Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Povrv-62/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o., OIB: 41317489366, Osijek, Cara Hadrijana 7, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J [adresa], radi isplate, izvan ročišta, dana 3. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova pod poslovnim brojem Ovrv-4105/2025, UPP/OS-Ovrv-821/2025 od 25. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 150,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja 3. ožujka 2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja i granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom iznosu od 75,77 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja od 25. srpnja 2025., tada kao ovrhovoditelja, javni bilježnik David Crnov iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-4105/2025, UPP/OS-Ovrv-821/2025 od 25. kolovoza 2025. (str. 12 spisa), protiv tuženika, tada kao ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 115,61 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Na gore navedeno rješenje o ovrsi, tuženik, tada kao ovršenik, pravovremeno je podnio prigovor dana 3. listopada 2025. godine, navodeći kako dugovanje prema ovrhovoditelju ne postoji, odnosno da ne odgovara stvarnom stanju i njegovoj evidenciji te je predložio ukinuti doneseno rješenje u cijelosti.

3. Slijedom podnesenog prigovora, predmetni postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, temeljem rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-62/2025-2 od 21. listopada 2025. godine.

4. Tužitelj je podneskom od 27. listopada 2025. obavijestio sud kako je tuženik utuženi dug platio dana 21. kolovoza 2025., radi čega djelomično povlači tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice, ali navodi da kako je glavnica plaćena nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, to potražuje naknadu ovršnog i parničnog troška, i to iznos od 82,50 EUR za nastali ovršni trošak te iznos od 125,00 eura za parnični trošak na ime jednokratne nagrade i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Uvidom u predmetni spis, čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja te predmetnog računa dostavljenog u spis, utvrđeno je da se potraživanje tužitelja iz predmetnog prijedloga za ovrhu odnosi na neplaćeni račun za mjesec travanj 2025., dospijeća 30. svibnja 2025., u iznosu od 115,61 eura, dok prema priloženoj uplatnici u spisu, proizlazi da je tužitelj isti platio tek po opomeni od 7. srpnja 2025. godine, dana 21. kolovoza 2025. godine, u iznosu od 115,61 eura.

6. Za napomenuti je da se tuženik na podnesak tužitelja od 27. listopada 2025. nije očitovao sukladno čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) u roku od 15 dana, iako se na taj rok i posljedice propuštanja roka upozorio rješenjem br. Povrv-62/2025-2 od 21. listopada 2025., pa se njegov podnesak od 11. prosinca 2025. godine ne treba uzeti u obzir.

7. Tužitelj je, dakle, povukao tužbu, a iz stanja spisa proizlazi da je tužba povučena jer je plaćanjem upravo utuženog duga u iznosu od 115,61 eura, udovoljeno tužbenom zahtjevu. Članak 456. st. 1. ZPP-a propisuje da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora, te ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog. Dalje, odredbama čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, no, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

8. Kako se tuženik na podnesak tužitelja kojim povlači tužbu nije očitovao u roku od 15 dana, smatra se da je pristao na povlačenje, pa je slijedom navedenog, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a i čl. 456. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

9. Ovdje valja naglasiti i kako je predmetno povlačenje tužbe uslijedilo jer je dug plaćen, a što se ima cijeniti kao priznanje dugovanja, pa je svako daljnje protivljenje tuženika bespredmetno. Naime, prema odredbi čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Kako je tuženik platio dug 21. kolovoza 2025., irelevantni su navodi koje tuženik navodi u svojim podnescima od 11. prosinca 2025. i 29. prosinca 2025., a koje sud ni ne treba uzeti u obzir prema čl. 461.a st. 10. ZPP-a.

10. Radi odluke o troškovima postupka, sud je prije svega uzeo u obzir da se sukladno čl. 3. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ), ovršni postupak pokreće podnošenjem prijedloga za ovrhu, a ne donošenjem rješenja o ovrsi i dostavom rješenja ovršeniku. Nadalje, člankom 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Bez obzira što je tuženik dugovani iznos platio prije nego mu je dostavljeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika, kako je dug platio 21. kolovoza 2025., tj. nakon podnošenja prijedloga za ovrhu 25. srpnja 2025., a za dugovanje koje je bilo dospijeća još 30. svibnja 2025., to je slijedom navedenog tužitelj ovršni postupak opravdano pokrenuo, jer je u tom trenutku imao dospjeli a nepodmireni dug prema tuženiku, pa je slijedom toga tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove koji su mu nastali pokretanjem ovrhe.

11. Isto tako, odredbom čl. 158. st. 2. ZPP-a je propisano da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

12. Tužitelju je stoga valjalo priznati trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 50,00 eura uvećano za PDV od 25%, što je 62,50 eura (Tar.br. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: OT), zatim, javnobilježnički trošak u ukupnom iznosu od 25,00 eura (PDV od 25% uključen). Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu budući da sud u ovome postupku istu ne donosi, pa takav trošak niti ne postoji. Također, tužitelju nije priznat parnični trošak u smislu jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura po Tar.br. 7. 9. OT-a, jer vrijednost predmeta spora nije manja od 100,00 eura, pa nema mjesta za primjenu ove nagrade, već je tužitelju priznat za sastav podneska od 27. listopada 2025. iznos od 62,50 eura (PDV od 25% uključen) sukladno Tar. br. 8.1. OT-a.

13. Slijedom navedenog tužitelju je priznat ovršni trošak u iznosu od 87,50 eura, te parnični trošak u iznosu od 62,50 eura, što je ukupno 150,00 eura, stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja, dok je za ostatak prekomjerno zahtijevanog troška, odbijen pod točkom III.

U Đakovu 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku