Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-285/2025-11

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HB, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj K-125/2023-46 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HB kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima proglasio je krivim okrivljenika HB, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. st. 1. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) odlučeno je da će se donijeti posebno rješenje o visini troškova, po pribavi podataka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik HB, po branitelju Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se žalbeni razlozi prihvate kao osnovani te da se pred drugostupanjskim sudom održi raspravno ročište i usvoji prijedlog za nadvještačenjem, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da bude pozvan na sjednicu vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika HB podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izvještenih državnog odvjetnika te okrivljenika HB i njegovog branitelja Ivana Ergotića, odvjetnika u Vinkovcima, a koji branitelj je pisanim podneskom opravdao svoj nedolazak.

6. Žalba okrivljenika HB je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik HB kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni svim izvedenim dokazima.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i detaljnu ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. U žalbi se, između ostalog, navodi kako prvostupanjski sud nije na siguran i nedvojben način utvrdio da je okrivljenik oštećenom nanio teške tjelesne ozljede. U žalbi se navodi kako se prvotna ukinuta presuda zasnivala isključivo na težini ozljede potresa mozga, a što je kao ozljeda u sudsko-medicinskom smislu otklonjena jer da potres mozga nije kvalifikacija teške tjelesne ozljede. Ističe kako u prijašnjem postupku nije bilo govora o teškoj tjelesnoj ozljedi desnog oka budući da ta ozljeda nije u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem, a niti da se može okarakterizirati kao teška tjelesna ozljeda, da bi u ukidbenom postupku liječnici fakulteta u Zagrebu i to dr. Masnec oftalmolog i dr. Petrovečki vještak sudske medicine u svom pisanom nalazu naveli kako sve ozljede koje je zadobio oštećenik se smatraju lakim ozljedama, dok je isključivo ozljeda desnoga oka ona koja se u sudsko-medicinskom smislu može smatrati teškom tjelesnom ozljedom.

8.2. U žalbi se navodi i kako prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio je li oštećenik od ranije imao problema s vidom ili je imao nekakve komplikacije koje se mogu povezati s oštećenjem oka posebno iz razloga što se ozljeda oka pojavila nakon 2 i pol mjeseca od kritičnog događaja te da nije utvrđeno da bi ta ozljeda oka, koja jedina predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, bila počinjena od strane okrivljenika, a niti da je utvrđena uzročno-posljedična veza između oštećenja oka i predmetnog događaja.

8.3. Osim toga, ističe se kako postoji kontradiktornost između dva nalaza i mišljenja vještaka oftalmologa, tako da vještak dr. Josip Barač navodi kako nije siguran da to oštećenje oka proizlazi iz štetnog događaja, dok vještakinja dr. Sanja Masnec navodi kako se radi o uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajem. U žalbi se navodi kako se nije moglo vještačiti, niti uzročno povezati ozljedu oka i predmetni događaj bez uvida u osobni zdravstveni karton oštećenika, koji je pribavljen, ali ga vještaci nisu koristili kod izrade vještva. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi i kako je opravdano predlagao treće vještačenje, budući da su dva oftalmološka nalaza i iskaza vještaka oftalmologa sasvim oprečna, a sudsko-medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu da je rađeno uz prethodni nalaz i mišljenje vještakinje oftalmologa dr. Sanje Masnec. Na kraju se navodi kako nije utvrđeno, kada se obrana okrivljenika HB uzme u korelaciju s iskazom oštećenika ĆB, da je upravo okrivljenik nanio štetu desnom oku oštećenika, a ne okrivljenikov pokojni otac DB.

8.4. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.5. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika HB kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

8.6. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik HB, inkriminirane prigode, teško tjelesno ozlijedio oštećenika ĆB, čime je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

8.7. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenika ĆB, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim, a njegov iskaz je i u suglasju s izvedenim materijalnim dokazima, odnosno s pregledanom medicinskom dokumentacijom i s iskazom svjedoka ŠB, koji je bio očevidac predmetnog događaja i koji je potvrdio da su okrivljenik HB i njegov otac DB udarali oštećenika po cijelom tijelu, nogama i šakama. Uostalom, da je upravo okrivljenik HB udarao šakama u glavu oštećenika proizlazi i iz same okrivljenikove obrane koju je iznio pred državnim odvjetnikom i na raspravi od 22. studenog 2022., dok je na raspravi od 29. travnja 2025. okrivljenik neuspješno i neuvjerljivo pokušao sebe ekskulpirati kaznene odgovornosti navodeći kako je njegov sada pokojni otac DB udarao oštećenika, a da je on ranije na sebe preuzeo odgovornost jer da mu je to otac tako kazao.

8.8. Da je oštećenik AB zadobio ozljede koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a koje su opisane u izreci pobijane presude, proizlazi iz iskaza samog oštećenika, ali i iz brojne medicinske dokumentacije, kao i iz provedenih medicinskih vještačenja u ovom predmetu. U ponovljenom postupku, na okolnost utvrđivanja kvalifikacije težine tjelesnih ozljeda koje je oštećenik zadobio uslijed traume, provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu od 1. veljače 2024., koje su izradili specijalistica sudske medicine prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki u suradnji sa specijalisticom oftalmologije doc. dr. sc. Sanjom Masnec i specijalisticom neurologije doc. dr. sc. HBH te je u tom vještačenju donijet zaključak kako je oštećenik AB u predmetnom događaju zadobio najmanje četiri do pet udaraca tupo tvrdim sredstvom u području glave, pri čemu su najmanje tri udarca bila srednjeg intenziteta, a ostali slabog te da nije moguće isključiti da bi neke ozljede nastale i preklapanjem višestrukih udaraca, a uobičajeno da se radi o udarcima šake, noge obuvene u cipelu i slično i da sve opisane i utvrđene ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu su pozvani i na raspravu, kao i vještaci prof. dr. Branko Radanović i prof. dr. sc. UB, koji su izradili prethodna vještva, pa su se vještaci usuglasili u tome da u svojoj ukupnosti oštećenikove ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, s time što je vještakinja doc. dr. sc. Sanja Masnec ponovila da se ne može osporiti uzročno-posljedična veza promjena na oku oštećenika s predmetnim događajem.

8.9. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio kao stručne, precizne i detaljno obrazložene rezultate i zaključke vještačenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu i iskaze na raspravi vještaka sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji su odgovorili na sva postavljena pitanja, tako da u niti jednom trenutku njihov nalaz i mišljenje nije doveden u pitanje.

8.10. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kada tvrdi da vještaci nisu uzeli u obzir zdravstveni karton oštećenika iz kojeg bi se vidjelo je li oštećenik i ranije imao kakvih zdravstvenih problema s očima. Naime, prvostupanjski sud je od Doma zdravlja Podvinje pribavio zdravstveni karton oštećenika te je utvrđeno kako oštećenik AB prije predmetnog događaja nije bolovao od značajnijih zdravstvenih problema, niti da se liječio od bilo kakvih problema s očima, niti da mu je ikada ranije izdavana uputnica za oftalmologa, pa iz svega toga, ali i iz iskaza samog oštećenika, ne proizlazi da bi on prije spornog događaja imao bilo kakvih zdravstvenih problema s očima, što samo potvrđuje konstataciju da postoji uzročno- posljedična veza predmetnog događaja s ozljedom oštećenikovog oka.

8.11. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik HB.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

9.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela teške tjelesne ozljede, za koju je okrivljenik i proglašen krivim, pa tako i okrivljenikova izravna namjera da teško tjelesno ozlijedi oštećenika, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji.

11.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da mu je prvostupanjski sud odmjerio prestrogu kaznenu sankciju te da nije dovoljno cijenio da kod oštećenika nije došlo do trajnih posljedica, da on u međuvremenu nije počinio niti jedno kazneno djelo, da je obiteljski čovjek i da se prvi put suočio s kaznenim postupkom, da nije nikada niti prekršajno sankcioniran i da se radi o osobi vrlo dobrog karaktera koja se zatekla stjecajem okolnosti u ovakvoj situaciji zbog pokojnog oca, kao i da je oštećenik svojim ponašanjem, psovanjem i verbalnim aktom inicirao fizički sukob.

11.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

11.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku HB cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i činjenicu što se ranije, a niti nakon ovog događaja, nije pojavljivao kao počinitelj novih kaznenih djela, da se radi o obiteljskom čovjeku koji ima troje maloljetne djece, što je u trenutku počinjenja kaznenog djela bio relativno mlad i što je od počinjenja kaznenog djela prošlo više od 12 godina, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio njegov odnos prema djelu i oštećeniku nakon počinjenja kaznenog djela.

11.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika HB osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

12. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika HB valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić