Poslovni broj: Povrv-1972/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista OD, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnica GD, zaposlenica tužitelja, dipl. iur., protiv tužene PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. veljače 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja DD, zaposlenika tužitelja, i tužene osobno, dana 03. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba, Rudeška cesta 173, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-42/2023 od 22. ožujka 2023. godine pod točkom I.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se ovršenomu PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Gradska plinara Zagreb-opskrba d.o.o., OIB: 74364571096, Radnička cesta 1, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, izvadak iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 533,36 EUR / 4.018,60 HRK, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model hr01, s pozivom na broj 0806285-210000546-234, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR / 188,36 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model hr01, s pozivom na broj 0806285- 210000546-234, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić dana 31. siječnja 2023. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 533,36 EUR (ne tražeći kamatu), kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj:

UPP/OS-Ovrv-42/2023 dana 22. ožujka 2023. godine

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći kako je potraživanje tužitelja u zastari, istaknuvši kako je iz obračuna tužitelja koji ona dostavlja u spis razvidno da je 20.12.2021.g. tužitelj njoj obračunao potrošnju plina u iznosu od 4.767,38 kn, dok je prije tog razdoblja obračunao potrošnju plina u iznosu od 342,51 kn, a nakon tog razdoblja u iznosu od 975,48 kn, sve uvećano za PDV te je ukupni račun iznosio 7.606,80 kn. Ističe da joj je tužitelj izdao račun tek 28.03.2022.g. s dospijećem plaćanja 15.04.2022.g. iako je obračun potrošnje plina napravljen s danom 20.12.2021.g. te je drugim riječima račun izdan godinu i tri mjeseca nakon izvršenog obračuna potrošnje, iako je sukladno Općim uvjetima potrošnje plinom tužitelj bio dužan izdati račune nakon obračunskog razdoblja i to sa zadnjim danom obračunskog razdoblja s rokom dospijeća pojedine novčane obveze do 15.tog dana narednog mjeseca. Obračunsko razdoblje po dosadašnjim računima i praksi tužitelja iznosi 3 mjeseca -kraj ožujka, lipnja, rujna i prosinca pa je račun tužitelj morao izdati u prosincu 2021.g., samim time što je i obračun napravljen u prosincu 2021.g. Ističe da je tužitelj izdavanjem računa na ovaj način pokušao protuzakonito spriječiti zastaru slanjem računa za zastarjelo potraživanje pa ona smatra da se tu radi o nepoštenoj i nezakonitoj praksi koja ide na štetu potrošača što je suprotno ne samo Zakonu o obveznim odnosima, Općim uvjetima opskrbe plinom, već i samom Zakonu o zaštiti potrošača. Kako tužena osporava i osnov i visinu potraživanja te sam obračun potrošnje plina obzirom se radilo o periodu potresa i nekretnina je bila prazna i nije izgledno da je potrošena tolika količina plina, to tužena nije htjela podmiriti cijeli račun već je dana 10.05.2022.g. izvršila uplatu iznosa od 3.000,00 kn na ime potrošnje plina za razdoblje unazad godinu dana, dakle 10.05.2021.g. do 10.05.2022.g., što je izrijekom upisano i na nalogu za plaćanje koji dostavlja u privitku. Ističe da sukladno čl. 171 ZOO-a se uračunavanje obavlja onim redom kojim odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja te obzirom na činjenicu da je potrošnja plina za sva kasnija razdoblja bila podmirena na način da je bilo navedeno točno što se zatvara, to tužitelj nije nikako mogao zatvoriti potraživanje koje je predmetom ovog postupka i koje je u zastari, a podmirenje nespornog dijela ne smatra se priznanjem duga i zastara se ne prekida. Napominje da je tužitelj nastavio sa nepoštenom praksom na način da je protivno čl. 171 ZOO-a zatvorio sporno potraživanje, iako je bio dužan sa primljenom uplatom zatvoriti upravo ono potraživanje za koje je ona navela da se zatvara, tim više što je ona istaknula prigovor zastare za ostatak duga. Napominje da je navedeno vidljivo i iz pregleda zaduženja na svakom računu tužitelja gdje se navodi različit iznos duga, a nigdje nije navedena i pretplata u iznosu od 588,20 kn, pa je njezino mišljenje da je iznos za koji ju se tereti, osim što je u zastari, proizvoljan i ničim dokazan. Predlaže obustaviti postupak uz naknadu troška tuženoj.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e OZ-a, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-1768/23 od 12. listopada 2023.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-42/2023 od 22. ožujka 2023. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga .

4. Sud je u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod brojem Povrv- 1768/2023 donio presudu dana 10.01.2025.g. kojom je usvojen tužbeni zahtjev. Kako je tužena podnijela žalbu protiv citirane presude, to je Županijski sud u Osijeku rješenjem poslovni broj: Gž-423/2025 od 15.05.2025.g. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da u situaciji kada tužena osporava visinu tražbine, teret dokaza na tužitelju. Navode da nije prihvatljiv niti razumljiv zaključak suda prvog stupnja kako nije nastupila zastara tražbine jer tužitelj odnosno treća osoba na strani tužitelja nije mogla izvršiti očitanje brojila i da je ostavila obavijest tuženici, pa kako tuženica nije reagirala na obavijest da tražbina nije zastarjela. Pravilno tuženica ukazuje da tužitelj nije dokazao da je dostavio takvu obavijest, te da je nepravilan zaključak suda prvog stupnja, da zato što tužitelj ne može dokazati da je obavijest ostavio, jer je to dostavljao običnom poštom, da je to dokaz da je takvu obavijest tuženica i primila. Ističu da je nerazumljivo i protivno ispravama i dokazima u spisu zaključak da zbog toga što tužitelj nije očitao brojilo nije nastupila zastara, istaknuvši kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da prema Općim uvjetima za isporuku plina, tužitelju stoji na raspolaganju mogućnost izdavanja računa prema procjeni stanja potrošnje plina iz ranijih razdoblja, a koju mogućnost očito tužitelj nije iskoristio. Uputa je drugostupanjskog suda da ovaj sud u ponovljenom postupku utvrdi je li tužbeni zahtjev osnovan ili nije, odnosno je li prigovor zastare osnovan, kao i je li tužitelj pravilno uplatu tuženice od 3.000,00 kn evidentirao s obzirom da je tuženica izričito navela što plaća tom uplatom, te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava, koje odredbe će sud prvog stupnja protumačiti onako kako su navedene, jer je riječ o jasnim odredbama, donijeti novu i zakonitu odluku za koju će odluku dati jasne, logične i neproturječne razloge.

6. Povodom ukinute presude, predmet je upućen ovom sudu na ponovno suđenje koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-1972/2025.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza u prvostupanjskom i ponovnom postupku, sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 18 spisa), naloge o uplatama (list 49-51 spisa), prijepise računa dospjelih na dane 10.10.2020.g., 04.07.2022.g. i 30.09.2022.g. (list 52-59 spisa), presliku priključnice (list 68 spisa), prijepis utuženog računa (list 69 spisa), analitičku karticu kupca (list 70 spisa), dopis Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 19.07.2024.g. (list 86 spisa), liste očitanja i zapisnike o kontrolnim očitanjima (list 87-90, 93-95 spisa), dopis Gradske plinare Zagreb od 13.11.2019.g. upućen tuženoj (list 91-92 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Tužitelj tijekom postupka ističe kako se obračun potrošnje plina vrši sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom. Tužitelj u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, a tuženik kao kupac plina dužan je ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera ili isto dostavljati te platiti naknadu na ime isporučene količine plina sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom, Općih uvjeta opskrbe plinom te Mrežnih pravila operatora distribucijskog sustava. Sukladno čl. 68. i 69 Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2018, 88/2019, 36/2020) količina potrošenog plina utvrđuje se očitanjem plinomjera odnosno na temelju procjene potrošnje plina od strane operatora distribucijskog sustava. U slučaju nemogućnosti očitanja na obračunskom mjernom mjestu te u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja I odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu.

9. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 533,36 eura odnosi na dospjeli mjesečni račun za isporučeni i utrošeni plin koji je glasio na iznos od 1.009,60 eura dospio na dan 15.04.2022.g., i koji je iznos računa umanjen za uplate tužene u iznosu od 476,24 eura (što iznosi 533,36 eura) za stambeni prostor za koji je kao obveznik plaćanja naznačena tužena.

10. Nadalje, kako iz prijepisa utuženih računa razvidno je da se potraživanje tužitelja odnosi na potrošnju plina za stambeni prostor na adresi u [adresa], te obzirom da je iz prijepisa utuženog računa, priključnice i izvatka iz poslovnih knjiga razvidna činjenica da je tužena evidentirana kao prijavljeni potrošač plina za predmetni prostor, a koje činjenice nisu niti sporne među strankama obzirom je tužena priznala navedenu činjenicu tijekom postupka, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene u ovome postupku kao prijavljene korisnice plina za utuženo razdoblje.

11. Nadalje, kako je između stranaka bio sporan sam osnov utuženog računa, obzirom na tvrdnju tužene da je očitanje plinomjera i obračun potrošnje plina izvršeno s danom 20.12.2021.g. dok je utuženi račun izdan tek 28.03.2022.g. s dospijećem plaćanja 15.04.2022.g., to je sud na prijedlog tužitelja zatražio od Gradska plinare Zagreb d.o.o. sve podatke i dokumentaciju kojom raspolažu odnosu na obračunsko mjerno mjesto broj 243951 na adresi [adresa], za koji je kupac tužena, broj plinomjera [broj plinomjera]. Ovdje valja napomenuti da je nepravilan stav tužene da je tužitelj prekludiran u navedenom dokaznom prijedlogu (obzirom da je iznijet na pripremnom ročištu) budući je uvidom u spis nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj podneskom od 20.10.2023.g. predložio isti, odnosno naveo da u slučaju da tuženik osporava vjerodostojnost podataka, predlaže da se od operatera distribucijskog sustava, društva Gradska plinara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, pribavi podatak i dokumentacija vezano za priključenje predmetnog obračunskog mjernog mjesta na distributivni sustava te podataka o očitanju/procjeni plinomjera, sve u skladu s odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom, Zakona o tržištu plinom te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava. Imajući u vidu da je tužitelj navedeni podnesak podnio sudu dana 30.10.2023.g., dok je rješenje od 12.10.2023.g. kojim je upozoren na predlaganje dokaza zaprimio dana 18.10.2023.g., to sud nalazi da tužitelj nije bio prekludiran u navedenom dokaznom prijedlogu, budući je isti predložen u roku od 15 dana od primitka rješenja od 12.10.2023.g., sukladno odredbi 461a ZPP-a.

12. Iz dopisa Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 19.07.2024.g. (list 86 spisa) proizlazi utvrđenje da je prema podacima u njihovoj bazi tužena vlasnica mjernog mjesta od 06.03.2006.g. od kada postoji i priključak plina, a brojilo na mjernom mjestu nije bilo uspješno očitano 2018.g. i 2019.g. te su stanja procjenjivali temeljem povijesne potrošnje u svrhu izrade obračuna. Nadalje proizlazi da su oni stranci 13.11.2019.g. zbog neočitanja poslali dopise u kojem su je tražili da se javi za dogovor za očitanje, no stranka se na isti nije odazvala. Oni su u 2020.g. dva puta pokušali izvršiti kontrolno očitanje no nisu nikoga zatekli kod kuće niti se stranka povratno javila na ostavljenu obavijest o pokušaju očitanja. Kontrolno očitanje je uspješno izvršeno tek 14.01.2022.g., a od sredine 2022.g. stranka sama redovito dojavljuje stanje brojila te oni u prilogu dostavljaju dokumentaciju o navedenom.

13. Uvidom u liste očitanja i zapisnike o kontrolnim očitanjima (list 87-90, 93- 95 spisa) sud je utvrdio kako iz istih proizlazi da za predmetno brojilo nema mogućnosti daljinskog očitanja, te kako na dane 19.06.2020.g., 08.07.2020.g. i 18.01.2021.g. nije izvršeno očitanje plinomjera jer kupca nema na adresi te mu je ostavljena obavijest, s time da je prilikom pokušaja očitanja dana 18.01.2021.g. ostavljena i obavijest predstavniku stanara. Iz liste očitanja za dan 14.01.2022.g. proizlazi da je očitanje plinomjera uspješno izvršeno u 12,34h i da je brojilo uredno i u funkciji. Nadalje, iz dopisa Gradske plinare Zagreb od 13.11.2019.g. upućen tuženoj (list 91-92 spisa) proizlazi da su navedenim dopisom uputili zahtjev tuženoj za dostavom kontakt podataka zbog dogovora termina očitanja stanja potrošnje plina na obračunskom mjernom mjestu broj 243951 na adresi [adresa], obzirom da prema njihovoj evidenciji isto nije očitano duže od propisanog razdoblja, a procjenu potrošnje plina ne mogu primjenjivati više od dva puta, uz upozorenje da samoočitanje ne oslobađa krajnjeg kupca obveze da omogući ovlaštenoj osobi operatera distribucijskog sustava pristup OMM zbog održavanja i očitanja koje se obavlja u cilju utvrđivanja stanja plinomjera ili druge mjerne opreme.

14. Sud je nadalje izvršio uvid u račune koje je tužena dostavila u prilog svojih tvrdnji te u prijepis utuženog računa (list 52-59, 69 spisa).

15. Iz prijepisa računa dospjelog dana 10.10.2020.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 201 za razdoblje od 01.12.2019.g. do 29.02.2020.g. i po reklamaciji računa broj 0806285 utvrđena je pretplata za navedeni račun u iznosu od 588,20 kuna.

16. Iz prijepisa računa dospjelog dana 15.04.2022.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 221 za razdoblje od 01.03.2020.g. do 28.02.2022.g. te je za navedeni period obračunata potrošnja plina u iznosu od 7.606,80 kn, što umanjeno za iznos pretplate od 588,20 kn iznosi ukupno 7.018,60 kn, na koji iznos i glasi predmetni račun (ovdje se napominje da je tužitelj primjerak utuženog računa dostavio u valuti EUR, dok je tužena dostavila svoj primjerak računa koji je 2022.g. glasio na valutu HRK). Iz kolone 2 pod oznakom Ind. vezano za obračun potrošnje plina razvidno je da su na dane 01.03.2020.g., 31.12.2020.g., 30.06.2021.g., 31.12.2021.g. i 28.02.2022.g. izvršene procijene stana (oznake 1 i 2), dok su na dane 20.12.2021.g. i 15.01.2022.g. izvršena očitanja brojila, te se napominje da je samom računu razvidno značenje predmetnih oznaka te je iz istih vidljivo da se oznaka O odnosi na očitano stanje, 1,2 – procijenjeno stanje, 3 – osobno očitanje (telefonom, web portal ili govorni automat) a oznaka P označava promjenu plinomjera te oznaka R-reklamirano stanje.

17. Iz prijepisa računa dospjelog dana 04.07.2022.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 222 za razdoblje od 01.03.2022.g. do 31.05.2022.g. te je za navedeni period obračunata potrošnja plina u iznosu od 43,55 kn, što uz dugovanje po prethodnom obračunskom razdoblju od 7.018,60 kn, obračunatu kamatu od 47,55 kn i umanjeno za uplatu od 3.000,00 kn od 10.05.2022.g. iznosi ukupno 4.109,70 kn, na koji iznos i glasi predmetni račun. Iz kolone 2 pod oznakom Ind. vezano za obračun potrošnje plina razvidno je da je dana 28.02.2022.g. izvršena reklamacija (oznaka R), dok su na dane 31.03.2022.g. i 31.05.2022.g. izvršene procijene stana (oznaka 2).

18. Iz prijepisa računa dospjelog 30.09.2022.g. proizlazi da se isti odnosi na obračun potrošnje plina broj 223 za razdoblje od 01.06.2022.g. do 31.08.2022.g. te je za navedeni period obračunata potrošnja plina u iznosu od 3.124,13 kn, što uz dugovanje po prethodnom obračunskom razdoblju od 4.109,70 kn, obračunatu kamatu od 51,04 kn iznosi ukupno 7.284,87 kn, na koji iznos i glasi predmetni račun. Iz kolone 2 pod oznakom Ind. vezano za obračun potrošnje plina razvidno je da je dana 15.06.2022.g. izvršeno očitanje (oznaka O), na dane 31.05.2022.g. i 30.06.2022.g. procijene stanja (oznaka 2) dok su na dane 17.07..2022.g., 29.08.2022.g. i 31.08.2022.g. izvršene procijene stanja (oznaka 3).

19. Nadalje, sud nalazi da je tužitelj prekludiran u dokazima podnijetim uz podnesak od 24.11.2025.g.

20. Naime, tužitelj povodom ukinute presude ističe da je predmetno obračunsko mjerno mjesto nakon potresa u Gradu Zagrebu koji se zbio 22. ožujka 2020., temeljem Zapisnika o ispitivanju nemjernog dijela plinske instalacije od 01. travnja 2020., obuhvaćeno Odlukama o mjerama pomoći kupcima zbog posljedica potresa na području grada Zagreba donesenih od strane Grada Zagreba odnosno Zagrebačkog Holdinga d.o.o. i Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. Ističe da su mjere donesene s ciljem pomoći kupcima plina radi ublažavanja posljedica prirodne nepogode – potresa u neupotrebljivim objektima na temelju popisa operatora distribucijskog sustava odnosno Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba te se navedenim kupcima nije obračunavala potrošnja plina niti su kupcima slani računi za potrošnju plina pa tako niti tuženoj. Navedenim Odlukama predviđeno je kako će u slučaju da nakon potresa operator distribucijskog sustava za obračunsko mjerno mjesto utvrdi potrošnju plina očitanjem plinomjera, takva će se potrošnja zajedno sa fiksnom naknadom obračunati kupcu te Gradska plinara Zagreb

– Opskrba d.o.o. zadržava pravo naknadnog obračuna potrošnje plina i fiksne naknade (članak 4. i 5. Odluke). Dakle, za predmetno obračunsko mjerno mjesto od 29.02.2020. nisu rađeni obračuni potrošnje plina te tuženoj nisu ispostavljeni obračuni za potrošnju plina sve do 28. ožujka 2022. kada je izvršeno aktiviranje predmetnog obračunskog mjernog mjesta. U vezi same ispostave računa tužitelj navodi da sukladno odredbama članka 16. st.1. i st. 8. Općih uvjeta opskrbe plinom, obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin koji se ispostavlja po isteku obračunskog razdoblja. U vezi navedenog, tužitelj navodi da je prigovor tužene otklonjen kao neosnovan o čemu se očitovao tužitelj te Povjerenstvo za reklamaciju potrošača Zagrebačkog Holdinga d.o.o. Prilaže u spis kao dokaz svojih tvrdnji Odluku Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Odluku Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. od 10. travnja 2020.g., Zapisnik o ispitivanju nemjernog dijela plinske instalacije od 01. travnja 2020.g., očitovanje tužitelja od 02. siječnja 2023.g. i očitovanje Povjerenstva za reklamaciju potrošača Zagrebačkog Holdinga d.o.o. od 27. siječnja 2023.g.

21. Tužena se usprotivila dostavljenim dokazima uz podnesak od 24.11.2025.g. smatrajući da je tužitelj prekludiran u dostavljanju dokumentacije na koju se poziva u podnesku od 24. studenog 2025. dostaviti u ovoj fazi postupka već na pripremnom ročištu pa predlaže da sud istu ne uzme u obzir. Obzirom na navode tužene, tužitelj smatra da je tužena u dostavi zapisnika od 7. svibnja 2020. koji je kopiran na prošlom ročištu, istaknuvši da se on na svu dokumentaciju pozvao u podnesku od 30. listopada 2023.g.

22. Iako je točno da je tužitelj navedeni podnesak od 12.10.2023.g. podnio sudu dana 30.10.2023.g., dok je rješenje od 12.10.2023.g. kojim je upozoren na predlaganje dokaza zaprimio dana 18.10.2023.g., dakle u roku, sud je uvidom u podnesak od 30.10.2023.g. nedvojbeno utvrdio da se tužitelj navedenim podneskom nije pozvao na činjenice i utvrđenja iznijetih u podnesku od 24.11.2025.g., niti na predmetne dokazne prijedloge (Odluku Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Odluku Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. od 10. travnja 2020.g., Zapisnik o ispitivanju nemjernog dijela plinske instalacije od 01. travnja 2020.g., očitovanje tužitelja od 02. siječnja 2023.g. i očitovanje Povjerenstva za reklamaciju potrošača Zagrebačkog Holdinga d.o.o. od 27. siječnja 2023.g.). Kako je tužitelj navode iz podneska od 24.11.2025.g. i dokazne prijedloge iz istog iznio tek u fazi glavne rasprave, to sud nalazi da je tužitelj prekludiran u navedenim dokaznim prijedlogu u smislu odredbe 461a ZPP-a, kako to pravilno tvrdi tužena.

23. Sud je ujedno ocijenio kao osnovan prigovor tužitelja da sud nije smio uzeti u obzir zapisnik od 07.05.2020.g. na koji se pozvala tužena na pripremnom ročištu održanom dana prije zaključenja prethodnog postupka, obzirom je ista bila dužna dostaviti sve dokazne prijedloge u smislu čl. 461a ZPP-a u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljeva podneska od 30.10.2023.g. Kako je tužena zaprimila predmetni podnesak dana 18.01.2024.g., dok se je na zapisnik pozvala na pripremnom ročištu održanom dana 07.05.2024.g., to sud nalazi da je tužena prekludirana u podnošenju istog u smislu odredbe čl. 461a ZPP-a.

24. Odredba čl. 16. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2018, 88/2019, 36/2020) propisuje da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Potrošnja plina iz stavka 1. ovoga članka je isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava. Operator plinskog sustava i organizator zatvorenog distribucijskog sustava podatke o potrošnji plina iz stavka 2. ovog članka utvrđuju na temelju očitanja, procjene potrošnje prema odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju potrošnje plina ili prema podacima zaprimljenim od krajnjeg kupca. Opskrbljivač plinom ima pravo procijeniti potrošnju plina za obračunsko razdoblje na temelju povijesne potrošnje samo u slučaju ako operator plinskog sustava ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava ne dostavi podatak o potrošnji do osmog dana u narednom mjesecu za krajnje kupce koji ne koriste javnu uslugu opskrbe plinom, odnosno do 20. dana u narednom mjesecu za krajnje kupce koji koriste javnu uslugu opskrbe plinom. U slučaj da operator distribucijskog sustava kasni s dostavom podataka o potrošnji iz stavka 4. ovoga članka ili ih uopće ne dostavi, dužan je na zahtjev opskrbljivača plinom platiti nadoknadu, za pružanje usluge izvan garantiranog standarda sukladno Prilogu 2. Općih uvjeta. Kod obračuna isporučenog plina za krajnjeg kupca primjenjuje se cijena plina, naknade i ostala davanja utvrđenih sukladno ugovoru o opskrbi plinom, ugovoru o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili ugovoru o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca. Obračun isporučenog plina i račun za isporučeni plin iz stavka 1. ovoga članka ne uključuje druge pružene usluge opskrbljivača plinom utvrđene ugovorom o opskrbi plinom, pružene nestandardne usluge, nadoknade krajnjem kupcu u slučaju nepoštivanja ugovorene razine kvalitete opskrbe plinom, već se za iste krajnjem kupcu ispostavlja zaseban račun. Račun za isporučeni plin iz stavka 1. ovog članka se ispostavlja po isteku obračunskog razdoblja, te mora sadržavati podatke iz članka 23. ovih Općih uvjeta. Opskrbljivač u obvezi javne usluge je dužan račun za isporučeni plin ispostaviti krajnjem kupcu sa zadnjim danom obračunskog razdoblja i to u roku od sedam dana od zaprimanja podatka o potrošnji plina koji mu je dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava s rokom dospijeća od najmanje deset dana od dana ispostavljanja računa. Ukoliko krajnji kupac koji koristi opskrbu u obvezi javne usluge ne zaprimi račun za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom, opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade izdati presliku računa.

25. Nadalje, članak 17. Mrežnih uvjeta propisuje da obračunsko razdoblje iz članka 16. stavka 1. Općih uvjeta iznosi jedan mjesec, a iznimno od stavka 1. ovoga članka obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca u obvezi javne usluge iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3, TM4 i TM5 može iznositi tri ili šest mjeseci, dok čl. 18 određuje da opskrbljivač plinom utvrđuje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin za naredno obračunsko razdoblje, za obračunsko mjerno mjesto iz članka 17. stavka 2. Općih uvjeta, na temelju procijenjene potrošnje plina, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja mjesečne novčane obveze za isporučeni plin. Opskrbljivač plinom dužan je mjesečnu novčanu obvezu za isporučeni plin iz stavka 1. ovog članka ispostaviti krajnjem kupcu koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge s rokom dospijeća pojedine mjesečne novčane obveze do 15. dana narednog mjeseca, odnosno za prvu mjesečnu novčanu obvezu u obračunskom razdoblju s rokom dospijeća računa za isporučeni plin za prethodno obračunsko razdoblje. Potrošnju plina iz stavka 1. ovoga članka, opskrbljivač plinom utvrđuje na temelju procjene potrošnje za obračunsko mjerno mjesto krajnjeg kupca, a prema potrošnji plina u istom razdoblju prethodne godine. Iznimno od stavka 3. ovog članka, za obračunsko mjerno mjesto za koje nisu raspoloživi ili primjenjivi podaci o povijesnoj potrošnji plina, potrošnju plina iz stavka 1. ovoga članka, sporazumno utvrđuju opskrbljivač plinom i krajnji kupac, na temelju očekivane mjesečne potrošnje plina. Krajnji kupac ima pravo s opskrbljivačem plinom ugovoriti utvrđivanje mjesečne novčane obveze za isporučeni plin na temelju mjesečnih očitanja stanja plinomjera od strane krajnjeg kupca, što se u slučaju opskrbe plinom u obvezi javne usluge smatra nestandardnom uslugom. Ukoliko krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge ne zaprimi mjesečnu novčanu obvezu za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom, opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade ponovno izdati mjesečne novčane obveze. Načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. podstavka 7. ovoga članka su: očitanje operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili organizatora zatvorenog distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava, organizatora zatvorenog distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.

26. Članak 68. Mrežnih uvjeta određuje da se očitanje plinomjera i/ili druge mjerne opreme obavlja u cilju utvrđivanja stanja plinomjera ili druge mjerne opreme radi obračuna i naplate plina na pojedinom obračunskom mjernom mjestu. Ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava ima pravo obavljati očitanje radnim danom i subotom u razdoblju od 8 do 20 sati. Ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava iz stavka 2. ovoga članka dužna je prilikom očitanja krajnjem kupcu pokazat i svoju službenu iskaznicu. Operator distribucijskog sustava dužan je očitati sva obračunska mjerna mjesta tarifnog modela TM1, TM2, TM3, TM4 i TM5 zadnjeg dana u mjesecu ± šest dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 30 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do osmog dana u narednom mjesecu. Iznimno od stavka 4. ovoga članka, za obračunska mjerna mjesta krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo, operator distribucijskog sustava dužan je očitati i dostaviti podatke o očitanju korisniku sustava i operatoru tržišta plina: − zadnjeg dana tromjesečnog razdoblja ± 15 dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 90 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do 20. dana u narednom mjesecu ili − zadnjeg dana šestomjesečnog razdoblja ± 15 dana, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 180 ± tri dana od dana zadnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta, te podatke o očitanju dostaviti korisniku sustava i operatoru tržišta plina do 20. dana u narednom mjesecu. Operator distribucijskog sustava dužan je u roku od 30 dana unutar razdoblja od 1. svibnja do 1. srpnja provesti godišnje očitanje obračunskih mjernih mjesta krajnjih kupaca iz kategorije kućanstvo, pri čemu je pojedino obračunsko mjerno mjesto dužan očitati 365 ± tri dana od dana zadnjeg godišnjeg očitanja tog obračunskog mjernog mjesta.

27. Članak 69. nadalje propisuje da u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja i odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Operator distribucijskog sustava količinu plina isporučenu na obračunskom mjernom mjestu može procijeniti najviše dva puta uzastopno.

28. Zastarni prigovor tužene sud ocjenjuje neosnovanim. Obzirom je u konkretnom slučaju tužena koristila navedenu komunalnu uslugu u za potrebe kućanstva, to se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08; dalje u tekstu: ZOO), to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu isporuke toplinske energije za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Uzevši u obzir zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća utuženog računa na dan 15.04.2022.g., dok je ovršni prijedlog podnijet dana 31.01.2023.g., to je sud utvrdio da je tužitelj u odnosu na navedenu tražbinu pokrenuo postupak radi utuženja unutar zastarnog roka od godine dana od dana dospijeća istog za isporučene usluge.

29. Sud je također u cijelosti otklonio prigovor tužene da je tužitelj protivno odredbi čl. 171 ZOO-a uplatom iznosa od 3.000,00 kn zatvorio ovosudno potraživanje koje je prema njoj u zastari, iako je ona na nalogu kojim je uplatila iznos od 3.000,00 kn podmirila dugovanje za godinu dana, odnosno za period od 10.05.2021.g. do 10.05.2022.g. Naime, kako se utuženi račun koji je dospio na platež dana 15.04.2022.g. odnosi na obračunski period od 01.03.2020.g. do 28.02.2022.g. dok je tužena svojom uplatom iznosa od 3.000,00 kn htjela podmiriti dugovanje za period od 10.05.2021.g. do 10.05.2022.g., to je nedvojbeno utvrđeno da je period za koji je tužena htjela podmiriti dugovanje obuhvaćen ujedno obračunskim razdobljem po utuženom računu, dakle od 10.05.2021.g. do 28.02.2022.g. Kako se uplata tužene nije niti mogla evidentirati na utuženom računu jer je naravno isti izdan prije njezine uplate, to sud nalazi da je tužitelj pravilno evidentirao uplatu tužene od 3.000,00 kn na slijedećem računu dospjelom dana 04.07.2022.g., dok je pretplata tužene u iznosu od 588,20 kn evidentirana na računu dospjelom dana 15.04.2022.g. Sud nalazi da je tužitelj pravilno evidentirao sve uplate tužene, pa je tako iz izvatka iz poslovnih knjiga razvidno da je po računu dospjelom 15.04.2022.g. evidentirano zaduženje u iznosu od 1.009,60 eura (odnosno 7.606,80 kn) u odnosu na isporučeni plin, kao i pretplata tužene u iznosu od 78,07 eura (odnosno 588,20 kn) te uplata tužene od 398,17 eura (odnosno 3.000,00 kn), slijedom čega je obveza tužene umanjena za iznos pretplate i uplate iznosi 533,36 eura, koliko je tužitelj i potraživao od tužene u ovom postupku.

30. Međutim, teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP - a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP -a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

31. Kako je tužitelj prekludiran u dokaznim prijedlozima i navodima iz podneska od 24.11.2025.g., a temeljem kojih je tužitelj obrazložio razloge uslijed kojih nije u spornom razdoblju izdavao račune prema procjeni stanja potrošnje plina iz ranijih razdoblja (tzv. akontacijske rate) za stan tužene u spornom razdoblju, to sud nalazi da tužitelj podastrijetim dokazima nije dokazao svoju tvrdnju da je u konkretnom slučaju postupao sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama i opravdano te u skladu sa zakonom izdao račun za prostor tužene za potrošnju plina za dvogodišnje razdoblje, a da pritom nije iskoristio mogućnost izdavanja akontacijskih rata prema procijenjenoj potrošnji kako to pravilno tvrdi drugostupanjski sud. Slijedom iznijetoga, sud nalazi i zaključuje u smislu čl. 221 ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja da tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva.

32. Iako sud ne smatra da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenoj i nezakonitoj praksi koja ide na štetu potrošača, odnosno sud ne smatra da je tužitelj u konkretnom slučaju namjerno postupao u protivnosti sa Zakonom o obveznim odnosima, Općim uvjetima opskrbe plinom i Zakonom o zaštiti potrošača, i da je namjerno htio zaobići zastaru (na koju se okolnost poziva tužena), te iako je tužena također mogla sama dostaviti stanje plinomjera internetskim putem, telefonski i sl. , napominje se da je tužitelj taj na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga, kao i njegove visine (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a). Obzirom na nemogućnost primjene naprijed navedenih dokaza, to sud zaključuje, u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa smatra kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost, a time podredno i visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega ocjenjuje neosnovanim potraživanje tužitelja.

33. Obzirom je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja, to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, kako zatražene zakonske zatezne kamate, tako i u odnosu na troškove postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Nadalje, a kako je stav sudske prakse da kada se presudom ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog, potrebno je istom presudom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično odbiti, slijedom čega je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi te je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.)

34. Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st.1 ZPP -a i odlučiti kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 03. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Osijeku, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju

2. tuženoj

U Zagrebu, 03. ožujka 2026. godine