Poslovni broj: Us I-1325/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Ljiljani Lijić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HD iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23- 01/354, Urbroj: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471-02/23-01/44, Urbroj: 513- 07-15-23-7 od 14. rujna 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23- 01/354, Urbroj: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471-02/23-01/44, Urbroj: 513- 07-15-23-7 od 14. rujna 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23-01/354, Urbroj: 513-04-24- 2 od 29. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471-02/23-01/44, Urbroj: 513-07-15-23-7 od 14. rujna 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je, točkama I. i II. izreke utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost i obveza poreza i prireza porezu na dohodak od samostalne djelatnosti za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. sa kamatom na način i u iznosima kako je naznačeno u točkama I. i II. izreke. Pod točkama III. i IV. prvostupanjskog rješenja, tužitelju je naložena uplata utvrđenih obveza na propisane račune državnog proračuna uz nalog da obračuna i plati daljnje kamate sve do dana uplate, naloženo je i provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom ovrhe.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, i da prvostupanjsko tijelo posve paušalno donosi rješenja kojima se samo stvaraju troškovi. Ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku te se poziva na odredbu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku u vezi izjašnjavanja stranke. Ističe i da je istim rješenjem povrijeđeno i načelo saslušanja stranaka. Nadalje, navodi da su pobijana rješenja u protivnosti s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku jer da nije utvrđeno činjenično stanje i da nema valjanih razloga koji su bili od odlučujući pro ocjeni dokaza. Dalje u tužbi prepričava tijek poreznog nadzora te navodi utvrđenja iz Zapisnika o poreznom nadzoru. Poziva se na odredbu članka 88. Općeg poreznog nadzora, u vezi procjene porezne osnovice te ističe da s obzirom da je uredno vodio poslovne knjige i evidencije i da je to dokazao vjerodostojnom dokumentacijom, nije ispunjen niti jedan zakonski uvjet koji bi dao ovlaštenje poreznom tijelu za procjenu porezne osnovice, kao i za samu metodu procjene. Ističe da je prestao biti obveznikom poreza na dodanu vrijednost na temelju rješenja porezne uprave od 1. siječnja 2018. osnovom članka 90. ZoPDV-a, s obzirom na to da je, tvrdi, tretiran kao mali porezni obveznik. S tim u vezi navodi da je kao takav oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara i usluga, i da nema pravo iskazivati PDV u izlaznim računima i nema pravo na odbitak pretporeza. Navodi da se porezno tijelo poziva na rješenje od 10. ožujka 2022. temeljem kojeg je po sili zakona upisan u registar poreza na dodanu vrijednost od 1. veljače 2022. te da se u obrazloženju navedenog rješenja poziva na rješenje o poreznom nadzoru od 6. lipnja 2020., a protiv kojeg rješenja se vodi spor pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem UsI-618/2022, pa da radi toga dovodi u pitanje sami porezni nadzor, pri čemu se poziva na odredbu članka 56. Zakona o općem upravnom postupku i članka 188. Općeg poreznog zakona. Glede poreznog nadzora, ističe da suprotno članku 6. Općeg poreznog zakona, u postupku nadzora nije mogao iznositi činjenice i dokaze niti da se mogao očitovati o okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta. Ističe da se sve poslovne knjige i pripadajuću dokumentaciju vodio sukladno članku 66. Općeg poreznog zakona, a porezno tijelo ako je to bilo sporno, da ga je trebalo upozoriti na sudjelovanje u utvrđivanju činjeničnog stanja. Nadalje, navodi da su službenici poreznog tijela utvrdili povredu Zakona o porezu na dodanu vrijednost ali da ničim nisu dokazali da su izvršene usluge, odnosno isporuke dobara, te potom daje tumačenje pojma isporuke dobara, te pozivom na Direktivu o PDV-u navodi da ocjenu je li isplata naknade izvršena kao naknada za isporuku usluga treba od lučivati odvojeno od ocjene na temelju nacionalnog prava, pri čemu zaključuje da ničim nije dokazano da su usluge obavljene odnosno isporuke dobara izvršene. U prilog svojim tvrdnjama se poziva na presudu Europskog suda u predmetu C-430/19. Nadalje, citira odredbe Općeg poreznog zakona koje se odnose na procjenu porezne osnovice te pri tom ističe da je pri utvrđivanju porezne osnovice, porezno tijelo, moglo putem Obavijesti odnosno prikupljanjem obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika postupka i drugih osoba koristiti sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje. Ponavlja da porezno tijelo ničim nije dokazalo da su pogrebne usluge izvršene odnosno prodaja opreme obavljena te da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Ističe da je prekršena odredba članka 125. Općeg poreznog zakona koja propisuje da o ishodu poreznog nadzora, prije sastavljanja zapisnika, treba obaviti zaključni razgovor s poreznim obveznikom ili sa osobom koju je imenovao porezni obveznik te raspraviti sporne činjenice, pravne ocjene, zaključke i njihove učinke na utvrđivanje porezne osnovice te o tome sastaviti zabilješku. Zaključno, navodi da je sukladno članku 6. Općeg poreznog zakona propisano da je porezno tijelo dužno zakonito utvrditi sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa i sve činjenice bitne za oporezivanje, te s jednakom pažnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Posebno ističe da je istaknuo prigovor na zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od dana 27. lipnja 2023. koji je izjavljen dana 17. srpnja 2023. sukladno odredbama 126.stavak 4. Općeg poreznog zakona, a koji je prvostupanjsko tijelo odbilo kao neosnovan bez da je dalo jasno obrazloženje odbijanja navedenog prigovora. Predlaže da sud uvaži tužbu te poništi prvostupanjsko i osporavano rješenje, te predlaže da sud donese privremenu mjeru kojom se zabranjuje izvršenje prvostupanjskog i osporenog rješenja i potražuje troškove postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava 10. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024, dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Zamjenik opunomoćenika je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Naveo je da ustraje u provođenju financijskog vještačenja na okolnosti je li tužitelj uopće mogao biti obveznik plaćanja PDV-a za 2022., kao i kolika bi visina porezne obveze s osnove poreza na dodanu vrijednost bila ukoliko se ispostavi da je tužitelj bio porezni obveznik, kao i visinu poreza i prireza porezu na dohodak od samostalne djelatnosti za 2022. godinu, a sve imajući u vidu manjkavo utvrđeno činjenično stanje u poreznom postupku, a kako je to sve obrazloženo u točki 4. tužbe. Popisao je trošak spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 500 bodova uvećano za PDV, te za pristup na današnje ročište u iznosu od 500 bodova, također uvećano za PDV od 25 %.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23- 01/354, Urbroj: 513-04-24-2 od 29. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471-02/23-01/44, Urbroj: 513- 07-15-23-7 od 14. rujna 2023.

8. Nije sporno da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., te nadzor poreza na dohodak od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., te da su poreznim nadzorom, prema shvaćanju prvostupanjskog tijela i tuženika utvrđene nepravilnosti u obračunu poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak

9. Sporno je, nasuprot utvrđenjima iz prvostupanjskog i osporenog rješenja, jesu li okolnosti koje tužitelj navodi u tužbi od utjecaja na zakonitost osporen ih rješenja.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. O navedenom poreznom nadzoru je sastavljen Zapisnik Klasa: UP/-I471-02/23-01/44, Urbroj: 513- 07-15-23-5 od 27. lipnja 2023.

11. Iz navedenog Zapisnika o poreznom nadzoru u bitnome proizlazi da je uvidom u knjige ulaznih i izlaznih računa, ulazne i izlazne račune, te drugu dokumentaciju, kao i Uvidom u Informacijski sustav porezne uprave, utvrđeno da tužitelj nije na određene isporuke obračunao PDV po odgovarajućim stopama, već da se pozvao na članka 90. stavak 2. Zakona o porez na dodanu vrijednost . Svi računi na koje tužitelj nije obračunao porez na dodanu vrijednost pobrojani su u tablici 1. na stranicama 7., 8. i 9. Zapisnika. Nadalje iz Zapisnika proizlazi da je porezno tijelo, obračunalo porez na dodanu vrijednost po pripadajućim stopama, kako je navedeno i tablici 2. Zapisnika na stranici 9. Iz navedene tablice odnosno računa, proizlazi da tužitelj na isporuku naplaćenih dobara i usluga u iznosu od 55.507.29 kuna, nije obračunao porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 13.876,71 kunu, te na isporuku lijesova u iznosu od 16.283,19 kuna po stopi od 13% u iznosu od 2.116,81 kunu. Nadalje, proizlazi da je izvršen uvid u knjigu ulaznih računa, za kontrolirano razdoblje i da je tužitelj iskazao vrijednost primljenih dobara u tuzemstvu iznosu od 26.860,67 kuna, te da nije po računima za primljene isporuke iskazao pravo na odbitak pretporeza, te je nadzorom knjigovodstvene dokumentacije utvrđeno da je platio ulazne račune za primljena dobra i obavljene usluge u neto iznosu od 9.338,95 kuna po kojima može koristiti pretporez po stopi od 25% u iznosu od 2.334,52 kuna, te ulazne račune za primljene lijesove u iznosu od 13.440,00 kuna po kojima može koristiti pretporez po stopi od 13% u iznosu od 1.747,20 kuna, navedeno je prikazano u Tablici 3. na stranici 10. Zapisnika. Nadalje, je uvidom u ulazne račune tužiteljeva dobavljača utvrđeno da je tužitelj kupio 14 lijesova evidentiranih u poslovnim knjigama od čega za šest postoje evidentirani izlazni računi. Potom je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost kao razlika između obračunatog poreza na dodanu vrijednost temeljem iskazanih plaćenih računa i ukupnog poreza u iznosu od 11.911,80 kuna, kako je prikazano u tablici 4. na listu 11. Zapisnika. Nadalje, iz Zapisnika proizlazi da je radi poreznog nadzora porezno tijelo uputilo zahtjev za davanje obavijesti prema Općoj bolnici Šibenik, Općoj i veteranskoj bolnici Hrvatski ponos Knin, KBC Firule, KBC Križine, komunalnim društvima, Gradska Čistoća Drniš, Rivina jaruga d.o.o., Eko promina d.o.o., Čistoća i zelenilo d.o.o., te Slobodnoj Dalmaciji, kako bi porezno tijelo moglo evidentirati sve izvršene pogrebene usluge. Vezano za navedeno, iz dostavljenih podataka navedenih bolnica, komunalnih društava i novina utvrđeno je da porezni obveznik nije evidentirao sve pogrebne usluge koje je izvršio pa mu je sukladno članku 92. stavka 3. Općeg poreznog zakona za nadzirano razdoblje procijenjena porezna osnovica za isporuke lijesova i za obavljene pogrebne usluge kako je to prikazano na stranicama 11. do 20. Zapisnika. Nadalje, iz Zapisnika proizlazi da su tužitelju utvrđene nepravilnosti kod obračuna poreza na dohodak za 2022. iz razloga što su provedenim nadzorom poreza na dodanu vrijednost za nadzirano razdoblje utvrđene nepravilnosti zbog kojih je izvršena procjena porezne osnovice pa je radi toga povećana osnovica poreza na dohodak od samostalne djelatnosti pa je tužitelju utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 27.174,38 kako je to detaljno prikazano u tablici na stranici 22. Zapisnika.

12. Na navedeni zapisnik tužitelj je izjavio prigovor, u kojem u bitnome ističe kao i u žalbi i tužbi, a razlozi ne prihvaćanja prigovora izneseni su u obrazloženju poreznog rješenja, a iz kojeg obrazloženja rješenja proizlazi da sadrži očitovanje u odnosu na bitne prigovore tužitelja.

13. Porezno se tijelo poziva na odredbe ZoPDV-a te u obrazloženju poreznog rješenja iznosi razloge ne prihvaćanja prigovora na zapisnik, iz kojeg obrazloženja u bitnome proizlazi da se ne prihvaća prigovor poreznog obveznika da je prestao biti obveznik poreza na dodanu vrijednost rješenjem, jer je rješenjem 10. ožujka 2022. postao po sili zakona obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. veljače 2022. Porezno tijelo nije prihvatilo ni prigovor da se pred Upravnim sudom u Splitu, vodi spor pod poslovnim brojem UsI-618/2022 koje da prethodno pitanje za ovaj porezni nadzor, uz obrazloženje da u tom predmetu tužbeni zahtjev odbijen, a žalba protiv prvostupanjske presude je odbijena te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje, porezno tijelo iznosi razloge o neprihvaćanju prigovora vezano za procjenu porezne osnovice jer da ne proizlazi da je poslovne knjige vodio točno, pravodobno i uredno. Također, porezno tijelo je otklonilo prigovor da poreznom obvezniku nije omogućeno sudjelovanje u postupku, da je obračun poreza izvršen prema spornoj dokumentaciji te da nije bio upoznat sa ishodom poreznog nadzora. Okolnosti i razloge povećana porezne osnovice, porezno tijelo je obrazložilo na stranicama 7. do 25. prvostupanjskog rješenja koristeći pri tome utvrđenja iz Zapisnika o poreznom nadzoru.

14. Potom je, tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim. Žalbene navode koji predstavljaju ponovljene navode prethodno izjavljenog prigovora za zapisnik o poreznom nadzoru, tuženik je cijenio neosnovanima, pozivom na odredbe ZoPDV-a i Općeg poreznog zakona.

15. Odredbom članka 85. stavka 1.Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/2020, 39/2022, 113/2022 i 33/2023 dalje: ZoPDV) propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV -a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV- a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.

16. Odredbom članka 75. stavka 1. točkom 1. ZoPDV propisano je da svaki porezni obveznik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga, osim kada je PDV u skladu s odredbama ovoga članka obvezna plaćati druga osoba.

17. Odredbom članka 66. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 115/216, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.

18. Odredbom članka 92. stavka 1. OPZ-a propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Stavkom 2. točkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno.

19. Odredbom članka 92. stavka 3. propisano je da će pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od:

1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena

2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja

3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja

4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji

5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom.

20. Prvenstveno za navesti je da sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, i da prvostupanjsko tijelo posve paušalno donosi rješenja kojima se samo stvaraju troškovi. Naime, tužitelj za svoje tvrdnje tijekom postupka pred prvostupanjskim upravnim tijekom, a niti tijekom ovog spora nije dostavio dokaze kojima bi osporio utvrđenja poreznih tijela, koji su detaljno i valjano obrazloženi u Zapisniku o obavljenom nadzoru, na koji se pozivaju i prvostupanjsko tijelo i tuženik u obrazloženju rješenja, te su u ocjeni dokaznog postupka izneseni obrazloženi razlozi ne prihvaćanja navedenih prigovora tužitelja.

21. U odnosu na navode da su pobijana rješenja u protivnosti s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21), za navesti je da je iz obrazloženja osporenih rješenja razvidno da su i tuženik i prvostupanjsko porezno tijelo naveli razloge zbog kojih je odbijen prigovor, odnosno žalba kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na istaknute navode iz prigovora, kao i žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupljeno sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati, posebno stoga jer su navodi tužitelja izneseni u žalbi, u bitnome isti kao navodi iz prigovora izjavljenog na Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, na koje se valjano očitovalo upravno tijelo – porezna uprava u poreznom rješenju.

22. U donosu na navode da mu nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pri čemu se poziva na odredbu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku u vezi izjašnjavanja stranke za navesti je da je porezno je tijelo provelo postupak nadzora u cijelosti u skladu sa odredbama OPZ-a, te je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku, pri čemu ga se upućuje na stranicu 5. obrazloženja osporenog rješenja s kojim je sud u cijelosti suglasan.

23. U odnosu na tužbene navode da nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, za navesti je da spisu predmeta prileže rješenje Porezne Uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Knin, Klasa: UP/I410-19/22-02/04, Urbroj: 513-07-15-02/22-01 od 10. ožujka 2022. iz kojeg proizlazi da je obveznik poreza na dodanu vrijednost.

24. Vezano za navode da se porezno tijelo poziva na rješenje od 10. ožujka 2022. temeljem kojeg je po sili zakona upisan u registar poreza na dodanu vrijednost od 1. veljače 2022. te da se u obrazloženju navedenog rješenja poziva na rješenje o poreznom nadzoru od 6. lipnja 2020., a protiv kojeg rješenja se vodi spor pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem UsI-618/2022, pa da radi toga dovodi u pitanje sami porezni nadzor za navesti da je presudom ovog suda UsI-618/2022-8 od 18. srpnja 2022., odbijen tužbeni zahtjev, a ta je presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od Usž-3872/22-2 od 25. siječnja 2023.

25. U odnosu na prigovore koji se odnose na procjenu porezne osnovice za navesti je da je tužitelju je već u Zapisniku ukazano da je procjena porezne osnovice za nadzirano razdoblje izvršena sukladno članku 92. stavku 3. točki 3. OPZ-a., a on je, s obzirom na iskazanu isporuku, broj isporučenih lijesova, te ukupan broj nabavljenih lijesova, morao biti svjestan i računati s time, da mu se kao poreznom obvezniku koji ne poštuje gore citirane zakonske odredbe porezna osnovica može utvrditi procjenom.

26. Ostali tužbeni prigovori koje tužitelj u tužbi navodi, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje nisu od utjecaja na drukčije rješavanje stvari.

15. Slijedom navedenog, povrede pravila postupka na koje tužitelj ukazuje sud nije utvrdio. Porezno je tijelo provelo postupak nadzora u cijelosti u skladu sa odredbama OPZ-a, tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, sve imajući u vidu odredbe članka 88. OPZ-a kojima je propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

27. Zaključci izneseni u zapisniku o poreznom nadzoru te izneseni u poreznom rješenju temelje na dokumentaciji i podacima pribavljenima tijekom postupka poreznog nadzora, te cjelokupno provedenom dokaznom postupku, pa sud nema osnova za zaključak da u postupku činjenično stanje ne bi bilo pravilno i u potpunosti utvrđeno. Sva prikupljena dokumentacija detaljno je analizirana, dok tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje da raspolaže drugom dokumentacijom kojom bi zaključke poreznog tijela osporio osim općenitih navoda nije osporio iznesena ključna činjenična utvrđenja poreznih tijela vezano za oporezivanje PDV-a i poreza na dohodak za nadzirano razdoblje, a koja su razvidna iz sadržaja zapisnika o poreznom nadzoru.

28. Imajući u vidu da je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka izvođenjem dokaza navedenih u tužbi i na raspravi pa je raspravnim rješenjem suda izvođenje istih odbijeno, u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a kojima je propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

29. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 ), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

30. Naposljetku, odbijen je zahtjev za izdavanjem privremene mjere budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

31. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS -a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 3. ožujka 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Opunomoćenicima tužitelja

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ