Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-61/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FV, zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 144/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-83/2024-25 od 19. prosinca 2025., u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog FV i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog FV zbog počinjenja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Na temelju te odredbe optuženi FV osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 331. stavka 7. KZ/11 od optuženog FV trajno je oduzet jedan vojni protuavionski metak kalibra 20 mm s oznakom M55, a koji je od njega oduzet po djelatnicima Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje Split uz izdavanje potvrde serijskog broja [serijski broj] od 6. ožujka 2023. te je odlučeno kako će se po pravomoćnosti presude uništiti.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 91/12 - odluka i rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 , 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08-25). optuženi FV u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 3., 4., 6. i 7. ZKP/08-25 koji se odnose na izdatke za dovođenje optuženika, paušalnu svotu te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi FV po branitelju Jurici Tomiću, odvjetniku u Splitu, zbog povrede kaznenog zakona, predlažući da se prvostupanjska presuda preinači na način da se "optužba odbije".
3. Također i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu protiv prvostupanjske presude podnijelo je žalbu i to zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i da se optuženi FV osudi na kaznu zatvora.
4. Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je po svom branitelju Jurici Tomić odvjetniku u Splitu, podnio odgovor u kojem se predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, a ujedno je zatraženo da se branitelja obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbama. Međutim, naknadno je branitelj optuženika odustao od tog prijedloga.
5. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
6. Žalbe optuženog FV Općinskog državnog odvjetništva u Splitu su neosnovane.
7. Optuženik pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona i u žalbi ističe kako s obzirom na okolnost da je kod sebe držao samo 1 komad protuavionskog streljiva 20 mm, kojeg je donio kući sa služenja vojnog roka, kojeg posjeduje već preko dvadeset godina, da se radi o beznačajnom djelu. U tom smislu optuženik u žalbi ukazuje na odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Kž-273/2017 od 5. travnja 2018. i Kž-71/2015 od 5. ožujka 2015. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž Us-72/2019 od 3. prosinca 2019. u kojima su optuženici oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 s obzirom da se radilo o beznačajnom kaznenom djelu pri čemu su optuženici kod sebe držali 1 ili 2 komada streljiva čije je posjedovanje građanima zabranjeno.
7.1. Odredbom članka 33. KZ/11 propisano je kako nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju na optuženika primijenila odredba članka 33. KZ/11 trebaju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke nizak stupanj krivnje, izostanak ili neznatnost posljedice ili nepostojanje potrebe za kažnjavanje. Za prosudbu je li neko kažnjeno djelo beznačajno od značaja su subjektivne i objektivne okolnosti konkretnog počinitelja i djela, zbog čega se nekritički ne mogu na optuženika u ovom konkretnom slučaju primijeniti pravna stajališta izražena u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru i Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je navedeni istaknuo u svojoj žalbi. Iako se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj situaciji koja bi mogla biti beznačajna, a to je da je optuženik kod sebe držao samo jedan komad protuavionskog streljiva 20 mm, koje građanima nije dopušteno držati, ovaj sud zaključuje kako nije ostvarena pretpostavke postojanja niskog stupnja krivnje kod optuženika, budući da je optuženik počinio kazneno djelo s izravnom namjerom, dakle da je bio svjestan kako drži komad streljiva čije je posjedovanje građanima nedozvoljeno, tu radnju je i htio ostvariti, čemu u prilog ide činjenica da je taj komad streljiva kod sebe držao čak dvadeset godina, osim toga stupanj ubrojivosti optuženika nije bio upitan, pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti da bi stupanj krivnje optuženika bio nizak.
7.2. Također nije ostvarena ni posljednja od pretpostavki koja je nužna da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu, a to je izostanak potrebe za kažnjavanjem optuženika. S obzirom na dosadašnju osuđivanost i činjenicu da se optuženik u vrijeme provođenja rasprave u drugom kaznenom predmetu nalazio u istražnom zatvoru, ukazuje kako itekako postoji potreba za kažnjavanjem optuženika. Naime, optuženik je do sada prekršajno osuđivan, a što ukazuje da izrečene prekršajne sankcije nisu polučile svrhu svojeg izricanja i optuženik se javlja kao počinitelj protupravnih djela. Stoga ne stoji žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP/08.
8. Optuženik je podnio žalbu samo zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona, a kako je odredbom članka 478. ZKP/08 je propisano da žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao presudu kao da je takva žalba optuženika podnesena.
8.1. Državni odvjetnik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni u žalbi navodi kako je sud odlučujući o mjeri i vrsti kazne precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu priznanja počinjenog kaznenog djela i izraženog kajanja, dok u dovoljnoj mjeri nije cijenio optuženikovu dosadašnju osuđivanost. Nadalje državni odvjetnik smatra kako izrečena uvjetna osuda nije adekvatna težini počinjenog kaznenog djela i stupnju njegove društvene opasnosti te da neće postići svrhu kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.
8.2. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski pravilno je ocijenio stupanj krivnje optuženika, sve okolnosti počinjenog kaznenog djela, isto tako i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, a potom je na pravilan i odgovarajući način na strani optuženika kao olakotne okolnosti cijenio njegove priznanje počinjenog kaznenog djela te izraženu kajanje zbog toga, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio prekršajnu osuđivanost. Stoga je sasvim ispravno prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, no kako je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, a držao je ipak samo jedan komad protuavionskog streljiva 20 mm, stav je i ovog drugostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i izricanjem uvjetne osude. Naime, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne samo da je primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela, već predstavlja takav način izvršenja kazne zatvora, koja tijekom roka provjeravanja omogućava kontrolu optuženikovog postupanja pa ako navedeni u tom roku počini novo kazneno djelo, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci može se opozvati, na koji način uvjetna osuda predstavlja i dodatni korektiv optuženikovog postupanja. Zbog toga nema potrebe za strožim, a niti blažim kažnjavanjem optuženika
9. Kako navodima žalbe optuženik i državni odvjetnik nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1., točaka 1. i 2. ZKP/08, to je te žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08.
Split, 3. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj