1              Poslovni broj: I Kž-Us-98/2023-5

Poslovni broj: I Kž-Us-98/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Sanje Katušić – Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-23/2023. (K-Us-17/2018) od 10. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog N. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, Županijski sud u Rijeci je na temelju članka 557. a stavak 1. točke c i d i stavka 2. u vezi članka 557. e stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi određenu rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-91/2019., K-Us-22/2018. od 18. srpnja 2019. na način da:

1.1. Županijski sud u Rijeci OIB: …., Rijeka, Žrtava fašizma 7, neće ispuniti dio obveze optuženom N. Đ. iz M., S. … V., na ime povrata uplaćene jamčevine i to u iznosu od 3.700,00 (tritisućesedamstokuna) kuna od ukupnog iznosa jamstva u visini od 80.000,00 (osamdesettisućakuna) kuna nastalu na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17. od 26. rujna 2017.

1.2. Zabranjuje se optuženom N. Đ. da od Županijskog suda u Rijeci, OIB: …, Rijeka, Žrtava fašizma 7 primi dio ispunjenja obveze u iznosu od 3.700,00 (tritisućesedamstokuna) kuna, nastalu na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17. od 26. rujna 2017., na ime povrata jamstva te da u tom dijelu istom dalje raspolaže.

1.3. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Rijeci da od iznosa jamstva u visini 80.000,00 (osamdesettisuća) kuna uplaćenog na ime optuženog N. Đ. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15. iznos od 3.700,00 (tritisućesedamstokuna) kuna s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci broj IBAN HR … prenese u korist državnog proračuna na broj IBAN HR… uz model 64 i poziv na broj: …, na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja Ministarstvo državne imovine.

II Ova privremena mjera, sukladno članku 557. e stavak 2. ZKP/08. može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

III Ova privremena mjera donosi se u korist Republike Hrvatske.

2. Žalbu protiv ovog rješenja podnio je optuženi N. Đ. po branitelju, odvjetniku G. M., bez isticanja posebnog žalbenog razloga s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja optuženik upire na pravomoćno rješenje o povratu jamstva broj Kov-Us-11/2016., Kv I Us 22/2017., od 26. rujna 2017. za koje smatra da je u koliziji s pobijanim rješenjem kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva. Navodi kako je iz uplatnice razvidno da je optuženikov otac uplatio jamčevinu za optuženika, a vezano uz taj navod, u spisu su dostavljeni podaci za zakonitu zaradu optuženikovog oca te je to trebalo uzeti u obzir kod donošenja odluke o određivanju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, što prvostupanjski sud nije učinio. Slijedom toga u žalbi je istaknuo da je na sjednicu vijeća sukladno članku 558. stavku 1. ZKP/08. trebalo pozvati optuženikovog oca i dati mu mogućnost dokazivanja zakonitosti pribavljenog novca za jamstvo, te dostavljanje dokumentacije koja se odnosi na njegovo zaposlenje, primanja i kredite, čime je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske, u prilog čega se poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-120/11-4.

6. U odnosu na opetovane žalbene navode optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ponavlja kako su jamstvo i privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi dva zasebna postupovnopravna instituta, s različitim svrhama te da neovisno o postojanju pravomoćnog rješenja ukidanja jamstva i povratu jamčevine nema zapreke da se na tome odredi i produlji privremena mjera zabrane raspolaganja tražbinom optuženika, a koje potraživanje je proizašlo upravo iz rješenja kojim se jamstvo ukida i nalaže povrat uplaćenog iznosa jamčevine. Time nije nastala kolizija između pobijanog rješenja i rješenja kojim je zabranjen povrat jamstva kako se to u žalbi ponovno navodi. S tim u vezi, žalitelju se skreće pažnja na odluke ovoga suda, broj I Kž-Us-21/2022 od 10. ožujka 2021., I Kž-Us-42/2021 od 26. kolovoza 2021., I Kž-Us-12/2022 od 16.veljače 2022., I Kž-Us-89/2022 od 13. rujna 2022., I Kž-Us-32/2023  od 22. ožujka 2023., I Kž-Us-37/2023 od 4. travnja 2023., kao i ranije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu, a vezano uz iste žalbene navode.

7. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ponovno navodi da je jamstvo uplatio njegov otac, a ne on osobno, jer isto ne proizlazi iz rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15. od 17. prosinca 2015. gdje je određena visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor te da to jamstvo daje optuženik. Ujedno iz potvrde o provedenoj uplati u predmetu broj Kir-Us 1/16. (list 13 spisa), a u koji je izvršen uvid, proizlazi da je kao uplatitelj jamčevine naznačen upravo optuženi N. Đ., a rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. pod brojem Kov-Us-11/2016. (Kv I-Us-22/17.). kojim je jamstvo ukinuto, određeno je da će se povrat jamčevine izvršiti upravo optuženom N. Đ., a ne njegovom ocu,  protiv kojeg rješenja se optuženik nije žalio. Kasnije raspolaganje optuženog N. Đ. da se jamstvo, odnosno preostala sredstva uplate na račun njegovog oca je njegovo osobno raspolaganje s njegovim vlasništvom. U odnosu na istaknute navode u žalbi da je oca otac optuženika trebalo pozvati na sjednicu vijeća radi dokazivanja zakonitosti pribavljenog novca za jamčevinu, kao i dostavljanja ovjerenog prijevoda dokumentacije o zaposlenju, primanjima i kreditu, optuženika se podsjeća kako mu je još Vrhovni sud Republike Hrvatske dao uputu da može dostaviti dokumentaciju u spis vezano za te navode, što nije učinio od 2018., dok je za istaknuti da je optuženikov otac kredit podigao u veljači 2016., a jamčevina je uplaćena mjesec dana ranije.

8. Stoga nije osnovano niti pozivanje optuženika u odnosu na izneseno na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-120/11-4, jer se ne radi o istom činjeničnom stanju s obzirom da optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja da je baš on uplatio iznos položen na ime jamstva, a praksa na koju se poziva optuženik je primjenjiva u slučaju nemogućnosti utvrđenja vlasništva.

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. listopada 2023.,