1              Poslovni broj: 11 Kž-571/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

         Poslovni broj: 11 Kž-571/2023-4

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E 

 

P R E S U D A 

 

             

            Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. L., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju – iz članka 247. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11 i 144/12, - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-281/2022-10 od 27. ožujka 2023. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku, na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 84/22- dalje u tekstu: ZKP/08) odbio je optužbu protiv optuženog D. L. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju – iz članka 247. stavak 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 trgovačko društvo B. d.o.o. S. upućeno je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP/08 i povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 2. ZKP/08 te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

4. Državni odvjetnik u žalbi, u bitnome, navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kada tvrdi da je izmjenom činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenog djela od strane državnog odvjetnika, a nakon što se državni odvjetnik nije žalio na prethodnu osuđujuću presudu, došlo do povrede odredbe članka 13. ZKP/08 (zabrane reformatio in peius). Navedeno državni odvjetnik obrazlaže na način da tvrdi da nema povrede navedenog načela kada je riječ o izmjeni optužnice koja je posljedica rezultata dokaznog postupka i kojim se precizira činjenični opis radnje počinjenja kaznenog djela u skladu s rezultatima dokaznog postupka, ali ako se tim izmjenama ne dolazi do drugog kaznenog djela ili teže pravne kvalifikacije već samo drugačijeg kaznenog djela. Također državni odvjetnik ističe da se u međuvremenu izmijenila pravna praksa u pogledu kaznene odgovornosti osobe koja samo figurira kao voditelj poslovanja nekog trgovačkog društva (takozvani „slamnati čovjek“) i osobe koja je stvarno vodila poslovanje trgovačkog društva te ističe da izmjenom činjeničnog opisa optuženiku nije dodana veća kriminalna količina niti je optuženik doveden u teži položaj u odnosu na prvu osuđujuću presudu i posljedično smatra da nije povrijeđeno načelo zabrane reformatio in peius.

 

4.1. U konkretnom slučaju prethodnom osuđujućom presudom 1. optuženi N. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 247. stavak 1. KZ/11, a 2. optuženi L. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 247. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 37. stavak 1. KZ/11. Navedena presuda ukinuta je po žalbi 1. optuženog N. i 2. optuženog L., s time što treba istaknuti da na tu presudu državni odvjetnik nije podnio žalbu. U ponovljenom postupku državni odvjetnik je odustao od daljnjeg kaznenog progona 1. optuženog N., a u odnosu na 2. optuženog L. izmijenio je činjenični i zakonski opis te pravnu oznaku kaznenog djela na način da je optuženom L. stavio na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. KZ/11. Članak 13. ZKP/08 propisuje da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist optuženika presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. U konkretnom slučaju trebalo je utvrditi je li državni odvjetnik činjeničnom, zakonskom i pravnom izmjenom optužnice na način da činjenično više nije opisano da je optuženik poticao drugu osobu na počinjenje kaznenog djela, dakle da je postupao kao sudionik u počinjenju kaznenog djela već da je počinitelj kaznenog djela, time doveden u teži položaj pa bi, u slučaju da ga se u odnosu na tako izmijenjenu optužnicu proglasi krivim, bila povrijeđena odredba članka 13. ZKP/08 jer bi bila donesena presuda na njegovu štetu.

 

 

 

 

4.2. Prije svega državni odvjetnik treba imati na umu da za odluku o tome radi li se o zabrani reformatio in peius nikakav značaj nema je li se u međuvremenu izmijenila pravna praksa u pogledu osobe koja je stvarno vodila poslovanje nekog trgovačkog društva i takozvanog „slamnatog čovjeka“ i isto tako nije od značaja je li izmjena optužnice posljedica rezultata dokaznog postupka (što je u pravilu uvijek). U konkretnom slučaju, kao što je to navedeno, državni odvjetnik je izmijenio optužnicu na način da optuženika više ne tereti niti činjenično, niti zakonski niti pravno da je bio sudionik u počinjenju kaznenog djela, odnosno poticatelj, već da je bio počinitelj. Bez obzira na činjenicu što se poticatelj kaznenog djela kažnjava kao da je kazneno djelo sam počinio (članak 37. stavak 1. ZKP/08), državni odvjetnik treba imati na umu da je ovakvom izmjenom optužnice optuženiku stavio na teret veću kriminalnu količinu jer činjenično nije isto kada netko počini određenu radnju koja ima obilježja kaznenog djela ili kada druga osoba na nečije traženje/poticanje počini tu radnju, pa je prema tome ovakva izmjena optužnice od strane državnog odvjetnika na štetu optuženika jer se optuženiku suštinski stavlja na teret teže kazneno djelo i kada bi sud optuženika po tako izmijenjenoj optužnici proglasio krivim povrijedio bi odredbu članka 13. ZKP/08 i tek time bi počinio naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju ističe državni odvjetnik u žalbi, a ne kako to tvrdi državni odvjetnik da je sud počinio tu povredu time što je utvrdio da je došlo do povrede odredbe članka 13. ZKP/08.

 

5. Državni odvjetnik treba imati na umu da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08), a prvostupanjski sud niti sadržajno niti po zakonskim osnovama koje ističe državni odvjetnik u žalbi nije počinio navedene povrede.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud mora paziti po službenoj dužnosti.

 

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 31. listopada 2023.