Poslovni broj: Us I-923/2024-33

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Aniti Benutić, odvjetnici u Trogiru, Gradska 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku CC (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika, 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/24- 03/00180004466, Urbroj: 341-99-06/2-24-000673 od 8. ožujka 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I - 141-02/22-03/00180004466, Urbroj: 341-18-06/2-22-041582 od 1. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/24-03/00180004466, Urbroj: 341-99-06/2-24-000673 od 8. ožujka 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/22-03/00180004466, Urbroj: 341-18- 06/2-22-041582 od 1. prosinca 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

4. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja u bitnom navodi da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu temeljem priznatog statusa ratnog vojnog invalida HVO-a (rješenje iz 2003.) i Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji (NN- MU: 2/06 – skraćeno Ugovor HVO). Ističe da je postupak je pokrenut još 2006. godine i traje gotovo 18 godina. Postupak da je višestruko ponavljan zbog ukidanja prethodnih odluka: - Ustavni sud RH je 2022. ukinuo presude Visokog upravnog suda i Upravnog suda u Splitu, rješenja HZMO-a iz 2019. Novo prvostupanjsko rješenje doneseno je 1. prosinca 2023., a drugostupanjsko 8. ožujka 2024. Tuženik odbija predmetni zahtjev uz obrazloženje da prema nalazima vještaka ne postoji invaliditet povezan s ratnim okolnostima, da tužitelj nema smanjenje radne sposobnosti niti gubitak iste, pa da stoga ne ispunjava uvjete za invalidsku mirovinu. Tužitelj prigovora da su nezakonito provedena vještačenja tijekom upravnog postupak iz razloga jer tužitelj nije bio obaviješten o vještačenju u žalbenom postupku, nije mu omogućeno očitovanje na nalaze i mišljenja vještaka, neki nalazi (2023., ali i stariji iz 2016.) uopće mu nisu dostavljeni. Nadalje, ističe da su vještaci procjenjivali radnu sposobnost prema stanju iz 2006./2007. godine, da nije uzeto u obzir trenutno zdravstveno stanje niti novija medicinska dokumentacija, da su ignorirani su aktualni dijagnostički nalazi i liječenje. Vještačenja da su površna, bez jasnih obrazloženja i bez analize medicinske dokumentacije. Nalazi se svode na zaključke bez razloga te stoga nisu valjan dokaz. Tužitelju da je uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku, očitovanje i pravično suđenje. Postupak da je vođen po principu „o nama bez nas“. Nadalje, da su upravna tijela nekritički prihvatila mišljenja vještaka, nisu ih samostalno analizirala i praktično prepustila odlučivanje vještacima. Naglašava da je tužitelju u BiH priznat prvo 60% invaliditeta (VI. grupa), a kasnije 20% (X. grupa), trajno. Unatoč tome, tuženik zaključuje da nema invalidnosti, a što tužitelj smatra nelogičnim, neživotnim i neargumentiranim. Tuženik da nije postupio prema odluci Ustavnog suda iz 2022. i ranijim stavovima o zabrani arbitrarnog odlučivanja. Ponovno se oslanja na ista ili slična vještačenja koja su već bila osporena. Zaključno tužitelj smatra da u provedena vještačenja nezakonita i nevaljala, a osporena rješenja neobrazložena, arbitrarna i protivna zakonu i svrsi međunarodnog ugovora. Obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da upravni sud u upravnom sporu provede medicinsko vještačenje po sudskim vještacima odgovarajuće struke na okolnost postojanja radne sposobnosti kod tužitelja, odnosno umanjenja iste relevantnog za ocjenu postojanja invalidnosti u smislu odredbe članka 34 st.1 i 2 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02,117/03, 30/04, 117/04, 92/05, 43/07, 97/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13), a koje vještačenje da se provede nakon saslušanja tužitelja kao stranke u upravnom sporu, temeljem medicinske dokumentacije dostavljene u spis i pregleda tužitelja od strane liječnika vještaka. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, prizna pravo na invalidsku mirovinu temeljem Ugovora HVO.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koji su izneseni u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja odnosno da nije postupljeno u skladu s odlukama Ustavnog suda, da je radna sposobnost cijenjena na dan podnošenja zahtjeva, a ne i na temelju kasnije medicinske dokumentacije, da tužitelju nije dostavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka na očitovanje. Tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. U predmetu imenovanog Ustavni sud Republike Hrvatske je već donio Odluku broj: U-III- 6283/2010 od 6.3.2013., na koju se poziva i u Odluci broj: U-III-6122/2021 od 18.5.2022. , u kojoj je izrazio isto pravno stajalište da je podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava jer upravna tijela, a kasnije i Upravni sud, nisu naveli razloge zbog kojih smatraju da se okolnosti stradavanja podnositelja ustavne tužbe u izvršavanju njegove vojne dužnosti na prvoj liniji bojišnice ne smatraju „ranjavanjem“ u smislu članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora HVO, već (običnom) povredom, odnosno ničim osim formalnog pozivanja na mjerodavnu odredbu Ugovora nisu obrazložili svoje stajalište. Odluke Ustavnog suda utemeljene su na pravnom stajalištu da se blast ozljede trebaju ocjenjivati u kontekstu čitavog stradavanja i da nema pravnih razloga takve ozljede ne smatrati ranjavanjem formalnim pozivanjem na članak 1. stavak 1. točku 7. Ugovora HVO bez argumentiranja razloga zbog kojih se činjenice i okolnosti stradavanja u konkretnom slučaju ne smatraju ranjavanjem. U ponovnom postupku zatraženo je donošenje nalaza i mišljenja Vijeća vještaka u skladu sa pravnim stajalištem Ustavnog suda od 6.3.2013. i od 18.5.2022. U žalbenom postupku pobijano prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 962944 od 19.10.2023., kojim je utvrđeno da kod tužitelja invalidnost u skladu s odredbama Ugovora HVO ne postoji. U povodu žalbe, prema članku 133. ZOMO, pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1015004 od 27.02.2024. koji je u drugostupanjskom rješenju u cijelosti citiran. S obzirom da je citiranim nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka u postupku povodom žalbe, utvrđeno da kod tužitelja nije nastupila invalidnost prema članku 34. Zakona, koja bi bila uzrokovana okolnostima rata u Bosni i Hercegovini, nije bilo mogućnosti za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

6. U sporu su održane rasprave 3. prosinca 2024., 4. prosinca 2025. i 5. veljače 2026., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za medicinu rada mr. sc. Milani Varinac- Barač.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta upravnog tijela i upravnog spora, te dokaza provedenih tijekom ovog upravnog spora. Pored toga, među strankama u ovom sporu su sporne, a odlučne, činjenice medicinske naravi, a koje činjenice se ne mogu utvrditi na temel ju iskaza tužitelja kao stranke, a radi čega je Sud isti kao suvišan odbio.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Tužitelj je na ročištu za raspravu zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio i popisao trošak.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu koji je podnesen 7. srpnja 2006.

14. Nadalje, razvidno je da su osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseni u ponovljenom postupku po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-6122/2021 od 18. svibnja 2022. kojim su ukinute ranije odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

14. Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13; dalje: ZOMO-a) je propisano da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima,

14.1. Prema stavku 2. istog članka invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad).

15. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužitelj rođen **.**.1961.,

- da je hrvatski državljanin,

- da nema navršenog mirovinskog staža na području Republike Hrvatske,

- da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) u razdoblju od 16. travnja 1993. do 27. travnja 1994.,

- da je rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti braniteljsko invalidske skrbi općine Novi Travnik, broj: 04 -41-3- 1649-2/05 od 20.05.2006. tužitelju, priznatom ratnom vojnom invalidu VI. grupe sa 60% vojnog invaliditeta priznato i dalje svojstvo ratnog vojnog invalida VI. grupe sa 60% vojnog invaliditeta trajno po osnovi oboljenja kao pripadniku HVO-a s pravom na osobnu invalidninu sa 01.01.2005.,

- da je prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata Odsjek/Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Travnik/Novi Travnik, broj 07/56-02-03/1-4-93/18 od 15.02.2019. obolio dana 09.06

1993. na prvoj crti obrane,

- da je rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, broj UP-1-03-41-ZKZ-1605/16 od 30.05.2017., ukinuto konačno rješenje Službe za opću upravu i društvene djelatnosti braniteljsko invalidska skrb opčine Novi Travnik, broj: 04-41-3-1649-2/05 od 20.05.2006 te je tužitelju od 30.05.2017 priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X. grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovi oboljenja na koje je služba u Oružanim snagama (HVO -a) utjecala na pogoršanje,

- da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, KLASA: 141-02/16-03/983 URBROJ:426-04-06-01/3-23-18, evidencijski broj vještačenja 962944 od 19. listopada 2023. iz kojeg je razvidno da kod tužitelja ne postoji smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti;

- da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji invalidnost doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu.

16. U povodu žalbe tužitelja u drugostupanjskom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1015004 od 27. veljače 2024. iz kojeg je razvidno da u postupku žalbe nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, Vijeće viših vještaka ne nalazi se osnove za promjenom utvrđene ocjene. Zdravstveno stanje tužitelja 2006/2007 nije uzrokovalo invalidnost tj. nije postojalo trajno smanjenje radne sposobnosti u smislu čl. 34. ZOMO Stanje po tupom povredi/ozljedi (kontuzija) LS kralježnice 1993., te kasnije verebralne vertebrogene tegobe uzrokovane degenerativnim promjenama vratne LS kralježnice u komorbiditetu sa arterijskomm hipertenzijom, bez znakova koronarne bolesti i uz kompenziran kardijalni status, 2007. nisu trajno umanjivale radnu sposobnost za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

16.1. U obrazloženju citiranog nalaza i mišljenja je navedeno da je žalbeni postupak nakon vještačenja vijeća vještaka u prvostupanjskom postupku 19.10.2023., a nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 2022. kojim je usvojena ustavna tužba i poništene presude Visokog upravnog suda RH i Upravnog suda u Splitu, kao i rješenja HZMO-a Središnje službe i Područne službe u Splitu, te je predmet vraćen HZMO-u PS u Splitu na ponovni postupak. Predmet vještačenja je zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu zaprimljen 07. 07.2006. a na temelju tadašnjeg zdravstvenog stanja. Vještačenjem 20.02.2007. utvrđeno je da invalidnost ne postoji žalba je odbijena vještačenjem u drugostupanjskom postupku, a presudom Upravnog suda od 25.08.2010. odbijena je tužba. Slijedili su daljnji sudski postupci po Ustavnom sudu RH, te Visokom upravnom sudu RH i Upravnom sudu u Splitu, te ponovna vještačenja kojima nije utvrđena invalidnost. Rođen je **.**.1961., po zanimanju trgovac SSS. Bio je pripadnik HVO-a od 16.04. 1993 do 27.04 1994. Dana 09. 06. 1993. prilikom granatiranja odbačen je uslijed detonacije granate, pri čemu je zadobio kontuziju u slabinski dio kralježnice i desnu nogu. Iz dokumentacije je razvidno da je ambulantno zbrinut u Domu zdravlja Novi Travnik no medicinska dokumentacija o istom nije priložena, zaveden je u protokol pod dijagnozom lijevostrane lumboishijalgije i egzacerbacije kroničnog uroinfekta nakon čega je otpušten uz antibiotsku terapiju i preporuku kraće poštede. Nastavno je priložena medicinska dokumentacija od 2001. Nadalje iz medicinske dokumentacije od 2001 do 2006. razvidno je da je imao tegobe vratne i LS kralježnice, bez značajnijeg funkcionalnog deficita i neuroloških ispada. Navode se dugogodišnje vertiginozne tegobe , uz verificiran reduciran protok u vertebralnim artenjama VB slivu U kliničkoj slici dominirala je obostrana lumboishijalgija, više desno, a radiološkom obradom verificirane su degenerativne promjene vratne slabinske kralježnice uz stenozu spinalnog kanala politopnu diskopatiju sa pripadajućom radikulopatijom (neurolog 25.07.2002 MR LS 13.02.2006 EMNG 20.11. 2007.) Neurokirurški nije verificirano neurološkog ispada niti supstrata za operativno liječenje (neurokirurg 02.12.2002 .) U Potvrdi o okolnostima stradavanja od 29.10.2002 navodi se da je vrsta stradavanja OBOLENJE LEĐA, te da se od 09.06.1993. često javljao liječniku zbog bolova u leđima. Ostvario je status RVI 60% stalno s naslova posljedice ozljede LS kralježnice (Protrusio disci L4L5 et L5S1 Laesion ischiadici i sin). U 12/1993 zadobio je distorziju lijevog TC zgloba zbrinut konzervativno po kirurgu, nakon čega je nastavio sa aktivnostima. S naslova povrede ozljeda lijevog skočnog zgloba nije ostvario status RVI Pregledom psihijatra (25 11.2002) verificirane su dijagnoze Syndroma anxio- depressivum F41 2 Somatoformni poremećaj F45 (psihijatar 25.11.2002.) . Od 1994. ima hipertenziju.

17. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da je citiranim nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka u postupku povodom žalbe utvrđeno da kod tužitelja nije nastupila invalidnost prema članku 34. ZOMO-a koja bi bila uzrokovana okolnostima rata u Bosni i Hercegovini, ocijenio da nema mogućnosti uvažavanja žalbenih navoda i donošenja drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.

18. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku medicine rada. To stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih s loboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja glede (ne)postojanja invalidnosti tužitelja, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

19. Stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Milana Varinac-Barač, dr. med. je u nalazu i mišljenju od 13. ožujka 2025., koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, a koji je dan nakon analize cjelokupnog spisa ovog upravnog spora te istom priležećeg spisa tuženog tijela, uvida u tužbu, isprave, te medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, je mišljenja da kod tužitelja UC, sukladno odredbama članka 34. ZOMO-a ne postoji profesionalna a niti opća nesposobnost za rad odnosno ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Slijedom navedenog kod tužitelja ne postoji invalidnost iz čI. 34 ZOMO-a.

19.1. U obrazloženju gore citiranog nalaza i mišljenja stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Milana Varinac-Barač navodi da iz priložene medicinske dokumentacije u spisu tuženog tijela je razvidno da je tužitelj dana 09.06.1993. kao pripadnik oružanih snaga HVO-a za vrijeme neprijateljskog granatiranja prve crte obrane, uslijed detonacije granate odbačen pri čemu je zadobio kontuziju u slabinskom dijelu kralježnice i desne noge. Bilježi se da je zbrinut u DZ Novi Travnik ali o navedenom događaju nije priložena nikakva medicinska dokumentacija već je samo u priloženom protokolu zaveden pod dijagnozom lijevostrane lumboishialgije i egzacerbacije kroničnog uroinfekta te je dobio konzervativnu terapiju. U obrazloženju rješenja nadležnog tijela BIH od 20.05.2006.kojim je tužitelju priznat status RVI od 60% navodi se da je 09.06.1993. za vrijeme služenja aktivne službe u OS, zadobio udar u slabinski dio leđa sa posljedičnim pomakom diska L4-L5 i L5-S1 te lumboishialgijom. Navedenu konstataciju da je došlo do pomaka intervertebralnih diskova ne potvrđuje nikakva medicinska dokumentacija, odnosno ista nije priložena, a kasnijom radiološkom obradom utvrđeno je da se radi o degenerativnim u smislu stenoze spinalnog kanala i politopne diskopatije sa pripadajućom radikulopatijom, a ne o pottraumatskim promjenama. O tome zorno govore nalazi neurologa od 25.07.2002., magnetske rezonace od 13.02.2006., nalazi EMNG-a od 19.08.2005., 20.11.2007. te 27.11.2012. Iz priloženih nalaza neurokirurga od 02.12.2002. te 06.10.2005. je razvidno da stanje tužitelja sa osnova slabinske i vratne kralježnice koje se klinički manifestira kroničnom lumboishialgijom, ne indicira neurokirurško Iiječenje već liječenje provođenjem fizikalne terapije, ali je ista prema medicinskoj dokumentaciji provedena samo povremeno u ambulantnom tretmanu, a ne i u stacionarnom tretmanu čime nisu iscrpljene sve metode liječenja. Priložena medicinska dokumentacija govori da ne postoje neurološki ispadi te trajne promjene u oštećenju funkcije vratne i slabinske kralježnice, a što je od odlučujuće važnosti za donošenje ocjene radne sposobnosti sa motrišta specijaliste medicine rada. Sa osnove uganuća desnog skočnog zgloba zadobivenog u prosincu 1993. godine nije zaostalo nikakvo funkcijsko oštećenje te isto nema utjecaja na radnu sposobnost tužitelja. Priloženi nalazi psihijatra iz 2002. zahtijevaju daljnje praćenje i liječenje i nisu od utjecaja na radnu sposobnost tužitelja. Osim nalaza neurologa od 09.11.2015. u kome se samo anamnestički navodi da je tužitelj pretrpio moždani udar, nije priložena nikakva medicinska dokumentacija koja bi govorila u tom smislu pa se navedene stanje ne može uzeti u obzir kod donošenja ocjene radne sposobnosti. Ostale bolesti i stanja (arterijska hipertenzija bez znakova koronarne bolesti i kompenziran kardiološki status, hipertrigliceridemija, recidivirajući kronični uroinfekt, stanje nakon kirurškog odstranjenja lipoma lijeve kubitalne jame, kronični prostatitis, refluks ezofagitis) također nisu od utjecaja na radnu sposobnost tužitelja jer nisu dovele do trajnog funkcijskog oštećenja. Zaključno, sveukupno zdravstveno stanje tužitelja suk ladno čl. 34. Zakona o mirovinskom osiguranju ne uvjetuje invalidnost, jer kod njega nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, i ne umanjuje njegovu radnu sposobnost za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti uzimajući u obzir poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (poslovi trgovca). Vještaci HZMO-a su pravilno ocijenili radnu sposobnost tužitelja jer su uzeli u obzir sveukupno stanje funkcije vratne i slabinske kralježnice i ostale naprijed navedene bolesti i stanja a uzimajući u obzir i poslove i radne zadatke trgovca priložene u obrascu 2 IN u spisu tuženog tijela. Na koncu sudska vještakinja je naglasila da za donošenje ovog Nalaza i mišljenja, nije bilo potrebe da izvrši klinički pregled tužitelja jer je tužitelj pregledan klinički u više navrata od nadležnih specijalista a što je razvidno iz medicinske dokumentacije koju je koristila kod izrade nalaza i mišljenja.

20. Tužitelj se u odnosu na gore navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac-Barač, spec. med. rada detaljno očitovao podneskom od 6. travnja 2025. navodeći da je sudska vještakinja izradila nalaz i mišljenje isključivo na temelju medicinske dokumentacije iz spisa, bez da je obavila klinički pregled tužitelja ili ga pozvala radi razjašnjenja dijagnoza i dopune podataka, iako sama navodi da određeni medicinski nalazi nedostaju. Unatoč tome, zaključila je da kod tužitelja ne postoji invalidnost jer njegovo zdravstveno stanje ne uzrokuje trajne promjene koje bi smanjile radnu sposobnost za više od polovice, te je pritom prihvatila i ocjene vještaka HZMO-a kao pravilne. Tužitelj u cijelosti osporava takav nalaz ističući da se on uglavnom svodi na nabrajanje dokumentacije i tijeka postupka, bez konkretne analize i bez jasnog povezivanja pojedinih dijagnoza s utjecajem na radnu sposobnost. Posebno naglašava da vještakinja nije uzela u obzir stvarnu prirodu posla trgovca, koji uključuje fizički zahtjevne radnje poput dugotrajnog stajanja, ponavljajućih pokreta i podizanja tereta, što s obzirom na njegove zdravstvene tegobe (bolesti kralježnice, hipertenziju, vrtoglavice i posljedice moždanog udara) značajno utječe na njegovu sposobnost rada. Dodatno, vještakinja dovodi u pitanje postojanje određenih bolesti zbog nedostatka dokumentacije, iako sama nije poduzela radnje da se ta dokumentacija pribavi niti je pozvala tužitelja radi pojašnjenja, čime je, prema tužitelju, nepravilno prebacila teret dokazivanja na njega. Posebno je problematično što istovremeno prihvaća navode liječnika specijalista o moždanom udaru, ali ih smatra nedokazanima, što ukazuje na nelogičnost u zaključivanju. U odnosu na ratnu ozljedu, vještakinja je zaključila da ista nije dokazana zbog nedostatka medicinske evidencije, pri čemu tužitelj ističe da nisu uzete u obzir specifične okolnosti rata u kojima je dokumentacija mogla biti izgubljena ili uništena, te da vještakinja time izlazi iz okvira svoje stručne uloge procjenjujući dokaznu vrijednost činjenica. Nadalje, zanemarena je činjenica da je tužitelju u Bosni i Hercegovini već priznat trajni invaliditet od 60%, pa tužitelj smatra nelogičnim da ista medicinska stanja dovode do potpuno različitih zaključaka o radnoj sposobnosti. Vještakinja također promjene na kralježnici kvalificira kao degenerativne, ali ne razmatra mogućnost da su one posljedica ratne traume, iako je tužitelj u vrijeme ozljede bio relativno mlad, čime propušta analizirati uzročno - posljedičnu vezu. Osim toga, pogrešno prikazuje način liječenja kao isključivo ambulantni, zanemarujući da je tužitelj koristio i stacionarne terapije, ali u ograničenoj mjeri zbog financijskih okolnosti. Tužitelj nadalje ističe da vještakinja nije izvršila stvarno vještačenje njegove radne sposobnosti, već je samo preispitivala nalaze drugih vještaka, čime je prekoračila svoju ulogu i provela tzv. nadvještačenje umjesto samostalne procjene. Suprotno njezinim zaključcima, nalaz liječnice obiteljske medicine potvrđuje postojanje dijagnoza, trajnost posljedica i ograničenja u radu, uključujući konkretne kontraindikacije za obavljanje poslova. Zaključno, tužitelj smatra da je nalaz nepotpun, neobrazložen i metodološki neispravan jer je donesen bez neposrednog pregleda, bez razmatranja svih relevantnih činjenica i bez stvarne analize utjecaja zdravstvenog stanja na radnu sposobnost, zbog čega ne može predstavljati pouzdanu osnovu za odlučivanje. Slijedom toga predlaže da se vještakinja očituje na njegove prigovore, dopuni nalaz i po potrebi ga usmeno obrazloži pred sudom, te ističe da će naknadnim podneskom dostaviti u spis medicinsku dokumentaciju za koju je vještakinja konstatirala da nije priložena, a koja je očito od bitnog utjecaja za ocjenu radne sposobnosti tužitelja , te je u prilogu podneska od 11. travnja 2025. tužiteljica priložila dodatnu medicinsku dokumentaciju tužitelja.

21. Tuženik u odnosu na zaprimljeni gore citirani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Milane Varinac-Barač nije imao prigovora niti primjedbi, odnosno s istim se usuglasio obzirom da je isti u suglasju s nalazima i mišljenjima provedenim tijekom upravnom postupka.

22. Potom je ovaj Sud zatražio pisanu dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje spec. medicine rada mr.sc. Milane Varinac-Barač u svezi prigovora i primjedbi tuženika iz podneska od 6. travnja 2025. i medicinske dokumentacije tužitelja priložene podnesku od 11. travnja 2025.

22.1. U pisanoj dopuni nalaz i mišljenja sudske vještakinje spec. medicine rada mr.sc. Milane Varinac-Barač od 20. lipnja 2025., a koja je zaprimljena pred ovim sudom 24. lipnja 2025. i koja je uredno dostavljena strankama u ovom sporu, ista navodi da tužitelj u podnesku prigovara da za potrebe donošenje Nalaza i mišljenja nije izvršila neposredni pregled tužitelja, niti istog pozvala radi razjašnjenja određenih pitanja u odnosu na dijagnoze i anamnestičke podatke za koje u predmetnom Nalazu i mišljenju da navodi da se u medicinskoj dokumentaciji konstatiraju, ali da nisu dostavljeni odgovarajući nalazi, te u odnosu na navedeno pojašnjava da je za obavljanje kliničkog pregleda, etiologiju bolesti, liječenje i njegov tijek, nadležan specijalist kliničke medicine( u konkretnom slučaju ortoped, fiizijatar, kardiolog, urolog, psihijatar). Specijalist medicine rada može obaviti klinički pregled koji se ne razlikuje od onog koji su obavili nadležni specijalisti, a obzirom da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da su isti višekratno obavili klinički pregled tužitelja, za davanje nalaza i mišljenja da nije vidjela potrebu da neposredno pregleda tužitelja. Nadalje ističe da tužitelj kao laik ne može davati razjašnjenja u odnosu na dijagnoze koje postavljaju samo liječnici. Svoj Nalaz i mišljenje da je dala na temelju dokumentacije koja je bila priložena u ovosudni spis i koji je i vještacima HZMO-a također bio dostavljen za davanje ocjene radne sposobnosti tužitelja. U rješenju Upravnog suda u Splitu od 07.veljače 2025. nije navedena mogućnost traženja dodatne dokumentacije već je trebalo provesti vještačenje na temelju iste dokumentacije na temelju koje su vještaci HZMO-a ocijenili radnu sposobnost tužitelja.

22.1.1. Tužitelj dalje prigovara da se Nalaz i mišljenje koji je izradila u većem djelu da se iscrpljuje nabrajanjem kronologije predmetnih postupka te medicinske dokumentacije, za koju da navodi da je koristila prilikom vještačenja, ali da ne obrazlaže Nalaz i mišljenje na način da bi navela iz koje točne medicinske dokumentacije specijalističkog nalaz proizlazi pojedini zaključak i ocjena, kada je u pitanju ocjena radne sposobnosti kod tužitelja, a sve u odnosu na određene vrste poslova koje bi tužitelj obavljao. Ovakvim načinom tužitelj sugerira kako je trebala donijeti ocjenu radne sposobnosti, a što je isključivoj u nadležnosti specijaliste medicine rada. Nalaz i mišljenje da je donijela na način kao se isti donosi na temeljima struke medicine rada, u prvom redu na temelju stupnja funkcijskog oštećenja a ne na temelju popisa dijagnoza (za koji punomoćnica tužitelja navodi da ih je popriličan broj i da kod tužitelja postoji više oboljenja i zdravstvenih stanja koja životno i logično utječu na motoriku, kretanje, sposobnost podizanja tereta, dugotrajno stajanje i tome slično, a što sve uključuju poslovi trgovca).

22.1.2. Nadalje, tužitelj se poziva na nalaz neurologa od 09.studenog 2015,, u kome se anamnestički navodi da je tužitelj prije 4 godine prebolio moždani udar, te da mu je slabija lijeva strana tijela i da je imao smetnje govora, ali da o tome nema podataka u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Uz podnesak od 11. travnja 2025. opunomoćenica tužitelja priložila je tri nalaza i to: Otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabiltaciju od 12.listopada 2024., Otpusno pismo klinike za neurologiju KBC Split od 21. rujna 2017.godine i Specijalistički nalaz Klinike za neurologiju KBC Split od 27.srpnja 2012.godine. U specijalističkom nalazu Klinike za neurologiju KBC Split od 27.srpnja 2012. se navodi da je tužitelj imao stanje nakon recidivirajuće sinkope, cerebrovaskularnu ishemiju, kronični cervikobrahijalni i lumbosakralni sindrom te protruziju intervertebralnog diska. Nadalje da je prema kliničkoj slici imao sinkopu (kratkotrajan gubitak svijesti) a da izvršena dijagnostička obrada prikazuje značajne vaskularne moždane promjene koje ne odgovaraju njegovoj životnoj dobi, navode se simptomi te da je organski neurološki nalaz bez promjene, ali se ne navodi kakav je klinički status te funkcijsko oštećenje. Nadalje u Otpusnom pismu Klinike za neurologiju KBC Split se navodi da je tužitelj liječene na toj klinici od 06.-21.rujna 2017. zbog prolaznog poremećaja svijesti. Izvršen je klinički neurološki pregled koji je u cijelosti bio uredan. Izvršena neuroradiologijska obrada( MR mozga) je ukazala na lezije koje upućuju prvenstveno na difuzno uvećane perivaskularne prostore, ali se sa sigurnošću ne može isključiti ni druga etiologoija tipa neurocistoze u vezikularnom stadiju ili neka druga parazitoza, zbog čega se konzultira i infektolog koji indicira serologiju na ciosticerkozu na HZZIZ u Zagrebu, te daljnje kontrole i po potrebi daljnja obrada preko infektološke ambulante. Inače akutnih žarišnih promjena parenhima nije se prikazalo. EEG nalaz je uredan. Otpušten je u poboljšanom stanju s preporukom uzimanja simptomatske terapije te kontrola infektologa i neurologa po dospijeću nalaza ili procjeni ordinariusa. Iz navedenog se ne može sa sigurnošću kazati je li tužitelj prebolio moždani udar i da je mogući ostavio funkcijsko oštećenje, jer je etiologija promjena zabilježenih na MR ostala otvorena, odnosno bilo je potrebno provesti preporučenu dijagnostiku a za što nije priložena medicinska dokumentacija. Iz otpusnog pisma Specijalne bolnice za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Biokovka je razvidno da je u rujnu i listopadu 2024. provedeno stacionarno liječenje nad tužiteljem zbog kroničnih tegoba vratne i lumbalne kralježnice te otežanog hoda. Dijagnoze koje se navode su isključivo degenerativne naravi i nigdje se ne navodi da bilo koja od njih ima postraumatski karakter, a što se uvijek navodi kada postoji posttraumatsko oštećenje. Na primijenjenu terapiju dolazi do nedostatnog poboljšanja te se preporuča daljnje provođenje fizikalne terapije u ambulantnom tretmanu.

22.1.3. U odnosu na prigovore tužitelja vezano za medicinsku dokumentaciju priloženu na okolnost stradavanja tužitelja na ratištu kao pripadnika HVO-a prije svega vještakinja naglašava da u dokumentaciji koja joj je bila na raspolaganju, a kako je to i navela u Nalazu i mišljenju, nalazi dva Uvjerenja Uprave za obranu Travnik istog datuma koja su potpuno različita. U jednome se navodi da je na vojnoj dužnosti obolio 09.06.1993.(oboljenje leđa) te da se često javljao liječniku žaleći se na bolove. U drugome se navodi da je istog dana, na prvoj crti obrane doživio udar u slabinski dio leđa, kralježnice, desne noge, prilikom granatiranja prve crte obrane, uslijed detonacije granate kojom je bio odbačen u stranu i gdje dolazi do povrede . Medicinska dokumentacija govori da je zbrinut u DZ Novi Travnik pod dijagnozom Lumboishialgije, ali se nigdje ne navodi dijagnoza ozljede što je moralo biti navedeno, već uz navedenu Lumboishiagiju samo egzacerbacija kroničnog uroinfekta. Kao vještak ne spori činjenicu da je tužitelj doživio detonaciju i da je odbačen u stranu te da je zadobio udarac u leđa. Obzirom da u medicinskoj dokumentaciji nema dijagnoze ozljede, za pretpostaviti je da se radi o kontuziji (nagnječenje mekih česti), koja nastaje takvim mehanizmom, a da se radilo o težim ozljedama od kontuzije, kakva je i protruzija i.v. diskusa, navedena ozljeda bi morala imati zahtijevnije liječenje o čemu bi svjedočila medicinska dokumentacija. U Rješenju Službe za opću upravu i društvene djelatnosti braniteljsko invalidske skrbi BIH od 20.05.2006. (13 godina nakon pretrpljene detonacije) navodi se da je tužitelj 09.06.1993., za vrijeme služenja aktivne službe u OS, zadobio udar u slabinski dio leđa sa posljedičnim pomakom diska L4 -L5 i L5-S1 na temelju čega je ocjenjen invaliditet od 60% RVI trajno. Kod donošenja svog Nalaza i mišljenja vještakinja navodi da nije imala na uvid medicinsku dokumentaciju kojom se dokazuje da su navedene protruzije i.v. diskusa posljedica predmetene ozljede od 09.06.1993. odnosno dokumentacija koju je nadležno tijelo imalo kod vještačenja i na temelju koje je dalo ocjenu. Kompletna medicinska dokumentacija vezana za tužiteljeve probleme sa kralježnicom, koja joj je bila dostupna za vještačenje ukazuje na isključivo degenerativne promjene, a sa medicinskog aspekta moguća kontuzija slabinske kralježnice, ne može biti uzrok degenerativnim promjenama. Iz navedenih razloga, kao vještak nije mogla prihvatiti činjenicu da se nakon 13 godina od ozljeđivanja, tek pri vještačenju 20.05.2006. prvi put govori da je navedena ozljeda, po svemu sudeći kontuzija, koja ne ostavlja posljedice, ostavila posljedice u smislu protruzije i.v diskusa a da za to nema potvrde u medicinskoj dokumentaciji. U prilog ovome govore upravo podaci iz Otpusnog pisma Specijalne bolnice za rehabilitaciju Biokovka, u kojima se nigdje ne navodi da je bilo koja postavljena dijagnoza posljedica traume, pa tako ni protruzija i.v. diskusa.

22.1.4. Sveukupno zdravstveno stanje tužitelja nije definitivno, a što je važno za donošenje ocjene radne sposobnosti, jer je potrebno nastaviti provođenje preporučene dijagnostičke obrade i liječenje po nadležnim specijalistima, koji će nakon provedenog liječenja ocjeniti stupanj funkcijskog oštećenja iz domene ortopeda-fizijatra, kardiologa, neurologa. Nakon provedenog postupka tužitelj može podnijeti novi zahtjev vještačenja radne sposobnosti nadležnom tijelu vještačenja HZMO-a. Na koncu vještakinja zaključuje da u cjelosti ostajem kod Nalaza i mišljenja koje je izradila 13.03.2025., jer je isti izrađen na temelju dostupne medicinske dokumentacije, sukladno principima struke medicine rada za donošenje ocjene radne sposobnosti, te da je u cjelosti udovoljila traženjima suda iz rješenja od 07.veljače 2025.

23. U odnosu na pisanu dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Milane Varinac-Barač od 20. lipnja 2025. tužitelj se očitovao podneskom od 3. rujna 2025. u kojem iznosi prigovore i primjedbe na pisanu dopunu sudske vještakinje, dok tuženik na navedenu dopunu nalaza i mišljenja nije imao prigovora niti primjedbi.

24. U podnesku od 3. rujna 2025. tužitelj prigovara pisanoj dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Milane Varinac-Barač od 20. lipnja 2025. navodeći da vještakinja u istoj iznosi okolnosti izrade nalaza i mišljenja te ustraje u tvrdnji da neposredni pregled tužitelja za potrebe vještačenja nije bio potreban, te kako isto nije bilo potrebno niti u anamnestičke svrhe jer da se sve relevantno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, dok se u nalazu i mišljenju vještakinja navodi upravo suprotno, tj. da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i spisu priloženim relevantnim dokumentima vezano za liječenje tužitelja spominju medicinska stanja koja da nisu potkrepljena odgovarajućim nalazima, odnosno da iz dostupne medinske dokumentacije priložene spisu to nije bilo moguće utvrditi. Pritom se vještakinja poziva na nalog suda za provođenje predmetnog vještačenja. Tužitelj ističe da je u sudskom postupku, pa tako i u upravnom sporu, sud taj koji određuje provođenje vještačenja, ali se ne miješa u stručni rad vještaka. Uloga vještaka je analizirati medicinsku dokumentaciju, pregledati osobu i prikupiti anamnestičke podatke. Ako dostupna dokumentacija nije dovoljna, vještak je dužan zatražiti dodatne podatke i obaviti neposredni pregled tužitelja. Tužitelj prigovara da se vještakinja ne može opravdavati nedostatkom dokaza za pojedine dijagnoze i na temelju toga zaključivati da ta medicinska stanja ne postoje. Naglašava se da dokazni postupak vodi sud, dok je vještačenje samo jedan od dokaza. Dalje se kritizira postupanje vještakinje koja navodi da nema dokumentacije koja bi povezala ozljedu leđa s konkretnim događajem (stradavanjem), zbog čega se ne može očitovati o uzroku bolesti. Međutim, istovremeno isključuje mogućnost uzročne veze između ozljede i dijagnoza, što tužitelj smatra proturječnim. Tužitelj također tvrdi da je vještakinja prekoračila svoje ovlasti jer je praktično provela novo (nad)vještačenje prethodnog nalaza Vijeća vještaka tuženika, iako to nije bio zadatak prema nalogu suda. Vještakinja nije ovlaštena ocjenjivati ispravnost ranijih vještačenja niti na njima temeljiti svoj nalaz. Nadalje, vještakinja nije adekvatno odgovorila na prigovore tužitelja niti obrazložila svoje zaključke. Ističe se da je pravo tužitelja očitovati se o svim dokazima, dok konačnu ocjenu nalaza i odluku o postojanju invaliditeta donosi sud, a ne vještak. Tužitelj osporava i tvrdnju vještakinje da nije imala dokumentaciju o ozljedi iz 1993. godine, jer se takva dokumentacija nalazi u spisu i bila joj je dostupna. Na kraju, tužitelj navodi da je u drugom postupku (za inkluzivni dodatak) provedeno novo vještačenje od strane nadležnog zavoda, kojim je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja i trajnih promjena zdravstvenog stanja. Zaključno, tužitelj u cijelosti osporava nalaz i mišljenje vještakinje (uključujući dopunu), smatrajući ga neosnovanim i nepravilnim iz svih navedenih razloga.

25. Potom je Sud na ročištu održanom pred ovim sudom 5. veljače 2026. izveo dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Milane Varinac- Barač, a vezano uz prigovore i primjedbe tužitelja na pisanu dopunu nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje od 20. lipnja 2025. iznesene u podnesku tužitelja od 3. rujna 2025., a na kojem ročištu je stalna sudska vještakinja navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koje je izradila 13. ožujka 2025., te očitovanja na prigovore tužitelja koje je izradila 20. lipnja 2025. Nakon šta je izvršila uvid u podnesak tužitelja od 3. rujna 2025. vještakinja navodi da je u pisanom očitovanju koje je izradila 20. lipnja 2025. vezano za prigovore tužitelja od 4. travnja 2025. u najvećem djelu već odgovorila ali da bi se ipak još jednom osvrnula na neke od njih. U podnesku od 3. rujna 2025. tužitelj prigovara da u koliko iz priloženog spisa nije bilo moguće utvrditi neke relevantne činjenice a u priloženoj dokumentaciji se spominju med icinska stanja koja ukazuju da su tužitelju postavljenje određenje dijagnoze, vještak je pozvan zatražiti dostavljanje dodatne medicinske dokumentacije, te izvršiti neposredni pregled tužitelja s uzimanjem anamnestičkih podataka neposredno od osobe za koju provodi vještačenje. Rješenjem ovog suda od 7. veljače 2025. određeno je da se njeno vještačenje na navedene okolnosti provede sukladno čl. 34 Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013. U istom rješenju da joj je kao vještaku naloženo da izradi svoj nalaz i mišljenje na temelju uvida u ovosudni spis i njemu prileže spis tuženog tijela, da izvrši uvid u tužbu i isprave što su priložene spisu, isprave koje su priložene spisu tuženog tijela iz čega proizlazi da svoj nalaz i mišljenje trebam izraditi na temelju medicinske dokumentacije koja je bila dostupna i vještacima u sustavu mirovinskog osiguranja kako bi imali isto oružje odnosno med icinske parametre na temelju kojih bi donijela ocjenu radne sposobnosti tužitelja a kako je kao vještak i postupila. Dakle zadaća vještaka nije bila zatražiti dodatnu med icinsku dokumentaciju kako bi se potvrdile određenje dijagnoze ili kakvo je bilo liječenje i rezultati nakon provedenog liječenja. Tužitelj je već kod podnošenja zahtjeva za vještačenje radne sposobnosti čl. 9. i 10. Uredbe metodologiji vještačenja trebao izabranom doktoru na čiji prijedlog je tužitelj upućen na ocjenu radne sposobnosti dostaviti svu medicinsku dokumentaciju koju je imao na raspolaganju s osnova bolesti i stanja koje se navode te posebno medicinsku dokumentaciju koja objektivizira navedena bolesna stanja. Tužitelj je i tijekom žalbenog postupka u koliko je to propustio pri podnošenju zahtjeva mogao dostavit dodatnu dokumentaciju koja objektivizira njegovo zdravstveno stanje ukoliko je posjedovao istu, na isti način kako je u ovosudni spis dostavio otpusno pismo klinika za neurologiju iz rujna 2017., otpusno pismo iz spec. Bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka iz 2024. te uz podnesak od 3. rujna 2025. mišljenje o težini i vrsti invaliditeta od 6. kolovoza 2025. Ovdje vještakinja naglašava da zadaća vještaka nije utvrđivati i indicirati provođenje daljnjih dijagnostičkih postupka kako bi se potvrdile određene dijagnoze a niti na to utječe davanje anamnestičkih podataka njoj kao vještaku od strane tužitelja. Međutim, u tijeku postupka vještačenja nadležna tijela HZMO u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku mogu indicirati određene pretrage ili pregled nadležnih specijalista ako to smatraju potrebnih za donošenje ocjene radne sposobnost i. Obzirom da je na navede prigovore odgovorila i podneskom od 20. lipnja 2025. te postupila po uputama iz rješenje ovog suda od 7. veljače 2025. što je bila osnovna zadaća kao vještaka u ovom postupku na ovaj prigovor više nema što dodati. U odnosu na obavljanje osobnog kliničkog pregleda već da se izjasnila ranije u nalazu i mišljenju od 13. ožujka 2025. te pisanom očitovanju od 20. lipnja 2025. Tužitelj u podnesku od 3. rujna 2025. navodi da su netočni njeni navodi da su joj bili nedostupni dokumenti na okolnost stradavanja tužitelj tj. da nije mogla povezati oboljenje leđa dijagnosticirano tužitelju 1993. s stradavanjem na prvoj crti bojišnice istog dana uslijed eksplozije granate s obzirom da je u spis prilože dokumentacija na okolnost ozljeđivanja od 9. lipnja 1993. a što je imala na raspolaganju uvidom u spis. Točno je da su u spis priloženi dokumenti koje govore o načinu stradavanja tužitelja ali medicinska dokumentacija koja je priložena govori da je tužitelj u navedenom događaju nakon detonacije granate odbačen pri čemu je zadobio lumboishijalgiju kako se to navodi u protokolu. S obzirom na vrstu nastanka ozljede za pretpostaviti je ako to nigdje nije navedeno u dokumentaciji da je tužitelj zadobio kontuziju u slabinskom dijelu kralježnice i desne noge. Dakle, nigdje se ne navodi pa i protokolu što bi moralo biti navedeno kako je navedena i lumboishijalgija da je kod tužitelj posljedično nastao pomak među kralježničkog diska u razini L4-L5 i L5-s1 već se to samo navodi prilikom ocjene invaliditeta a za koju konstataciju u ovom postupku nije priložena medicinska dokumentacija koja bi to potvrdila. S obzirom na činjenicu da u dokumentaciju spisu tuženog tijela ničim (u prvom redu radiološkim i EMNG pretragama te medicinske dokumentacije Neposredno nakon događaja iz 1993.) nije verificirano da je protruzija lumbarnih intervertebralnih diskursa nastala pri štetnom događaju iz 1993. te činjenice da je kasnija radiološka i EMNG dijagnostika iz 2005. dakle 13 g nakon ozljede pokazala da su promjene u smislu protruzije intervertebralnih diskusa isključivo degenerativne naravi, odnosno se s medicinskog aspekta iste nikako ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s ozljedama nastalim iz događaj iz 1993. S druge strane degenerativne promjene koje su kod tužitelja dijagnosticirane verificirane radiološki i EMNG pretragama i koje su bile bez neuroloških ispada nisu od utjecaja na radnu sposobnost tužitelja za poslove trgovca a iste su dostupne provođenju daljnjeg liječenja po nadležnim specijalistima i uz korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. U dopuni vještva od 20 . lipnja 2025. sam navela da zdravstveno stanje tužitelja nije definitivno a što je važno za donošenje ocjene radne sposobnosti jer je potrebno nastaviti provođenje preporučene dijagnostičke obrade i liječenja po nadležnim specijalistima koji će nakon toga ocijeniti stupanj funkcijskog oštećenja za sva navedena stanja i dijagnoze tužitelja kako bi se moglo ocijeniti trajna radna sposobnost. Tužitelj u posljednjem podnesku dalje navodi da je predmetnim nalazom i mišljenja i nadopunom istog nadvještačila nalaz i mišljenja vijeća vještaka tuženika te da nije pozvana ocjenjivati pravilnost nalaza i mišljenja HZMO a niti svoj nalaz i mišljenje utemeljiti na prethodno provedenim vještačenjima. S motrišta specijalista medicine rada ovakva tvrdnja tužitelja ne stoji jer je upravo rješenjem ovog suda od 7. veljače 2025. određeno da je u nalazu i mišljenju potrebno dati osvrt na ( pisane) nalaze i mišljenja koja se nalaze u priloženom spisu upravnog tijela tuženika iz kojih proizlazi da kod tužitelja ne postoji invalidnost. Nadalje istim rješenjem je određeno da svoj nalaz i mišljenje izradi na temelju dokumentacije priležeće ovosudom spisu i isprava koje su u njemu priložene, dokumentaciju u spisu tuženog tijela i isprave koje su u njemu priložen te izvrši uvid u tužbu. Iz nalaza i mišljenja koje je izradila proizlazi da je za donošenje ocjene radne sposobnosti udovoljila svim zahtjevima iz rješenja ovog suda pa sam samim time komentirala pravilnost donošenja ocjene radne sposobnosti od strane nadležnog tijela HZMO a s obzirom da je kao spec. medicine rada nadležna za donošenje ocjene radne sposobnosti. Naravno da je pri donošenju ocjene radne sposobnosti koristila svu priloženu dokumentaciju kako je do sada navela a isto mišljenje da nije utemeljila na prethodno donesenim vještačenjima već na priloženoj medicinskoj i ostaloj dokumentaciji. U odnosu na priloženo med icinsko vještačenje na okolnost postojanje invaliditete kod tužitelj vještakinja navodi da je isto pravo iz područja socijalne skrbi kojim nije utvrđen postotak oštećenja organizma iz liste oštećenja organizma već je utvrđeno da zbog kroničnih bolesti postoji treći stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti i prijeka potreba privremene njega i pomoći u razdoblju koje je ograničeno na 1 godinu. Dakle, ovom ocjenom nije utvrđena potpuna nesposobnost za rad niti da je tužitelj osoba s invaliditetom već osoba kojoj je privremeno na period od 1 godine određeno pravo na puni opseg tuđe njege i pomoći. Za pojasnit i je da je s motrišta spec. medicine rada pojmovi invalidnost i invaliditet nisu istoznačni u hrvatskom zakonodavstvu. Pojam invalidnosti se vezuje prvenstveno uz sposobnost ili nesposobnost za rad, dok se invaliditet vezuje uz tjelesno oštećenje anatomski ili funkcionalni gubitak na razini organskog sustava, organa ili dijela tijela i on je postane verifikacija anatomskog ili funkcionalnog gubitka. I na kraju stoji značajna razlika u kriterijima za ocjenjivanje invalidnost i invaliditeta, kod ocjene invaliditeta u pravom planu su biološki neprofesionalni kriteriji a što je u konkretnom slučaju cjenjeno pri donošenju naprijed navedenog vještačenja nad tužiteljem u svrhu ostvarivanja prava iz područja socijalne zaštite. Kod ocjene invalidnosti u obzir se uzimaju promjena u zdravstvenom stanju ali samo na odnosu na konkretne profesionalne zahtjeve poslova koje radnik obavlja.

25.1. Na upit opunomoćenice tužitelja da li cjelokupnu medicinska dokumentacija koja je priložena spisu i temeljem kojeg je donijela nalaz i mišljenje vještakinja cijeni vjerodostojnom vještakinja odgovara da istu cijeni vjerodostojnom.

25.2. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja na temelju čega izvodi zaključak da kod tužitelja ne postoji funkcijsko oštećenje vještakinja odgovara da isto temelji na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu ističući da nigdje tj. u niti jednom nalazu nije procijenjeno funkcijsko oštećenje, a niti da je liječenje trajno završeno te da se daljnjim metodama liječenja ne može popraviti navedeno stanje, a što je osnova za utvrđivanje radne sposobnosti odnosno nesposobnosti. Vještakinja ističe kako u svom pisanom nalazu i mišljenju objasnila kako se utvrđuje gubitak radne sposobnosti, što je bitno, tko donosi i utvrđuje stupanj funkcijskog oštećenja.

25.3. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja iz kojeg razloga isto nije navedeno u medicinskoj dokumentaciji vještakinja odgovara da ona to ne može znati, ali da je iz priložene medicinske dokumentacije tužitelja razvidno da liječenje nije završeno te da se preporučuju daljnje pretrage i liječenje po nadležnim specijalistima, te tek kad se isto u cijelosti obavi odnosno liječenje bude završeno i ocjeni stupanj funkcijskog oštećenja može se donijeti konačna ocjena radne sposobnosti. Pa tako vještakinja ističe da u odnosu na tegobe tužitelja u pogledu oboljenja kralježnice spisu prileži samo jedan nalaz provedene stacionarne fizikalne terapije te da je istom preporučeno daljnje ambulanto liječenje.

25.4. Na upit opunomoćenice tužitelja s obzirom na dinamiku ozljeđivanja tužitelja opisanu odnosu razvidnu iz dokumentacije priložene u spisu je li moguće isključiti da je posljedično došlo do pomaka diska kod tužitelja vještakinja odgovora da se kod takve vrste ozljeda najčešće radi o kontuziji, a da je tužitelj tada doživio pomak diska da isti ne bi mogao stajati na nogama i trebao bi biti upućen na daljnje liječenje. Međutim, da u spisu predmeta vezano uz isto prileži prvi nalaz iz 2005 ., a u kojem se navode isključivo degenerativne promjene, a ne navodi se posttraumatsko oštećenje koje se u takvim slučajevima uvijek navodi u nalazima radiologa. Kako isto nije navedeno a s obzirom na navedena utvrđenja da je za pretpostaviti da je riječ o kontuziji.

25.5. Na izričit upit opunomoćenice tužitelja s obzirom samo na dinamiku nastanka ozljede je li moguće isključiti je li posljedično došlo do pomaka diska navodi da isto ne isključuje, ali da daljnja medicinska dokumentacija koja prileži spisu ne govori u prilog tome.

25.6. Na daljnje pitanje opunomoćenice tužitelja temeljem kojih parametara vještakinja utvrđuje etiologiju između medicinskih stanja i posljedičnih funkcijskih oštećenje, vještakinja odgovara na navedeno pitanje nije u domeni specijalista medicine rada već doktora spec. kliničke medicine.

25.7. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja da li ozljeda koja je nastala kod tužitelja a koju vještakinja ocjenjuje kao kontuziju mogla dovesti do progresije degenerativnih promjena vještakinja odgovara negativno ističući da je kontuzija stanje koje traje kraće vrijeme.

26. U odnosu na usmeno izlaganje stalne sudske vještakinje opunomoćenica tužitelja se očitovala na način da ostaje kod svih navoda sadržanih u podnescima od 4. travnja 2025. te od 3. rujna 2025. dodatno ističući kako sudska vještakinja nije dovela u pitanje vjerodostojnost medicinske dokumentacije priložene spisu u kojoj su zabilježena određena medicinska stanja i dijagnoze kod tužitelja za koje vještakinja utvrđuje da bi bile nedostatne za ocjenu postojanja funkcijskog oštećenja a da pri tome ukazuje da bi funkcijska oštećenja trebala biti utvrđena dijagnostičkim postupcima koji kod tužitelja nisu provedena. Stoga kod ovakvog stanja spisa te okolnosti da tužitelj za potrebe ovog vještačenja nije pregledan od strane vještaka niti upućen na odgovarajuće dijagnostičke postupke nije niti bio moguće dovršiti vještačenja, dok je opunomoćenik tuženika se očitovao da je vještakinja usmenim izlaganjem u cijelosti odgovorila na sva pitanja tužitelja, te kako su sva medicinska tijela vještačenja uključujući i sudskog vještaka zaključila da kod tužitelja nije nastupila invalidnost prema članku 34. ZOMO-a a koja bi bila uzrokovana okolnostima rata u BiH.

27. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

28. Naime, ovaj Sud u cijelosti prihvaća pisani Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Milane Varinac-Barač od 13. ožujka 2025. jer je isti izrađen i obrazložen sukladno pravilima struke i mjerodavnim propisima, te je u suglasju sa medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, kao i spisu ovog spora, te je ista dala uvjerljive i logički opravdane razloge za dano mišljenje da kod tužitelja sukladno odredbama članka 34. ZOMO-a ne postoji profesionalna a niti opća nesposobnost za rad odnosno ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Vještakinja je izričito navela da u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu nigdje tj. u niti jednom nalazu nije procijenjeno funkcijsko oštećenje, a niti da je liječenje trajno završeno te da se daljnjim metodama liječenja ne može popraviti navedeno stanje, a što je osnova za utvrđivanje radne sposobnosti odnosno nesposobnosti.

29. Pri tome, za istaći je da je sudska vještakinja u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 20. lipnja 2025. dodatno se očitujući u svezi prigovora tuženika u odnosu na njezin pisani nalaz i mišljenje, kao i usmenim iskazom danim pred ovim sudom dana 5. veljače 2026. detaljno, jasno i argumentirano očitovala na sve prigovore tužitelja dajući valjano i poptuno obrazloženje za utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenja i argumentirano utemeljeno na dokumentaciji koja prileži spisu predmeta otklanjajući prigovore tužitelja na isti. Štoviše, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicine rada mr. sc. Milane Varinac-Barač je u bitnom u suglasju s s nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka danog u drugostupanjskom postupku, te nalazom i mišljenjem vijeća vještaka u prvostupanjskom postupku, te je ujedno sudska vještakinja, koja je specijalista medicine rada, i u čijoj je isključivoj nadležnosti donošenje ocjene radne sposobnosti uzimajući u obzir stupanj oštećenja funkcije dala jasne i obrazložene razloge za davanje takve ocjene glede radne sposobnosti tužitelja.

24. Stoga, kako su u konkretnom slučaju gore navedeni, a dijelom i citirani Nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka, koji su pribavljeni u upravnom postupku, a na temelju kojih su doneseni prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, u skladu i s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji u predmetnom upravnom sporu, a koji dokaz je Sud izveo na prijedlog tužitelja, te kako su nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku donijeti na temelju medicinske i druge dokumentacije u spisu tuženog tijela, vještva su obrazložena te je nedvojbeno utvrđeno da kod tužitelja sukladno odredbi članka 34. ZOMO-a ne postoji profesionalna a niti opća nesposobnost za rad odnosno ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Vještačenja su suglasna, provedena su sukladno zakonskim i podzakonskim odredbama, te ih ovaj Sud u cijelosti kao stručna prihvaća te smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

25. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je zakonito. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj Sud, pazi po službenoj dužnosti.

26. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki I. izreke presude.

28. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 3. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.