Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžmp-18/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TČ, zbog kaznenih djela iz čl. 163. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Kmp-11/2023-9 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika TČ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenika TČ, zbog jednog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11, na način da mu je prethodno, za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju, temeljem čl. 163. st. 1. u svezi čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom, temeljem čl. 165. st. 1. KZ/11, mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je obvezan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, odnosno 39,82 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik TČ, po branitelju Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika TČ je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je njezina izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, da razlozi o odlučnim činjenicama uopće nisu navedeni, a razlozi o ostalim činjenicama da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi njezina izreka bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. Pri tome se navodi kako iz presude ne proizlazi, niti da je na bilo koji način utvrđeno, da bi okrivljenik bio svjestan da je oštećenica dijete, emocionalno nezrela osoba te da bi znao da je u trenutku njihova dopisivanja imala 12 godina, niti da iz dokaza u spisu proizlazi da bi okrivljenik prekoračio granice pristupa žrtvi i time počinio kaznena djela. U žalbi se ističe kako je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario obranu okrivljenika u vezi sa njegovim dojmom starosti oštećenice te prirodu odnosa, kao i da je zanemario godine starosti samog okrivljenika, tako da su navodi iz obrazloženja presude da bi okrivljenik znao da je oštećenica imala 12 godina u potpunosti neutemeljeni, promašeni i paušalni. U žalbi se navodi i kako okrivljenik ni na koji način svojim ponašanjem nije manifestirao svoje htijenje za počinjenjem predmetnih kaznenih djela te da je on bio uvjeren da se radi o šesnaestogodišnjakinji, a navodi o saznanju o dobi oštećenice prvostupanjski sud da temelji isključivo na iskazu same oštećenice čiji iskaz da je sam po sebi konfuzan i proturječan te za potvrdu istinitosti tog iskaza nije priložen nikakav materijalni dokaz.

8.2. U okrivljenikovoj žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog obrane za provođenjem psihologijskog vještačenja okrivljenika i oštećenice kako bi se u potpunosti utvrdio izostanak bilo kakve okrivljenikove namjere i svijesti o počinjenju kaznenih djela. Također je istaknuto kako je oštećenica fotografije i video zapise poslala svojevoljno, a da okrivljenik to nije „kompromitirao“, odnosno nikome to nije pokazivao, niti da je imao namjeru iskorištavati oštećenicu za pornografiju, niti da ju je upoznavao s pornografijom, odnosno ističe kako nije postojala namjera niti svijest o počinjenju kaznenih djela, niti da je imao ikakvu namjeru oštećenicu oštetiti na bilo koji način.

8.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika TČ kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

8.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik TČ, u inkriminiranom razdoblju, vrbovao dijete na snimanje dječje pornografije i djetetu mlađem od petnaest godina učinio pristupačnim audiovizualne sadržaje pornografskog sadržaja, čime je počinio predmetna kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

8.6. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenog djeteta ŽČ, koja je izričito kazala da je na početku dopisivanja okrivljenika upoznala sa svojim godinama, tako da je okrivljenik točno znao da ona ima 12 godina te je opisivala na koji način ju je okrivljenik nagovarao da slika sebe i intimne dijelove svoga tijela, a potom da te slike pošalje njemu, a opisala je i kako je okrivljenik slao fotografije svog nagog tijela njoj. Takav detaljan iskaz oštećenog djeteta ŽČ, koja nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika, sud prvog stupnja je ispravno prihvatio vjerodostojnim, a njezin iskaz je potvrđen i pregledom fotografija razmijenjenih poruka i video sadržaja komunikacije između okrivljenika i oštećenog djeteta te materijala snimljenog na pregledanim CD medijima.

8.7. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kada tvrdi da nije imao namjeru i svijest o počinjenju kaznenih djela jer iz samog iskaza oštećenog djeteta ŽČ, ali i iz pregledane komunikacije između okrivljenika i oštećenog djeteta jasno proizlazi kako je okrivljenik imao namjeru i svijest o počinjenju predmetnih kaznenih djela na štetu djeteta starosti svega 12 godina. Neosnovan je i žalbeni navod da je u postupku trebalo provesti psihologijsko vještačenje okrivljenika i oštećenice, budući da izvođenje tog dokaznog prijedloga ne bi pridonijelo utvrđenju činjenica koje su bitne za odluku u ovom postupku, za što je sud prvog stupnja dao valjane razloge u točci 4. obrazloženja pobijane presude.

8.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik TČ.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji.

9.1. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe maloljetničkog prava, obzirom da se okrivljenik tereti da je kaznena djela počinio dok je bio mlađi punoljetnik i da nije postupao promišljeno, s punom sviješću i voljom koja bi odgovarala zreloj, punoljetnoj osobi, zbog čega da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti neprimjerena i prestrogo odmjerena.

9.2. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja opravdano otklonio primjenu odredaba maloljetničkog prava, navodeći kako to, u konkretnom slučaju, ne bi bilo svrhovito, a sada niti moguće, obzirom na dob okrivljenika (sada ima 24 godine), pa je postupak ispravno proveden po općim pravilima ZKP/08.

9.3. Sud prvog stupnja je pravilno, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, ispravno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

9.4. Prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije našao nekih otegotnih okolnosti, dok mu je, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovu mladost, dosadašnju neosuđivanost i činjenicu što je izrazio žaljenje zbog cjelokupne situacije, koje olakotne okolnosti je ispravno cijenio kao naročite olakotne okolnosti iz čl. 48. st. 2. KZ/11, zbog čega mu je za kazneno djelo iz čl. 163. st. 1. KZ/11 izrekao blažu kaznu od propisane. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, okrivljenika TČ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika TČ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić