Poslovni broj 34 Gž Ob-351/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž Ob-351/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja M. S. /OIB:… / iz L., koga zastupa Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u B., protiv tuženice D. P. /OIB:… / (ranije S.) iz Č., Č. B., koju zastupa S. M. J., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P Ob-290/2021-45 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 31. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P Ob-290/2021-45 od 8. ožujka 2023.

 

         II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.000,00 kn na ime jedne polovine bračne stečevine – osobnog automobila marke Citroen C4 Picasso, proizveden 2010., broja šasije: …, registarske oznake i broja DA 154 FF sa zateznim kamatama od 16. kolovoza 2022. do isplate i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (stavak I. izreke), i naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 1.956,36 eura / 14.740,19 kuna[1] sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2023. do isplate (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužitelj pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,07 eura.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 15.000,00 kuna na ime vrijednosti jedne polovine osobnog automobila marke Citroen C4 Picasso, proizveden 2010., broja šasije: …, registarske oznake i broja DA 154 FF (u daljnjem tekstu: automobil) za koji tužitelj tvrdi da je bračna stečevina stranaka u jednakim dijelovima, sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

 

6. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

 

-          stranke sklopile brak 21. lipnja 2001., koji je prestao razvodom 2022.;

-          automobil prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila bio evidentiran kao vlasništvo tuženice;

-          automobil kupljen 26. srpnja 2017. u Republici Č. za 145.000,00 CZK (češka kruna / koruny), sredstvima koje je majka tuženice (B. P.) 24. srpnja 2017. podigla u banci (200.000,00 CZK) i darovala kćeri za kupnju automobila;

-          tužitelj prije sklapanja braka s tuženicom imao u vlasništvu osobno vozilo Škoda Fabia, registrirano na zajedničko maloljetno dijete s posebnim potrebama, radi povlastice, koji je uglavnom koristila tuženica za obavljanje posla u više škola i u više županija (taj automobil prodan za 15.000,00 kuna);

-          majka tužitelja s obzirom da se isti nije mogao koristiti automobilom kupljenim u Č. jer ga je koristila tuženica, tužitelju darovala novac kojim je tužitelj kupio automobil - polovni Matiz.

 

7. Na temelju u bitnome navedenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da automobil nije stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, niti potječe iz tako stečene imovine, odnosno da nije bračna stečevina (članak 36. stavak 1. ObZ-a[2]), već vlastita imovina tuženice (članak 39. stavak 2. ObZ-a) koju je tuženica stekla darovanjem od svoje majke za vrijeme trajanja bračne zajednice – na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ObZ-a i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu protuvrijednosti istog automobila, koji je nesporno u međuvremenu tuženica prodala.

 

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koje ne proturječi stanju spisa.

 

9. Nije utvrđen niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), a niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). To što tužitelj nije zadovoljan zaključivanjem prvostupanjskog suda i što smatra da je istinito samo ono što on tvrdi nije povrijeđeno niti jedno njegovo pravo.

 

10. Naime, dovođenjem u vezu materijalnih dokaza u spisu (izvoda po računu majke tuženice od 23. - 25. srpnja 2017. /list 93. spisa/, preslike Ugovora o kupoprodaji automobila /list 122. spisa/) sa iskazom:

 

-          tužitelja u dijelu u kojem navodi da je automobil kupljen u kolovozu 2017., u Č., da stranke nisu imale novac za automobil, već da je novac dala majka tuženice, da s majkom tuženice nikada nije razgovarao o novcu danom za automobil, pretpostavlja da je majka imala punomoć za račun u Č. i da joj je na taj način vraćan novac, da je tuženica održavala i pretežito se koristila automobilom (list 103. – 104. spisa);

-          iskazom tuženice u dijelu kojim navodi da je automobil kupljen 2017. novcem (147.000,00 CZK) koji joj je darovala majka koja je znala da joj je za posao koji radi neophodan automobil, da u Č. nije nikakvu naknadu ostvarivala za sina J. (rođen 2007., dijete s posebnim potrebama), već samo rodiljnu naknadu za F. (rođen 2002. i J. rođenog 2007.), da je novac za porez i druga davanja nakon kupnje automobila u Č. (12.000,00 kn) posuđen od tužiteljevog brata i da je tuženica nakon par dana vratila bratu tužitelja posuđeni novac, kad joj je njezin otac dao novac (list 103. - 104. spisa);

-          iskazom svjedoka P. S. (bratića tuženice i nećaka B. P. /majke tužene/ - list 113. - 114. spisa) u dijelu kojim navodi da je redovno kontaktirao sa majkom tuženice (svojom tetom koja je inače bila profesorica na fakultetu) i da ga je ona pitala hoće li za auto biti dovoljno 200.000,00 CZK, da tuženica ne može bez auto i da će joj ona kupiti auto, da je vidio kad je teta predala tuženici novce za auto jer je i teta to naglasila te kazala da je novac podigla u banci i da je to dar tuženici;

-          iskazom F. S. u dijelu kojim navodi da je osobno autobusom išao s majkom (tuženicom) u Č. kupiti automobil, da je automobil kupljen novcem koji je baka poklonila majci (tuženici), da mu je baka kod koje su prespavali rekla da je mami poklonila novac za automobil, da su po auto išli bratić P., majka i on, da nikada nije čuo od roditelja da bi postojao nekakav dug prema baki (mami tuženice) koji bi trebali vraćati (list 119. spisa),

-          činjenicom da je u pretežitom dijelu automobila koristila tuženica, da ga je održavala i konačno  prodala 16. kolovoza 2022. M. B.,

 

kao jedini objektivni zaključak kako ga je formira i prvostupanjski sud ostaje da automobil nije stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, niti potječe iz tako stečene imovine, već da je vlastita imovina tuženice i da tužitelju ne pripada pravo od tuženice potraživati polovinu vrijednosti automobila po pravilima o imovinskim odnosima bračnih drugova, a niti po drugim pravilima obveznog prava.

 

11. Ne mogu se prihvatiti navodi žalbe koje se svode na iznošenje vlastite ocjene izvedenih dokaza, iako je ista zadržana za sud, da su zaključci prvostupanjskog suda međusobno kontradiktorni i nedosljedni jer da nije jasno na temelju kojih okolnosti je prvostupanjski sud zaključio da je automobil kupljen 26. srpnja 2017., da je kupljen upravo novcem koji je u banci podigla majka tuženice (B. P.), da sud nije vodio računa da je brat tužitelja posudio novac vezano za troškove homologacije, cijenio nesuglasje između sadržaja iskaza P. S. u odnosu na sadržaj izjave od 15. studenog 2021. u kojoj je naveo da se radi o darivanju 150.000,00 CZK, a nakon pitanja "da zapravo ne zna što je bilo u koverti", da je tuženica u brakorazvodnoj parnici tvrdila da je njezina majka od ušteđevina kupila sinu F. stan u Č. (list 85. spisa priklopljenog spisa P Ob-10/2021).

 

12. Naime, činjenice da je automobil kupljen u ljeto 2017., da je kupovina iznosila 145.000,00 CZK, da su pri kupovini bili prisutni tuženica, njezin bratić P. koji živi u Č. i koji je dogovorio kupovinu i kontaktirao sa tetom (majkom tuženice) koliko će biti potrebno novca za kupnju automobila tuženici, i sin F. koji je s majkom za to vrijeme u Č. boravio kod bake (majke tuženice), da je za automobil plaćen iznos 145.000,00 CZK (novac koji je tuženici darovala njezina majka), da ga je pretežno koristila tuženica i održavala ga, da ga je tuženica prodala u kolovozu 2022., da tuženica nije ostvarivala naknadu u Č. za sina J., niti imala račun na koji bi njezina majka bila punomoćnik, nisu sporne među strankama, tako da se ne mogu tumačiti na način kako ih tumači tužitelj, već se trebaju cijeniti na način kako ih je cijenio prvostupanjski sud za koji je to pravo i zadržano i to za potrebe njihove mjerodavnosti za meritornu odluku.

 

13. Osim toga, tuženica nije tvrdila da je stan za sina F. kupljen od bakine ušteđevine kako to tvrdi tužitelj, već da je stan za sina F. kupljen od sredstava dobivenih prodajom vikendice u Č. na kojoj su tuženica i njezina majka bile suvlasnice (prema iskazu tuženice /list 118./ i sina F. /list 145./ priklopljenog spisa P Ob-10/2021/ stan za F. u Č. je kupljen prije prvog mjeseca 2021.).

 

14. Na listu 85. priklopljenog spisa P Ob-10/2021 na koji se poziva tužitelj se nalazi podnesak posebnog skrbnika kojim poziva sud da mu se dostavi tužba za razvod braka i preslika zapisnika radi očitovanja pa nije jasno kako je tužitelj iz sadržaja tog podneska izveo zaključak o navodnoj "posudbi novaca od preminule majke".

 

15. Nadalje, svjedok S. "… nije više puta rekao da on nešto misli i da je nešto bilo vjerojatno", već je u bitnome jasno opisao svoj odnos sa strankama i majkom tuženice, i kako je tekla kupnja automobila.

 

16. Za meritornu odluku nije odlučno to što su tužitelj i sin F. doživljavali automobil kao njihov, a što nije nelogično, a niti neživotno s obzirom da je korišten i za potrebe cijele obitelji. I konačno, tužitelj na pravnorelevantan način nije kompromitirao činjenicu da je tuženica njegovom bratu vratila novac (12.000,00 kn) posuđen za registraciju i druge troškove u Republici Hrvatskoj, na način da je brat uplatio novac na račun tuženice i da je tuženica sa svog računa isti vratila bratu, nakon što joj je njezin otac dao novac.

 

17. I odluka o parničnim troškovima je pravilna u osnovi i visini. Naime, prema odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a tužitelj koji je izgubio predmetnu parnicu je dužan naknaditi tuženici parnične troškove, među ostalim i one propisane Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., u daljnjem tekstu: OT), koji su bili potrebni u vođenju parnice (članak 155. ZPP-a) i sam snositi svoje troškove iste.

 

18. Po svojoj svrsi podnesak od 3. veljače 2022. (list 68. - 70. spisa) i 7. studenog 2022. (list 132. - 133. spisa) su pripremni podnesci (istim tužena odgovara na navode i prigovore tužitelja) za koje tuženici pripada nagrada za sastav po punomoćniku odvjetniku po Tbr. 8/1. OT (obrazloženi podnesci), a ne po Tbr. 8/3. OT kako to tvrdi tužitelj (Tbr. 8/3. je propisan tarifa za ostale podneske, a ne obrazložene podneske kojim se odgovara na navode prigovora suprotne stranke).

 

19. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnik tuženice nazočio ročištu za objavu presude (list 152. - 153. spisa). Kako je ocjena potrebitosti troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku ograničena stavkom 2. članka 155. („Ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi“), odnosno kako se troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude već po zakonu smatraju potrebnim, to je i slobodna ocjena potrebitosti tih troškova po sudu ograničena (nastupa samo kad taj trošak ne bi bio propisan OT-om ili kad takav zahtjev ne bi bio postavljen u skladu s OT-om). Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a kad je tuženici priznao nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude, kojem je isti kao je navedeno nazočio.

 

20. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

21. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P Ob-290/2021-45 od 8. ožujka 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 31. listopada 2023.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.