1

 

Poslovni broj 13 P-52/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I   R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. Ć. iz G., , OIB: … kao zakonske nasljednice iza pok. J. Ć. iz G.,   OIB: … koju zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z.,  protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 22. rujna 2023. i nakon objave dana 31. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  j e :

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              ''Utvrđuje se da je tužiteljica M. Ć. iz G. , OIB: … temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 22. studenog 1995. sklopljenog između pravnog prednika tužiteljice J. Ć. i Javnog komunalnog poduzeća C. t. G. stekla valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva 1. suvlasničkog dijela: 1797/2500 nekretnine kčbr. 1981/2 u naravi …, dvorište površine 378 m², zk. ul. broj 4929 k.o. G. sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću - Zemljišnoknjižni odjel Gospić pa se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo tužiteljice jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.

 

              Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana''.

 

              II. Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              ''Utvrđuje se da je tužiteljica M. Ć. iz G., , OIB: … temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva nekretnine: 1. suvlasničkog dijela: 1797/2500 nekretnine kčbr. 1981/2 u naravi … dvorište površine 378 m², zk. ul. broj 4929 k.o. G., sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću – Zemljišnoknjižni odjel Gospić te je tužena Republika Hrvatska dužna trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo i to u roku od 15 dana''.

 

                                                                         r i j e š i o   j e :

 

              Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.582,41 € / 11.922,80 kuna¹, u roku od 15 dana.

 

                                                         Obrazloženje

 

1. U tužbi od 11. ožujka 2021. pravni prednik tužiteljice J. Ć. naveo je da je izvanknjižni vlasnik i kvalificirani posjednik nekretnine kčbr. 1981/2 upisane u zk. ul. broj 4929 k.o. G. u naravi dvorište površine 378 m². Navodi da je predmetna nekretnina ranije u katastarskom operatu bila identificirana kao kčbr. 1982 k.o. G. te da je istu stekao Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 574/95 sklopljenim 22. studenoga 1995. s komunalnim poduzećem C. t. G. predmet kojeg je bio stan u prizemlju površine 65,08 m² i koji se nalazi na kčbr. 1982 k.o. G. te je temeljem tog ugovora i upisan kao vlasnik u Knjizi položenih ugovora. Ističe da je kčbr. 1982 k.o. G. naknadno promijenila identifikaciju te je u određenom dijelu obuhvaćala kčbr. 1983 i dio kčbr. 1981 k.o. G. što je vidljivo u zapisniku Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige Općinskog suda u Gospić od 19. veljače 1993. Tvrdi da je u odnosu na predmetnu nekretninu ishodio rješenje o izvedenom stanju Ličko - senjske županije, Upravni odjel za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo od 15. veljače 2016., KLASA: UP/I-360-01/13-01/1353, URBROJ: 2125/1-08-16-7 kojim se, između ostalog, ozakonjuje zgrada izgrađena na kčbr. 1983 i dijelu kčbr. 1981 k.o. G. te rješenje o utvrđivanju građevne čestice Ličko-senjske županije, Upravni odjel za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo od 20.04.2017., KLASA: UP/I-350-05/16-05/18, URBROJ: 2125/1-08-17-04 kojim je utvrđeno da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine čini dio kčbr. 1983 i dio kčbr. 1981 k.o. G. Upravo temeljem navedenog rješenja o utvrđivanju građevne čestice od 20. travnja 2017. formirana je sadašnja kčbr. 1981/2, u naravi …, dvorište površine 378 m² (ranije upisana u zk. ul. broj 2279) k.o. G. koja u naravi predstavlja pripadak nekretnini koju je kupio još 1995. s time da je istu koristio kao kvalificirani posjednik još od 1957. godine. Tvrdi da je u krajnjem slučaju, pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem dosjelosti jer je putem svog prednika istu uživao kao zakonit, pošten i istinit posjednik još od 1957. godine pa sve do danas. Naime, njegov prednik J. Ć.2 je s Narodnim odborom kotara Gospić dana 15. listopada 1957. sklopio Ugovor kojim je na trajno korištenje i uporabu dobio stambene prostorije za čiju se redovnu uporabu koristila i predmetna nekretnina. Zaključkom Općine Gospić od 24. srpnja 1984. godine broj: 03-1881/1984 stanarsko pravo je preneseno na prednika tužiteljice sve dok predmetnu nekretninu nije i kupio. Za svo vrijeme, od 1957. pa sve do danas, prednik tužiteljice kao i njegovi prednici su u odnosu na predmetnu nekretninu izvršavali sva vlasnička ovlaštenja jer ista predstavlja pripadak nekretnine koju je tužitelj kupio i odnosu na koju je i upisan u Knjizi položenih ugovora. Prednik tužiteljice ističe da je u predmetu ovog suda poslovni broj P-136/2020 u pogledu identičnog činjeničnog supstrata vodio postupak radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na suvlasnički dio Grada predmetne nekretnine u dijelu od 703/2500 u kojem postupku je Grad priznao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je donesena presuda zbog priznanja na osnovu koje se tužitelj upisao u zemljišne knjige kao suvlasnik nekretnine u dijelu od 703/2500. Dakle, Grad je kao ranije formalno upisani suvlasnik nekretnine u potpunosti priznao tužbeni zahtjev u tužbi koja je identična ovoj. Prije podnošenja ove tužbe pravni prednik tužiteljice obratio se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje tužene pred naslovnim sudom, no zahtjevu za mirno rješenje spora nije udovoljeno. Slijedom svega navedenoga, pravni prednik tužiteljice predložio je da sud donese presudu kojom će utvrditi da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 22. studenog 1995. sklopljenog s Javnim komunalnim poduzećem C. t. G. stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva 1. suvlasničkog dijela: 1797/2500 nekretnine kčbr. 1981/2 u naravi … dvorište površine 378 m², zk. ul. broj 4929 k.o. G. sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću - Zemljišnoknjižni odjel Gospić i naložiti tuženoj da u roku od 15 dana izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo pravnog prednika tužiteljice jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda sve uz naknadu troškova parničnog postupka. Pravni prednik tužiteljice postavio je i eventualni (alternativni) tužbeni zahtjev da se utvrdi da je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

              2. Uz tužbu prednik tužiteljice dostavio  je ugovor broj 574/95 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između Javnog komunalnog poduzeća C. t. G. i pravnog prednika tužiteljice J. Ć. 22. studenog 1995. (list 6-8 spisa), izvadak iz Knjige položenih ugovora (list 9 spisa), zapisnik Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige Općinskog suda u Gospiću od 19. veljače 1993. (list 10-12 spisa), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo Ličko-senjske županije od 15. veljače 2016. (list 13-15 spisa), rješenje o utvrđivanju građevne čestice Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo Ličko-senjske županije od 20. travnja 2017. (list 16 i 17 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 18 spisa), prijedlog parcelacije Ureda ovl. inženjera geodezije M. V. od 5. srpnja 2016. (list 19 spisa), ugovor Narodnog odbora Kotara Gospić od 15. listopada 1957. (list 20 spisa), zaključak komisije za raspodjelu općinskih stanova od 24. srpnja 1984. (list 21 spisa), presudu na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-136/2020-7 od 27. kolovoza 2020. (list 24-26 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 27 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 16. studenog 2020. (list 28-31 spisa) i očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću na zahtjev za mirno rješenje spora (list 32 spisa).

 

              3. Rješenjem poslovni broj P-57/2021-5 od 4. svibnja 2021. naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Gospić upis zabilježbe tužbe na kčbr. 1981/2 k.o. G. te je odlučeno da će zabilježba tužbe trajati do pravomoćnog završetka ovog postupka.

 

              4. U odgovoru na tužbu tužena je navela kako je na zakonit način stekla vlasništvo nekretnine oznake kčbr. 1981 k.o. G. kasnije parcelirane na kčbr. 1981/1 i kčbr. 1981/2 što nesporno proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Z-488/2012 od 21. siječnja 2013. Tvrdi da prednik tužiteljice nije dokazao da bi stara oznaka kčbr. 1982 k.o. G. prema identifikaciji bila sada utužena nekretnina oznake kčbr. 1981/2 k.o. G.. Nastavno ističe da ukoliko je pravni prednik tužiteljice stan koristio temeljem stanarskog prava, a ne kao vlasnik, tada mu nedostaje kvaliteta poštenja posjeda tog stana pa isti ne može steći temeljem instituta dosjelosti niti nekretninu na kojoj se stan nalazi. Nadalje, tužena tvrdi da posjed prednika tužiteljice kao i posjed njegovih roditelja nije pošten jer nisu stan koristili kao vlasnici, već temeljem stanarskog prava, slijedom čega mu nedostaje kvaliteta posjeda koju pretpostavlja institut stjecanja vlasništva putem dosjelosti. Imajući u vidu odredbu članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužena smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 18 Zakona jer je pravni prednik tužiteljice imao pravni položaj nositelja stanarskog prava pa već ta činjenica sama po sebi isključuje postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, i njegov otac, a time i prednik tužiteljice znali su da stan ne koriste kao vlasnici, već kao nositelji stanarskog prava pa nedostaje ona kvaliteta posjeda koju pretpostavlja institut stjecanja vlasništva putem dosjelosti. Tužena posebno ističe da je prednik tužiteljice predmetnu nekretninu stekao Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 574/95 od 22. studenog 1995., no predmetnim ugovorom tužitelj je kupio stan, a ne nekretninu koja je predmet ove tužbe. Napominje da je pogrešno stajalište prednika tužiteljice da je predmetna nekretnina oznake kčbr. 1981/2 pripadak njegovog stana. Naime, ista je nastala od kčbr. 1981 k.o. G. za koju je tužena imala valjanu pravnu osnovu za stjecanje upisanog suvlasništva jer su se na istoj nalazili prostori Porezne uprave i Područni ured za katastar. Ističe da novoformirana kčbr. 1981/2 ne predstavlja niti svojim položajem niti oblikom pripadak stana koji je stečen temeljem stanarskog prava niti prednik tužiteljice za to ima valjane dokaze. Naprotiv, tužena smatra da je prednik tužiteljice potpuno svjestan da mu ne pripada pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tužene jer je tuženoj uputio zahtjev za otkup navedenog suvlasničkog dijela te je tužena nadležnom ministarstvu državne imovine pozitivno odgovorila na njegov zahtjev i donijela odluku o prodaji predmetne nekretnine, no prednik tužiteljice očito nezadovoljan kupoprodajnom cijenom nije zaključio ugovor.

 

              5. Uz odgovor na tužbu tužena je dostavila ugovor broj 574/95 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između Javnog komunalnog poduzeća C. t. G. i pravnog prednika tužiteljice J. Ć. 22. studenog 1995. (list 52 -54 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gospić poslovni broj Z-488/2012 od 21. siječnja 2023. (list 55 i 56 spisa), odluku Ministarstva državne imovine o prodaji nekretnine kčbr. 1981/2 k.o. G. od 16. listopada 2019. (list 57 i 58 spisa) i zahtjev J. Ć. za otkup zemljišta od 20. svibnja 2019. (list 59 spisa).

 

              6. U očitovanju na odgovor na tužbu prednik tužiteljice naveo je da razvidno da tužena osporava identitet predmeta spora odnosno osporava da bi stara oznaka kčbr. 1982 k.o. G. sada bila utužena nekretnina kčbr. 1981/2 k.o. G. iako iz zapisnika Komisije Općinskog suda u Gospiću za osnivanje nove zemljišne knjige poslovni broj 2251 od 19. veljače 1993. proizlazi da se kčbr. 1982 k.o. G. treba upisati na dio kčbr. 1981 i dio kčbr. 1983 k.o. G.. Prednik tužiteljice posebno ističe da je promjena identifikacije nekretnine sukladno naprijed navedenom zapisniku uslijedila tek tijekom ili nakon 2012. godine što je razvidno iz Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić od 29. studenog 2019. KLASA: 936-02/19-05/369, URBROJ: 541-18-02/6-19-2 i Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić od 26. listopada 2021. KLASA: 936-02/21-05/431, URBROJ: 541-20-02/6-21-2. Naime, iz navedenih isprava razvidno je da je utužena nekretnina u vrijeme stjecanja od strane prednika tužiteljice i njegovog pravnog prednika bila identificirana kao kčbr.1982 k.o. G. da bi potom postala dijelom katastarskih čestica 1981 i 1983 k.o. G., a onda je temeljem zahtjeva prednika tužiteljice i uz suglasnost tužene dobila sadašnju identifikaciju kčbr. 1981/2 k.o. G.. Prednik tužiteljice ističe da polaže vlasničko pravo i na susjednu kčbr. 1983/2 k.o. G. koja zajedno s utuženom nekretninom predstavlja cjelinu koja je stvarno u vlasništvu prednika tužiteljice već desetljećima, a koja činjenica je vidljiva iz kopije katastarskog plana za zemljišnu knjigu od 31. svibnja 2017. te izvoda iz digitalne ortofoto karte u kojima je prikazano ranije i sadašnje stanje nekretnine. Pritom napominje da će formalno pravo vlasništva u odnosu na kčbr. 1983/2 k.o. G. prednik tužiteljice utvrditi u posebnom postupku te će posljedično urediti i stanje zemljišnih knjiga u tom pogledu. Prednik tužiteljice ističe da svoje pravo na predmetnu nekretninu polaže zbog činjenice da je istu temeljem pravnog posla stekao u vlasništvo te je u pogledu iste pošteni, istiniti i zakoniti posjednik. Naprijed navedenim pravnim poslom nije stekao samo stan kako to tužena pogrešno smatra, nego je stekao i zemljište koje je pripadak tog stana i koje predstavlja jedini put do te kuće (koja je nesporno vlasništvo prednika tužiteljice), a na toj nekretnini se nalazi i pomoćni objekt koji je također njegovo vlasništvo i još od stjecanja te nekretnine prednik tužiteljice jednako kao i njegov pravni prednik, istu drži u samostalnom posjedu i to one kvalitete koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva makar i dosjelošću. Prednik tužiteljice smatra da je pogrešan zaključak tužene da bi polagao pravo na nekretninu na kojoj su prostori Porezne uprave i Područnog ureda za katastar jer je predmetna nekretnina bila dio kčbr. 1982 k.o. G. koja je kasnije postala dijelom katastarskih čestica 1981 i 1983 k.o. G. te niti jednim dijelom nije obuhvaćala područje na kojem su se nalazili prostori Porezne uprave i Područnog ureda za katastar. Konačno, napominje da je raniji suvlasnik predmetne nekretnine bio i Grad koji je u sudskom postupku priznao pravo vlasništva predniku tužiteljice jer činjenica da je vlasnik predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja put do njegove kuće i okućnicu zapravo ne bi smjela niti biti sporna pa je predniku tužiteljice nejasno zbog čega tužena osporava njegovo pravo vlasništva. Tvrdi da je točno da se obratio tuženoj sa zahtjevom za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja mirnim putem, no isključivo kako bi izbjegao troškove vođenja sudskog postupka i kako bi uštedio vrijeme potrebno da svoja prava ostvari u tom postupku. U tom kontekstu naglašava da je tužena prešutjela da se prednik tužiteljice putem punomoćnika obratio tuženoj i dopisom od 5. prosinca 2019. u kojem je prezentirao da je stvarni vlasnik nekretnine i gdje je nedvosmisleno pojasnio da je ponudio određenu kupoprodajnu cijenu za nekretninu upravo iz razloga kako bi izbjegao vođenje sudskog spora koji mu sada predstavlja trošak i gubitak vremena koji je predmetnom ponudom pokušao izbjeći. Zbog toga su pogrešne insinuacije tužene da se slanjem ponude prednik tužiteljice odrekao vlasništva na nekretnini.

 

              7. Uz podnesak od 14. listopada 2022. prednik tužiteljice dostavio je povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Gospić (list 66 -71 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. 1983/1, 1983/2 i 2597/2 k.o. G. (list 72 i 73 spisa), kopiju katastarskog plana za zemljišnu knjigu dipl. ing. geod. M. V. od 31. svibnja 2017. (list 74 spisa), digitalnu ortofoto kartu (list 75 i 76 spisa), zahtjev za otkup zemljišta od 5. prosinca 2019. (list 77-80 spisa) i uvjerenje o prebivalištu za pravnog prednika tužiteljice (list 81 spisa).

              8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te uvid u predmete ovog suda poslovni broj Z-488/2012 i P-136/2020. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. Ž., J. P. i I. J. te očevid na licu mjesta radi identifikacije nekretnine kčbr. 1981/2 k.o. G.. Od Područnog ureda za katastar Gospić zatražena je dostava prijavnog lista temeljem kojeg je formirana kčbr. 1981/2 k.o. G..

 

              9. Rješenjem suda poslovni broj P-57/2021-18 od 30. siječnja 2023. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je pravni prednik tužiteljice J. Ć. umro … te je istim rješenjem određen nastavak postupka budući da je podneskom od 26. siječnja 2023. nasljednica pok. J. Ć. - njegova supruga M. Ć. izjavila da preuzima ovaj parnični postupak.

 

              10. Identifikacijom predmetne nekretnine kčbr. 1981/2 k.o. G. na licu mjesta od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke utvrđeno je da se predmetna nekretnina proteže od jugozapada - Ulice … prema sjeveroistoku paralelno sa žičanom ogradom koja dijeli predmetnu nekretninu od dvorišta zgrade Grada; da se na predmetnoj nekretnini nalazi dio asfaltiranog dvorišta prema kući koja se nalazi na kčbr. 1983/2 i prema garaži odnosno drvarnici koja se nalazi na samom kraju prijepora; da je predmetna nekretnina kčbr. 1981/2 nastala parcelacijskim elaboratom ovlaštenog inženjera M. V. koji je za elaborat ishodio suglasnost Grada i suglasnost Ministarstva državne imovine; da je skicom premjeravanja Područnog ureda za katastar Gospić iz 1993. definirano razgraničenje između posjeda Grada odnosno kčbr. 1981 u odnosu na posjed C. t. G. odnosno kčbr. 1983 i evidentirana postojeća ograda do dvorišta Grada koja i danas postoji, a ujedno je i istočna granica opisanog prijepora; da se na prijeporu neposredno uz drvarnicu nalazi septička jama koju koristi stambeni objekt tužiteljice na kčbr. 1983/2; da je predmetna nekretnina kčbr. 1981/2 bila sastavni dio kčbr. 1982 te je jedan njezin dio pripojen kčbr. 1981, a drugi dio kčbr. 1983 u vlasništvu A. što je vidljivo iz skice iz 1993. godine; da je parcelacijskim elaboratom ovlaštenog inženjera geodezije M. V. od matične kčbr. 1981 nastala predmetna kčbr. 1981/2; da drugi pristup do stambenog objekta na kčbr. 1983/2 i do garaže i drvarnice koje se nalaze na čestici broj 1981/2 ne postoji; da je prijepor ograđen žičanom ogradom do dvorišta zgrade Grada koja se nalazi na kčbr. 1981/1; da je posjed tužiteljice sa zapadne strane ograđen žičanom ogradom koja se nalazi na kčbr. 1983/1; da je objekt na prijeporu odnosno garaža s drvarnicom u službi stambenog objekta na čestici broj 1983/2, a tome u prilog govori i spomenuta septička jama koja se nalazi na prijeporu; da je septička jama izgrađena vjerojatno kada i stambeni objekt na kčbr. 1983/2; da je stambeni objekt već postojao 1993. godine. Na licu mjesta identifikacijom geodetskog vještaka nesporno je utvrđeno da predmetna nekretnina definitivno nije obuhvaćala prostor na kojem su se nalazili Porezna uprava i Područni ured za katastar.

 

              11. Iz iskaza svjedoka M. Ž. proizlazi da se tužiteljica udala 1975. i da su tada u kući uz predmetnu nekretninu već stanovali roditelji njezinog supruga J. i I.; da je stambeni objekt uz predmetnu nekretninu u naravi bio kuglana u koju su kasnije uselili Ć.; da su Ć. na predmetnoj nekretnini držali kokoši i svinje, a na prijeporu su imali vrt i voćke sve do ograde koja je i danas na licu mjesta; da je ograda bila granica do koje su Ć. koristili prijepor prema dvorištu Grada; da Ć. nikada nitko nije smetao u posjedu prijepora; da je cijelo vrijeme bila uvjerena da je prijepor u vlasništvu Ć.; da su Ć. ovdje doselili 1956. ili 1957. godine; da su garažu i drvarnicu na predmetnoj čestici sagradili Ć. koji su koristili cijeli prijepor sve do ulaza na ulicu; da C. t. nikada nije bio u posjedu prijepora.

 

              12. Iz iskaza svjedoka J. P. proizlazi da je susjeda tužiteljice od 1975. godine dok je pok. J. poznavala još iz djetinjstva; da su predmetnu nekretninu zvali ''iza općine'' kada bi išli kod Ć.; da su na prijeporu bili svinjac i kokošinjac od djeda J.2 i bake I. kao i kotao u kojem su kuhali svinjama; da su na prijeporu bile voćke i vrt; da su Ć. živjeli u stambenom objektu kojeg su zvali ''kuća Ć.''; da je na mjestu gdje je asfaltirani put nekada bio putić, a na mjestu gdje je garaža bio je vrt; da su Ć. prema A. uživali i više nego što je sada ograđeno, a prema zgradi Grada uživali su prijepor do ograde koja je i danas na licu mjesta odnosno do ograde su imali vrt; da su uz ogradu bile gusto posađene jabuke, kruške i šljive s time da je neke sadio djed J.2, a neke J.; da su voćke već bile posađene 1965. kad je ona bila đak; da Ć. nikada nitko nije smetao u posjedu stambenog objekta i predmetne nekretnine; da je septička jama izgrađena za potrebe stambenog objekta; da joj nije poznato tko je postavio ogradu, ali zna da je drvarnicu izgradio pok. J.; da su na mjestu drvarnice ranije bili svinjac i kokošinjac kojeg su napravili djed J.2 i baka I.; da je drvarnica izgrađena prije više od dvadeset godina, a garaža poslije drvarnice; da se nitko nije protivio izgradnji drvarnice i garaže; da je pok. J.2 od Općine dobio zgradu i da je stalno nešto dograđivao i popravljao zidove, mijenjao krov i podove; da je J.2 bio općinski službenik; da C. t. nikada nije koristio predmetne nekretnine; da Ć. nikada nisu smetani u posjedu te da bi za to sigurno znali jer su se viđali više puta tjedno; da je predmetna nekretnina u posjedu Ć. i da je sastavni dio njihovog dvorišta.

 

              13. Iz iskaza svjedoka I. J. proizlazi da se 1998. oženio tužiteljičinom kćerkom ., ali je kod Ć. dolazio i ranije odnosno od 1991. godine; da su Ć. tada već živjeli u stambenom objektu; da je i drvarnica tada već bila izgrađena dok su na mjestu garaže bili svinjac i kokošinjac; da se sjeća da su Ć. fizički koristili prijepor do ograde i da su na parceli bila složena njihova drva; da je garaža izgrađena prije desetak godina i da se nitko nije protivio gradnji; da Ć. nikada nisu smetani u posjedu prijepora, a isto tako ni u posjedu stambenog objekta i dvorišta; da su prijepor uživali sve do ceste; da su voćke bile u gornjem dijelu čestice odnosno uz objekt te da su ih sadili pok. J. i njegov otac J.2; da su Ć. koristili prijepor kao svoje vlasništvo i nisu imali razloga smatrati da prijepor nije njihov; da je pok. J. 1981. godine od Državnih nekretnina dobio suglasnost za parcelaciju kako bi se formirala posebna građevna čestica koja će služiti objektu na kbr. 6 u kojem su živjeli Ć.; da je pok. J. nakon dobivanja suglasnosti podnio zahtjev Ministarstvu državne imovine za kupnju dijela sporne čestice i da je tadašnji ministar donio odluku o prodaji za iznos od 60.000,00 kuna, međutim, J. Ć. je odustao od kupoprodaje jer je smatrao da kupuje nekretninu koja je zapravo već njegova; da je Grad priznao pok. J. Ć. vlasništvo predmetne nekretnine na suvlasničkom dijelu Grada u drugom parničnom postupku.

 

              14. Tužiteljica M. Ć. u svom je iskazu navela da se za svog supruga J. Ć. udala 1975. te da su u kući tada osim J. stanovali i njegovi roditelji J.2 i I.; da su J.2 i I. u toj kući živjeli još od 1953. godine; da se prijepor uživao sve do ceste odnosno do Grada s jedne strane i do C. t. s druge strane; da je ogradu na desnoj strani prijepora gledajući s Ulice … postavila Općina prije nego se doselila u kuću supruga; da ih nikada nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine; da je njezin svekar J.2 radio u Kotaru Gospić od kojeg je i dobio stan; da su svekar i svekrva tada počeli koristiti i predmetnu nekretninu; da je prilazni put do kuće asfaltiran istodobno kad i ulica s koje se dolazi na prijepor; da su upravo oni zatražili postavljanje rasvjete na prijeporu.

 

              15. Ugovorom broj 574/95 od 22. studenog 1995. godine Javno komunalno poduzeće C. t. G. prodalo je predniku tužiteljice J. Ć. stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u G. u … na kčbr. 1982 k.o. G..

 

              16. Uvidom u izvadak iz Knjige položenih ugovora za poduložak broj 363 k.o. G. utvrđeno je da je prednik tužiteljice J. Ć. upisan kao vlasnik predmetnog stana u prizemlju zgrade u G. u … izgrađene na kčbr. 1982 k.o. G..

 

              17. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić od 29. studenog 2019. godine KLASA: 936-02/19-05/369, URBROJ: 541-18-02/6-19-2 i Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić od 26. listopada 2021. godine KLASA: 936-02/21-05/431, URBROJ: 541-20-02/6-21-2 proizlazi da je predmetna nekretnina kčbr. 1981/2 u vrijeme stjecanja od strane prednika tužiteljice i njegovog pravnog prednika bila identificirana kao kčbr. 1982 k.o. G. da bi potom temeljem zapisnika Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige od 19. veljače 1993. godine bilo odlučeno da se kčbr. 1982 k.o. G. (u naravi kuća sa 208 m² i dvorište sa 3150 m²) treba upisati na dio kčbr. 1981 (u naravi dvorište sa 1327 m²) i na dio kčbr. 1983 (u naravi kuća sa 208 m² i dvorište sa 1823 m²), dakle, postala je dijelom katastarskih čestica 1981 i 1983 k.o. G.. Potom je temeljem zahtjeva prednika tužiteljice izvršeno provođenje akata prostornog uređenja za dio kčbr. 1981 i dio kčbr. 1983 k.o. G.  prema rješenju o utvrđivanju građevne čestice od 20. travnja 2017. te evidentiranje građevine temeljem rješenja o izvedenom stanju od 15. veljače 2016. Tako je prijavnim listom Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. M. V. od 30. svibnja 2017. godine kčbr. 1981 cijepana na dvije katastarske čestice 1981/1 dvorište površine 5265 m² i zgrada površine 616 m² te 1981/2 dvorište površine 378 m² (a kčbr. 1983 na novoformirane kčbr. 1983/1 u 1983/2). Iz priložene Povijesti promjena na katastarskim česticama od 29. studenog 2019. nesporno proizlazi da je prijavitelj J. Ć. prijavio 7. studenog 2018. promjenu na zemljištu nastalu temeljem parcelacijskog elaborata na kčbr. 1981 i 1982 k.o. G. uz suglasnost nositelja prava na predmetnim katastarskim česticama.

 

              18. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan dok je alternativni tužbeni zahtjev osnovan te je nesporno da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kčbr. 1981/2 k.o. G..

 

              19. Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

              20. Budući da je u postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu predmetne nekretnine kčbr. 1981/2 k.o. G. od 1957. godine na sporni pravni odnos do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakonika - dalje: OGZ. Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960. skraćen na 20 godina.

 

              21. Prema odredbi članka 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva se nije moglo steći dosjelošću kao ni prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) odredba članka 29 ZOVO stavljena je izvan snage.

 

              22. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom članka 159. stavka 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanog u st. 2. i 3. istoga članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20 odnosno 40 godina. Istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

              23. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim odlukama broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. presudio je da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. godine ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba pa je ista ukinuta.

 

              24. Međutim, okolnost što je izvorna odredba članka 388 stavka 4 ZVDSP ukinuta, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužiteljica odnosno njezini pravni prednici stekli na predmetnoj nekretnini oslonivši se na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto odlukom Ustavnog suda kao neustavno.

             

              25. Nesporno je da tužiteljica i njezini prednici imaju kakvoću posjeda iz Paragrafa 309 OGZ jer iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su dugogodišnji nesmetani posjednici predmetne nekretnine. Tijekom postupka tužena nije dokazala da bi itko drugi osim tužiteljice i njezinih pravnih prednika posjedovao i koristio predmetnu nekretninu.

 

              26. Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da je tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika ex lege postala vlasnica utužene nekretnine i to temeljem izvorne verzije odredbe članka 388 stavka 4 ZVDSP.

 

              27. Budući da je u postupku nesporno utvrđeno da su prednici tužiteljice – J.2 i I. Ć. u posjedu predmetne nekretnina najkasnije od 1957. godine jer to nesporno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka čiji su iskazi međusobno podudaraju, a osim toga u skladu su s materijalnom dokumentacijom u spisu, to je očito da je tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine uračunavanjem rokova za dosjelost i posjedovanje nekretnina svojih prednika. U postupku je nesporno utvrđeno je da niti treće osobe pa tako ni tužena Republika Hrvatska, ukidanjem izvorne odredbe članka 388 stavka 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nisu stekle niti potraživale bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini.

 

              28. Naime, tužiteljica je tijekom postupka dokazala da je u neprekidnom posjedu sporne nekretnine osobno i putem svojih prednika više od 65 godina, dakle još od 1957. kada je njen svekar J.2 dobio kuću od Kotara Gospić te istodobno počeo posjedovati i predmetnu nekretninu te je od tada zajedno sa svojom obitelji u neprekidnom i nesmetanom posjedu tih nekretnina.  

 

              29. Po ocjeni suda, posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika nesporno je pošten jer niti tužiteljica niti njezini prednici s obzirom na okolnosti nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo samostalno posjedovati utuženu nekretninu odnosno da im ne pripada pravo na posjed te nekretnine. Tijekom postupka ničim nije dokazano da bi posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika bio stečen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi uvjerljivi i međusobno podudarni kao što su podudarni i s iskazom tužiteljice koja je tijekom postupka iskazala kako su ona i njeni prednici uvijek smatrali spornu nekretninu svojom jer su je posjedovali najkasnije od 1957. godine istodobno kada su uselili u kuću u kojoj tužiteljica i danas živi te da nije bilo razloga sumnjati u suprotno.

 

              30. Nadalje, nitko nije osporavao kako tužiteljičinim prednicima tako niti tužiteljici posjed predmetne nekretnine.

 

              31. Isto tako, valja istaći da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je predmetna nekretnina kčbr. 1981/2 nastala parcelacijskim elaboratom ovlaštenog inženjera M. V. koji je za elaborat ishodio suglasnost Grada i suglasnost Ministarstva državne imovine te da je skicom premjeravanja Područnog ureda za katastar Gospić iz 1993. godine definirano razgraničenje između Grada - kčbr. 1981 u odnosu na C. t. G. - kčbr. 1983 i evidentirana postojeća ograda do dvorišta Grada koja i danas postoji, a ujedno je i istočna granica opisanog prijepora; da je prijepor ograđen žičanom ogradom do dvorišta zgrade Grada koja se nalazi na kčbr. 1981/1, a sa zapadne strane žičanom ogradom koja je na kčbr. 1983/1 te da je objekt na prijeporu odnosno garaža s drvarnicom u službi stambenog objekta na čestici broj 1983/2.

 

         32. S obzirom na sve navedeno sud je ocijenio da nije osnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 22. studenog 1995. sklopljenog između pravnog prednika tužiteljice J. Ć. i Javnog komunalnog poduzeća C. t. G. stekla valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva 1. suvlasničkog dijela: 1797/2500 predmetne nekretnine ovo iz razloga što je temeljem predmetnog ugovora Javno komunalno poduzeće C. t. G. prodalo predniku tužiteljice J. Ć. stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ali ne i prijepor kčbr. 1981/2 k.o. G.. Međutim, nesporno je da je tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika istodobno sa stjecanjem stanarskog prava na stanu stupila u posjed predmetne nekretnine pa je istu stekla temeljem dosjelosti jer je u poštenom i nesmetanom posjedu od 1957. godine, dakle više od 65 godina.

 

              33. Obzirom na navedeno sud je u cijelosti usvojio alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice i presudio kao u izreci.

 

              34. Budući da je tužiteljica uspjela u parnici, tužena je dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155 ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao zatraženi trošak zastupanja putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika i to za sastav tužbe od 11. ožujka 2021. godine 100 bodova u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna¹ (Tbr. 7 t. 1 Tarife), za sastav podneska od 14. listopada 2022. godine 100 bodova u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna¹ (Tbr. 8 t. 1 Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 27. listopada 2022. godine 50 bodova u iznosu od 99,54 € / 750,00 kuna¹ (Tbr. 9 t. 2. Tarife), za sastav podneska od 26. siječnja 2023. godine 100 bodova u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna¹ (Tbr. 8 t. 1 Tarife), za zastupanje na ročištu održanom na licu mjesta 17. veljače 2023. godine 100 bodova u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna¹ (Tbr. 9 t. 1. i 7. Tarife) i za zastupanje na ročištu održanom 22. rujna 2023. godine 100 bodova u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna¹ (Tbr. 9 t. 1. Tarife) te trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 381,29 € / 2.872,80 kuna¹, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 € / 400,00 kuna¹ i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 € / 400,00 kuna¹, dakle sveukupno u iznosu od 1.582,41 € / 11.922,80 kuna¹. Ostali zatraženi troškovi nisu priznati tužiteljici jer nisu bili neophodni za vođenje ove parnice.

 

              35. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Gospiću, 31. listopada 2023.

 

Sudac:

                                                                                                                                        

                                                                                                                              Mirjana Kosanović, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u  roku od 15 dana od dana ročišta za  objavu  presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog  prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna:

1. J. T., odvjetnik u Z., …
2. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću