REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž R-468/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Švecu, odvjetniku iz Zagreba, Petrinjska 26, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, zastupan po punomoćniku Luki Mađeriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 37/B, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 27 Pr-5507/2018-73 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 03. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 27 Pr-5507/2018-73 od 5. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NM koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 da tužitelju NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike neisplaćenih dijelova plaće isplati bruto iznos od 66.012,61 eura1 / 497.372,04 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 390,53 eura sa kamatom tekućom od 15.01.2013. do isplate

- 897,29 eura sa kamatom tekućom od 15.02.2013. do isplate

- 1.131,96 eura sa kamatom tekućom od 15.03.2013. do isplate

- 1.100,66 eura sa kamatom tekućom od 15.04.2013. do isplate

- 834,07 eura sa kamatom tekućom od 15.05.2013. do isplate

- 922,87 eura sa kamatom tekućom od 15.06.2013. do isplate

- 400,07 eura sa kamatom tekućom od 15.07.2013. do isplate

- 263,77 eura sa kamatom tekućom od 15.08.2013. do isplate

- 621,69 eura sa kamatom tekućom od 15.09.2013. do isplate

- 648,59 eura sa kamatom tekućom od 15.10.2013. do isplate

- 676,09 eura sa kamatom tekućom od 15.11.2013. do isplate

- 466,86 eura sa kamatom tekućom od 15.12.2013. do isplate

- 663,95 eura sa kamatom tekućom od 15.01.2014. do isplate

- 404,61 eura sa kamatom tekućom od 15.02.2014. do isplate

- 673,71 eura sa kamatom tekućom od 15.03.2014. do isplate

- 1.480,31 eura sa kamatom tekućom od 15.04.2014. do isplate

- 1.202,37 eura sa kamatom tekućom od 15.05.2014. do isplate

- 795,45 eura sa kamatom tekućom od 15.06.2014. do isplate

- 760,12 eura sa kamatom tekućom od 15.07.2014. do isplate

- 695,37 eura sa kamatom tekućom od 15.08.2014. do isplate

- 1.189,62 eura sa kamatom tekućom od 15.09.2014. do isplate

- 907,27 eura sa kamatom tekućom od 15.10.2014. do isplate

- 917,73 eura sa kamatom tekućom od 15.11.2014. do isplate

- 612,82 eura sa kamatom tekućom od 15.12.2014. do isplate

- 1.200,33 eura sa kamatom tekućom od 15.01.2015. do isplate

- 641,56 eura sa kamatom tekućom od 15.02.2015. do isplate

- 728,50 eura sa kamatom tekućom od 15.03.2015. do isplate

- 718,63 eura sa kamatom tekućom od 15.04.2015. do isplate

- 407,01 eura sa kamatom tekućom od 15.05.2015. do isplate

- 840,05 eura sa kamatom tekućom od 15.06.2015. do isplate

- 1.202,06 eura sa kamatom tekućom od 15.07.2015. do isplate

- 995,15 eura sa kamatom tekućom od 15.08.2015. do isplate

- 1.753,79 eura sa kamatom tekućom od 15.09.2015. do isplate

- 768,28 eura sa kamatom tekućom od 15.10.2015. do isplate

- 953,78 eura sa kamatom tekućom od 15.11.2015. do isplate

- 1.253,01 eura sa kamatom tekućom od 15.12.2015. do isplate

- 873,28 eura sa kamatom tekućom od 15.01.2016. do isplate

- 1.548,29 eura sa kamatom tekućom od 15.02.2016. do isplate

- 747,79 eura sa kamatom tekućom od 15.03.2016. do isplate

- 681,75 eura sa kamatom tekućom od 15.04.2016. do isplate

- 1.220,83 eura sa kamatom tekućom od 15.05.2016. do isplate

- 1.293,34 eura sa kamatom tekućom od 15.06.2016. do isplate

- 967,83 eura sa kamatom tekućom od 15.07.2016. do isplate

- 1.269,21 eura sa kamatom tekućom od 15.08.2016. do isplate

- 499,07 eura sa kamatom tekućom od 15.09.2016. do isplate

- 617,21 eura sa kamatom tekućom od 15.10.2016. do isplate

- 679,81 eura sa kamatom tekućom od 15.11.2016. do isplate

- 644,76 eura sa kamatom tekućom od 15.12.2016. do isplate

- 996,02 eura sa kamatom tekućom od 15.01.2017. do isplate

- 903,93 eura sa kamatom tekućom od 15.02.2017. do isplate

- 548,41 eura sa kamatom tekućom od 15.03.2017. do isplate

- 651,45 eura sa kamatom tekućom od 15.04.2017. do isplate

- 1.420,59 eura sa kamatom tekućom od 15.05.2017. do isplate

- 695,17 eura sa kamatom tekućom od 15.06.2017. do isplate

- 990,31 eura sa kamatom tekućom od 15.07.2017. do isplate

- 784,15 eura sa kamatom tekućom od 15.08.2017. do isplate

- 1.405,86 eura sa kamatom tekućom od 15.09.2017. do isplate

- 676,22 eura sa kamatom tekućom od 15.10.2017. do isplate

- 997,46 eura sa kamatom tekućom od 15.11.2017. do isplate

- 1.149,74 eura sa kamatom tekućom od 15.12.2017. do isplate

- 1.094,56 eura sa kamatom tekućom od 15.01.2018. do isplate

- 1.129,18 eura sa kamatom tekućom od 15.02.2018. do isplate

- 782,82 eura sa kamatom tekućom od 15.03.2018. do isplate

- 1.520,71 eura sa kamatom tekućom od 15.04.2018. do isplate

- 596,81 eura sa kamatom tekućom od 15.05.2018. do isplate

- 626,45 eura sa kamatom tekućom od 15.06.2018. do isplate

- 1.258,21 eura sa kamatom tekućom od 15.07.2018. do isplate

- 1.392,13 eura sa kamatom tekućom od 15.08.2018. do isplate

- 134,32 eura sa kamatom tekućom od 15.09.2018. do isplate

- 1.063,09 eura sa kamatom tekućom od 15.10.2018. do isplate

- 1.016,67 eura sa kamatom tekućom od 15.11.2018. do isplate

- 785,81 eura sa kamatom tekućom od 15.12.2018. do isplate

- 1.562,40 eura sa kamatom tekućom od 15.01.2019. do isplate

- 667,07 eura sa kamatom tekućom od 15.02.2019. do isplate,

prema kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/2015), za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj a referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, prema prethodno označenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.723,66 eura1 / 43.124,92 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 5. svibnja 2023. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode tužitelja predlažući da se žalba odbije kao neosnovana, te ujedno zatražio troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je njoj prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5.1. Nije ni ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire tužitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a potrebno je da izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi po sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i ni razlozima presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 1. veljače 2019. s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbi članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 – u daljnjem tekstu KU/2013) i članka 55. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je sklopljen 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj 29/18 – u daljnjem tekstu KU/2018) koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a kojim je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedini radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada. Nadalje predmet spora je zahtjev za isplatu s naslova dodataka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta u visini na temelju odredbe članka 59. KU/13, a sadržajno istovjetno odredbe ali uz različite postupke povećanja (16 % za doktora medicine a 8 % za ostale zdravstvene radnike) sadržane su u članku 57. i 58. KU/18, 5 dodatak 1. KU/2013 (Narodne novine broj 96/15 – u daljnjem tekstu: Dodatak 1), kojim je dodan članak 59.a i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću od osnovne plaće od 12 % od 1. listopada 2015. te od 1. rujna 2019. od 16% a koja odredba je sadržano ista kao i odredba članka 58. KU/2018.

7. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedeno i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad na temelju odredbe članka 36. stavak 2. KU/13 i članka 34. stavak 2. KU/18.

8. Iz rezultata provedenog postupka u bitnom proizlazi sljedeće:

- da je tužitelju u utuženom razdoblju kod tuženika obavljao poslove na radnom mjestu dr. medicine sa znanstvenim stupnjom doktora znanosti.,

- da sukladno odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19) puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno, a da je istovjetno i propisano odredbom čl. 43. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje u tekstu: Zakon o radu/09), koji je bio u primjeni za dio utuženog razdoblja.,

-da je u ovom predmetu sporno prije svega utvrditi što predstavlja osnovnu plaću tužitelja, a u odnosu na koju tužitelju pripadaju dodaci na plaću s naslova posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.,

-da nije sporno da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu tih dodataka,a niti je sporno da su dodaci isplaćivani tužitelju u utuženom razdoblju.,

-da tužitelj spori činjenicu da mu je pravilno obračunata osnovna plaća na način kako je ista utvrđena prema ugovoru o radu, a posljedično tome da su pogrešno obračunati i dodaci na osnovnu plaću, a isto tako tužitelj spori činjenicu da mu je tuženik pravilno obračunao i isplatio prekovremeni rad, budući da je stav tužitelja kako prekovremeni rad predstavlja svaki rad tužitelja koji prelazi 40 sati tjedno, dok je tuženik prekovremeni rad obračunavao na mjesečnoj bazi na način da je prekovremeni rad ostvaren u jednom tjednu anulirao sa manje odrađenim satima u idućem tjednu, te je utvrdio prekovremeni rad kao onaj rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.,

-da tužitelj smatra da je to pogrešno i da prekovremeni rad predstavlja svaki rad tužitelja preko 40 sati tjedno, sve sukladno odredbi čl. 61. Zakona o radu, a da bi postupanje tuženika na način da se prekovremeni rad u jednom tjednu izravnava sa manje odrađenim satima u idućem tjednu predstavljalo kršenje odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o radu na štetu tužitelja,

- da prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 66.012,61 eura / 497.372,04 kune sve za zakonskim zateznim kamatama a koji iznos je utvrđen vještvom Centra za financijska vještačenja d.o.o.,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proizlazi da se u praksi ne primjenjuje metodologija kakvu predlaže tužitelj, na način da se prekovremeni rad obračunava na tjednoj bazi, neovisno o satima rada koje je tužitelj odradio sljedećeg tjedna, odnosno u okviru jednog mjeseca.,

-da metodologija koju predlaže tužitelj nije u skladu sa citiranim odredbama Kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na plaću tužitelja u utuženom razdoblju, a koji su ujedno primjenjivi za plaće svih radnika u zdravstvu.,

-da iz izračuna sudskog vještaka je razvidno da je sudski vještak multiplicirao dodatke na plaću, a što je jasno navedeno u tabeli na str. 286 spisa iz koje je vidljivo da je plaća tužitelja za rad subotom koja subota je ujedno blagdan i kada se radi o radu noću uvećana na način da ista predstavlja 437,50% tužiteljeve plaće,

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrajući da potraživanje tužitelja prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze MM iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba, obračunatog po zahtjevu tužitelja na način da se dodaci obračunati na osnovnu plaću tužitelja u koju su prethodno uključeni dodaci za posebne uvjete rada, nije prihvatljivo obzirom da navedena metodologija nije u skladu sa kolektivnim ugovorima koji se primjenjuju u konkretnom postupku kao i u skladu s odredbom članka 8. Ugovora o radu zaključen između stranaka, radi čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Temeljem odredbe članka 90. stavak 1. ZR-a, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbom pak čl. 95. st. 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st. 5 istog članka da ako ovim ili drugim zakonom , drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

10.1. Naime, KU/13 je bio u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš člankom 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022.

10.2. Za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Odredbom čl. 47. st. 1. KU (čl.45 KU18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

10.3 Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU (čl.49.st.1. KU18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

- Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU (čl.55.st.1. KU18) na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (do 2018.g. 16%, a od 2018.g. za 25%).

- Prema odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, odnosno od 01.10.215.g. 12%. (Dodatak I KU od 01. listopada 2015.g.)

- Odredbom čl. 60. st. 2. KU propisano je da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom, blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni dan. Prema odredbi čl. 54.st.2. TKU, odnosno čl. 53.st2. TKU/17 osnovna plaća se uvećava se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

- Dakle, struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

- Predmetni kolektivni ugovori ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatcima za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12% i dodatka temeljem posebnih uvjeta rada od 16% za liječnike specijaliste.

- Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika.

- Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad.

10. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud u utvrdio da dodaci za rad u zdravstvu i dodaci za posebne uvjete rada ne predstavljaju osnovnu plaću i ne mogu predstavljati polazišnu osnovu za obračun dodataka na plaću na koju tužitelj ima pravo i kako je to tužitelj inzistirao da vještak prilikom izrade vještva pođe od pretpostavke da osnovnu plaću tužitelja čini umnožak osnovice i koeficijenta složenosti radnog mjesta uvećan za minuli rad te za posebne uvjete rada što odstupa do metodologije izračuna koji nije u skladu s odredbama kolektivnih ugovora koji se primjenjuju a u suprotnosti je s odredbom članka 8. ugovora o radu.

11. Naime, u odnosu na potraživanje tužitelja koji se odnosi na prekovremeni rad za koji tužitelj predlaže da se utvrdi kao svaki rad tužitelja koji prelazi 40 sati tjedno neovisno ukupno o broju radnih sati koje je tužitelj ostvario taj mjesec, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da se u konkretnom slučaju na predmetno potraživanje ima primijeniti odredba članka 59. stavak 8. KU/11 odnosno članak 51. stavak 9. KU/13 tj. članaka 49. stavak 9. KU/18 prema kojim odredbama prekovremeni rad predstavlja svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

12. Prema tome sasvim jasno je da iz naprijed navedenih odredaba proizlazi da prekovremeni rad tužitelja obračunava se na mjesečnoj osnovi i predstavlja svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati a ne na tjednoj osnovi kako to pogrešno predlaže tužitelj.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja obzirom za zatraženi iznos nije u skladu s metodologijom obračuna dodataka na plaću tužitelja kako to ima u vidu odredbe kolektivnih ugovora koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.

14. U odnosu na žalbene navode tužitelja za istači je da još odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03) novelirana odredba članka 7. ZPP-a tako da je napušteno do tadašnje načelo tzv. materijalne istine i uvedeno načelo tzv. stranačke istine, čime je mogućnost da sud i bez prijedloga stranaka (pronalazi i provodi dokaze a sve u cilju utvrđivanja stranog činjeničnog stanja prestala. Sada je ta obveza isključivo na strankama (uz izuzetke o kojim ovdje nije riječ) pri čemu sud više nema aktivnu ulogu u pronalaženju relevantnih dokaza (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP).

15. Isto tako u odnosu na žalbeni navod tzv. instituta otvorenog pravosuđenja (članak 219. stavak 2. i članak 298. ZPP-a) dužnost suda je brinuti se da se dopune nepotpuni navodi stranaka da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na te navode. Međutim kada u tužbi tijekom postupka tužitelj iznosi potpune navode i tvrdnje a kojima temelji tužbeni zahtjev i za svoje tvrdnje predlaže dokaze koji su izvedeni tada nije bilo nedostataka ili nepotpunosti u raspravnoj građi pa nije bilo ni potrebe da je sud upozorava i poziva na dodatna pojašnjenja i nove dokaze, obzirom da tužitelj inzistira na postavljenom načinu obračuna visine isplate.

16. Žalbeni navodi tužitelja svode se na osporavanje dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđeno činjenično stanje pri čemu žalitelj u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju ocjene provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje prema tvrdnji tužitelja ukazuju na drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovog suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka i koji nema objektivno uporište u sadržaj postupka.

17. Slijedom naprijed navedenog kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti okvir odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP- a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi odgovora na žalbu jer taj trošak nije potreban za vođenje postupka (članak 155. ZPP-a.)

U Splitu, 03. ožujka 2026

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević