biti od utjecaja na provedbu istog jer treća osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima neko pravo koje spriječava provedbu ovrhe, može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom (članak 59. stavak 1.OZ-a).
12. Žalbene navode da bi se radilo o pokretninama koje su izuzete od ovrhe pozivajući se na odredbu članka 135. OZ-a, ovršenik ničim ne obrazlaže, već uz žalbu dostavlja presliku (nejasnu) ugovora o kupoprodaji stana od 14. listopada 1992. iz čijeg bi se sadržaja eventualno moglo zaključiti da se odnosi na predmetni stan čiji kupac je ŠHG, čime prema mišljenju ovoga suda nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijanog rješenja, kojim je primjenom odgovarajućih odredbi OZ-a koje se odnose na ovrhu na pokretninama ovršnika, pravilno odlučeno da se ovrha nastavlja na pokretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.
13. Odluka o pripadajućem trošku ovrhovoditelja donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a.
14. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu ovršnika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
U Rijeci, 3. ožujka 2026.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
