Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-149/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženika FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Špoljarić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-150/2020-33 od 9. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba i dopuna žalbe tuženika FM i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-150/2020-33 od 9. listopada 2025. u stavku I. izreke za iznos od 2.401,53 eura pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 1.225,52 eura od 01. veljače 2019., do isplate,
- 282,61 eura od 01. lipnja 2019., do isplate,
- 79,90 eura od 1. siječnja 2020., do isplate,
- 813,50 eura od 01. siječnja 2020., do isplate,
te u stavku II. izreke.
II. Preinačava se navedena presuda u stavku I. izreke za iznos od 14,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 2020. do isplate i za navedeno sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice RM za isplatu iznosa od 14,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 2020. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tuženika FM za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku FM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici isplati iznos:
- od 1.225,52 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.veljače 2019.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 189,88 €, kao neosnovan.
- od 282,61 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.lipnja 2019.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 370,75 €, kao neosnovan.
- od 94,25 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.siječnja 2020.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, dok se odbija tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 87,17 €, kao neosnovan.
- od 813,50 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 01.siječnja 2020.g. po stopi od 6,82% pa do isplate odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena. I
I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 878,39 €, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe izjavljuje tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a dopuna žalbe je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu na ime dijela plaćenih režijskih troškova za nekretninu u suvlasništvu stranaka na jednake dijelove te naknadu polovice nužnih investicijskih radova izvedenih od strane tužiteljice bez suglasnosti tuženika te pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda sadrži jasne, međusobno neproturječne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, na temelju kojih se može ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.
8. Tako je utvrdio:
- da su stranke suvlasnici nekretnine na adresi [adresa] u [adresa],
- da je tuženik do srpnja 2019. koristio i boravio u kući, a nakon toga tužiteljica u cijelosti koristi nekretninu,
- da se potraživanje tužiteljice odnosi na dospjele režijske troškove za komunalne usluge, komunalnu naknadu, vodoopskrbu, vodni doprinos, telefon, struju, HRT pristojbu, inetrnet i veze, plin, i to za 2018. godinu i siječanj 2019. te za veljaču do svibnja 2019. godine, a za studeni i prosinac 2019. godine samo za komunalne usluge, telefon i paušal struje, za porez na promet nekretnine u cijelosti i za mobilnu uslugu VIP u cijelosti, kao i za investicijske radove koje je tužiteljica naručila i platila 2019. godine u ½ dijela,
- da tuženik nije dokazao da je za period 2018. i 2019. do svibnja sudjelovao u režijskim troškovima niti da je tužiteljica te račune plaćala zajedničkim novcem,
- da je tužiteljica tijekom 2019. godine naručila i platila radove na zajedničkoj kući i to montaža ulaznih vrata, rešetke, izrada ključeva, zamjena dotrajalih šarnira na vratima, bojanje škura 18 prozorskih otvora i vrata, a koje je prvostupanjski sud ocijenio nužnima i prijeko potrebnima,
- da tuženik nije osporio da je tužiteljica podmirila poreze na promet nekretnine koji tereti isključivo njega.
9. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 2.415,88 eura na ime polovice troškova komunalnih usluga, komunalne naknade, utroška vode i struje, vodnog doprinosa, fiksnu mrežu telefona i HRT pristojbu, a sve prema izvodu prometa po računu tužiteljice, dok nije prihvatio zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati troškove internet usluge i troškove veze koje tuženik ne koristi, te troškove plina koji je dobavljao tuženik, kao i trošak mobilne VIP usluge.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je utvrđeno da su stranke suvlasnici sporne nekretnine, da je tuženik do srpnja 2019. koristio kuću, a nakon toga tužiteljica u cijelosti koristi nekretninu. Sud je utvrdio visinu dospjelih režijskih troškova prema izvodu prometa po računu, priznajući tužiteljici samo one troškove koje je tužiteljica nesporno podmirila za razdoblje dok je i tuženik boravio u nekretnini.
11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvdio da je tužiteljica bez prethodne suglasnosti tuženika izvela nužne radove za očuvanje kuće i to montažu rešetke i vrata, zamjenu dotrajalih šarnira, bojanje vanjske stolarije. Navedeni radovi ocijenjeni su nužnima za sprječavanje propadanja imovine, što potvrđuju fotografije i iskazi svjedoka VM i JM koji su potvrdili vrstu i obujam radova, a tuženik je priznao da vanjska stolarija nije dugo bojana, a prizano je i dio vrijednosti u iznosu od 300,00 eura i troškove na vanjskoj stolariji u iznosu od 10.000,00 kn. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio da su radovi bili prijeko potrebni za održavanje i sprječavanje štete jer stolarija nije bila obojana dugo vremena, a cijenio je i da nije bilo za očekivati da će tužiteljica tražiti odobrenje tuženika obzirom da već duže vrijeme komuniciraju isključivo preko sudskih postupaka, te da tuženik treba snositi polovicu troškova investicijskih radova, jer bi neizvršenje tih radova dovelo do štete na suvlasničkoj stvari.
12. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 38. i 39. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) i čl. 1119., čl. 1121. i čl. 1124. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) obvezao tuženika naknaditi tužiteljici polovicu opravdanih troškova.
13. Pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku platiti tužiteljici trošak plaćenog poreza na nekretninu, no ne u iznosu od 94,25 eura, ako je to navedeno u stavku I. alineja tri izreke presude, već u iznosu od 79,90 eura. Naime, osnovano tuženik u žalbi ukazuje na nepravilan obračun pojedinih troškova. Tužiteljica je prvotno u tužbi zatražila isplatu iznosa od 1.366,98 kn, a koji iznos je uključivao troškove komunalne usluge, telefona i paušala struje za studeni i prosinac 2019. u ukupnom iznosu od 484,98 kn, trošak mobilne VIP usluge u iznosu od 180,00 kn i porez na nekretninu u iznosu od 602,00 kn, odnosno ukupno 1.266,98 kn (a ne kako je zbrojeno u tužbi 1.366,98 kn/181,42 eura). Prvostupanjski sud je zanemario da je navedeni iznos tužiteljica korigirala na ročištu održanom 22. listopada 2024. (str. 118 spisa) zahtijevajući isplatu iznosa od 168,15 eura. Kako je prvostupanjski sud tužiteljici pravilno priznao plaćeni porez na promet nekretnine u iznosu od 602,00 kn/79,90 eura, to je pravilnim obračunom valjalo odbiti zahtjev za daljnji iznos od 14,35 eura, zbog čega je odlučeno kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.
14. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije dužan platiti režijske troškove za studeni i prosinac 2019., jer tada više nije živio u kući, za navesti je da ti troškovi u iznosu od 484,98 kn/64,37 eura nisu niti dosuđeni i da je prvostupanjski sud pravilno razgraničio razdoblje korištenja nekretnine.
15. U odnosu na žalbeni navod kojim se osporava pravilna primjena materijalnog prava pozivanjem na odredbu čl. 1127. ZOO, valja istaknuti da se navedena norma primjenjuje samo kada netko obavlja tuđi posao protiv izričite zabrane gospodara posla ili u okolnostima u kojima je zabrana bila poznata ili je morala biti poznata. U ovom slučaju iz spisa i žalbenih navoda ne proizlazi da je tuženik izričito zabranio izvođenje predmetnih radova ili da su radovi izvedeni protiv njegove jasne volje – navedeno je samo da ga tužiteljica suglasnost nije tražila. Nepostojanje suglasnosti samo po sebi ne znači zabranu u smislu čl. 1127. ZOO. S obzirom da se radi o nekretnini u suvlasništvu stranaka, izvođenjem nužnih radova tužiteljica nije obavljala isključivo tuđi posao, već posao koji je u interesu oboje suvlasnika, pa su time ostvarene i pretpostavke iz odredbi čl. 1121. i 1124. ZOO. Prvostupanjski sud je, stoga, polazeći od činjenica utvrđenih temeljem iskaza svjedoka, a i navoda samog tuženika, pravilno ocijenio da su sporni radovi predstavljali nužne radove za očuvanje nekretnine, te je stoga pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 39. st. 2. ZVDSP u vezi s čl. 1121. i 1124. st. 1. ZOO.
16. Ostali žalbeni navodi, a posebno navodi iz dopune žalbe vezani uz iznajmljivanje nekretnine i zadržavanje ostvarene najamnine nisu od odlučnog značenja za rješavanje ovog predmeta te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
17. Žalbom se pobija i odluka o troškovima postupka bez iznošenja žalbenih razloga, već tuženik odluku o troškovima postupka osporava u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženika ukazuje neosnovanom u tom dijelu. Potrebno je navesti da iako se neznatno promijenio uspjeh stranaka u sporu, to ne utječe na odluku o troškovima postupka jer je konačan uspjeh tuženika manji od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom.
18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u stavku I. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske presude.
19. Kako je tuženik žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 3. ZPP).
U Velikoj Gorici 3. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
