REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-936/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Samsung Electronics Co., Ltd., 129, Samsung-ro, Yeongtong-gu, Suwon-si, Gyeonggi-do, Republika Koreja, kojeg zastupa opunomoćenik Marin Karuza, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 41, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (OIB: 89755384389), Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi proširenja zaštite žiga, 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384-04/24-011/0060, URBROJ: 559-03/2-25-004/JP, broj međunarodne registracije 175 9628, od 11. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude odbijen je zahtjev tužitelja za proširenje zaštite koja proistječe iz međunarodne registracije žiga "Neo QLED" za sve proizvode iz razreda 9 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (televizori; video monitori; televizijski monitori; nosivi video monitori….) na Republiku Hrvatsku. Zahtjev je odbijen s obrazloženjem da je predmetni znak opisan i nerazlikovan u odnosu na prijavljene proizvode, jer izraz Neo kao prvi dio riječi označuje da je ono što znači drugi dio u novom obliku, te izraza QLED što je kratica za za quantum dot light cmitting diode (dioda koja emitira svjetlost putem kvantne točke), pa da stoga predmetni znak u odnosu na prijavljene proizvode poput televizora i televizijskih monitora samo pruža informaciju o kvaliteti i bitnim karakteristikama proizvoda odnosno da su proizvodi poboljšani, najviše kvalitete slike s novim i velikim rasponom boja, te da stoga prosječni potrošač neće percipirati znak kao oznaku komercijalnog podrijetla proizvoda i da takav znak nije prikladan za registraciju sukladno čl. 9. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o žigu ("Narodne novine", broj 14/19, dalje: Zakon o žigu).

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-10 od 23. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu.

3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora navodi, u bitnome, da je tuženik pogrešno zaključio da bi prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj znak u riječi "Neo QLED" shvatio i razumio kao "Novi QLED". Navodi da je tuženik pretpostavio da prosječni hrvatski potrošač razumije grčki jezik i da će riječ Neo povezati s njezinim grčkim značenjem neos – nov. Međutim takav stav tuženika smatra neživotnim i nelogičnim, jer se grčki jezik ne uči u obveznom obrazovnom sustavu Republike Hrvatske, a k tome je njegova upotreba u svakodnevnoj komunikaciji i medijima zanemariva. Tvrdi da bi prosječni hrvatski potrošač riječ V povezao sa glavnim likom kultne filmske trilogije Matrix kojeg glumi svjetski poznati glumac BG, koji je prema procjenama pogledalo cca 250 milijuna ljudi diljem svijeta, i koji obrađuje temu tehnologije i povezanosti ljudi i tehnologije. Smatra nedvojbenim da je glavni lik V, znatno i bitno utjecao na percepciju te riječi u Republici Hrvatskoj te da je posve nelogično i neživotno da bi prosječni potrošač prije povezao tu riječ sa grčkom riječju neos – nov nego s kultnim likom V iz kultnog filma Matrix. Navodi da je namjera tužitelja prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju žiga za znak „Neo QLED“ bila dovesti proizvod Neo QLED u vezu sa filmom Matrix iz razloga što tehnologija, koja se nalazi iza ovog proizvoda, svoga kupca odnosno potrošača želi dovesti u situaciju da izgubi osjećaj stvarnosti tj. da se linija između stvarnosti i iluzije izbriše, baš kao što je to slučaj i u kultnom filmu Matrix, gdje glavni lik V, također, preispituje svoju stvarnost. Navodi da Neo QLED proizvod sadrži „Quantum Matrix Technology“ izravnu poveznicu sa filmom Matrix („izgleda kao da lebdi u zraku“ a što za cilj ima asocirati na kultnu scenu iz prvog filma trilogije Matrix). Stoga smatra da je pogrešno utvrđenje tuženika kako navedeni znak pruža informaciju da su proizvodi poboljšani, najviše kvalitete slike s novim, velikim rasponom boja. Smatra bitnim za istaknuti da riječ Neo, kako je to prikazano u znaku, nije prefiks druge riječi u znaku QLED, već da se radi o znaku sa dva verbalna elementa Neo i QLED, a ne o jednoj riječi Neo-QLED gdje bi prva riječ bila prefiks, kako to pogrešno smatra tuženik. Nadalje navodi da je pregledom baza podataka razvidno da je navedeni znak registriran u ukupno 12 država Europske unije (Bugarska, Češka, Estonija, Francuska, Latvija, Litva, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Švedska, uključujući susjednu zemlju Sloveniju), a ta činjenica da pokazuje da nadležna tijela u tim zemljama, koje primjenjuju istovjetne ili vrlo slične standarde prava Europske unije o žigovima, nisu pronašla apsolutnu zapreku za registraciju, već smatraju da taj znak posjeduje dovoljan stupanj inherentne razlikovnosti da bude žig. Navodi da iako odluke drugih zemalja nisu obvezujuće za tuženika, da one ipak imaju veliku pokazateljnu vrijednost i upućuju na to da je stav tuženika u ovom slučaju izoliran i prestrog, odnosno da ne odražava ujednačenu praksu u primjeni zajedničkih pravnih standarda. Dodaje još i da je predloženi znak prisutan već duže vrijeme u Republici Hrvatskoj i da su prosječni potrošači naviknuti na njegovo postojanje i da ga smatraju oznakom komercijalnog podrijetla, te da je isti zasigurno stekao dodatnu razlikovnost putem intezivne i dugotrajne upotrebe na tržištu, a u tužbi je naveo linkove na vodeće hrvatske trgovine i medije koji prodaju i preporučuju proizvode pod tim znakom kao dokaz da je znak široko prisutan i prepoznatljiv. Stoga smatra da potrošači ovaj znak ne doživljavaju kao opći opis, već kao oznaku komercijalnog podrijetla koja identificira proizvode tužitelja. Slijedom navedenoga tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. U bitnome smatra da je u svrhu detaljnijeg ispitivanja znaka i procjene značenja izraza potrebno utvrditi značenje svih njegovih elemenata, a ocjena distiktivnosti temelji se na percepciji znaka kao cjeline odnosno ukupnog dojma koji ostavlja na potrošača u odnosu na proizvode i/ili usluge iz prijave. Navodi još da se prilikom ocjene inherentne razlikovnosti znaka ne ocjenjuje intencija i namjera koju ima podnositelj prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju, nego se utvrđuje postoji li kod potrošača uobičajeno i očigledno razumijevanje njegovih verbalnih elemenata u kontekstu prijavljenih proizvoda. Stoga je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 21. listopada 2025. i 10. veljače 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS, održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na prvom ročištu za raspravu opunomoćenik tužitelja je predložio, s obzirom da je sporno koje će značenje prosječni hrvatski potrošač dati riječi Neo, da mu se dodjeli rok u kojem bi dostavio Sudu dokaz u vidu ankete koja bi obuhvatila prosječnog hrvatskog potrošača proizvoda na koji se odnosi ovaj znak. Na drugom ročištu za raspravu opunomoćenik tužitelja je naveo da je tužitelj dobio informaciju od Ipsos agencije za istraživanje tržišta i javnog mijenja da bi trošak potrebne ankete iznosio oko 4.500,00 eura, pa stoga da je tužitelj odustao od te ankete s obzirom da se po procjeni tužitelja radi o visokom trošku. Međutim opunomoćenik tužitelja je i dalje ostao kod tužbenih navoda te je ponovo ukazao kako je nevjerojatno da je isti znak moguće uredno registrirati u drugim zemljama Europske unije, a da to zbog navodne opisnosti nije moguće u Republici Hrvatskoj.

7. Dakle, u sporu je sporno je li žig "Neo QLED" ima razlikovni karakter i je li riječi u znaku prenose opisnu poruku (daju informaciju o kvaliteti i bitnim karakteristikama proizvoda), te posljedično tome je li takav znak prikladan za registraciju.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Čl. 9. st. 1. t. 2. Zakona o žigu propisano je da se neće registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter, a u t. 3. je propisano da se neće registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga. U st. 2. istog članka propisano je da se razlozi iz st. 1. t. 2., 3. i 4. tog članka ne primjenjuju ako je, prije datuma prijave za registraciju, žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

11. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika slijedi da je tuženik prilikom ocjene razlikovnog karaktera predmetnog žiga uzeo u obzir da se radi o proizvodima koji su namijenjeni potencijalno neograničenom broju potrošača svih dobnih skupina pa da stoga relevantnu javnost čine svi potrošači u Republici Hrvatskoj i da se razlikovni karakter predmetnog znaka određuje u svjetlu pretpostavljenih očekivanja prosječnog hrvatskog potrošača koji je prosječno dobro informiran i koji s prosječnom pažnjom i opreznošću pristupa nabavci tih proizvoda. Nadalje slijedi da tuženik smatra da nije realno za očekivati da će hrvatski potrošači riječ Neo percipirati kao ime lika iz filma Matrix obzirom na prijavljeni popis proizvoda (televizori, monitori...), dok izraz "QLED" u današnje vrijeme nije nepoznanica na tržištu te označava tehnologiju koja koristi snagu sićušnih čestica poznatih kao kvantne točke koje imaju sposobnost stvaranja širokog spektra boja unutar zaslona. Nadalje slijedi da činjenica da riječi Neo i QLED nisu spojene u jednu riječ, nije rezultirala izrazom koji bi bio originalan u cjelini i bez značenja za potrošače u kontekstu prijavljenih proizvoda. Stoga tuženik smatra da predmetni znak u cjelini ne sadrži nikakve dodatne neuobičajene jezične ili stilske elemente koji bi ostavili dojam na potrošače i koji bi odvratili pažnju potrošača od opisne poruke koju prenose riječi u znaku, te smatra da predmetni znak u odnosu na prijavljene proizvode iz razreda 9 koji se odnose na televizore, razne monitore odnosno video zaslone, u cijelosti pruža informaciju da se radi o proizvodima koji su u skladu s novim, modernim tehnološkim dostignućima, naročito uzevši u obzir da je QLED naziv za tehnologiju koju u današnje vrijeme primjenjuju brojni proizvodači predmetnih proizvoda i o kojoj ovisi kvaliteta slike.

12. Po stavu Suda, tuženik je prilikom ispitivanja razlikovnog karaktera predmetnog znaka pravilno ocijenio da će prosječni hrvatski potrošač predmetni znak prije percipirati kroz njegovo opisno značenje kao novi proizvod, umjesto kao ime glavnog lika V iz filma Matrix.

13. To iz razloga što riječ Neo, kako je to utvrdio i tuženik, prema Hrvatskom jezičnom portalu, etimološki dolazi od grčke riječi neos – nov i označuje da je nešto novo. Dakle, kako je to pravilno naveo tuženik, radi se o jednostavnom izrazu koji ima jasno i dokazima potkrijepljeno značenje te koji je prisutan na hrvatskom i stranom tržištu za označavanje nečega što je novo, moderno ili obnovljeno, a QLED je naziv za tehnologiju koju u današnje vrijeme primjenjuju brojni proizvodači predmetnih proizvoda i o kojoj ovisi kvaliteta slike. Stoga je logično obrazloženje tuženika da će prosječni hrvatski potrošač znak "Neo QLED" sagledavajući ga u cjelini prije povezati s novom tehnologijom nego s glavnim likom V iz filma Matrix.

14. S druge strane, tužitelju je omogućeno da u sporu dokaže da je predmetni žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u Republici Hrvatskoj u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija, međutim tužitelj je dobio informaciju da bi trošak ankete agencije za istraživanje tržišta i javnog mijenja iznosio oko 4.500,00 eura pa je zbog visokog troška odustao od tog dokaza. Stoga tužitelj nije dokazao da prosječni hrvatski potrošač riječ V povezuje s glavnim likom iz filma Matrix i da se radi o prepoznatljivom znaku na tržištu u Republici Hrvatskoj.

15. Slijedom svega prethodno navedenoga, pravilno je ocijenjeno u upravnom postupku da se radi o opisnom znaku, a takvi znakovi se ne mogu registrirati jer moraju ostati slobodni za upotrebu svim poduzetnicima, te k tome opisni znakovi nemaju razlikovni karakter u odnosu na proizvode za koje je zatražena registracija.

16. U odnosu na navode tužitelja da je predmetni znak registriran u drugim državama, navodi se da je pravilno obrazložio tuženik da je žig teritorijalno pravo pa odluke drugih nacionalnih ureda ne mogu predstavljati odlučujući čimbenik priznanja zaštite žiga u Republici Hrvatskoj tim više što mogu biti rezultat stečene razlikovnosti znaka, nekih drugih okolnosti ili normativnih određenja u drugim državama vezanih za postupak ispitivanja registrabilnosti konkretnog žiga.

17. Stoga je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Marinu Karuzi, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 41

- tuženiku Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara