REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-996/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FGR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskoj zastupnici, majci IGR, a oboje zastupani po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2025., poslovni broj: Pn-378/2018-105, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika ..., [adresa] se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja FGR djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2025., poslovni broj: Pn-378/2018-105:

- potvrđuje u pobijanom dijelu - točke I i II izreke,

- preinačuje rješenje o troškovima postupka u pobijanom dijelu - točka III izreke i rješava;

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.485,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 37,50 EUR u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe povećavanjem tužbenog zahtjeva na raspravnom ročištu 6. svibnja 2025. (točka I izreke); tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7.680,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 1.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače 2018. (točka III izreke); tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.193 35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj izreci presuda (točka IV izreke); tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška (točka V izreke)

2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj pobija presudu u točki IV izreke - rješenje o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se rješenje o troškovima postupka preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik pobija presudu u točkama I, II i IV izreke zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

O žalbi tuženika

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, odnosno sadržaju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, i samih tih nalaza i mišljenja, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano ukazuje žalbom.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 190. stavak 1. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na ročištu 6. svibnja 2025. na iznos od 8.800,00 EUR sa iznosa od 996,42 EUR, kako je prvotno zatraženo tužbom.

11. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog medicinskog vještačenja.

12. Prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe ocjenjujući da je tužitelj tek nakon vještačenja saznao za činjenice koje opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu prije zaključenja prethodnog postupka.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe povećavanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka. Medicinsko vještačenje provedeno je nakon zaključenja prethodnog postupka, a nalaz i mišljenje medicinskog vještaka je nova činjenica na temelju koje je nakon okončanja prethodnog postupka dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev (članak 190. i članak 191. ZPP-a), jer takav nalaz, s obzirom na svoju prirodu i okolnosti koje se na temelju takvog nalaza utvrđuju, predstavlja novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje je dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev.

14. Stoga, u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 191. stavak 1. i 2. ZPP-a, kako se neosnovano iznosi u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 8.800,00 EUR, a koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 19. listopada 2017., kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka], a nezgodu je skrivio vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj u vrijeme nezgode bio star dvije godine i sjedio je u dječjoj sjedalici postavljenoj na stražnjem sjedalu osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka],

- da se nezgoda dogodila na način da je vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], zbog ne držanja potrebnog razmaka prednjim dijelom svog vozila naletio na vozilo u kojem se nalazio tužitelj,

- da tužitelj nije bio na ispravan način vezan u sjedalici, zbog čega je u trenutku nezgode poletio prema naprijed i udario licem o prepreku (prednje sjedalo),

- da je tužitelj pretrpio strah koji je izazvao postraumatsku reakciju,

- da je zbog toga imao smanjenje životne aktivnosti od 7% u trajanju od 6 - 7 mjeseci nakon nezgode, da je trpio strah jakog intenziteta 30 dana, srednjeg intenziteta 5 mjeseci i trebala mu je tuđa pomoć njega mjesec dana po 10 sati dnevno i 5 mjeseci po 4 sata dnevno, odnosno 900 sati,

- da bi tužitelj trpio strah i da je bio ispravno vezan u sjedalici, ali opseg straha bi bio manji, jer bi izostao doživljaj traume (leta i udarac u prepreku).

17. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da postoji doprinos tužitelja nezgodi zbog toga što nije bio pravilno vezan u sjedalici od 20%, kao i da, obzirom na trajanje i intenzitet straha koji je pretrpio, trajanje i postotak smanjenja životnih aktivnosti zbog pretrpljenog straha, te neugodnosti kojima je bio podvrgnut tijekom liječenja, tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.000,00 EUR umanjena za doprinos tužitelja od 20%, odnosno iznos od 4.800,00 EUR, a za tuđu pomoć i njegu, utvrđujući kao primjerenu cijenu sata tuđe pomoći i njege od 4,00 EUR, naknada u iznosu od 3.600,00 EUR smanjena za 20%, odnosno iznos 2.880,00 EUR, ukupno iznos od 7.680,00 EUR.

17.1. Također je ocijenio neosnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer se štetni događaj dogodio 24. listopada 2017., a tužba je podnesena 7. veljače 2018., dakle, unutar zastarnog roka od 3 godine od nastanka štete iz članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

18. Tuženik iznosi u žalbi da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja, obzirom da su nalazi liječnika vještaka dr. Kocijan - Hercigonja i dr. Zorić proturječni medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu tužitelja, ističe da je visina pravične novčane naknade zbog pretrpljenog straha previsoko utvrđena, te smatra primjerenim iznos od 2.050,60 EUR, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio doprinos tužitelja šteti od 20%, umjesto ispravno od 50%, jer da je bio vezan, ne bi zadobio ozljedu lica i izostao bi doživljaj traume, da je za tuđu pomoć i njegu trebalo dosuditi iznos od 1.800,00 EUR (3.600 do 50%), ističe prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva, te osporava tijek zakonske zatezne kamate za tuđu pomoć i njegu.

19. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaze vještaka dr. Dubravke Kocijan – Hercigonja i dr. Jadranke Zorić, kao stručne, objektivne i usklađene sa izviđenim okolnostima, te pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenje još jednog medicinskog vještačenja. Naime, nakon provedenog vještačenja po vještaku dr. Dubravki Kocijan – Hercigonja, na prijedlog tuženika, koji nije bio zadovoljan nalazom, provedeno je još jedno vještačenje po liječniku vještaku dr. Jadranki Zorić. Vještaci su uskladili svoje nalaze i mišljenja i usmeno su ih obrazložili, te odgovorili na sva pitanja i primjedbe tuženika, pa se neosnovano iznosi u žalbi da je trebalo provesti još jedno vještačenje i da je zbog neprovođenja tog dokaza činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

20. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti 6.000,00 EUR, a obzirom na dob tužitelja, jakost i trajanje straha koji je pretrpio, postotak i trajanje pojačanih napora koje je morao ulagati u svakodnevnom životu i radu, trajanje liječenja, te sve neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja.

21. Također, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio doprinos tužitelja nastanku štete koju je pretrpio od 20%, zbog toga što u vrijeme nezgode nije bio ispravno vezan u sjedalici, obzirom da je vještačenjem utvrđeno da bi u situaciji i da je tužitelj bio ispravno vezan u pravilno učvršćenoj sjedalici bili prisutni svi parametri straha, s izuzetkom leta prema naprijed i udarca licem u prepreku, dakle da je tužitelj, unatoč tome što nije bio ispravno vezan, trpio strah, ali je opseg straha bio manji jer je izostao doživljaj traume (let i udarac licem u prepreku).

22. Cijenu sata tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je, primjenom članka 223. ZPP-a, utvrdio u iznosu od 4,00 EUR što se posebno žalbom ne osporava, a koju i ovaj sud ocjenjuje primjerenom, pa je po odbitku doprinosa tužitelja od 20%, prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju kao primjerenu naknadu za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.880,00 EUR.

23. Neosnovani su žalbeni navodi da tužitelju ne pripada naknada za tuđu pomoć i njegu, jer se radi o djetetu starom svega dvije godine, kojem je zbog te dobi svakodnevno potrebna briga roditelja, obzirom da se ovdje radi o povećanoj njezi i pomoći upravo zbog posljedica zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi.

24. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno dosudio zakonsku zateznu kamatu za tuđu pomoć i njegu od podnošenja tužbe, a kako je zatražio sam tužitelj, pravilnom primjenom članka 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 35/05, 41,08 63/08, 134/09, 94,13 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23), sukladno kojoj zakonskoj odredbi tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

25. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna odmah nakon nezgode i pružali su mu je roditelji, a u pogledu tog vida štete, tužitelj se 9. studenog 2017. obratio tuženiku, pa mu pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe pripada kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u ovom slučaju od dana podnošenja tužbe, kako je sam zatražio.

26. Neosnovani su i žalbeni navodi da je povećani tužbeni zahtjev u zastari i da na isti kamate ne mogu teći prije povećanja.

27. U ovom slučaju tužitelj je prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, a tijekom postupka je temeljem iste činjenične osnove tužbu preinačio povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, pa je u navedenoj pravnoj situaciji podnošenjem tužbe i u pogledu razlike za koju je zahtjev povećan - preinačen došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO, te i na povećani zahtjev kamata teče od podnošenja tužbe, kako je pravilno odredio prvostupanjski sud.

28. Zbog navedenog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (točka I i II izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud, odlučujući o troškovima postupka, pogrešno priznao tužitelju za sve poduzete parnične radnje vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn/2,00 EUR, jer je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je propisana navedena vrijednost boda stupila na snagu 1. studenog 2022., pa je za radnje poduzete prije toga trebalo parnični trošak obračunati prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn/1,32 EUR.

29.1. Člankom 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23), je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

29.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno za sve priznate poduzete radnje priznao tužitelju vrijednost boda u iznosu od 1,99 EUR (15,00 kn), pa je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

30. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu prvostupanjski sud pogrešno nije priznao trošak sastava obrazloženih podnesaka od 13. veljače 2019., 17. srpnja 2020. i 5. svibnja 2022., prema Tbr. 8. Tarife.

30.1. Prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak sastava četiri obrazložena podneska, sukladno Tbr. 8. Tarife, a obzirom na sadržaj podnesaka na koje tužitelj ukazuje žalbom (očitovanje na dopis vještaka, usklađivanje tužbenog zahtjeva…), ne radi se o obrazloženim podnescima za koji bi mu pripadala nagrada prema Tbr. 8. Tarife.

31. Prvostupanjski sud je priznao tužitelju trošak pristojbe, kako je zatražio troškovnikom, pa se neosnovano iznosi u žalbi da mu taj trošak nije u cijelosti priznat.

32. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu je trebalo priznati trošak medicinskog vještačenja u cijelosti.

32.1. Naime, tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je provedeno medicinsko vještačenje, pa tužitelj ima pravo na dosudu troška medicinskog vještačenja u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

32.2. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je tužitelj na ročištu 6. lipnja 2025., na kojem je zaključena glavna rasprava, zatražio trošak vještačenja u iznosu od 625,92 EUR i 200,00 EUR, koji trošak mu je prvostupanjski sud u cijelosti priznao, te da je pored toga zatražio i trošak vještačenja sa troškovnika predanog na ročištu 20. listopada 2023. u iznosu od 292,00 EUR, pa mu je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati i taj trošak u cijelosti, odnosno parnični trošak u iznosu od 4.485,35 EUR.

33. Stoga je žalba tuženika u dijelu odluke o troškovima postupka neosnovana, a žalba tužitelja djelomično osnovana, te je rješenje o troškovima postupka (točka III izreke), preinačeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

34. Tužitelj je uspio sa žalbom, pa mu prema vrijednosti predmeta spora žalbe (865,63 EUR), i uspjehu žalbe (292,00 EUR) pripada trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe prema Tbr. 10. točka 4. Tarife 75,00 EUR, PDV 18,75 EUR i trošak pristojbe na žalbu 19,91 EUR, ukupno 113,66 EUR, umanjeno za uspjeh od 33%, odnosno trošak u iznosu od 37,50 EUR, koji mu je dužan naknaditi tuženik.

35. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

36. U nepobijanom dijelu (točka V izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

37. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Zlatko Pirc