Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-355/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja K-441/2025-39 od 15. listopada 2025., u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Karlovcu pobijanom presudom optuženog CK proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11,a potom ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. svibnja 2025., pa nadalje. Ističe se kako je naknadno, rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja Kv-169/2025 od 17. studenog 2025. istražni zatvor protiv optuženika ukinut.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi CK je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u visini od 75,00 eura.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi CK po branitelju Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, a po obavljenom uvidu je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Žalba optuženog CK nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da se pobijana presuda ne može ispitati budući da u njoj postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, o svim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge te odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

5.2. Pogrešno optuženik u žalbi navodi kako se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 "očituje i u odnosu na tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i to pravo na pošteno suđenje, pravo na obrazloženu sudsku odluku te povredu načela presumpcije nevinosti". Naime, taksativno je u članku 468. stavku 1. točki 11. ZKP/08 pobrojano na koji način se ta bitna povreda može počiniti, dok "teška povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda", uz povredu prava na pošteno suđenje i obrazloženu sudsku odluku predstavlja sasvim drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to onu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

5.2.1. Međutim, prvostupanjski sud nije počinio ni ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer ni na jedan način optuženiku tijekom postupka nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, budući da mu je uručena pouka o pravima, u svakoj procesnoj situaciji kada to zakon propisuje, također mu je uručena i optužnica nadležnog državnog odvjetnika o kojoj se očitovao, a naknadno, tijekom rasprave, u nazočnosti branitelja optuženik je iznio svoju obranu, propitkivao je vjerodostojnost svjedoka optužbe te je predlagao izvođenje dokaza za koje smatra da mu idu u prilog.

5.2.2. Pobijana presuda sadrži sve elemente koji su propisani člankom 455. ZKP/08, u toj presudi sadržani su razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji su u potpunosti jasni i neproturječni pa se ne može govoriti niti o povredi prava optuženika na obrazloženu sudsku odluku.

6. U žalbi optuženika se nadalje navodi kako je prvostupanjski sud odlučne činjenice isključivo utemeljio na iskazu žrtve ŠK, koji nije vjerodostojan i nije potkrijepljen "materijalnom dokumentacijom". Razlog zbog kojeg optuženik zaključuje da je iskaz žrtve ŠK nevjerodostojan, navedeni nalazi u tome što se žrtva s njim povremeno viđala, a što zasigurno ne bi učinila da joj je optuženik prijetio smrću, zbog kojih prijetnji se navodno prestrašila. U prilog tome zaključku optuženik reproducira i sadržaj iskaza svjedoka RK, koji je iskazao kako je u dobrim odnosima i s optuženikom i sa žrtvom te kako se komunikacija između žrtve i optuženika "odvijala preko njega i da mu se žrtva nije žalila na ponašanje optuženika, a prilikom njihovih zajedničkih susreta da je sve bilo normalno".

6.1. Međutim, protivno ovim navodima žalbe optuženika prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja iznio logički obrazložene, uvjerljive i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući da imaju potporu u stanju spisa. Sasvim je utemeljeno prvostupanjski sud prihvatio iskaz žrtve ŠK, kao vjerodostojan, a koja je o inkriminiranom događaju iskazivala vrlo uvjerljivo i dosljedno, a okolnost što nije u memoriji svog mobitela sačuvala prijeteće poruke optuženika, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaz jer je o odnosu s optuženikom žrtva iskazivala iskreno, navodeći i one okolnosti koje ga ne terete.

6.2. Iskaz svjedoka RK, odnosi se samo na onu komunikaciju između optuženika i žrtve, koja se ostvarivala preko njega, kao posrednika pa je sasvim logično da svjedok RK nema saznanja o tome da je putem poruka na mobitelu optuženik prijetio žrtvi. Naime, u odnosu na inkriminirani događaj, saznanja isključivo imaju samo optuženik i žrtva ŠK, a to što se žrtva nije povjerila svjedoku LK o tome kako joj je optuženik prijetio, nije od odlučnog značaja budući da je ubrzo nakon inkriminiranog događaja prijavila optuženika za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 Policijskoj postaji Karlovac s Ispostavom u Vojniću.

6.3. Stoga nema nikakve dvojbe da je optuženik postupio na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada je optuženika za to kazneno djelo proglasio krivim, kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga.

7. Optuženik nije podnio žalbu zbog odluke o kazni, no kako prema odredbi članka 478. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26– dalje u tekstu: ZKP/08-26) žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu.

8. Zaključak je ovog suda kako je prvostupanjski sud, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, ispravno vrednovao stupanj krivnje s kojim je optuženik kazneno djelo počinio, kao i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. Također je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost ispravno utvrdio i na odgovarajući način cijenio raniju osuđivanost optuženika presudom Općinskog suda u Lazarevcu poslovnog broja K- 255/2024 od 30. srpnja 2024. kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u porodici i to na štetu iste žrtve, iz koje okolnosti se zaključuje kako je optuženik nekritičan prema svojem ponašanju koje je negativistički usmjereno prema žrtvi i počinjeno kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim očigledno nije izolirani incident, već se radi o svojevrsnom obrascu postupanja optuženika prema žrtvi. Također u svijetlu otegotnih okolnosti prvostupanjski sud ispravno je utvrdio kako, činjenica ranije osude optuženika i izrečene sankcije, nije utjecala na njega da korigira svoje postupanje tako da više ne čini kaznena djela, već sasvim suprotno i nakon što je osuđen zbog kaznenog djela na štetu iste žrtve, ponovno čini inkriminirano djelo. Potpuno ispravno posebnih olakotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao.

8.1. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako će se isključivo kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 na način da će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako zbog kratkotrajnosti izrečene kazne zatvora omogućit će mu se ubrzo ponovo uključivanje u društvo, a time mogućnost da doprinosi uzdržavanju zajedničkog djeteta kojeg ima sa žrtvom. Izrečenom kaznom zatvora ostvarit će se i svrha generalne prevencije na način da će utjecati i na sve druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja počinitelja, a u svojoj ukupnosti ovako izrečena kazna jačat će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

9. Kako navodima žalbe optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08-26 tako je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08-26.

Split, 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj