Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžmp-2/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću, sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MS, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja Kmp-87/2023- 20 od 19. svibnja 2025., u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženog MS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu optuženog MS proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 te ga je na temelju te odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavaka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi MS u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08 te troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko kaznenog državno odvjetništvo u Zagrebu i optuženi MS po braniteljici Nicole Kwiatowski, odvjetnici u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s time da državni odvjetnik u svojoj žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika "osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine", dok optuženik predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da mu se "izrekne uvjetna osuda".

3. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26– dalje u tekstu: ZKP/08-26), nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne precijenio olakotne okolnosti, a nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotnu okolnosti na strani optuženika. Posebice se u žalbi državnog odvjetnika ističe kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir ni činjenicu da je optuženik do sada u tri navrata pravomoćno osuđen, od toga jednom zbog istog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, ali i zbog kaznenih djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 i da je već do sada osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Kao dodatni razlog zbog čega bi optuženik trebao biti strože kažnjen, državni odvjetnik nalazi i u tome, što je navedeni do sada u 27 navrata prekršajno osuđivan.

6. Optuženik, pobijajući presudu zbog odluke o kazni, u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotnu okolnost na njegovoj strani u vidu iskrenog priznanja počinjenog kaznenog djela, čime je znatno doprinio bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka, kao izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, a posebno ističe kako vrijednost "otuđene robe je malo iznad zakonom propisane granice za vođenje kaznenog postupka po službenoj dužnosti, a roba je vraćena oštećenom društvu".

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, a pri tome ocjenjujući žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika, zaključuje se kako je prvostupanjski sud sasvim ispravno cijenio, prije svega činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik, star "nepunu 21 godinu", kao i to da potječe iz nepovoljnih, osobnih, obiteljskih i materijalnih prilika i da se u njegovoj obitelji u više navrata provodila mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, što je sve doprinijelo i poteškoćama u ponašanju optuženika. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku vrednovao to što "radi na crno" i na taj način ostvaruje sredstava za svoje uzdržavanje, što je priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio iskreno žaljenje i kajanje zbog toga te obećao da više neće činiti kaznena djela. Ispravno je prvostupanjski sud odlučio kako iz svih navedenih okolnosti optuženik, unatoč svojem dosadašnjem ponašanju i činjenju kaznenih djela, iskazuje želju popraviti svoje ponašanje, uklopiti se u društvo kako bi radom stjecao sredstava za svoje uzdržavanje. Isto tako ispravan je i zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženik svojim priznanjem, ne samo da je ubrzao okončanje kaznenog postupka, već je pokazao i kritičnost naspram svojeg protupravnog postupanja, čime je prihvatio i odgovornost za počinjeno kaznenog djelo.

6.2. Kao otegotne okolnosti, potpuno utemeljeno je prvostupanjski sud utvrdio i na odgovarajući način vrednovao, što je optuženik osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela protiv imovine i zbog kaznenog djela tjelesne ozljede te da je u više navrata prekršajno osuđivan, iz kojih okolnosti se zaključuje kako do sada izrečene prekršajne sankcije nisu polučile u potpunosti svrhu svojeg izricanja, posebice u vidu specijalne prevencije. Navedene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud, a suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika i optuženika, vrednovao je na odgovarajući način, pa je stav i ovog drugostupanjskog suda kako s obzirom na brojnost i značaj olakotnih okolnosti, uz okolnost da je počinjenjem kaznenog djela izostala šteta oštećenom društvu Konzum plus d.o.o. jer su svi oduzeti predmeti vraćeni tom društvu, u odnosu na značaj otegotnih okolnosti, a to je prekršajna i kaznena osuđivanost, da je primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Naime, ovako izrečenom mjerom kazne zatvora i ovaj sud opravdano očekuje kako će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako omogućit će se i njegovo skoro uključivanje u društvo nakon izdržavanja kazne zatvora, kada će zasigurno nastaviti s radom i na taj način ostvarivati sredstava za svoje uzdržavanje, budući da mu je obitelj izrazio lošeg materijalnog stanja. Ovako izrečenom mjerom kazne zatvora ostvarit će se ujedno i svrha propisana člankom 41. KZ/11 i to posebice na način da će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a osim utjecat će se na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogubljenosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te će se omogućit optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Zbog toga se ne mogu prihvatiti ni prijedlozi državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem, ni prijedlozi optuženika za blažim kažnjavanjem u vidu izricanja uvjetne osude.

7. Kako navodima svojih žalbi državni odvjetnik i optuženik nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08-26, tako je te žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju članka 482. ZKP/08-26.

Split, 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj