Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-181/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, odlučujući o žalbi tuženika na presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2606/2019-43 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2606/2019-43 od 23. prosinca 2025. u točkama I., II. i III. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe čl. 1., 4., 5., 7 i 12.10 Ugovora o kreditu broj 9010854322, sklopljenog između tužiteljice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna Banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732 dana 22.11.2005. god., ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka dana 23.11.2005. godine, pod brojem OU-1175/2005,, a sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužiteljici N isplati iznos od 8.457,60 EUR , a koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama, valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), te preostalog dijela zatezne kamate ima vratiti tužitelju , kao i zakonsku zateznu kamatu na navedeni ukupan iznos računajući od dana 01.10.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a počam od 6. listopada 2020. koja do 31. prosinca 2022. koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužiteljici NJ u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe plati trošak prouzročen ovom parnicom u iznosu od 2.331,81 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15%, a od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana”

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznos iznosa od 2.331,81 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan. ''

2. Protiv presude u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Donošenjem presude povrijeđen je zakon, kao i Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčena prava tuženika, obzirom da je presuda u pobijanom dijelu nerazumljiva te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč.11. Zakona o parničnom postupku. Presuda se temelji na tvrdnji o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a donesena je u odnosu na ugovor o kreditu koji je prestao postojati sukladno odredbama ZID ZPK (NN 102/15), odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu broj 9010854322 kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Pored odredbi čl. 4. (promjenjiva kamatna stopa) i čl. 7. (valutna klauzula), ništetnom se oglašava i odredbu čl. 1. osnovnog ugovora o kreditu. Postoji pravna nedosljednost u odnosu između deklaratornog dijela usvojenog tužbenog zahtjeva i kondemnatornog dijela jer sud pod točkom I. izreke, između ostalog, ništetnom oglašava odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu kojim se utvrđuje osnovni predmet ugovora, a to je isplata iznosa kredita u iznosu koji ni u jednom trenutku nije bio sporan. U čl. 1. Ugovora, koji je u cijelosti proglašen ništetnim, konstatira se nesporna činjenica da je tužitelju kao korisniku kredita odobren i isplaćen iznos od 61.700,00 CHF, čime se zapravo oglašava ništetnom odredba o predmetu ugovora koja je jasna, razumljiva i koja utvrđuje temeljnu svrhu Ugovora o kreditu. Sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu radi isplate koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti, odnosno nepoštenosti dijela ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika i tužitelja, a koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF te koji je tužbeni zahtjev temeljem na presudi VTS-a broj Pž-6632/17 donesenoj povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, potvrđene i presudom Vrhovnog suda RH. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka je izmijenjen. Konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je temeljem Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu vezano za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu jesu unijete na inicijativu tuženika, no to ih ne čini nepoštenima i protivnima načelu savjesnosti i poštenja. Valutna klauzula izričito je dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nisu uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Presuda se temelji na vještačenju provedenom po prijedlogu tužitelja da se utvrdi njegova obveza ukoliko bi kamata i tečaj ostali na razini onog prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže se presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se pobijana presuda ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbi s pravom ukazuje tuženik.

5. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a što je u pobijanoj presudi izostalo, na što s pravom ukazuje u žalbi tuženik glede razloga za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi utvrđenih u točki I. izreke pobijane presude, te utvrđenog iznosa u točki II. izreke pobijane presude.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da se vještak u svojem nalazu i mišljenju drži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, te relevantna utvrđenja navesti u obrazloženju presude, kako bi dokazao što je i na koji način utvrđeno. Navedeno izostaje u obrazloženju presude i čini presudu nerazumljivom.

7. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je ugovor o kreditu pročitala i zatražila objašnjenje od tuženika glede nekih ugovornih odredbi

- da je razumjela ugovor o kreditu međutim da nije upozorena na mogućnost promjene kamatne stope i valutne obveze, jer da je znala da će joj otplatna rata toliko narasti nikada ne bi uzimala takav kredit

- da joj je početna otplatna rata bila oko 2.100,00 kn te je narasla na 3.000,00 kn

- da se radilo o stambenom kreditu kojim je kupila stan i koji stan nije nikom iznajmljivala, a u vrijeme realizacije kredita da nije imala niti obrt niti trgovačku firmu

- da je na konverziju kredita pristala kako bi joj se olakšala otplata, no da konverzijom nije odustala od svog potraživanja prema tuženiku

- da je iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Lidije Balog utvrđeno da je sukladno članku 4. Dodatka ugovoru konverzijom priznata preplata, nakon prijelaznog razdoblja od 30.09.2015. do dana sklapanja Dodatka ugovoru, iznosi 20.536,32 HRK, što prema tečaju za EUR na dan 30.09.2015. od 7,6375 iznosi 2.688,88 EUR

- da ukoliko bi se uračunavanje konverzijom priznate preplate izvršilo sukladno čl. 172. Zakona o obveznim odnosima, na način da se preplatom prvo zatvori zatezna kamata obračunata na preplatu obračunatu temeljem promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, tada bi se konverzijom priznatom preplatom zatezne kamate, koje su obračunate u ukupnom iznosu od 3.352,01 EUR, namirile samo djelomično

- da je nakon namirenja dijela zateznih kamata konverzijom priznatom preplatom, ostao bi nenamiren dio zateznih kamata u iznosu od 663,13 EUR (3.352,01-2.688,88)

- da ukupno utvrđena preplata uključujući preplatu temeljem promjena kamatnih stopa i tečajne razlike do provedene konverzije u ukupnom iznosu od 7.794,47 EUR ostala bi nenamirena u cijelosti

- da nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018 -11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi

- da su stranke 21. siječnja 2016. zaključile sporazum o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka ugovora o kreditu broj 9012143419 u tražbini denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR

- da sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu

- da sud utvrđuje kako priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule

- da je Dodatak Ugovoru sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita

- da je uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a

- da nije osnovan prigovor zastare.

8. U pravu je žalitelj kada navodi da je presuda u pobijanom dijelu nerazumljiva te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč.11. ZPP-a. Osim za odredbe čl. 4. (promjenjiva kamatna stopa) i čl. 7. (valutna klauzula) Ugovora za ostale naznačene odredbe ne daju se nikakvi razlozi, odnosno u potpunosti izostaju, pa je presuda nerazumljiva. Ništetnom se oglašava i odredba čl. 1. Ugovora o kreditu kojim se utvrđuje osnovni predmet ugovora, a to je isplata iznosa kredita u iznosu od 61.700,00 CHF. Nadalje, sud navodi da je nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka prihvatio u cijelosti jer je isti jasan i određen. U obrazloženju se navodi da ukupno utvrđena preplata uključujući preplatu temeljem promjena kamatnih stopa i tečajne razlike do provedene konverzije utvrđena u ukupnom iznosu od 7.794,47 EUR, a presuđeno je u točki II. izreke iznos od 8.457,60 EUR.

9. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i III. izreke i predmet vratiti na ponovno suđenje.

10. U preostalom, a nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem tako što će dostatno obrazložiti provedeno vještačenje, odnosno utvrditi točne iznose kao i zaključiti o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, te za svaku dati jasne i odlučne razloge i posljedično tome o pravu tužiteljice na isplatu utuženih novčanih iznosa.

12. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina