1

Poslovni broj 4 Gž-3563/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 4 Gž-3563/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, sa sjedištem u Z., OIB: …, protiv tuženika E. o., sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-442/2022-11 od 4. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja zavoda kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-442/2022-11 od 4. srpnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naložiti tuženiku isplatu svote od 124.231,54 kune sa kamatama tekućim od 20. srpnja 2022. pa do isplate dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u svoti od 746,55 eura[1]/5.624,88 kn sa kamatama tekućim od 4. srpnja 2023. pa do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 4. svibnja 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu odnosno, naknadu štete koju trpi zbog isplata invalidske mirovine izvršenih svojoj osiguranici Lj. M. kod koje je, uslijed prometne nesreće skrivljene po osiguraniku tuženika, nastala opća nesposobnost za rad te joj je rješenjem tužitelja a na temelju nalaza i mišljenja vještaka priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane u omjeru od 60% zbog ozljeda iz prometne nesreće i 40% zbog bolesti. Za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2022. je tako isplatio naime invalidske mirovine svojoj osiguranici 207.052,56 kn pa budući da je uzrok invalidnosti ozljeda iz prometne nesreće u omjeru od 60%, tužbenim zahtjevom traži isplatu 124.231,54 kn.

 

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući kako se iz priloženih isprava ne može utvrditi postojanje stvarne štete odnosno, razlike propisane odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14- dalje ZOOP) a koji Zakon se ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZMO) sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci posl.br. Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. Naime, stvarnom štetom se u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju a razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP) a tuženik je kao društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi samo stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju dok je iz podataka u spisu utvrđeno kako je tužitelj isplatio svojoj osiguranici invalidsku mirovinu i prema navodima tužitelja nema razlike između isplaćenih mirovina i onih koje bi bile utvrđene prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP pa ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

 

8. Suprotno navodima žalbe tužitelja, pobijana prvostupanjska odluka donijeta je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 27. ZOOP prema kojoj je tuženik obvezan naknaditi stvarnu štetu tužitelju u okviru odgovornosti svojega osiguranika ali u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to tako, da se razmjerni iznos mirovine određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

 

9. Tužitelj u žalbi upućuje na potrebu primjene odredbe čl. 162. ZMO koji je u primjeni od 2014. godine i suprotan je odlukama Vrhovnog suda na koje upućuje prvostupanjski sud.

 

10. U postupcima kakav je i predmetni međutim ima se primijeniti ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate jer su za odluku u sporu koji pokreće H. protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete dakle, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

 

11. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I/856/2016 od 7. veljače 2017. na koju ukazuje tužitelj u žalbi ne utječe na pravilnost i zakonitost primjene materijalnog prava u ovom predmetu budući da je tom odlukom samo utvrđeno da odredbom čl. 161. st. 2. ZMO nije povrijeđeno načelo vladavine prava i ona određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju H. ima pravo dok Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost dva zakona, što je u nadležnosti redovnih sudova koji će zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju.

 

12. Kako je i u toj odluci ocijenjeno da je tužitelj u svakom slučaju dužan dokazati da je šteta nastala i visinu te štete što tužitelj u ovom slučaju nije učinio u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja a prvostupanjska je odluka donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 221. a ZPP, primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

13. Slijedom iznijetog, budući da je tuženik dužan naknaditi štetu umjesto štetnika vozača ali u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju – ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se primjenjuju odredbe ZOOP koji je važio u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne mirovine osiguranici tužitelja, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke.

 

14. Odluka o parničnom trošku tuženika pod točkom II izreke presude prvostupanjskog suda osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i donijeta je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22.).

 

U Zagrebu 31. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.