Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1275/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Vitomira Boića, suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Klari Jandroković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1026/2023-26 od 28. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1026/2023-26 od 28. studenoga 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.839,39 EUR koji je tužitelj preplatio uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prilikom plaćanja mjesečnih anuiteta, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim :

na iznos od 24,14 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 32,49 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 38,49 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 41,21 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 33,73 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 35,16 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 23,71 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 15,29 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 17,53 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 21,97 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 21,58 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 17,09 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 25,52 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 32,27 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 41,88 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 39,68 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 52,72 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 50,24 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 55,27 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 96,8 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 88,21 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 104,16 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 95,90 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 82,63 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 110,64 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 146,26 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 121,04 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 129,88 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 118,63 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 120,65 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,49 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 173,07 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 212,97 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 192,47 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 170,04 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 167,63 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 165,90 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 176,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 185,93 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 182,67 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 176,37 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 180,62 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 183,53 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 178,64 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 179,92 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 176,25 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,32 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 176,78 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 180,83 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 177,99 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 162,04 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 175,59 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 176,77 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 171,46 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 154,95 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 154,53 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 158,58 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 165,09 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 174,1 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 169,45 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 172,74 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 176,47 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 154,72 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 158,96 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 157,57 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 152,88 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 151,37 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 152,05 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 157,28 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 161,87 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 160,94 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 164,82 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 167,46 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 165,90 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

na iznos od 168,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju CK isplati iznos od 3.362,26 EUR koji iznos predstavlja zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prilikom plaćanja mjesečnih anuiteta, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

3. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju CK isplati iznos od 7.173,13 EUR koji iznos predstavlja razliku glavnice koju je tužitelj preplatio uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. O d b i j a se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. N a l a ž e s e tužitelju JK da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 EUR (dvijetisućepetsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 625,00 EUR (šestodvadesetpet eura).''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga. Sud svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva svodi na neispravno tumačenje ZID ZPK, odnosno njegove svrhe i cilja. U trenutku donošenja ZID ZPK valutna klauzula nije bila utvrđena ništetnom, pa samim time svrha istog zakona nije bila otklanjanje neravnoteže između banaka i potrošača nastale uslijed primjene ništetnih ugovornih o valutnoj klauzuli. Navedena su utvrđenja otklonjena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016., te odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017., Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i konačno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt - 2221/2018 od 3. rujna 2019., pa je jasno da ZID ZPK nije donesen sa svrhom koju mu prvostupanjski sud pripisuje. Činjenica da je ZID ZPK imao svrhu dovesti potrošače koji su ugovorili kredit denominiran u CHF u ravnopravan položaj s potrošačima koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u EUR ne znači i da su navedenim zakonom sanirane posljedice ništetnosti. Konverzija provedena na temelju ZID ZPK nema utjecaja na ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Jedini zaključak koji se iz oglednog postupka može izvući jest da sporazum o konverziji nije ništetan, a što tužitelj ni ne tvrdi. S druge strane, iz dosadašnjih odluka viših sudova, odluka suda EU, pa i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da provedena konverzija nema značaj za tužbeni zahtjev i kako konverzijom nisu vraćeni preplaćeni anuiteti iz temeljnog CHF kredita. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zakonodavnom intervencijom nije izvršena potpuna restitucija i to u iznosu koji je konačno specificiran podneskom od 4. ožujka 2025., pa je sud bio dužan naložiti tuženiku isplatu iznosa koje je banka nezakonito stekla radi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, neovisno o provedenoj konverziji, obzirom da istom posljedice ništetnosti nisu sanirane. Obzirom na pogrešan pravni stav, sud pogrešno primijenio materijalno pravo i donio nezakonitu presudu. Sud je neopravdano i nezakonito odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se pobija i odluka o troškovima parničnog postupka. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz obvezu tuženika naknaditi tužitelju parnične troškove, a podredno presudu ukinuti i vratiti predmet sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

5. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da tužitelj tvrdi da je sklopio 10. ožujka 2006. s tuženikom namjenski Ugovor o kreditu broj: 118-50-3329696 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 154.760,00 CHF

- da je kamatna stopa promjenjiva, dok se iznosi isplate kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule

- da je kredit korišten za kupnju nekretnine koju tužitelj koristi samo za privatne svrhe

- da je tužitelj svoje obveze prema tuženiku uredno podmirivao

- da je podneskom od 4. ožujka 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbene zahtjeve

- da nije sporno da je tužitelj 10. ožujka 2006. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 118-50-3329696 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 154.760 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s namjenom definiranom kao stambeni kredit

- da je čl. 2. ugovorena redovne kamata od 4,95 % godišnje, promjenjiva, u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama kreditora

- da je čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća

- da su tijekom otplate kredita odlukom kreditora u više navrata promijenjene kamatne stope te se mijenjao i tečaj CHF prema kojem su se obračunavali anuiteti

- da su stranke 4. veljače 2016. sklopile Dodatak broj KONV -01/2016. ugovoru o kreditu broj 118-50-3329696, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

- da je sporno jesu li ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kakvi su učinci sklopljenog dodatka ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita, neovisno o eventualnoj ništetnosti navedenih ugovornih odredbi

- da nije sporno da je tužitelj konverziju prihvatio

- da su na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeta pravna shvaćanja o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača

- da je iz nalaza stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz društva Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 10. ožujka 2005. Ugovor o kreditu broj 118-50-3329696

- da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 154.760,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita

- da je promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata

- da je otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za devize važećem za CHF na dan dospijeća

- da je kredit iskorišten 27. ožujka 2006.

- da razlika koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.839,39 EUR

- da je preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 14.201,73 EUR (10.839,37 EUR glavnice i 3.362,36 EUR zateznih kamata)

- da razlika koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 10.369,01 EUR

- da preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 13.262,04 EUR (10.369,01 EUR glavnice i 2.893,03 EUR zateznih kamata)

- da razlika između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnim tečajem na dan 30. rujna 2015. i glavnice preostale nakon konverzije iznosi 7.173,13 EUR

- da sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje stručnim i objektivnim ali zbog pravnih pitanja, nalaz i mišljenje vještaka u ovoj parnici nije odlučan.

6. Zbog pogrešnog pravnog pristupa te stava da zbog pravnih pitanja nalaz i mišljenje vještaka u ovoj parnici nije odlučan, u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Prvostupanjski sud navodi razloge i ciljeve donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, no po mišljenju ovog suda ne utvrđuje i ne navodi odlučne činjenice, a na što s pravom u žalbi ukazuje tužitelj.

8. Zakonom je bankama naložena obveza da ponude korisnicima kredita konverziju u kojima su banke bile dužne uzeti u obzir cjelokupne iznose uplaćene u kunama i tako utvrđene iznose retroaktivno uračunati u namirenje kredita u eurima na način da se svi plaćeni iznosi (dakle anuiteti plaćeni u kunama koji su bili rezultat primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope) pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Time bi se sve preplate po osnovnom ugovoru iskoristile za otplatu novog kredita u EUR-ima. Retroaktivnim izračunavanjem svih izvršenih uplata po CHF kreditu i njihovim korištenjem za otplatu kredita u EUR po novom otplatnom planu, eliminirane su sve naplate kredita koje je zakonodavac našao nezakonitim i vraćene potrošačima koji su izjednačeni u svom položaju s potrošačima koji su inicijalno bili zaduženi s valutnom klauzulom u EUR.

9. Sama konverzija odnosno potpisivanje Dodatka Ugovoru o kreditima između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 102/15 – dalje: ZIDZPK), a niti se navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Dodatkom ugovora o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim. Nesporna činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitel ju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Postupak kolektivne pravne zaštite Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka rezultirao je utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorim o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da banke i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara te valuta uz koju je vezna glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

11. Nadalje, utvrđeno je da su svi ugovori u švicarskim francima ništetni sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o obveznim odnosima koji su vrijedili na dan zaključenja tih ugovora (2004.-2008.), ali i da izmjene ZPK-a iz 2015. nisu propisivale da bi ništetni ugovori ili ništetne bitne ugovorne odredbe tih ugovora tim zakonom postale valjane, a ZPK iz 2015. nije svojim zakonskim odredbama izravno proveo konverziju kredita, već je konverzija bila provedena sklapanjem dodataka ugovora o kreditima. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da konverzija provedena na temelju ZID ZPK nema utjecaja na ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu , a u trenutku donošenja ZID ZPK valutna klauzula nije još bila utvrđena ništetnom, pa samim time svrha istog Zakona nije niti bila otklanjanje neravnoteže između banaka i potrošača nastale uslijed primjene ništetnih ugovornih o valutnoj klauzuli, o čemu u obrazloženju presude nema razloga.

12. Prvostupanjski sud ne utvrđuje, pa samim time i ne obrazlaže bitnu činjenicu, da u trenutku donošenja toga Zakona, još nije bilo niti sudski utvrđeno da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne. Trebalo je utvrditi i u presudi navesti je li preostala glavnica nakon konverzije veća od glavnice na koju potrošač ima pravo ako se izuzmu ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te kategorično utvrditi je li provedena konverzija obeštetila potrošača, a što sve u pobijanoj presudi izostaje.

13. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

14. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem tako što će vještačenjem utvrditi je li eventualno preostala glavnica nakon konverzije veća od glavnice na koju potrošač ima pravo ako se izuzmu ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te utvrditi je li provedena konverzija obeštetila potrošača, a ako nije u kojem iznosu i po kojoj osnovi.

15 S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina