1

Poslovni broj: 2 UsI-1157/2023-9

Poslovni broj: 2 UsI-1157/2023-9

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja P. M. iz V., OIB: ….3, protiv tuženika Županije p.-s., P., OIB: …, koga zastupa službena osoba O. B., radi ukidanja rješenja o priznavanju prava na uvećanje osnovne plaće, 31. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I.              Poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-121-01/23-01/1, URBROJ: 2177/2-22-2 od 14. srpnja 2023.

II.              Poništava se rješenje  Republike Hrvatske, P.-s. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gospodarstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-121-01/23-01/14, URBROJ: 2177/07-07/1-23-1 od 23. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem P.-s. županije, Županice, KLASA: UP/II-121-01/23-01/1, URBROJ: 2177/2-22-2 od 14. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, P.-s. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gospodarstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-121-01/23-01/14, URBROJ: 2177/07-07/1-23-1 od 23. lipnja 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje pročelnice P.-s. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo, KLASA: UP/I-121-01/15-01/2, URBROJ: 2177/1-05-05/3-15-1 od 8. rujna 2015.
3. Tužitelj u tužbi navodi da se pobijanim rješenjem ukida pravomoćno rješenje od 8. rujna 2015., a kojim je stekao pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%, s osnova naknadno stečene diplome specijaliste javne uprave. Smatra da je u provedenom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, uz pogrešnu primjenu materijalnog prava te bitne povrede pravila upravnog postupka. Ukazuje kako je radi nemogućnosti napredovanja na svom radnom mjestu bio primoran u svojoj pedesetoj godini naknadno steći VSS i stručni naziv specijalist javne uprave, ali da još uvijek nije raspoređen na odgovarajuće radno mjesto, za razliku od drugih službenika. Predmetno pravo na uvećanje plaće dobio je tek nakon zatraženog i dobivenog pozitivnog mišljenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora. Ističe kako su pobijane odluke utemeljene isključivo na primjeni pojedinih odredbi Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško – slavonske županije (Požeško – slavonski službeni glasnik, broj: 2/13., 2/13 Dodatak I, I/14 – Dodatak II i 8/14 – Dodatak III Kolektivnom ugovoru, nastavno: KU), odnosno Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško- slavonske županije (Požeško – slavonski službeni glasnik, broj: 07/23., nastavno: Izmjene i dopune KU). Pojašnjava kako su KU i Izmjene i dopune KU istovjetne u odredbama članka 6., osim što je na kraju pridodan tekst: "ili ako službenik ima akademski naziv sveučilišni specijalist – univ. spec.". Zbog toga je mišljenja kako i nadalje treba ispunjavati uvjete za uvećanje plaće, a kako je to utvrđeno ranijim rješenjem pročelnice od 8. rujna 2015., a prema članku 44. stavku 4. podstavku 1. KU. Posebno naglašava kako je bio raspoređen na radno mjesto viši referent za prostorno uređenje, sa završenim stručnim studijem – inženjer arhitekture te je nakokn specijalističkog diplomskog stručnog studija na P. fakultetu u O. dobio traženo pravo na uvećanje osnovne plaće od 4%. Smatra da navedeno pravo nije ukidano i da je on jedini službenik tuženika koji osim stručne spreme za radno mjesto na kojem radi, ima završen i drugi stručni studij. Pojašnjava i da Pravilnik o unutarnjem redu upravnih tijela Požeško – slavonske županije (Požeško – slavonski službeni glasnik, broj: 6/23.,) za raspored na radna mjesta ne propisuje uvjet stručnog zvanja akademskog stupnja pa smatra da se navedeno nije moglo navoditi niti u Izmjenama i dopunama KU te da su iste suprotne Zakonu o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima (Narodne novine, broj: 128/99., nastavno: Zakon). Mišljenja je kako se radi o apsurdnom tumačenju odredbi KU i da isto nije moglo biti podloga za ukidanjem pravomoćne odluke, na način kako je to učinio tuženik pa smatra da se takvim postupanjem derogiraju načela stečenih prava i legitimnih očekivanja prema članku 90. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske, a isto proizlazi iz prakse Visokog upravnog suda republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1528/19-6 od 29. travnja 2020. Takva stajališta zauzima i Ustavni sud Republike Hrvatske u skladu s novijim presudama Europskog suda za ljudska prava, budući u konkretnom slučaju on kao stranka ničim nije doprinjeo stavljanju predmetne odluke izvan snage niti je to mogao predvidjeti. Na kraju ističe kako se radi o mizernom financijskom opterećenju za tuženika te da se ne radi o bilo kakvom ugrožavanju javnog interesa, već se radi o revanšizmu i možebitnoj diskriminaciji, uzimajući u obzir dob i manjinsku pripadnost tužitelja. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi kronologiju postupanja u ovom upravnom postupku te naglašava kako je osnova za isplatu dodatka na plaću od 4%, a prema ukinutom rješnju od 8. rujna 2015., bila odredba članka 44. stavka 4. KU koja je propisivala da će se osnovna plaća, između ostalog, uvećati ako službenik ima stupanj specijalista struke – za 4%. Međutim Izmjenama i dopunama KU ta odredba više nije u primjeni, budući je članak 44. stavak 4. izmijenjen pa se više ne propisuje dodatak od 4% i na one službenike koji imaju stupanj specijalista struke. Zbog navedenog je primjenom odredbe članka 130. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21., nastavno: ZUP) ukinuto ranije rješenje kojim je tužitelj stekao pravo na isplatu dodatka od 4%, a sve iz razloga jer je u članku 44. KU, Izmjenama i dopunama KU brisan podstavak 1. stavka 4. Stoga je i mišljenja da nije bilo potrebe tražiti tumačenje Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško – slavonske županije, jer osnov na temelju kojega je tužitelj ostvarivao svoje pravo sada više ne postoji. Ponavlja kako je Izmjenama i dopunama KU izmijenjen članak 44. te se u istome sada navodi "akademski stupanj" kao uvjet predviđen za raspored na radno mjesto. Smatra i da pitanje usklađenosti tih odredbi s odredbama Zakona nije pravno pitanje vezano za ovaj spor, kao što su nebitni navodi tužitelja o rasporedu na radno mjesto i diskriminaciji. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Tužitelj u očitovanju od 26. rujna 2023. navodi da iz odgovora na tužbu proizlazi kako tuženik ne obrazlaže zbog čega mu je ukinuto predmetno pravo, utemeljeno na pravomoćnoj i izvršnoj odluci. Ponavlja da se radi o možebitnoj prikrivenoj diskriminaciji i da je izostala primjena načela iz članka 6. ZUP. Mišljenja je kako postupanje tuženika nije nužno niti razmjerno cilju koji se želi postići te da mu je predmetni dodatak već ustegnut s plaće. Stoga predlaže provođenje testova primjenjivosti, nužnosti i razmjernosti, tijekom kojih bi se trebalo utvrditi da i dalje ostvaruje pravo na povećanje plaće.
6. Dana 24. listopada 2023. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupila službena osoba tuženika, dok nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je rasprava na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima  („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti.
7. Službena osoba tuženika je na raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. U pogledu očitovanja tužitelja istaknula je da se članci na koje se tužitelj poziva u očitovanju ne mogu primijeniti na konkretan slučaj. Naima članak 6. ZUP koji propisuje okolnosti kada se utvrđuje razmjernost u odnosu između javnog i privatnog interesa nije primjenjiv na situaciju u kojoj se u konkretnom slučaju odnosi na primjenu propisa. Što se tiče odredbi Zakona o radu napominje da Zakon o radu nije u primjeni kod jedinica regionalne samouprave pa čak ni supsidijarno. Naime, plaće i dodaci na plaću uređeni su Zakonom o plaćama u lokalnoj i područnoj i regionalnoj samoupravi na način kako je to propisano člancima 8., 9. i 10.  te ovaj sud nije nadležan primjenjivati Zakon o radu na konkretan slučaj.
8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis.
9. Na temelju razmatranja svih činjenicčnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je rješenjem pročelnice P.-s. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo, KLASA: UP/I-121-01/15-01/2, URBROJ: 2177/1-05-05/3-15-1 od 8. rujna 2015. službeniku P. M., raspoređenom na radnom mjestu višeg referenta za prostorno uređenje u Upravnom odjelu za gospodarstvo i graditeljstvo P.-s. županije, utvrđeno kako ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće za 4% s osnova naknadno stečene diplome specijaliste javne uprave te mu je utvrđena osnovna plaća, uvećanje iste, godine radnog staža i određena je primjena istog rješenja od mjeseca rujna 2015.
11. Nadalje, rješenjem pročelnice Republike Hrvatske, P.-s. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gospodarstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-121-01/23-01/14, URBROJ: 2177/07-07/1-23-1 od 23. lipnja 2023. ukinuto je rješenje pročelnice P.-s. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo, KLASA: UP/I-121-01/15-01/2, URBROJ: 2177/1-05-05/3-15-1 od 8. rujna 2015.
12. Tuženik u osporavanom rješenju, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 23. lipnja 2023., u bitnome obrazlaže kako je prethodno rješenje o uvećanju osnovne plaće za 4%, a s osnova naknadno stečene diplome specijalista struke – specijalist javne uprave, tužitelju bilo priznato sukladno članku 44. stavku 4. podstavku 1. KU. Nadalje, ističe kako je Izmjenama i dopunama KU članak 44. stavak 4. izmijenjen te je u istome sada propisano da će se osnovna plaća uvećati ako službenik, koji uz akademski stupanj koji je uvjet za raspored na radno mjesto na koje je raspoređen, ima završen drugi sveučilišni ili stručni studij na visokim učilištima ili ako službenik ima akademski naziv sveučilišni specijalist (univ. spec.) za 4%, ako službenik ima akademski stupanj magistra znanosti (mr. sc.) ili pravosudni ispit za 8% i ako službenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti za 15%. Ukazuje kako je odredbama Zakona u članku 8. definirano koje osobe stječu akademski stupanj. Poziva se i na odredbe Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (Narodne novine, broj: 107/07. i 118/12.) kojima su uređeni akademski i stručni nazivi i akademski stupanj te njihovo stjecanje i korištenje, a prema kojemu akademski stupanj stječe osoba koja završi poslijediplomski sveučilišni studij te pojašnjava da tužitelj taj akademski stupanj nema.
13. U skladu s navedenim tuženik i prvostupanjsko tijelo su primjenom odredbe članka 131. stavka 1. točke 1. ZUP koja propisuje da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično: ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, a na temelju činjenice da su stupile na snagu Izmjene i dopune KU, koje prema tuženiku propisuju prestanak postojanja prava na uvećanje plaće tužitelja, utvrdili kako je prethodno rješenje o uvećanju osnovne plaće za 4% potrebno ukinuti.
14. Pritom se tuženik poziva jedino na činjenicu stupanja na snagu Izmjena i dopuna KU, a u kojemu je izmijenjen članak 44. stavak 4., odnosno da isti više ne predviđa dodatak od 4% na plaću u odnosu na službenike koji imaju stupanj specijalista struke, a kako je to bilo određeno člankom 44. stavkom 4. podstavkom 1. ranije važećeg KU.
15. Poništavanje i ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo propisano je odredbama članka 130. ZUP.
16. Sukladno odredbi članka 130. stavka 1. ZUP, zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično: 1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, 2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku, 3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.
17. Sud utvrđuje da sadržaj spisa predmeta upravnog postupka,
    obrazloženja osporavanih rješenja niti odgovor tuženika na tužbu ne daje podlogu
    za zaključak da je u predmetnom slučaju ispunjena neka od pretpostavki za ukidanje
    rješenja iz članka 130. stavka 1. ZUP. Pritom se napominje da se članak 130. stavak 1. točka 1. ZUP odnosi na odredbu posebnog zakona kojom je dopušteno ukidanje zakonitog rješenja, a što Izmjene i dopune KU na koje se poziva tuženik nisu.
18. Zaštita pravne sigurnosti, kao elementa vladavine prava, očituje se i u
    striktnim pravilima za primjenu izvanrednih pravnih lijekova, naročito kada se njima
    intervenira u izvršna i pravomoćna rješenja, kojima je stranka ostvarila neko pravo. Takva su i pravila članka 130. ZUP, za primjenu kojih u predmetnom slučaju nedvojbeno nisu bile ispunjene pretpostavke.
19. Dakle, uzimajući u obzir relevantne zakonske odredbe koje reguliraju pod kojim uvjetima se može ukinuti rješenje u upravnom postupku i utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju, sud smatra da tuženik nije imao osnove ukinuti rješenje pročelnice P.-s. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i graditeljstvo, KLASA: UP/I-121-01/15-01/2, URBROJ: 2177/1-05-05/3-15-1 od 8. rujna 2015. primjenom odredbe članka 130. stavka 1. točke 1. ZUP, a na temelju Izmjene i dopune KU.
20. Slijedom navedenog, osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela donesena su na temelju pogrešne primjene materijalnog prava jer nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbi članka 130. ZUP za ukidanje citiranog rješenja, a sud je stajališta da tuženik spornu činjenicu u svezi uvećanja osnovne plaće tužitelja, uzimajući u obzir Izmjene i dopune KU koje su stupile na snagu, treba regulirati kroz institut rasporeda na radno mjesto tužitelja i s tim u svezi utvrđivanja pripadajuće plaće tužitelja za to radno mjesto.
21. Stoga sud osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocjenjuje nezakonitim te je valjalo na temelju odredbe članka 58. stavak 1. ZUS usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i poništiti pobijane odluke, kao što je i odlučeno u izreci presude.
22. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova spora.

U Osijeku 31. listopada 2023.

                                                                                                              Sudac

                                                                                                                                  Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:  

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno članku 66. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima.