REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4122/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SK Jahangeer Z, rođenog **.**.1998. u mjestu Khangardili, West Bengal Indija, s trenutnim boravkom u Prihvatnom centru za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi izdavanja potvrde za stjecanje prava na rad, 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3304, URBROJ: 511-01-212-25-19 od 17. listopada 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3304, URBROJ: 511-01-212-25-19 od 17. listopada 2025., odbijen je tužiteljev zahtjev za izdavanjem potvrde o stjecanju prava na rad.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom ističe da je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio znatno prije datuma 22. svibnja 2025., koji je naveden u osporavanom rješenju kao dan podnošenja zahtjeva. Tvrdi da mu tuženik ranije nije omogućio formalno izražavanje namjere, iako je to višekratno tražio, zbog čega je bio primoran pokretati više sudskih postupaka, uključujući predmet poslovni broj Us I- 1908/2025. Navodi da je već prije 22. svibnja 2025. boravio u Prihvatnom centru za strance te da je i tada tražio međunarodnu zaštitu, ali mu to nije bilo omogućeno. Smatra da je datum 22. svibnja 2025. posljedica nezakonitog postupanja tuženika, a ne stvarni datum kada je prvi put zatražio zaštitu. Ističe da ne može snositi štetne posljedice zbog navodnog kašnjenja koje je, prema njegovu stajalištu, uzrokovano postupanjem tuženika. Također navodi da je protiv njega vođen postupak prisilnog udaljenja te da je Veleposlanstvo Republike Indije odbilo izdati putni list nakon što je obaviješteno o pokrenutim postupcima u Republici Hrvatskoj. Predlaže poništenje osporavanog rješenja, odobravanje zahtjeva za izdavanje potvrde o pravu na rad, odobravanje besplatne pravne pomoći te naknadu troškova pravne pomoći njegovu punomoćniku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio 22. svibnja 2025., da je o tom zahtjevu odlučeno 1. kolovoza 2025., te da između ta dva datuma nije protekao zakonski rok od tri mjeseca. Slijedom toga, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava na rad. U odnosu na navode tužitelja da mu ranije nije bilo omogućeno izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu, tuženik ističe da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao kao strani radnik s važećom dozvolom boravka i rada, koja mu je ukinuta nakon što je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. Kaznenog zakona. Nakon ukidanja dozvole donijeto je rješenje o protjerivanju i određeno mu je ograničenje kretanja u Prihvatnom centru za strance. U ponovnom postupku ograničenja kretanja utvrđeno je da tužitelj namjeru za međunarodnu zaštitu nije izrazio tijekom priprema za protjerivanje, već naknadno. Tuženik također osporava navode o besplatnoj pravnoj pomoći, ističući da je tužitelj prethodno ostvarivao prihode temeljem radne dozvole te da je nakon otpusta iz Prihvatnog centra ponovno boravio na privatnoj adresi temeljem ugovora o najmu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 3. ožujka 2026. održao raspravu.

4.1. Tužitelj je predložio svoje saslušanje radi utvrđivanja okolnosti da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio prije 22. svibnja 2025. te da mu nadležno tijelo ranije nije omogućilo formalno podnošenje zahtjeva. Sud je odbio navedeni dokazni prijedlog. Naime, predmet ovog upravnog spora jest zakonitost rješenja kojim je odbijen zahtjev za izdavanje potvrde o stjecanju prava na rad sukladno članku 61. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pravno odlučna činjenica za rješavanje spora jest datum podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i datum donošenja odluke o tom zahtjevu. Budući da zakon početak roka od tri mjeseca veže uz dan podnošenja zahtjeva, a ne uz izražavanje namjere, eventualno ranije izražavanje namjere ili tvrdnje o postupanju tijela prije formalnog podnošenja zahtjeva nisu odlučne za primjenu članka 61. Zakona.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj dana 22. svibnja 2025. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova u Obedišću Ježevskom;

- da je tuženik dana 1. kolovoza 2025. donio odluku o zahtjevu tužitelja za međunarodnu zaštitu;

- da je tužitelj dana 15. listopada 2025. podnio zahtjev za izdavanje potvrde o stjecanju prava na rad;

- da od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu do dana donošenja odluke o tom zahtjevu nije protekao rok od tri mjeseca.

7. Tuženik je utvrdio da tužitelj nije stekao pravo na rad iz članka 61. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon), odnosno nije stekao pravo na izdavanje potvrde o pravu na rad iz stavka 2. ovog članka, jer je tuženik donio odluku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu prije isteka roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

8. Pravo na rad iz članka 61. stavka 1. Zakona nastupa po sili zakona, ali samo ako su kumulativno ispunjeni uvjeti: da je protekao rok od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, da u tom roku Ministarstvo nije donijelo odluku i da tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.

9. U konkretnom slučaju tuženik je o zahtjevu tužitelja odlučio 1. kolovoza 2025., dakle unutar tromjesečnog roka od dana podnošenja zahtjeva (22. svibnja 2025.).

10. Slijedom navedenog, nije nastupila zakonska pretpostavka za stjecanje prava na rad. Pravo na rad u ovom slučaju ne predstavlja samostalno subjektivno pravo neovisno o tijeku postupka, već je zakonska posljedica administrativne neaktivnosti tijela u propisanom roku.

11. Budući da je o zahtjevu za međunarodnu zaštitu odlučeno prije isteka tromjesečnog roka, tužitelj nije stekao pravo na rad u smislu članka 61. stavka 1. Zakona, pa je tuženik pravilno, sukladno stavku 3. istog članka, odbio zahtjev za izdavanje potvrde.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je zahtjev za međunarodnu zaštitu formalno podnesen 22. svibnja 2025., o čemu postoji zapisnik javnopravnog tijela.

13. Sud utvrđuje da je upravo taj datum, sukladno članku 61. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pravno relevantan za početak tijeka roka za stjecanje prava na rad.

14. Zakonska odredba izričito veže početak roka uz dan podnošenja zahtjeva, a ne uz ranije izražavanje namjere ili subjektivne tvrdnje o pokušajima podnošenja zahtjeva. Eventualne nepravilnosti u prethodnoj fazi postupanja ne mogu retroaktivno izmijeniti datum formalnog podnošenja zahtjeva, niti utjecati na početak tijeka roka iz članka 61. stavka 1. Zakona.

15. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

17. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Navodi tuženika o ranijem ostvarivanju prihoda tužitelja, sami po sebi, ne dokazuju da tužitelj u trenutku odlučivanja raspolaže sredstvima dostatnim za snošenje troškova postupka.

18. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu, 3. ožujka 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis