Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-210/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, po priloženoj punomoći, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupano po ODO-u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 3. veljače 2026. u nazočnosti punom. tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika iz Zagreba, te zz. tuženika DP, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi od 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju NP, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 6.343,20 EUR (slovima: šesttisućatristočetrdesettrieura i dvadesecenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29. 12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 57,77 EUR od 16.05.2012. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 16.08.2012. godine

- na iznos od 13,25 EUR od 16.09.2012. godine

- na iznos od 621,39 EUR od 16.05.2013. godine

- na iznos od 176,08 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 69,58 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 135,03 EUR od 16.08.2013. godine

- na iznos od 1.766,16 EUR od 16.11.2013. godine

- na iznos od 702,92 EUR od 16.12.2013. godine

- na iznos od 343,36 EUR od 16.03.2014. godine

- na iznos od 521,45 EUR od 16.04.2014. godine

- na iznos od 480,31 EUR od 16.05.2014. godine

- na iznos od 1.442,05 EUR od 16.06.2014. godine,

pa sve do isplate

kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.585,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu na poslovima djelatne vojne osobe i da je u vremenskom razdoblju od 2011.godine, a i ranije, obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, a da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću kako je trebao. Stoga smatra da je u vremenskom razdoblju od 07.kolovoza 2011.g. pa do 01.lipnja 2014.g. oštećen za neisplaćene dodatke na plaću u bruto iznos od oko 300,00 kn mjesečno, pa potražuje od tuženika da mu isplati neutvrđeni bruto iznos tako nastale razlike plaće zajedno s pripadajućom kamatom i troškovima postupka. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka precizira tužbeni zahtjev u podnesku od 01.lipnja 2021.godine, te predlaže usvojiti tužbu i potraživanje iz posljednje (četvrte) varijante Nalaza i mišljenja vještaka RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje, koja je napravljena sukladno prijedlogu tužitelja, uz umanjenje za dio potraživanja u zastari, a u ukupnom iznosu od 47.792,85 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Nakon postupka po reviziji i ukidanja prvostupanjske odluke te odluke Županijskog suda u Bjelovaru, u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda te tužitelju dosuđen daljnji trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tužitelj je u ponovljenom postupku ostao kod ranijeg potraživanja, s time da je samo navedeno potraživanje iskazao u službenoj valuti Republike Hrvatske koja se primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine.

2. U odgovoru na tužbu od 17.studenog 2017.godine tuženik je prije svega istaknuo prigovor zastare, temeljem članka 139. Zakona o radu i članka 186. stavka 3 Zakona o parničnom postupku, za sva potraživanja dospjela prije 13.ožujka 2012.godine. To iz razloga jer je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu dana 14.srpnja 2016. a tužbu u ovom predmetu dana 13.lipnja 2017., pa je obzirom na 5-to godišnji rok zastare smatrao da je tužiteljevo potraživanje djelomično zastarjelo. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji nije bio u zastari osporio je u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te istaknuo da je tuženik kao poslodavac isplatio tužitelju sve dodatke koje mu je bio obvezan platiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09. Nadalje je obrazlagao da su u odnosu na radno-pravni status tužitelja u utuženom razdoblju u primjeni bili podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te su navedeni zakon i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona predstavljali propise lex specialis u odnosu na opće propise o radu i primjenjivali se isključivo na djelatne vojne osobe sa svrhom uređenja radno pravnog statusa vojnih osoba, uključujući specifičnosti službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. U tom smislu tuženik je upućivao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12, u kojima je izneseno stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, sve to sukladno članku 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09. Odnosno, propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima mogu se primijeniti samo u pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju pak Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198.- 200.), a između inih propisa navedenih u članku 200. cit. Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1), te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4). Stoga navedeni Pravilnik i Odluka, kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, a s obzirom na članak 114. id. Zakona ti propisi imaju prednost u primijeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, kako je već ranije tvrdio. Nadalje je tuženik naveo da se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koja oba propisa su stupila na snagu 01.listopada 2009.godine, te je navedena Odluka propisivala raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao i pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima te na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu, dok je Pravilnik regulirao pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe imaju pravo, uključujući i tužitelja. Tuženik je pored toga opetovao da su tužitelju isplaćeni navedeni dodaci za utuženo razdoblje, pa je slijedom danog obrazloženja predlagao odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te tuženiku dosuditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

2.1. Naknadno je tuženik u podnesku od 13.prosinca 2017. istaknuo da ostaje kod prigovora zastare za razdoblje od 07.kolovoza 2011. do 12.ožujka.2012. i priznao je osnovanost tužbenoga zahtjeva za razdoblje od 13.ožujka.2012. do 30.svibnja 2014.g. U tom smislu predlagao je zastati s postupkom, ako se tužitelj suglasi sa sklapanjem sudske nagodbe nakon izračuna visine potraživanja od strane Ministarstva obrane RH, na temelju dokumentacije Oružanih snaga Republike Hrvatske. Međutim, do toga nije došlo jer se tužitelj u načelu protivio zastoju postupka i prigovarao da je tuženik imao dovoljno vremena dostaviti izračun, s time da još nije dostavio ni kompletnu dokumentaciju niti dao ponudu, pa je slijedom čega je tužitelj ustrajao kod provođenja predloženih dokaza i nastavka postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5 spisa, u Odluku i Rješenja o rasporedu MORH-a, OS RH-a na listu 6-8 spisa, te uvid u Troškovnik tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s odlukama iz sudske prakse u privitku, podnesak tužitelja od 04.12.2017. i 18. prosinca 2017. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 13.prosinca 2017., podnesak tužitelja od 18. prosinca 2017. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 29. prosinca 2017., podnesak tuženika od 03. siječnja 2018. i 12. lipnja 2018., iskaze svjedoka AP i GP te tužitelja osobno, podnesak tuženika od 15. ožujka 2019. i 01. srpnja 2019. s prilozima u privitku, podneske tužitelja od 02.srpnja 2019. na listu 249- 254 spisa s prilogom u privitku, podnesak tuženik od 06. rujna 2019., podnesak tužitelja od 10.rujna 2019., podnesak tuženika od 30.listopada 2019. s prilogom u privitku, podnesak tužitelja od 24.veljače 2020., Nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje od 04 svibnja 2021., podnesak tužitelja od 01. lipnja 2021. i 10.lipnja 2021., podnesak tuženika od 09.ožujka 2012., podnesak tužitelja od 14.siječnja 2025. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 04. veljače 2025., podneske tužitelja od 12.ožujka 2025. s prilozima u privitku i 21.ožujka 2025., dopune iskaza ranije saslušanih svjedoka OP i GP te tužitelja osobno, podnesak tužitelja od 07.studenog 2025. s Troškovnikom u privitku.

4. Obzirom je dakle tuženik u podnesku od 13.prosinca 2017. djelomično priznao osnovanost tužbenoga zahtjeva za dio potraživanja koji se odnosi na prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 13.ožujka 2012. do 30.svibnja 2014.g. i postojanje predmetne razlike naknade plaće za taj period, ali nije dostavio izračun niti se očitovao o visini duga, te je osporavao potraživanje tužitelja u ostalom dijelu i protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, bilo je potrebno provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja osnovanosti predloženog potraživanja iz tužbe za cjelokupno utuženo razdoblje i napose utvrđenja visine potraživanja. Navedeno vještačenje provedeno je na prijedlog tužitelja, po stalnom sudskom vještaku po izboru suda RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje, a navedeno vještačenje pokazalo je postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

5. Prethodno je izvršen uvid u raspored i radni angažman tužitelja temeljem dokaza priloženih u spisu, a napose u Odluke i Rješenja na listu 6 – 8 spisa, pri čemu je sam raspored tužitelja u utuženom razdoblju bio razvidan iz Rješenja od 25.rujna 2012. i 20.listopada 2017. godine. Naime, temeljem istih rješenja razvidno je da je tužitelj u razdoblju od 01. studenog 2010. do 31.listopada 2012. kao i nadalje bio raspoređen u ustrojbenu cjelinu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, 2. Mehanizirana bojna „Pume“, 2. Mehanizirana satnija, 1. Mehanizirani vod, 1. Desetina, s time da je u vremenu od 01.kolovoza 2012. bio u 2. a ne 1. Desetini, i to bio je raspoređen na dužnost zapovjednika vozila, a od 01.kolovoza 2012. na dužnost zapovjednika desetine. U id. rješenjima je navedeno da će se tužitelju isplaćivati plaća prema osobnom i ustrojbenim činu desetnika, uvećana za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, uz zapovjedno/voditeljski dodatak ZV1 0,1, odnosno od 01. kolovoza 2012. imao je zapovjedno/voditeljski dodatak u visini od ZV2 0,10. Uz to je pobliže u rješenju od 10.listopada 2010. navedeno da radni staž tužitelja na dan rasporeda po tom rješenju iznosi 12 - 4 – 1, što znači 12 godina 4 mjeseca i 1 dan. Sukladan raspored bio je vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu, te su se o radu tužitelja i njegovoj radnoj angažiranosti na terenu očitovali svjedoci AP i HP kao i tužitelj osobno, a njihovi iskazi dopunjeni su u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke po reviziji tuženika.

6. Svjedok OP naveo je da je s tužiteljem radio većinu zadaća u istoj postrojbi pa mu je poznato da je tužitelj prekovremeno radio uglavnom na vojnim poligonima u Gašincima i Slunju. Također je odrađivao dežurstva, odlazio na sahrane i poplave. Opisuje da se na terenu boravilo po 1 ili 2 tjedna, te radilo od 6,00 sati ujutro od 10,00 sati navečer, a ponekad i duže dok se ne razduži oružje ili obavi sastanak o rasporedu novih zadaća za idući dan. Pobliže iznosi da je dan započimao s tjelovježbom u 6,00 sati, s time da se subotom radilo nešto kraće odnosno od 6,00 pa do 15,00 ili 16,00 sati dok su se nedjeljom uglavnom obavljale sportske aktivnosti ili se odlazilo na misu. Nadalje navodi da se za vrijeme boravka na poplavama radilo po potrebi i do 15-16 sati dnevno, te zna da je par puta bio na poplavama i to; za vrijeme izlijevanja Karašice i u Županji, a možda i nekom drugom naselju ali se više ne sjeća naziva mjesta. Pored toga (tužitelj) je imao dežurstva koja su trajala po 24 sata i nakon toga je dobivao slobodan dan. Za odlaske na sprovode ne može se pobliže očitovati (o učestalosti i broju odlazaka), ali zna da je tužitelj dakle odlazio i na sahrane, a za prekovremeni rad tužitelj je, kako dalje navodi, dobivao do 2014.godine slobodne dane i to za 5 prekovremenih sati 1 slobodan dan, dok je u vremenu od polovice 2014.g. nadalje dobivao slobodne dane po kriteriju 1,6, što znači za 5 dana rada dobivao bi jedan slobodan dan. Svjedok ne zna točno jesu li se svi stvarno odrađeni sati upisivali u evidencijama, a u svakom slučaju misli da se oni sati koji su odrađeni nakon 22 sata nikada nisu upisivali. Na upit punom. tužitelja pobliže odgovara da su prilikom izlijevanja Karašice na terenu bili tjedan dana, a u Županji i duže, možda 10-tak dana. Na upit zz. tuženika potvrdno odgovara da je u istovrsnom predmetu također podnosio tužbu protiv RH.

6.1. U ponovljenom postupku svjedok OP posebno je istaknuo da se na terenu znalo odrađivati tri vrste poslova; jedno su bile vježbe, drugo tereni a treće pomoć civilnim ustanovama. Također dodaje da se na terenima, napose kada su se obavljale pripreme za misije, na terenu obavljalo 30% rada u noćnim uvjetima. Rad je počimao od 6,00 sati ujutro i trajao do 9,00 ili 10,00 sati navečer, a što je i prvi puta iskazao, te bo nakon toga još bilo noćnih gađanja ili se moralo čistiti oružje pa bi dakle rad trajao i duže. Napose je istaknuo da je za vrijeme poplava ili požara, kada se pružala pomoć civilnim institucijama, rad trajao cjelodnevno i ovisio o situaciji, a uz to su se neprekidno održavala dežurstva pa je u takvim uvjetima bilo moguće odmoriti tek kada se požar ugasi ili sanira poplava, s time da je uvijek netko bio dežuran prema rasporedu dežurstva. Na upit pun. tužitelja odgovorio je da su se u evidencijama radnoga vremena uglavnom upisivali samo tereni ali ne i stvarno vrijeme rada, te je stvarno vrijeme rada „znao … pisati samo zapovjednik postrojbe u pripremi za obuku“. Međutim, takve su se evidencije čuvale do godinu ili dvije dana pa smatra da iste više nisu dostupne. Na daljnji upit navodi da su dobivali na uvid dnevne evidencije koje je trebalo potpisati, te da su svi usmeno prigovarali, jer se pismeno nije ni moglo prigovarati obzirom su se svi zapravo bojali negativnih posljedica ukoliko ne bi potpisali takve evidencije „budući vojska ima strogi ustroj i sve se radi po zapovjedi“. Napose navodi da se već na početku mjeseca znalo kako će za odnosni mjesec biti upisana satnica od 176 ili 169 sati, jer se „dakle upisivalo (samo) redovno radno vrijeme“. Na upit zz. tuženika svjedok se pored toga očituje da je i sam znao voditi dnevne evidencije radnoga vremena (evidentno u sklopu poslova koje je obavljao u vojsci), te je tom prilikom upisivao također samo teren t.j. upisivao je samo da se radilo na terenu, dok je radno vrijeme bilježio „onako kako mu je rečeno po zapovjedi“, kako doslovno tvrdi. Izuzetno se stvarno vrijeme rada, dalje navodi, upisivalo jedino „u podsjetnike“ kod obavljanja vježbi i obuke „ali ne (dakle) i u samu evidenciju“. Prilikom takvog izričaja svjedoku je predočena dnevna evidencija iz mjeseca listopada 2013. godine, ali se svjedok očitovao da nije vodio pokazanu evidenciju već evidenciju koja je bila u daleko većem formatu, odnosno u formatu tzv. plahte koja se predavala personalnoj upravi radi obračuna plaće, a koja je dakle izgledala nešto drugačije od ove koja mu je pokazana. Pri tom iznosi da je već na vrhu „plahte“ pisao broj sati koji se trebao priznati „recimo pisalo je 176 sati“. Dodatno iznosi da se u evidencijama koje je on pisao nije upisivalo stvarno vrijeme rada, a nije mu poznato kako je najzad izgledala evidencija koja je ostajala za dokumentaciju. Također se dodatno očituje da je tzv. plahtu potpisivao, ali se više ne sjeća koje su se sve evidencije potpisivale i kako su točno one izgledale. Uostalom, tako je nešto prihvatljivo i razumljivo imajući u vidu protek vremena, što ipak ne umanjuje vjerodostojnost njegovog iskaza napose obzirom na sukladnost onog što je izneseno u iskazima drugog svjedoka i tužitelja osobno.

7. Svjedok HP sukladno je iskazao da je radio zajedno s tužiteljem u postrojbi i da su aktivnosti u dužem radnom vremenu od redovnog ostvarivali na vojnim poligonima Gašinci i Slunj, kao i na poplavama koje su bile dvije godine zaredom na području Osijeka; prilikom izlijevanja Karašice i u Županji. Pored toga je, kako dalje navodi, tužitelj davao stražarska osiguranja i imao dežurstva. Straže su trajale po 7 dana, nakon čega su se dobivala 3 slobodna dana, a nakon 24 sata dežurstva 1 slobodan dan. Inače se za 5 sati prekovremenog rada u jednom periodu dobivalo jedan slobodan dan, a kasnije su se slobodni dani dobivali po „famoznom“ kriteriju 1,6. Na upit punom. tužitelja svjedok se očitovao da je boravak na terenima trajao 2-3 tjedna, da su na terenu radili od 6,00 sati ujutro, pa u pravilu ne kraće od 21,00 sat, odnosno da se dnevno u pravilu radilo po 16 sati, a vikendom kraće. Subotom se radilo od 6,00 do 16,00 sati, a nedjeljom u pravilu ne duže od 14,00 sati ukoliko su postojale neke konkretne aktivnosti. U svakom slučaju i nedjeljom su obavljali određene aktivnosti, bilo neke lakše i sportske ili odlazak na misu tko je htio ići, a svakako se radilo na čišćenju i održavanju oružja. Na daljnji upit odgovara da se na poplavama boravilo po 5-6 dana, s time da se za vrijeme poplave u Gunji radilo duže, možda čak tjedan ili 10-tak dana, odnosno radilo se koliko je bilo potrebno a najmanje 16 sati dnevno bez prestanka. Na upit punom. zz. tuženika ovaj je svjedok pobliže naveo da je Karašica bila 2 godine zaredom prije Gunje, a „katastrofa u Gunji“ dogodila se možda 2014. Po sjećanju precizira da je odlazak na poplavu za vrijeme izlijevanja Karašice bio sigurno 2012. i misli 2013. godine. Također se očitao da vodi istovrsni spor protiv RH.

7.1. U ponovljenom postupku dopunio je iskaz izrijekom navodeći da se na terenu nije upisivalo stvarno radno vrijeme rada, ali drži da to danas neće potvrditi nitko od viših časnika koji su napredovali „jer je i tada postojala na neki način obveza da moraš potpisati evidenciju iako su uvijek postojala prigovaranja vojnih djelatnika zbog vođenja takvih evidencija“. Pri tom dodaje: „Međutim, ako ne bi potpisao evidenciju prijetila je mogućnost da te skinu s popisa za odlazak u vojnu misiju, a ljudi su si htjeli zaraditi više sredstava pa su na neki način bili prisiljeni potpisati ono što je pisalo u evidenciji“. Pored toga je dodao da je prilikom priprema za misije i boravaka na terenu uvijek bilo 30% noćnog rada te su se dobivali neki slobodni dani nakon boravka na terenu u omjeru 3:1, što znači da se za tri rada na terenu dobivao (1) slobodan dan, a za vikend dan za dan. Na upit pun. tužitelja je li i on potpisivao evidencije rada na terenu svjedok je odgovorio „uglavnom jesam iz istih razloga kako sam naprijed naveo“.

7.2. U zapisniku je konstatirano kako je svjedok prilikom davanja ovoga iskaza spomenuo da se radilo od 7 do 22 sata ovisno o rasporedu i potrebama, dok je u ranijemu iskazu rekao da se radilo od 6 sati ujutro do 21,00 sati odnosno u pravilu po 16 sati, te je pojasnio da je razlika moguće mogla nastati samo zbog toga što je dao podatak koji se tiče vojnoga djelatnika, a ne zapovjednika jer zapovjednik je uvijek imao još dodatnih obaveza pa bi tako ustajao sat vremena prije drugih vojnih djelatnika i morao otvoriti skladišta, osigurati oružje kao i obaviti druge pripremne radnje. Također je istaknuo da je takav rad znao završavati ne samo u 21,00 sat ili 22,00 sata, već i u 1,00 sat noći, već prema potrebi službe, sve to uz tvrdnju da je takav rad na terenu zaista bio zahtjevan. Pri tom je potvrdio kako je tužitelj obavljao zapovjedne funkcije i imao 9-10 podređenih osoba u svojoj postrojbi, pa imajući u vidu sve takve izričaje ni njegovi navodi ne ostavljaju prostora za ocjenu nevjerodostojnosti iskazivanja ovog svjedoka, već naprotiv daju elemenata da se u sukladnosti s navodima ostalih saslušanih osoba njegov iskaz prihvati kao vjerodostojan i načelno identičan s iskazima ostalih saslušanih osoba.

7.3. Na pobliži upit svjedoku od strane zz. tuženika je li tužitelj potpisivao dnevne evidencije radnoga vremena, svjedok je odgovorio da mu to nije posebno poznato, iako pretpostavlja da je (tužitelj) potpisivao takve evidencije, a poznato mu je da je prigovarao upisanom vremenu rada u evidencijama kao što su uostalom svi prigovarali, te dodaje da se istom „prigovaralo usmeno i na sastancima“. Saslušavajući svjedoke za primijetiti je da takva prigovaranja nisu dovela do promjena u pogledu upisivanja vremena rada, nego je i dalje izostalo bilježenje stvarnog vremena rada a time je došlo do zakidanje vojnih djelatnika u ostvarivanju osnovnih prava glede isplate plaće za ostvareni rad. To je uostalom evidentno ne samo po utvrđenju u ovom postupku već i u brojnim drugim postupcima koji su vođeni kod ovog suda u istovrsnim predmetima. Svjedok je također sukladno potvrdio kroz daljnji izričaj kako je „u svakom slučaju odnos prema podređenima bio takav da su zapovjednici prema svom nahođenju radili planove rada koji su doista bili zahtjevni napose na terenu, a da se pri tom stvarno vrijeme rada nije upisivalo“.

8. Najzad je tužitelj potvrdio navode svjedoka ne samo prilikom prvog saslušanja svjedoka već i nakon dopune iskaza, s time da je vezano uz poplave pobliže precizirao da se nije radilo o izlijevanju rijeke Karašice već o izlijevanju neke druge rijeke na području vikend naselja Karašica koje se nalazi kod Osijeka. Tvrdio je da su na tom terenu pravili nasipe za obranu od poplave na način da su punili vreće pijeska i kontrolirali te održavali nasipe. Boravak na terenu za vrijeme poplava trajao je, kako navodi, po 5 - 6 ili 7 dana, a na upit punom. tužitelja decidirano je odgovorio da je poplava u Gunji bila u svibnju 2014. a da su na poplave u Karašici išli 2 godine zaredom „zasigurno 2012. i vjerojatno 2013.“, kako navodi. Dakle, za ocijeniti je da su tužitelju itekako bili poznati tereni i uvjeti rada kakvi su postojali za vrijeme obavljanja rada na terenima, a napose da je rad na terenima bio zahtjevan i naporan. To svjedoči u prvom iskazu i dodatno potvrđuje u ponovljenom iskazu kada izrijekom opetuje da je napose zahtjevan bio rad na terenima za vrijeme poplava jer se neprekidno moralo dežurati na grudobranima tj. nasipima da ne popuste. Vezano uz evidencije tužitelj je još dodao da je imao „određeni osobni strah, ukoliko neće potpisivati evidencije, da će mu biti uskraćeno napredovanje, tim više što se radi o zatvorenom sustavu koji ne dopušta javna istupanja, a niti prigovaranja tom što se radi po zapovjedi.“ Nastavno na ovakav izričaj za konstatirati je da su tužitelj i saslušani svjedoci već iskazali kako su prigovarali usmeno i pismeno pisanjem prigovara na evidencijama, ali to dakle nije polučilo rezultate ni izmjene u vođenju evidencija, te su uz to prijetile negativne posljedice u slučaju ustrajavanja u iznesenim prigovorima, pa tako nešto ni u kojem slučaju ne eskulpira krivnju tuženika kao poslodavca, nego samo potvrđuje da je bilo opravdano tužiteljevo podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva u ovom predmetu te potraživanje neisplaćene naknade plaće za ostvareni pošteni rad.

9. Radi izračuna predmetne razlike plaće za ostvarene sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju od 07.kolovoza 2011. do 01.lipnja 2016. bilo je dakle potrebno provesti vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku- Isto je provedeno po vještaku RKR d.o.o. koji u Nalazu i mišljenju od 04.svibnja 2021. najprije daje pregled zadataka i dostavljene dokumentacije u spisu o radnoj angažiranosti tužitelja. Potom obrazlaže na koji je način izvršio vještačenje i koje propise t.j. članke id. propisa primijenio. Između ostalog obrazlaže da su u dostavljenoj kartici djelatnika za period od 2011-08 do 2014.-06 prikazani obračuni plaća isplaćenih tužitelju u spomenutom periodu po mjesecima, te da sati rada i naknade obuhvaćaju redovni rad, naknade za državni blagdan, godišnji odmor, bolovanje i minuli rad. Obračun minulog rada vrši množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja s postotkom uvećanja za minuli rad. Navodi da sati za dodatke obuhvaćaju rad noću, rad subotom, nedjeljom, rad na blagdan i rad u turnusu, te je u odnosu na njih primijenio odredbe o uvećanju osnovne plaće sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Vještak je napose naveo kako iz podataka iskazanih u obračunima plaća proizlazi da prekovremeni sati rada nisu evidentirani, pa je sate rada raščlanio na sate rada i naknadu, kao i sate za dodatke.

10. Vještak nadalje navodi da je kod izrade Nalaza koristio dokumentaciju u prilogu podneska tužitelja od 02.07.2019. s time da je navedene podatke koristio u varijanti a) izračuna prekovremenih sati temeljem službenih evidencija, a u varijanti b) izračuna prekovremenih sati postupao je evidentno sukladno prijedlogu tužitelja uvažavajući satnicu rada prema iskazima svjedoka i tužitelja, što znači da je obračun vršio za sate rada;

- radnim danom od 06,00 h do 21,00 h,

- subotama od 06,00 h do 16,00 h a

- nedjeljom od 06,00 h do 14,00 h.

Navedeno se utvrđuje korektnim i sukladnim iskazanom od strane svjedoka i tužitelja, ali i prihvatljivim obzirom na sve provedene dokaze.

11. Vještak sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), stavlja korištene slobodne dane u omjer s danima koje je tužitelj proveo na straži (omjer 1:3, 1 slobodni dan „vrijedi“ 3 dana na straži). U tablici tako dobivene sate iskazuje kao „iskorišteni SD za STR“. Ukupni broj sati provedenih na dežurstvu (u tablici „provedeno na dežurstvu (DEŽ)“) iskazuje u paritetu 1:1 u odnosu na slobodne dane te u tablici kao „iskorištene SD za dežurstvo“. Od ukupnog broja sati provedenih na straži oduzima broj „iskorištenih SD za stražu“ i broj „iskorištenih SD za dežurstvo“, a razliku uključuje u izračun sati korištenih na ime prekovremenih sati. Sate po slobodnim danima oduzima u paritetu 1:1,6 (5 prekovremenih sati „vrijedi“ 1 slobodan dan, odnosno 8 sati), te u tablici prikazuje „iskorišteni SD za prekovremene sate“. Od ukupno iskazanih sati prekovremenog rada u evidenciji radnog vremena, vještak oduzima sate iskorištene kroz slobodne dane i dobiva sate koji tužitelju nisu plaćeni (u tablici pod „ostatak SD koji nije pokriven STR, DEŽ, TER“).

12. Prilikom izrade nalaza primjenjuje propise kako navodi;

- Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Odluku o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 66/14 za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 9. kolovoza 2018.,

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine, te

- Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09).

Sukladno iznosi i da Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću, za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25% a nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i t. d., kao i da se dodaci na plaću međusobno ne isključuju.

13. U spomenutom nalazu od 04.svibnja 2021.g. vještak nadalje obrazlaže da je pri izradi nalaza u varijanti a) temeljem službenih evidencija odnosno dokumentacije u spisu koristio: „Dnevnu evidenciju radnog vremena za mjesec “za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. godine (spis list br. 175-208), i „Kartica djelatnika za period od 2011-08 do 2014-06“ (spis list br. 147-168). U nastavku iskazuje evidentirane prekovremene sate rada u evidencijama radnog vremena po godinama i zbirno, te prekovremene sate prikazuje po mjesecima u tablicama od 1 do 5 u Prilogu A-1 Nalaza. Na osnovu takvih podataka utvrđuje da je tužitelj ostvario ukupno 418 sati prekovremenog rada, rada noću 52,50, subotama 64 sata, nedjeljama 35 sati i blagdanima 10 sati, koji su iskazani u evidencijama radnog vremena za razdoblje od 07.08.2011. do 01.06.2014. Slijedom toga, a temeljem podataka o obračunatoj plaći u izračunu razlika neisplaćenih dodataka na plaću po godinama i zbirno za utuženo razdoblje, nalazi da razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za dakle utuženo razdoblje od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine iznosi 27.600,97 kune, odnosno računajući uvećanje osnovne plaće za minuli rad koje je inače tuženik obračunavao da takva razlika plaće iznosi ukupno 29.621,83 kn.

14. Vezano uz minuli rad, vještak obrazlaže da je iz kartice obračuna bruto plaće tužitelja razvidno kako je tuženik obračunavan tužitelju dodatak za minuli rad, pa je i vještak obračunao minuli rad na izračunate i neisplaćene dodatke na plaću. Obračun minulog rada vrši množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja s postotkom uvećanja za minuli rad. U tablici u nastavku prikazuje odnosno rekapitulira obračunate i isplaćene plaće tužitelju (u tablici stupac „bruto plaća prema isplatnim listama“), te bruto plaće prema izračunu vještaka koji uključuju dodatke prema Kolektivnom ugovoru (u tablici stupac „bruto plaća prema izračunu (uključeni dodaci prema KU) za period od 07.08.2011. do 01.06.2014., po godinama i zbirno te nalazi da tako obračunata razlika između obračunatih i isplaćenih plaća i bruto plaća po izračunu vještaka, iznosi kako je naprijed naveo.

15. Kod izračuna razlike plaće u varijanti b) po prijedlogu tužitelja vještak koristi sve provedene dokaze, što znači dokumentaciju u sudskom spisu i eventualnu dokumentaciju koju je sud ili sudski vještak naknadno pribavio, te uvažava iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka. Odnosno, vještak koristi dokumentaciju u spisu: „Dnevnu evidenciju radnog vremena za mjesec ____“ za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. godine (spis list br. 175-208), i „Kartica djelatnika za period od 2011- 08 do 2014-06“ (spis list br. 147-168). Dodatke na plaću za prekovremeni rad, kao i ostale dodatke na plaću utvrđuje i obračunava radnim danom u vremenu od 06:00 do 21:00 h, subotom od 06,00 do 16,00 sati. a nedjeljom od 06,00 do 14,00 sati, te nalazi da je tužitelj u razdoblju od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine imao ukupno 1013 sati prekovremenog rada, rada noću 52,50 sati, subotama 97 sati, nedjeljama 82 sata i blagdanima 10 sati, za koje ostvaruje razliku obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću u utuženom razdoblju (od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine) u ukupnom iznosu od 64.452,52 kuna. Uključujući uvećanje za minuli rad nalazi da tužitelj ostvaruje razliku plaće, t.j. razliku između obračunatih i isplaćenih plaća tužitelju (u tablici „bruto plaća prema isplatnim listama“) i bruto plaća prema izračunu vještaka koji uključuju dodatke prema Kolektivnom ugovoru (u tablici „bruto plaća prema izračunu (uključeni dodaci prema KU)“ ), u periodu od 23.11.2011. do 01.06.2014. godine u iznosu od 69.092,86 kuna.

16. U daljnjem izračunu c) koristi isključivo dokumentaciju u spisu t.j. službene evidencije i prekovremene sate ostvarene radom na terenu umanjuje za iskorištene slobodne dane. U toj varijanti vještak nalazi da je tužitelj ostvario ukupno 99,67 sati prekovremenog rada i jednako kao u varijanti a) rada noću 52,50, subotama 64 sata, nedjeljama 35 sati i blagdanima 10 sati, koji su iskazani u evidencijama radnog vremena za razdoblje od 07.08.2011. do 01.06.2014. Slijedom toga, a temeljem podataka o obračunatoj plaći u izračunu razlika neisplaćenih dodataka na plaću po godinama i zbirno za utuženo razdoblje, nalazi da razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću u utuženom razdoblju od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine iznosi 8.412,98 kune, odnosno računajući uvećanje osnovne plaće za minuli rad koji je inače tuženik obračunavao tužitelju, da takva razlika plaće iznosi ukupno 9.041,62 kn.

17. Najzad u varijanti d) izračuna koristi također sve provedene dokaze, ali i iskaze tužitelja i svjedoka, te umanjuje prekovremeni rada za iskorištene slobodne dane. Ponovno dakle uvažava da je tužitelj na terenu radio radnim danom od 06:00 do 21:00 h, subotom od 06,00 do 16,00 sati i nedjeljom od 06,00 do 14,00 sati, pa nalazi da je tužitelju ostalo 694,67 prekovremenih sati, rada noću 52,50, subotama 97 sata, a nedjeljama 82 sati i blagdanima 10 sati, za koje je potrebno obračunati dodatak na plaću. U tablici u nastavku nalaza daje pregled iskorištenih slobodnih dana temeljem straže, dežurstva i prekovremenih sati, pa u toj varijanti dolazi do izračuna da razlika između obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine) iznosi 44.540,14 kuna. Uvažavajući uvećanje za minuli rad nalazi da tužitelju treba isplatiti razliku plaće u iznosu od 47.844,60 kuna, ukoliko se prihvati takva varijanta.

18. Tužitelj je nakon ovako provedenog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev prema posljednjoj varijanti iz nalaza vještaka ili varijanti d) izračuna, te u podnesku od 01.lipnja 2021. potraživao razliku bruto plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 47.792,85 kn. Odnosno, u odnosu na izračun iz varijante d) umanjen je samo prvi izračunati iznos koji je u zastari, te je sve to potraživao zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos izračunate razlike plaće u vremenu i visini kao u izreci presude.

19. Sud pak nalazi nakon svih provedenih dokaza da je i dalje opravdano prihvatiti predloženu varijantu izračuna, prema prijedlogu tužitelja u kojoj su uvaženi iskorišteni slobodni dani i izvršeno umanjenje za dio potraživanja u zastari, a sve iz razloga što takva varijanta u najvećoj mjeri odražava stvarni rad tužitelja na terenu, napose u odnosu na izračun koji proizlazi iz nepotpuno i neprecizno vođenih evidencija. Uz to su dakle u predloženoj varijanti umanjeni ostvareni prekovremeni sati za iskorištene slobodne dane, te je tužitelj sam izvršio umanjenje za dio potraživanja u zastari. A propo potonjeg, tuženik je istaknuo prigovor zastare za dio potraživanja do 13. ožujka 2012., a tužitelj je u tužbi potraživao isplatu predmetne razlike plaće za razdoblje od 07.kolovoza 2011. do 01.lipnja 2014. kao kraja utuženog razdoblja. Zakonom o radu, NN 93/14, produžen je pak zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa te je povećano vrijeme nastupa zastare s tri na pet godina. Time je a propo id. rok izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u id mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 13. lipnja 2017., s time da je prethodno skoro godinu dana prije toga podnesen zahtjev za mirno rješenje spora (isti je u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zaprimljen 14. srpnja 2016.godine), a podnošenjem id. zahtjeva zastalo je zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok od tri mjeseca. Stoga proizlazi da zastara postoji za dio potraživanja do 13.ožujka 2012. kako je to tuženik pravilno prigovarao, te je tužitelj u tom dijelu korigirao svoje potraživanje, pa je i u tom smislu bilo opravdano prihvatiti potraživanje tužitelja.

20. Naime, sud je prihvatio predloženu varijantu izračuna tužitelja koja dakle uvažava iskaze svjedoka i tužitelja o stvarnom radu tužitelja na terenu, uz umanjenje za iskorištene slobodne dane, s time da je uvažavanje tako ostvarenog stvarnog rada utvrđeno ne samo na temelju djelomično zabilježenih podataka u službenim evidencijama tuženika o radu tužitelja, nego je i utvrđeno po sukladnim iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja koji su svjedočili da je tužitelj radio na terenu u vremenu dužem od redovnog rada te ostvario veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije isplatio odgovarajuću naknadu, niti omogućio korištenje svih slobodnih sati u dovoljnom broju za tako ostvaren rad. Po iskazima tužitelja i svjedoka svakako je razvidno da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a kako u službenim evidencijama nije bilo precizno upisivano svo vrijeme rada tužitelja na terenu i njegov stvarni rad u svim obavljenim poslovima, opravdanim se utvrđuje upravo prihvatiti izračun predmetne razlike plaće prema dakle varijanti nalaza koja uz zabilježeni stvarni rad u evidencijama tužitelja uvažava iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka o radu tužitelja na terenu, te u izračun uključuje iskorištene slobodne dane pronađene u evidencijama rada, za koje nije dokazano da ih je tužitelj koristio po nekoj drugoj osnovi izuzev takvog rada. Uostalom, korištenje slobodnih dana potvrdili su saslušani svjedoci i tužitelj ali ne u dovoljnom broju u odnosu na ostvareni rad. Također su slobodni dani evidentno zabilježeni u evidencijama i korišteni kod izračuna, izvan onih korištenih zbog straže i dežurstva, a na način kako već vještak obrazlaže i koristi ih dakle kod umanjenja razlike naknade od prekovremenog rada za slobodne dane.

21. U pogledu neupisanog stvarnog vremena rada za istaknuti je da je obveza tuženika prema odredbama Zakona o radu da vodi službene evidencije o stvarnom vremenu radu svojih zaposlenika. Stoga propust takvog nepostupanja ne može ići na štetu tužitelja, već tuženika, a uz to su tužitelj i saslušani svjedoci u pravilu sukladno iskazali o svakodnevnom stvarnom radu tužitelja na terenu, te je i tužitelj osobno to potvrdio. Pri tom se konstatira da se u svim istovrsnim predmetima vođenim kod ovog suda, koji je a propo nadležan za sve vojne djelatnike Hrvatske kopnene vojske u Republici Hrvatskoj, gotovo bez izuzetka utvrđivalo da u službenim evidencijama tuženika nije upisivan sav stvarni rad djelatnika u statusu kao tužitelj koji su obavljali rad na terenu. Takve evidencije su znale biti tek djelomično vjerodostojne, te se po iskazima svjedoka i tužitelja kao vojnih djelatnika redovito utvrđivalo da su vojni djelatnici napose na terenu obavljali poslove i zadaće u vremenu dužem od redovnog radnog vremena. To je razumljivo i logično, kada se ima u vidu da vojni djelatnici odlaze izvan mjesta redovnog rada i mjesta prebivališta odnosno boravišta, na izdvojena mjesta službe radi obavljanja specifičnih poslova i zadaća, te na takvim mjestima ostaju kroz određeno duže vrijeme, a najčešće jedan, dva ili tri odnosno ponekad četiri tjedna, s ili bez mogućnosti odlaska kući. Jasno da takve specifične zadaće koje se obavljaju po zapovijedi pretpostavljenih ovlaštenih osoba i potrebi službe (poplave, požari pa i sahrane) zahtijevaju rad bez vremenskog ograničenja, odnosno rad duži od redovnog radnog vremena. Osim toga, takvi poslovi nerijetko uključuju i obavljanje vojnih vježbi po danu ili u noćnim uvjetima, odnosno barem jednu takvu vježbu tijekom boravka na određenom terenu. Zapravo bi bilo teško zamisliti rad na terenu u okviru redovnog radnog vremena, ako se uzmu u obzir i povećani troškovi boravka na terenu, te potreba vojnih institucija da se na ekonomičan način obave specifične zadaće radi kojih je izdan nalog za rad na terenu. Isto tako, teško je zamisliti da bi tijekom kontinuiranog svakodnevnog boravka na terenu vojni djelatnik imao, izvan redovnog radnog vremena u trajanju od 8 sati, preostalo vrijeme za sebe i svoje slobodne aktivnosti koje ne bi bile ni u kakvoj vezi s vojnim aktivnostima. Dakle, prema iskazima tužitelja i svjedoka u ovom postupku razvidno je da je tužitelj kao vojni djelatnik i u ovom slučaju odlazio na terene upravo kako bi izvršio specifične opsežne zadaće i poslove, koji su zahtijevali svakodnevno duži rad od redovnih 8 sati dnevnog rada. Pri tom su tužitelj i svjedoci sukladno iskazali o vremenu rada na terenu a tužitelj je precizirao vrijeme koje je vještak primijenio u prihvaćenoj varijanti rađenoj prema prijedlogu tužitelja. Za istaći je i da manje iskazane nesukladnosti u odnosu na stvarno vrijeme rada na terenu ne bi nužno trebale dovesti do odbacivanja ovakvog personalnog dokaza, tim više što svjedoci odnosno osobe u svojstvu tužitelja ne mogu faktografski točno reproducirati podatke o svakodnevnom stvarnom radu na terenu, no okvirno zasigurno pamte koliko se u pravilu dnevno radilo na terenu. Dakle, pojedinačno svakodnevno nije moguće točno prenijeti, ne samo zbog proteka vremena nego i ograničenja ljudskih mogućnosti te podložnosti zaboravu, ali okvirno kada je rad započimao, a kada završavao, mogu reći i to su sukladno iskazali i u ovom predmetu. Slijedom toga je opravdano prihvatiti navedeno radno vrijeme prema iskazivanju tužitelja i svjedoka, a sve prema prijedlogu tužitelja i u granicama onog što su iskazali saslušani svjedoci i tužitelj o stvarnom vremenu rada tužitelja na terenu, te je isto onda bilo podloga za izračun predmetne razlike plaće u prihvaćenoj varijanti nalaza vještaka.

22. Dakle, u ovom slučaju prihvaćena je četvrta varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja uključuje stvarni svakodnevni rad tužitelja na terenu u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, kako su to sukladno iskazali saslušani svjedoci i tužitelj, a sve u uvjetima u kojima evidentno rad tužitelja nije bio pravilno upisan u službenim evidencijama od strane tuženika. Po iskazima tužitelja i svjedoka neosporno je da je tužitelj na terenu radio prekovremeno tijekom radnog tjedna, ali i vikendom t.j. subotama i nedjeljama. Vještak je pak u četvrtoj varijanti nalaza izračunao ukupno neplaćene dodatke za prekovremeni rad, pri čemu je uzeo u obzir umanjenje prekovremenih sati za iskorištene slobodne dane. To je pak opravdano jer je utvrđeno da je tužitelj nesporno koristio slobodne dane, što je pronađeno u službenim evidencijama, a što prihvaća i tuženik. Vještak je također uvažio korištenje slobodnih dana po osnovi straže i dežurstva, te isključio slobodne dane koje je tužitelj koristio po osnovi straže i dežurstva, a tužitelj nije dokazao da bi određene slobodne dane koristio po nekim drugim osnovama. Naime, tužitelj je eventualno mogao predočiti knjižicu u slučaju dobrovoljnog davanja krvi iz koje bi bilo vidljivo kada je sve darovao krv i ostvario pravo na slobodne dane, a u drugim slučajevima mogao je predočiti rješenje ili drugi dokaz o ostvarivanju prava na korištenje slobodnih dana po drugoj osnovi, kako se ne bi umanjivala naknada za ostvareni prekovremeni rad. Za takvo dokazivanje nije potrebna eksplicitna evidencija poslodavca u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17, te bi svako drugačije tumačenje iskorištenih slobodnih dana značilo neosnovano pogodovanje tužitelju i stjecanje dvostruke zarade u korist tužitelja za isti rad. Stoga je prihvaćen izračun bruto razlike plaće za prekovremeni rad po Nalazu vještaka koji dakle umanjuje izračunatu razliku plaće za iskorištene slobodne dane, te je po stručnom nalazu vještaka izrađenom sukladno zakonskim propisima prihvaćena upravo navedena varijanta izračuna neisplaćene razlike plaće u ukupnom iznosu od 47.792,85 kn, pa je isti iznos dosuđen tužitelju u točki I. izreke presude, a sve prema propisima kako slijedi.

23. U pogledu potraživanja iz predmeta postupka primjenjuju se propisi koji su vrijedili u vremenskom razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. i to; Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, koji oba propisa su stupila na snagu 01.listopada 2009.g. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće regulirano je bilo pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario, a navedene propise je vještak primijenio u izračunu.

24. Napominje se da je u razdoblju od 26.lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavkom 1 id. Zakona bilo je propisano da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijelili su se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvarivale su sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok su dodatak za otežane uvjete rada ostvarivale osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka bilo je propisano da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena članak 153. Zakona propisivao je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito bilo propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni su podzakonski propisi kojima je u cijelosti bilo uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada način i to Odlukom o rasporedu radnog vremena i naprijed navedenim Pravilnikom koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.g. No, potonji podzakonski propisi nisu primijenjeni jer potraživanje u ovom predmetu datira do 01.lipnja 2014. Uz to se napominje da je i točkom IV Odluke iz 2014. propisano kako djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ista ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Pr tom navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima kao i općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, a stav o prednosti podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis, izražen je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima iste činjenične i pravne osnove br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12. Naime, izneseno je stajalište da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

25. U ovom slučaju, a kako je navedeno vrijedili su podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, (u daljnjeg tekstu ZOSOS/02), dok je za razdoblje od 26.lipnja 2013. na snazi bio Zakon o službi u oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15, 50/16), koji je u članku 136. određivao da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, te je u članku 139. id. Zakona propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Zakon je određivao da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, kako je već navedeno, s time da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Dodaci se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće te Ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada i određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka te deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

26. ZOSOS/02 je pak u čl. 3. određivao da su pripadnici Oružanih snaga vojne osobe i državni službenici i namještenici, a čl. 4. st.1. je određivao da su vojne osobe djelatne vojne osobe, ročnici, pričuvnici i kadeti. U tom smislu tužitelj je djelatna vojna osoba koja je u navedenom razdoblju za koje potražuje razliku naknade plaće obavljala poslove kako je navedeno, te je pored toga a što proizlazi iz dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja i iskaza sudionika postupka obavljala poslove izvan redovnog mjesečnog fonda sati te ostvarila prekovremene sate koji su samo dijelom navedeni u podacima o nazočnosti tužitelja a u cijelosti prema iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka, s time da tužitelju nisu isplaćeni svi sati i dodaci za ostvareni prekovremeni rad, a niti mu je omogućeno korištenje svih slobodnih dana na ime tako ostvarenog rada.

27. Člankom 97. ZOSOS-a/02 bio je reguliran prekovremeni rad pripadnika Oružanih snaga koji je propisivao okolnosti pod kojima je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati rad dulji od punog radnog vremena, te je ujedno bilo propisano da se u tim okolnostima ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. Stavak 5 istog članka propisivao je pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na povećanu plaću za prekovremeni rad, pod uvjetima i u iznosu određenom općim propisima, dok je stavkom 6. istoga članka bilo regulirano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Potonja odredba čl. 97. st.6. ZOSOS-a izmijenjena je čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama ZOSOS-a, NN 76/07, na način da je brisan dio odredbe stavka 6 „te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i dodan je stavak 7 prema kojem će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

28. Međutim, tuženik nije predočio sudu dokaze koji bi upućivali na postojanje okolnosti iz čl. 97. stavak 6 ZOSOS-a i isključivali pravo tužitelja na isplatu uvećanja plaće za prekovremeni rad.

29. Odredbom čl. 168. ZOSOS-a/02 propisano je da djelatne vojne osobe službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama Zakona a prema čl. 169. plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću. Nadalje, odredba čl. 170. st. 1 id. ZOSOS-a propisuje da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a stavkom 4 istog članka određeno da iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje Ministar obrane posebnim propisom.

30. Odredbom čl. 201. ZOSOS-a/02 propisano je da će se plaća i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava određivati u skladu s dosadašnjim propisima kojima se uređuje ovo područje.

31. Plaće pak djelatnih vojnih osoba prema ranije važećem ZOSOS-u, NN 23/95, 33/95, 128/99, bile su regulirane Odlukom predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika. Donošenjem Uredbe vlade RH o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, NN 144/02, koja je stupila na snagu 01.prosinca 2002.god. i Pravilnika na dodatku na plaću i načina isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH, NN 6/03, s primjenom od 01.prosinca 2002.god. prestala je važiti navedena odluka.

32. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi propisivao je i čl. 92. Zakona o radu, dok je odredbom čl. 88 st. 1. istog Zakona bilo određeno da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

33. Ministrica obrane donijela je 25.rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 9/03, kojim je pripadnicima Oružanih snaga RH određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

34. U utuženom razdoblju kao posebni propisi primjenjivali su se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 50/08-55/13, NN 33/14, koje je vještak primijenio u utuženom razdoblju.

35. Napominje se još da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate “Narodne novine” broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g. a stupio na snagu 1. listopada 2009.godine, određeno da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), te je tužitelj osim slobodnih dana za obavljena straže, dobivao i druge slobodne dane i dodatak za stražarsku službu. Id. Pravilnikom je naime uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

36. Vještak je dakle izradio nalaz temeljem propisa koji su važili u utuženom razdoblju te je slijedom obrazloženog donesena odluka kao u točki I. Izreke presude kojom se tužitelju dosuđuje neisplaćena bruto razlika naknade plaće u ukupno izračunatom iznosu od 47.792,85 kn, sada u preciziranom iznosu od 6.343,20 eur kako je navedeno u izreci. Pri tom je zatezna kamata na neisplaćenu razliku plaće i dodatke na plaću iz izreke dosuđena prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog odnosno u ovom slučaju od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr. izmjene i dopune cit. zakona. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, što nije potraživao i što je osnovano jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Slijedom navedenog je i u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i donijeti odluku kao u izreci presude.

37. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok za izvršenje iznosi 15 dana a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje. Stoga je potonji rok određen umjesto naznačenog roka od 8 dana, obzirom je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN broj 70/19.

38. Tužitelju je najzad dosuđen trošak parničnog postupka ,prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku priloženom uz podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev u valuti eura koja se kao službena u Republici Hrvatskoj primjenjuje od 01.01.2023. g. Kao opravdan tužitelju je priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 04.12.2017., 10.09.2019., 01.06.2021. i 14.1.2025., te za zastupanje na ročištima od 06.02.2019., 04.05.2022., 14.10. 2025. i 03.02.2026. sve u zatraženom iznosu od po 250,00 eura u koji je uračunat pripadajući pdv. Za zastupanje na prvom ročištu od 23.01.2018. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata mu je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eura odnosno 125,00 eura računajući pdv., a za sastav podneska od 29.12.2017., 04.10.2018., 02.07.2019., 25.02.2020. i 06.11. 2025. koji je zaprimljen 07.11. 2025. priznata je 25%-na naknada ili iznos od po 62,50 eura prema Tbr. 8 točka 3 Odvjetničke tarife, jer je tim podneskom precizirao zadatke vještaku ili se očitovao o pridonesenoj dokumentaciji tuženika odnosno dr. pa nije dakle opravdano dosuđivati puni zatraženi trošak. Uz to je tužitelju priznat trošak za dva pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od po 125,00 eur, pa je ukupno za naprijed navedene radnje tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 3.187,50 eur u koji je dakle uračunat pdv. Naime, nije mu priznat jedino trošak za sastav podnesak od 18.12.2017. i 12.03.2025. koji je bio nepotreban i na isti nije bio pozvan, a osim toga se stranci može priznati naknada za četiri obrazložena podneska. Naprijed navedenom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur (3.000,00 kn), koliko je vještak potraživao za izradu nalaza i mišljenja, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.585,67 eura kao u dijelu izreke ove odluke sa zakonskim zateznim kamatama kao u dijelu izreke.

U Karlovcu 3. ožujka 2026.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu

2.Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-1013/2017