REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-831/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba GM, radi obnove postupka, 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/24-07/464, URBROJ: 511-01-149-25-5 od 17. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-112-02/24-07/464, URBROJ: 511-01-149-25-5 od 17. srpnja 2025., odbijen je prijedlog za obnovu postupka u predmetu prestanka službe s pravom na mirovinu RM, okončanog rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/24- 07/464, URBROJ: 511-01-149-24-2 od 12. lipnja 2024.

2. Navedenim (pravomoćnim) rješenjem od 12. lipnja 2024. tužiteljici je kao policijskoj službenici Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, prestala služba s pravom na mirovinu dana 31. srpnja 2024., sukladno članku 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“, broj: 128/99, 129/00, 16/01, 22/01, 41/08, 97/12 i 118/12 – dalje: Zakon), na temelju diskrecijske ocjene čelnika tijela, a u povodu podnesenog zahtjeva tužiteljice od 16. travnja 2024. Protiv predmetnog rješenja tužiteljica nije pokrenula upravni spor.

3. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da je u povodu predmetnog zahtjeva od 16. travnja 2024. ispunila zadani formular (obrazac) i isti predala, a u kojemu je već naznačeno da se zahtjev podnosi u smislu članka 6. Zakona, iako smatra da bi za nju povoljniju mirovinu predstavljala mirovina iz članka 4. Zakona, koju mogućnost tuženik nije niti razmatrao. Ističe da prilikom podnošenja zahtjeva nije od strane službenih osoba bila upoznata o mogućim osnovama za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja po posebnom Zakonu, niti je u zahtjevu (zamolbi za prestanak službe) imala opciju biranja osnove prestanka službe. Tužiteljica naknadno, od strane zaposlenika zaduženog za njezin predmet u HZMO-u, dolazi do saznanja kako Zakon poznaje za tužiteljicu povoljnije pravo utvrđeno člankom 4. predmetnog Zakona, koju informaciju smatra novom činjenicom koja bi za tužiteljicu predstavljala povoljnije pravo na mirovinu, odnosno činjenicom koja bi dovela do drugačijeg rješavanja u povodu zamolbe za prestanak službe. Predlaže da se o navedenim okolnostima izvede dokaz saslušanjem tužiteljice. Smatra da mogućnost stranke u postupku da se kod HZMO-a informira o svojim pravima ne umanjuje obvezu osiguravanja načela pomoći stranci. Nadalje ističe da diskrecijska ovlast nadležnog ministra omogućuje upravo prosudbu povoljnijeg prava i ona ne znači slabiju pravnu vezanost ovog državnog tijela za načelo pomoći stranci. Ističe da je u povodu prijedloga za obnovu postupka dostavljena i informacija o visini izračuna mirovina po obje navedene osnove (članak 6. i 4. Zakona), za koji podatak smatra da predstavlja okolnost na temelju koje se prijedlog za obnovu postupka temelji vjerojatnima (članak 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku) i predstavlja osnovu za donošenje drugačijeg rješenja o prestanku službe po članku 4. Zakona. Zaključno, smatra da nije bilo činjenične niti pravne osnove za odbacivanje ili odbijanje prijedloga za obnovu postupka. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da dopusti obnovu postupka u opsegu utvrđivanja prestanka službe s pravom na mirovinu po pravnoj osnovi koja predstavlja povoljnije pravo.

4.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom postupku. Ističe da činjenice i dokazi koje je tužiteljica navela kao razlog za obnovu postupka, ne mogu biti razlog za obnovu postupka u konkretnom slučaju, niti mogu utjecati na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari. Nadalje, ističe da u postupcima prestanka državne službe policijskim službenicima koji ispunjavaju uvjete za prestanak državne službe s pravom na mirovinu po Zakona, nije u djelokrugu rada niti je u nadležnosti tuženika utvrđivanje eventualno povoljnijeg izračuna mirovine, te djelatnici tuženika nemaju niti stručnih znanja da bi mogli utvrditi koje je pravo povoljnije za tužiteljicu, uslijed čega su neosnovani navodi tužiteljice o povredi načela pomoći neukoj stranci. Navodi da je tužiteljica imala mogućnost prije podnošenja zahtjeva zatražiti informativni izračun od nadležne službe, odnosno od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.2. Tužiteljica je 4. studenog 2025. dostavila podnesak u kojemu je ponovila tužbene navode.

5.1. Sud je u ovom sporu održao raspravu 17. veljače 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 – dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti tužiteljice i službene osobe tuženika, te su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda.

5.2. Na održanoj raspravi Sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, koja je, u bitnome, izjavila da je podnijela zahtjev za mirovinu te kao neuka stranka nije znala da bi mirovina primjenom članka 4. Zakona bila povoljnija za istu. Navodi da je od strane savjetnika u HZMO upozorena da bi izračun mirovine primjenom članka 4. a ne članka 6. Zakona bio povoljniji za istu, te je stoga podnijela zahtjev tuženiku za obnovu postupka. Ističe da je u međuvremenu odnosno 10. listopada 2025. ostvarila pravo na starosnu mirovinu (počevši od 1. kolovoza 2024.) koje rješenje je 23. veljače 2025. i dostavila sudu pozivom na gornji poslovni broj (sud je na ročištu izvršio uvid u izvornik rješenja). Smatra da je neformalni povoljniji izračun mirovine od strane HZMO dostavljen tuženiku.

6. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica 9. kolovoza 2025. podnijela prijedlog za obnovu postupka u kojem predlaže da joj se utvrdi prestanak službe primjenom odredbe čl. 4. Zakona, što bi predstavljalo povoljnije pravo, a u svrhu utvrđivanja povoljnije mirovine kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

8. Odredba članka 4. Zakona propisuje da osiguranik iz članka 1. ovoga Zakona ima pravo na starosnu mirovinu kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (stavak 1.); Osiguranik iz članka 1. ovoga Zakona ima pravo na prijevremenu starosnu mirovinu kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža (stavak 2.); Osiguraniku iz članka 1. ovoga Zakona, kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, starosna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu propisana stavkom 1. ovoga članka snižava se, i to: 1) po jednu godinu za svakih 5 godina provedenih na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 15 mjeseci, 2) po jednu godinu za svake 4 godine provedene na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 16 mjeseci, 3) po jednu godinu za svake 3 godine provedene na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 18 mjeseci (stavak 3.).

9. Člankom 6. Zakona propisano je da na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potreba službe osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života, kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina, od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na dužnostima, odnosno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa (stavak 1.); Osobama sa statusom hrvatskog branitelja u 15 godina mirovinskog staža iz stavka 1. ovoga članka uračunava se i vrijeme provedeno u Domovinskom ratu u dvostrukom trajanju (stavak 2.); Svi staževi osiguranja s povećanim trajanjem ostvareni po ranijim propisima kojima je bila uređena djelatna vojna služba i služba u svojstvu ovlaštene službene osobe, kao i poseban staž ostvaren na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu, međusobno se zbrajaju prilikom utvrđivanja uvjeta od 15 godina iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3.).

10. Nesporno je da je tužiteljici rješenjem tuženika od 12. lipnja 2024. utvrđen prestanak službe s pravom na mirovinu primjenom članka 6. Zakona.

11. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, od 10. listopada 2025., razvidno je da je tužiteljici kao policijskom službeniku Ministarstva unutarnjih poslova određena starosna mirovina počevši od 1 kolovoza 2024., a postupak za određivanje starosne mirovine pokrenut je po službenoj dužnosti prema odredbi članka 131. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 96/25.; dalje: ZOMO), dakle u trenutku priznavanja prava na mirovinu tužiteljica, rođena **.**.1961., do 1. kolovoza 2024., navršila je 63 godine i 05 mjeseci života, uz ukupni mirovinski staž prema članku 24. do 31. ZOMO i članku 32. ZOMO-a u trajanju od 45 godine 02 mjeseci i 08 dana. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja izjavila žalbu upravo iz razloga postojanja povoljnije mirovine iz članka 4. Zakona (list 36 – 39 spisa).

12. Tužiteljica svoj zahtjev za obnovu postupka temelji na informativnom (za nju povoljnijem) izračunu mirovine primjenom članka 4. Zakona.

13. Iz sadržaja pribavljenog tumačenja koje je tuženiku 12. lipnja 2025. dostavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u pogledu primjene članka 4. ili 6. Zakona odnosno izračuna polaznog faktora za određivanje mirovina, proizlazi da i osiguranik koji stekne pravo prema članku 6. Zakona može podnijeti nakon priznatog prava na starosnu mirovinu na navedeni način novi zahtjev kojim traži da mu se starosna mirovina odredi prema ZOMO-u kao općem propisu, u kojem slučaju će se o tome zahtjevu donijeti posebno rješenje i kod izračuna te mirovine priznate prema ZOMO-u primijeniti polazni faktor iz članka 85. stavka 3. ZOMO, ako kasnije odlazi u mirovinu nakon ispunjenih uvjeta starosne dobi za starosnu mirovinu uz sniženje starosne granice prema članku 181. ZOMO-a.

14. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009. i 110/2021., u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: 1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

15. Prema članku 124. stavku 2. ZUP-a u prijedlogu za obnovu postupka je stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

16. Člankom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

17. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora utvrđeno činjenično stanje, pravilno je, prema shvaćanju ovoga Suda, odbijen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka.

18. Naime, obnova postupka je izvanredni pravni lijek koji se može dopustiti samo iznimno kada za to postoje zakonom utvrđeni razlozi, potkrijepljeni dokazima i činjenicama iz kojih mora biti vidljivo da se radi o novim dokazima i činjenicama koje su postojale u vrijeme vođenja prijašnjeg postupka, ali podnositelj prijedloga za obnovu postupka za njih nije mogao znati bez svoje krivnje, te da su bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku doveli bi do drukčijeg rješenja. Predlagatelj mora u prijedlogu učiniti vjerojatnim da bi dokazi koje predlaže, da su upotrijebljeni u ranijem postupku, doveli do drukčijeg rješenja.

19. Stoga, Sud smatra da je tuženik valjano zaključio kako u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice, odnosno da nije ispunjen niti jedan od uvjeta koji propisuje članak 123. stavak 1. ZUP-a za obnovu postupka. Naime, iz sadržaja odredbi Zakona i ZOMO-a, promatrajući njihov združeni učinak proizlazi da je upravo ovlast Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrditi povoljniju mirovinu na koju bi tužiteljica ostvarivala pravo te upravo iz navedenog razloga i postoji institut obnove primjenom odredbi ZOMO-a, koji nije vremenski ograničen.

20. Tako odredba članka 128. ZOMO-a propisuje da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se, iznimno od uvjeta i rokova iz zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja (stavak 1.); Obnova postupka iz mirovinskoga osiguranja može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (stavak 2.); Prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon rješavanja zahtjeva u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 3.).

21. Iako je primjenom članka 126. stavak 1. ZUP-a nadležno tijelo bilo ovlašteno odbaciti predmetni prijedlog jer okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom, Sud ne nalazi da bi se radilo o postupovnoj povredi, jer je u povodu podnesenog prijedloga proveden postupak i odlučeno je o meritumu.

22. Tako i iz citiranog informativnog izračuna Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da se ne radi o novim činjenicama ili novim dokazima, već o poznatim činjenicama. U tom smislu Sud ocjenjuje da tužiteljica nije priložila dokaz tvrdnji o pogrešno određenom prestanku državne službe primjenom članka 6. Zakona.

23. Valja istaknuti i da je pitanje pravilnosti izračuna polaznog faktora za izračun starosne mirovine isključiva nadležnost Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, jer Zakon uopće ne propisuje visinu polaznog faktora niti modalitete primjene.

24. Zaključno, Sud smatra da tužiteljica nije dostavila dokaz koji bi mogao dovesti do drugačijeg rješenja, te također u tom smislu nisu osnovani niti navodi tužiteljice o povredi načela pomoći neukoj stranci.

25. Slijedom navedenog, Sud je, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku