REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-990/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po punomoćnici FL, zaposlenici tužitelja protiv tuženika HEP- Nastavno obrazovni centar, OIB: 08393361027, Luke Ibrišimovića 9, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku u Požegi, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HEP-Nastavno obrazovni centar isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 4.784,02 EUR-a (slovima: četiri tisuće sedamsto osamdeset četiri eura i dva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 410,64 eura (slovima: četristodeset eura i šezdesetčetiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku HEP-Nastavno obrazovni centar naknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje trošak parničnog postupka u iznosu od 220,00 eura (slovima: dvjesto dvadeset eura i nula centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, SL, pretrpio ozljedu na radu 27. veljače 2015. kada je prilikom obavljanja obuke, odnosno, izvođenja pokazne vježbe na poligonu tuženika, ispitivanja i provjere niskog napona mreže pao s visine od oko 6 metara i tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede. Zbog navedenog, kod imenovanog osiguranika nastupio je djelomični gubitak radne sposobnosti te mu je rješenjem HZMO-a, Područna služba u Zagrebu, broj: 641646 od 12. listopada 2018., a na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 10. kolovoza 2018. Ističe da je u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru koji je sastavljen povodom predmetnog štetnog događaja utvrđeno da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tužitelj isplatom mirovine trpi štetu, a u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30. studenoga 2021. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 48.923,91 kuna. Budući da u uzroku invalidnosti predmetna ozljeda sudjeluje u omjeru od 80%, tužitelj od tuženika potražuje iznos od 39.139,13 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 5.194,66 eura. Tužitelj navodi da se 10. prosinca 2021. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete u mirnom postupku, što je tuženik odbio slijedom čega predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 5.194,66 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. do isplate uvećano za trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je učinio nespornim da je osiguranik tužitelja bio na obuci kod tuženika na koju je upućen po poslodavcu Elektro Jaklić d.o.o. i da je osiguranik tužitelja pao prilikom obavljanja obuke. Tuženik ne spori da je kod osiguranika tužitelja nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti i da mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu. Spori odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Ističe da na strani tuženika nije bilo propusta već da je osiguranik tužitelja nehotice zakačio ručicu kopče te takvom radnjom oslobodio uže pa je zbog toga pao sa ljestava. Ujedno osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da je poslodavac osiguranika tužitelja, Elektro Jaklić d.o.o., bio dužan osposobiti svo radnika na rad na siguran način kao i staviti svom radniku na raspolaganje zaštitni pojas. Opreza radi tuženik ističe prigovor zastare za dio tražbine tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupku sud je pročitao obračun isplata (list 4 spisa), prijavu o ozljedi na radu s potvrdom o primitku (list 5-10 spisa), zahtjev za naknadom štete (list 11-12 spisa), odgovor HEP Nastavno obrazovnog centra (list 13 spisa), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (list 14-19 spisa), nalaz i mišljenje vještaka-revizora Evi Budimir (list 20-21 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 22-27 spisa), rješenje HZMO-a od 12. listopada 2018. (list 28 spisa), rješenje HZMO-a od 11. siječnja 2019. (list 29-31 spisa), zapisnik o očevidu povodom ozljede na radu od 27. veljače 2015. (list 40-44 spisa), posebno izvješće od 14. travnja 2015. (list 45-46 spisa), zapisnik o izjavi od 27. veljače 2015. (list 47-49 spisa), zapisnik o izjavi od 2. ožujka 2015. (list 50-51 spisa), zapisnik o održanom, ročištu kod Općinskog suda u Požegi od 4. rujna 2019. (list 52-55 i 117-120 spisa), izvješće o ispitivanju broj 3095945 sa fotodokumentacijom (list 56-61 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 4. ožujka 2015. (list 65-66 spisa), banku podataka doznačenih m irovinskih primanja (list 67-86 spisa), nalaz i mišljenje Društva za vještačenje "Vještačenje Ožanić" sačinjeno za potrebe postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Požegi u predmetu Pom - 4/19 (list 121-138 spisa), nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu i zaštite od požara, Perice Frkovića dipl. ing. (list 156-167 spisa), saslušan je vještak Perica Frković (list 182-184 i 185 spisa) i svjedok SL (list 184-185 spisa) te je izvršio uvid u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj: 641646 i spis Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pn-55/18 koji se nalaze u priklopu spisa.

4. U tijeku postupka tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedok PL dok ne postoje drugi dokazi o kojima je trebalo odlučiti.

5. Na temelju provedenog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja stradao na obuci koju je provodio tuženik. Također, nije sporno da je kod osiguraniku tužitelja nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti te da mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnova isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30. studenoga 2021. u ukupnom iznosu od 5.194,65 eura.

9. Čitanjem rješenja prijave o ozljedi na radu sud je utvrdio da je poslodavac Elektro Jaklić d.o.o. ispunio prijavu za svog zaposlenika SL u kojoj je naveo da se ozljeda dogodila 27. veljače 2015., da je djelatnik SL obavljao pokaznu vježbu na poligonu za obuku kod poslodavca HEP-Nastavno obrazovni centar, Velika, Luke Ibrišimovića 9.

10. Čitanjem zapisnika o inspekcijskom nadzoru, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi, KLASA: UP/I- 116-02/15-41/5 od 4. ožujka 2015. sud je utvrdio da je isti sačinjen 4. ožujka 2015. kod poslodavca HEP- Nastavno obrazovni centar, Velika, Luke Ibrišimovića 9, a da je predmet nadzora provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu povodom ozljede na radu radnika SL, zaposlenog kod poslodavca Elektro Jaklić d.o.o., Zagreb, A.T. Mimare 5. Iz zapisnika nadalje proizlazi da ozlijeđeni radnik nije osposobljen za rad na siguran način za poslove i radne zadatke elektroinstalatera. Slijedom navedenog, doneseno je rješenje kojim se naređuje poslodavcu HEP -Nastavno obrazovni centar, Velika, Luke Ibrišimovića 9, s danom 4. ožujka 2015. udaljiti s mjesta rada radnika SL za cijelo vrijeme dok ne dokaže da je isti osposobljen za rad na siguran način za radne zadatke i poslove elektroinstalatera.

11. Čitanjem zapisnika o očevidu povodom ozljede na radu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Osijek, Ispostava Požega, KLASA: UP/I 116-02/15-41/5 od 27. veljače 2015. proizlazi da je isti sastavljen 27. veljače 2015. kod poslodavca HEP-Nastavno obrazovni centar Velika, Luke Ibrišimovića 9, a kod kojeg poslodavca se i dogodila ozljeda UL.

12. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/17-01/03472489813 od 12. listopada 2018. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/18-01/03472489813 od 11. siječnja 2019. sud je utvrdio da je osiguraniku tužitelja, SL, počevši od 10. kolovoza 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu kao posljedica djelomičnog gubitka radne sposobnosti i to zbog bolesti 20%, a zbog ozljede na radu 80%. Od 10. kolovoza 2018. određuje se pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 923,95 kn mjesečno, a od 1. prosinca 2018. mirovina iznosi 1.154,39 kn mjesečno. Umjesto ove mirovine, određuje se najniža mirovina u svoti od 1.933,74 mjesečno.

13. Čitanjem obračuna isplata na teret HZMO-a od 8. prosinca 2021. i banke podataka doznačenih mirovinskih primanja sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30. studenoga 2021. isplatio osiguraniku tužitelja, SL, na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 48.923,91 kuna, a da 80% isplaćenog iznosa iznosi 39.139,13 kuna, odnosno utuženi iznos od 5.194,66 eura.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da sukladno članku 230. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

15. Nadalje, člankom 226. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

16. Člankom 165. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022, dalje: ZOMO) određeno je da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima , slijedom čega je sud nedvojbeno utvrdio da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

17. S obzirom da je tužitelj u pogledu utuženog iznosa (za period od 1. prosinca 2018. do 30. studenoga 2021.) ustao tužbom 21. veljače 2022. ,a kako je riječ o povremenim potraživanjima koja zastarijevaju sukladno odredbi čl. 226. st. 1. ZOO u roku od tri godine od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja to znači da je u odnosu na potraživanje za mjesec prosinac 2018. i siječanj 2019. nastupila zastara, imajući na umu da isplata mirovine dospijeva do sredine tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Stoga, za mjesec veljaču 2019. nije nastupila zastara jer je dospijeće za isplatu invalidske mirovine za veljaču nastupilo u mjesecu ožujku 2019., odnosno u trogodišnjem zastarnom roku.

18. Čitanjem banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, sud je utvrdio da je tužitelj za prosinac 2018. isplatio osiguraniku tužitelja SL iznos od 1.933,74 kuna, a da je isti iznos isplatio i za mjesec siječanj 2019.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio neosnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 3.867,48 kuna (2 x 1.933,74 kuna), a što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 513,30 eura. Od tog iznosa valjalo je izračunati 80% jer tužitelj od tuženika regresno potražuje 80% ukupno isplaćenog iznosa, sve sukladno rješenjima navedenim u točki 11. obrazloženja ove presude. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je nastupila zastara potraživanja za ukupan iznos od 410,64 eura u kojem dijelu je tužbu trebalo odbiti, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

20. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu i zaštite od požara, Perici Frkoviću, dipl. ing. sa zadatkom da na temelju dokumentacije u spisu te po potrebi pribavom daljnje dokumentacije vještak utvrdi je li u odnosu na SL provedeno osposobljavanje na rad na siguran način za zadatke i poslove elektroinstalatera te jesu li od strane tuženika provedene sve prethodno potrebne radnje i mjere prilikom puštanja radnika Zrinščaka na obuku na dan štetnog događaja. Vještak je u svom mišljenju naveo da su radnici SL i JL zaposlenici tvrtke Elektro Jaklić d.o.o. Zagreb upućen i u HEP-Nastavno obrazovni centar, Velika, Luke Ibrišimovića 9, na osposobljavanje za rad pod naponom. Instruktor PL, zaposlenik HEP-Nastavno obrazovnog centara, provodio je praktične vježbe sa gore imenovanim radnicima na vodovima pod naponom, gdje su se radnici trebali popeti na stup visine cca 7 m. U trenutku kada je vježbu izvodio radnik SL došlo je do pada radnika sa visine od cca. 6 m, uslijed čega je radnik nakon pada na leđa zadobio teške ozljede. Ozljeda se dogodila 27. veljače 2015. godine oko 09:15 sati, na poligonu HEP-a Nastavno obrazovni centar, Velika, Luke Ibrišimovića 9. Instruktor PL zaposlenik HEP-Nastavno obrazovnog centara, pristupio je provođenju praktične vježbe na način da im pokazuje kako se vježba izvodi, te im pokazuje kako se koristi pojas za rad na visini i kako će se pozicionirati na vrhu stupa da oslobode obje ruke. S obzirom da radnici nisu imali svoju opremu, posudio im je zaštitnu opremu (izolacijske rukavice, radnu izolacijsku kacigu sa vizirom i radni pojas za penjanje s 1 užetom (radnim užetom)). Ako je instruktor prema danoj izjavi (prema Zapisniku o od 04.rujna 2019. o održanom ročištu od općinskog suda u Požegi, Pom - 4/2019-7) mislio da njegov posao nije obuka radnika za korištenje pojasa za penjanje ili nije dovoljno upoznat sa korištenjem pojasa (a što je u suprotnosti sa Pravilnikom o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom (NN.br.88/2012),.Članak 88., stavak 2 i stavak 4) onda je trebao zaustaviti vježbe. Radnik SL nije bio pravilno osposobljen za upotrebu radnog pojasa za rad na visini od strane instruktora PL zaposlenika HEP-Nastavno obrazovnog centara, što je instruktor bio dužan učiniti te provesti osposobljavanje u skladu s člankom 88., stavak 2 i stavak 4, Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom (NN.br.88/2012). Radni pojas koji im je omogućen od strane instruktora PL zaposlenika HEP-Nastavno obrazovnog centara, (radni pojas za penjanje s 1 užetom (radnim užetom)) je potpuno neprikladan za rad na visini (posebno za rad na stupovima visine većim od 3 m), nije u skladu sa zahtjevima članka 143., Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (NN.br. NN 21/08), te način na koji im je instruktor objasnio kako se penje i pozicionira na stupu je pogrešan. Navedeni propusti instruktora PL zaposlenika HEP-Nastavno obrazovnog centara u osposobljavanju radnika za rad na visini, koristeći pojas sa užetom, su u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom radnika SL.

21. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik u bitnome navodeći da je osiguranik tužitelja, SL bio zaposlenik Elektro Jaklića d.o.o., koje nije smjelo dopustiti samostalno obavljanje poslova niti uputiti SL na stručno osposobljavanje kod tuženika jer SL nije bio prethodno osposobljen za rad na siguran način. Također prigovara dijelu vještačkog nalaza u kojem vještak navodi da SL nije bio pravilno osposobljen za upotrebu radnog pojasa za rad na visini od strane instruktora, zaposlenika tuženika, kao i da je propust instruktora, zaposlenika tuženika, u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom osiguranika tužitelja, NL. Također je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu u kojem vještak navodi da radni pojas koji je osiguraniku tužitelja omogućen od instruktora tuženika nije prikladan za rad na visini.

22. U svom usmenom izlaganju nalaza i mišljenja, vještak Perica Frković dipl. ing. naveo je da tuženik ima potrebna odobrenja i uvjete za izvođenje odobrenih programa osposobljavanja odraslih od stane Ministarstva znanosti i obrazovanja te da kao izvođač stručnih osposobljavanja određuje uvjete koje mora ispunjavati polaznik prilikom pristupanja na osposobljavanje. Propisana dokumentacija za polaznika kojeg upućuje poslodavac mora se dostaviti tjedan dana prije dolaska na osposobljavanje u Nastavni obrazovni centar. Također tuženik propisuje potrebnu opremu za polaznike obuke za rad pod naponom, odnosno koju opremu i osobna zaštitna sredstva polaznik treba ponijeti za sobom. Stručna obuka za rad pod naponom propisana je odredbama čl. 88. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom (NN 88/12), odnosno rad pod naponom spada u poslove s posebnim uvjetima rada u smislu odredbi čl. 3 toč. 10. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84). S obzirom da je tuženik prihvatio upućenog polaznika SL poslodavca Elektro Jaklić d.o.o. na predmetnu obuku isti je ispunjavao tražene uvjete za početak stručne obuke za rad pod naponom. Nakon provedene stručne obuke za rad pod naponom poslodavac je dužan na mjestu rada provesti osposobljavanje za rad na siguran način u smislu odredbi čl. 27. Zakona o zaštitu na radu. Tuženik je odgovoran za sigurnost i zdravlje polaznika pri izvođenju nastavnog programa. Instruktor PL morao je osigurati sigurno izvođenje predmetne obuke polaznika SL te se uvjeriti da je radni pojas za rad na visini ispravno vezan i nakon toga dozvoliti penjanje na stup polazniku. Radni pojas nije bio ispravno vezan jer je SL pao. Nakon što se SL popeo ljestvama na visinu od oko 6 metara te nakon što je oslobodio ruke od ljestava u namjeri da izvrši zadana mjerenja napona, oslonio se na radni pojas prilikom čega je došlo do oslobađanja užeta kojim je bio vezan oko stupa. Vještak je naveo da VL ne bi pao da je bio pravilno zakopčan te da se prvo na tlu treba utvrditi da je oprema pravilno postavljena i ispravna. Vještaku je pročitan dio iskaza svjedoka SL danog pred OS u Požegi, a koji zapisnik se nalazi na listu 118 ovog spisa kao i zapisnik o izjavi Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Osijek od 2. ožujka 2015., a koji se nalazi na listu 50 ovog spisa, nakon čega vještak navodi da je neispravnost bila na užetu i načinu kopčanja, jer nema tragova kidanja konopa i oštećenja. Sam pojas je bio u vlasništvu tuženika, a ne u vlasništvu SL ili njegovog poslodavca. Postoje tri točke kopčanja, obje noge su bile na prečkama ljestava, radnik se rukama služi kada se penje na stup i radni konop ide za njim u vis , a kada je BL došao na točku gdje treba vršiti ispitivanje pod naponom na visini od 6 metara bile su mu potrebne obje ruke, a da bi radio sa obje ruke na mjerenju napona, mora se tijelom osloniti i osigurati na stupu odnosno biti naslonjen na užetu, i u tom momentu dolazi do oslobođenja užeta i SL pada. Vještak pojašnjava da se sigurnosno uže u uobičajenim uvjetima oslobađa karabinom sa kopče, a karabin se nalazi na kraju užeta, pritisne se mjesto gdje se kopča, ono je osigurano sa oprugom kao mjera zaštite da se ne bi samo oslobodilo. Radnik pritisne to mjesto gdje se oslobađa i osigurano je sa oprugom i vadi se van iz kopče. Na daljnji upit vještak je naveo da radnik SL nije mogao slučajno zapeti za kopču i osloboditi se.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i ocjenjuje ga stručnim, vjerodostojnim, detaljno obrazloženim i životno logičnim. Vještak je detaljno odgovorio na sva pitanja i otklonio sve prigovore tuženika, stoga sud nije našao niti jedan razlog iz članka 261. stavak 2. i 3. ZPP-a zbog kojeg bi se prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da ne postoji odgovornost niti suodgovornost osiguranika tužitelja, SL, za nastanak štetnog događaja već da je isključiva odgovornost za nastanak štetnog događaja na tuženiku koji je napravio niz propusta koje vještak u svom nalazu i mišljenju navodi, a u usmenom očitovanju dodatno pojašnjava.

25. Svjedok SL u svom je iskazu naveo da mu je poznato zbog čega je kao svjedok pozvan na ročište, a to mu je poznato jer je nastradao prilikom izvođenja vježbe na poligonu HEP- Nastavnog obrazovnog centra. Svjedok je naveo da je bio osiguran na predmetnom stupu opasačem koji je išao oko stupa i bio je vezan oko njegovog struka te tregerima. Opasač i tregeri međusobno su povezani i mogu se zakopčati, a na struku se nalazi i zatezač uz pomoć kojeg se podešava prianjanje uz stup jer je stup kako se ide prema gore sve tanji. Svjedok je naveo da se popeo na visinu s koje je u konačnici i pao te da je iz torbe koja je bila postavljena počeo vaditi instrument, a što je bila vježba koju je trebao obaviti. U tom trenutku čuo je "škljoc" i iduće čega se sjeća je da leži na tlu. Prije nego li je čuo "škljoc" nije dirao zatezač niti je dirao išta na opasaču već je objema rukama pokušao izvaditi instrument iz torbe. Pojašnjava da je u trenutku pada bio sa nogama na ljestvama, a tijelom je u potpunosti bio naslonjen na opasač koji ga je trebao držati. Zaštitna oprema koju je imao na sebi bila je od HEP-Nastavno obrazovnog centra. Na pitanje koliko dugo je visio na opasaču svjedok je naveo da to ne može procijeniti, ali da vježba vađenja instrumenta iz torbe traje nekoliko sekundi do minute. Uže je tijekom penjanja po stupu bilo zategnuto te je prema uputi instruktora na svako toliko bilo potrebno zategnuti zatezač kako bi tijelo bilo što bliže stupu, a uže nategnuto. Pojašnjava da je trebao nakon vađenja instrumenta iz torbe izmjeriti napon na žicama, ali da tu vježbu nije niti počeo izvodit i jer u trenutku kada je objema rukama izvadio instrument i držao ga u rukama, a prije nego li ga je počeo mjeriti, začuo je škljoc. Za tu vježbu potrebno je imati obje ruke slobodne, a tijelom biti naslonjen na opasač. Pun. tuženika je pročitao svjedoku dio zapisnika o izjavi od 2. ožujka 2015. nakon čega je svjedok naveo da nema što za izmijeniti u svom današnjem iskazu.

26. Vještak Perica Frković naveo je da je slušao iskaz svjedoka SL, da iskaz svjedoka u cijelosti potvrđuje njegov nalaz i mišljenje, a kod kojeg u cijelosti ostaje.

27. Sud je iskaz svjedoka SL ocijenio istinitim, životno logičnim i uvjerljivim, a isti je suglasan i vještačkom nalazu i sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Sud je usporedio izjavu svjedoka danu 2. ožujka 2015. sa onom koju je dao u ovom postupku te je utvrdio da su iskazi u bitnome isti, a minimalna odstupanja u iskazu ne utječu na ocjenu suda o vjerodostojnosti iskaza svjedoka niti su odlučni za odluku u ovom sporu. Također, valja uzeti u obzir da je proteklo gotovo 11 godina od sastavljanja zapisnika o izjavi i saslušanja u ovom postupku. Sud je utvrđenja da je svjedoku radni pojas dao na korištenje tuženik, da je sukladno uputi instruktora tuženika uže tijekom penjanja po stupu bilo zategnuto, ali kada se cijelom težinom tijela oslonio na uže, začuo je "škljoc", a svjedok je pao s visine od oko 6 metara. Sud je također povjerovao iskazu svjedoka u dijelu u kojem je naveo da prije nego li je čuo škljocanje nije dirao zatezač niti opasač već je objema rukama vadio instrument iz torbe.

28. Sud iz provedenih dokaza nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi utvrdio odgovornosti ili suodgovornost SL za nastanak štetnog događaja, odnosno, tuženik nije uspio osporiti svoju odgovornost. Naime, sud je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je dopustio svjedoku SL započeti s obukom, a da prije toga nije provjerio je li svjedok osposobljen za rad na siguran način od strane svog poslodavca, Elektro Jaklića d.o.o., ima li potrebnu opremu za rad pod naponom, odnosno, koju opremu i osobna zaštitna sredstva polaznik treba ponijeti sa sobom. Kako vještak Perica Frković navodi, a koje mišljenjem ovaj sud uvažava, s obzirom da je tuženik prihvatio upućenog polaznika SL na predmetnu obuku, očito da je SL ispunjavao propisane uvjete, čime je preuzeo odgovornost za sigurnost i zdravlje polaznika pri izvođenju nastavnog programa. Nadalje, tijekom provođenja stručne obuke za rad pod naponom tuženik je bio dužan na mjestu rada provesti osposobljavanje za rad na siguran način u smislu odredbi čl. 27. Zakona o zaštitu na radu (Narodne novine, broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 102/2015, 94/2018 i 96/2018). Instruktor tuženika morao je osigurati sigurno izvođenje predmetne obuke polaznika SL te se uvjeriti da je radni pojas za rad na visini ispravno vezan i nakon toga dozvoliti penjanje na stup polazniku. Sud je utvrđenja da radni pojas nije bio ispravno vezan jer je SL pao, a što utvrđuje i vještak u svom nalazu i mišljenju. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka sud je stekao uvjerenje da zaštitni pojas koji je tuženik dao na korištenje SL nije prikladan za rad na visini, posebno za rad na stupovima veće visine od 3 m, odnosno, da navedeno nije u skladu sa zahtjevima članka 143., Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (Narodne novine, broj 21/08).

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, tako i njegovu pasivnu legitimaciju.

30. Naime, sukladno članku 162. stavku 1. ZOMO-a zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

31. S obzirom da je sud tijekom postupka utvrdio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, tuženik je sukladno članku 162. stavku 1. ZOMO-a dužan naknaditi tužitelju štetu koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine.

32. Kako je sud utvrdio da je za isplatu iznosa od 410,64 eura nastupila zastara te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, a da za preostali potraživanje u visini od 4.784,02 eura nije nastupila zastara i da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

33. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP pa kako tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, vodeći računa da je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio 100%, a sa visinom 92,10% , sud je utvrdio osnovanim trošak tužitelja u iznosu od 200,00 eura na ime predujma za provedeno vještačenje te daljnji iznos od 20,00 eura na ime troškova dolaska svjedoka SL na ročište održano 28. siječnja 2026.

36. Na tako utvrđeni trošak tužitelj nije zatražio zatezne kamate u smislu odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a stoga nisu niti dosuđene.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tuženika