Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

21000 Split

Poslovni broj: P-3177/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja LUE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Sikirici, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split, OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.301,38 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, obračunatoj za razdoblje od 10. 11. 2008.g. do 31. 07. 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, od 01. 08. 2015.g. do 31. 12. 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023.g. pa do isplate sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, specificirano kako slijedi:

- na iznos od 0,33 EUR od 10. 11. 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 9,14 EUR od 12. 01. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,25 EUR od 10. 02. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,90 EUR od 10. 03. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,36 EUR od 10. 04. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,36 EUR od 11. 05. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 10. 06. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 10. 07. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,24 EUR od 10. 08. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,00 EUR od 10. 09. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,89 EUR od 12. 10. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,46 EUR od 10. 11. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR od 10. 12. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 11,33 EUR od 11. 01. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,25 EUR od 10. 02. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,42 EUR od 10. 03. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,54 EUR od 12. 04. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,30 EUR od 10. 05. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,22 EUR od 10. 06. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 28,30 EUR od 12. 07. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,32 EUR od 10. 08. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,89 EUR od 10. 09. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,22 EUR od 11. 10. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,27 EUR od 10. 11. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 54,57 EUR od 10. 12. 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,03 EUR od 10. 01. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,03 EUR od 10. 02. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 52,42 EUR od 10. 03. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 67,44 EUR od 11. 04. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 69,16 EUR od 10. 05. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 112,22 EUR od 10. 06. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 99,59 EUR od 11. 07. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 67,11 EUR od 10. 08. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 66,62 EUR od 12. 09. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 72,50 EUR od 10. 10. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 75,11 EUR od 10. 11. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,79 EUR od 12. 12. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,79 EUR od 10. 01. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,79 EUR od 10. 02. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,79 EUR od 12. 03. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 78,61 EUR od 10. 04. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 78,61 EUR od 10. 05. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,50 EUR od 11. 06. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 75,50 EUR od 10. 07. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 74,01 EUR od 10. 08. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 70,59 EUR od 10. 09. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 75,09 EUR od 10. 10. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,84 EUR od 12. 11. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 73,69 EUR od 10. 12. 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 73,06 EUR od 10. 01. 2013.g. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.750,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. lipnja 2023., a uređenom 21. siječnja 2026. nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj potražuje 2.301,38 EUR-a sa zateznim kamatama u skladu s odredbom iz čl.29. st.2. ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje ZOO). U tužbi se navodi da su tužitelj i prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. zaključili ugovor o kreditu broj:12859/06 od 3.veljače 2006., (dalje: Ugovor). Prednik tuženika mu je odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.000,00 CHF prema kupovnom tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu od 6,88% godišnje, rok otplate od 84 mjeseca. U unaprijed formuliranom Ugovoru da je ugovorena valutna kaluzula u valuti švicarski franak (dalje: CHF) te je otplata kredita u čl. 10 Ugovora vezana uz ovu istu valutu. U Ugovor da je ugrađena nepoštena i ništetna ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Prednik tuženika da he prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Poziva se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 iz koje je razvidno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama u dijelu o švicarskim francima kao valuti uz koju je vezana glavnica. Tužbom traži isplatu iznosa kojeg tuženik neosnovano stekao.

2. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, prigovara zastari potraživanja. Da nije zatajio tužitelju ni jednu informaciju koju je imao ili za koju je znao a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju Ugovora s valutnom klauzulom u CHF kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja valutne klauzule. Tužitelj je svjesno odabrao valutu Ugovora pa je dosljedno ponudi kredita izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat pojedinačnog pregovaranja. Sa svim odredbama tužitelj da je bio upoznat i sa njima se suglasio. Odredbe o valutnoj klauzuli da su bile jasne, lako razumljive, uočljive te osporavana odredba da ne može biti predmetom ocjene poštenosti. da je neosnovano da nakon 15 godina od sklapanja Ugovora da tužitelj tvrdi da mu odredbe nisu bile jasne i razumljive.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 12859/06 (str. 7. - 8. spisa), Otplatni plan za Ugovor broj 12859/06 (str. 9. -11. i 44.-51. spisa), saldo konti kartica (str. 52.-65. spisa),izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke (str.36.-43. spisa), saslušan je tužitelj (str. 73. spisa).

4. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Ines Lozić, koja je sudu dostavila pisani nalaz i mišljenje 15. prosinca 2025. Tužitelj kao ni tuženik nije imao prigovora na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka.

5. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sud je utvrdio da konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu na ime povrata onog što je plaćeno temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) nastale jednostranom odlukom banke.

7. Kao prethodno pitanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu je pitanje ništetnosti sporne odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u razdoblju otplate kredita.

8. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 3.veljače 2006., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje: ZZP/03),

8.1. Uvidom u ugovor o kreditu od 3.veljače 2006 sud utvrđuje :

- da je sklopljen između tužitelja i prednika tuženika za refinanciranje gotovinskog kredita (čl. 2.) u iznosu od 22.000,00 CHF (čl. 1.) na rok otplate 84 mjeseca (čl. 3.), a sve obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF za kune na dan isplate kredita, a za otplatu kredita uz valutnu klauzulu na dan plaćanja i mogućih obračuna;

- mjesečni anuiteti jednaki u iznosu od 331,88 CHF, a preostali zadnji anuitet 330,06 CHF - prvi anuitet dospijeva 10.3.2006., a zadnji 10.2.2013. (čl. 10. a)

- mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća (čl. 10. d).

9. Po iskazu tužitelja (str. 73 spisa) sud zaključuje je kredit bio za renovaciju kuće. U banci su u službenici rekli da je najpovoljnija kamata u CHF i savjetovali da podigne kredit u CHF. Rata kredita je rasla. Niko mu nije rekao da bi mogla rasti. Novci su mu bili potrebni za renovaciju i nitko mu nije objasnio niti pročitao Ugovor. Ugovor je bio pripremljen i ponuda je bila "uzmi ili ostavi" .Nije s bankom pregovarao kad je rata vkredita rasla, samo je plaćao.

9.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

9.2. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 3. veljače 2006. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi renovacije kuće, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u kunama (s valutnom klauzulom). Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća bez da je pritom u ugovoru naznačeno kako će rasti mjesečni anuiteti. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o valutnoj klauzuli, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena anuiteta niti je na tu promjenu mogao utjecati, već mu je prilikom sklapanja ugovora osobni bankar samo rekao da je mejsečni anuitet 331,88 CHF a preostali zadnji anuitet 330,06 CHF, a kasnije ga je samo obavještavao o povećanju anuiteta.

10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje: ZZP/03), važećem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Po odredbi čl. 59. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, ukupan iznos tih uplata (st. 1.), a u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti (st. 2.).

11.1. Po odredbi čl. 62. ZPZ/03 zajmodavac je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

12. Po odredbi čl. 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

12.1. Po odredbi čl. 82. ZZP/03 pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 91., su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

12.2. Po odredbi čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

12.3. Po odredbi čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12.4. Po odredbi čl. 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, a po čl. 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

13. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o promjenjivoj valutnoj klauzuli lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

15. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-7129/13 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

17. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika .Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

18. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

19. Ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutnu klauzulu smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja.

19.1. Stoga sud utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 3. veljače 2006. u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu što je sud utvrdio kao prethodno pitanje.

20. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojim je ugovorena valutna klauzula valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

21.1. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude koja je utvrđivala ništetne odredbe kojom s kredit veže za valutu CHF, a ta presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023. to jasno proizlazi da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovan.

22. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost kamatne stope koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

23. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Ines Lozić.

24. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ines Lozić iznijela je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je tužitelj je kao korisnik kredita uslijed primjene valutne klauzule u razdoblju cjelokupne otplate platio zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita preplatio iznos od 2.301,38 EUR-a.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Mčela s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

26. Stalni sudski vještak izračun je sačinio na način da je iskazao ukupan iznos preplata i uupan iznos koji je tužitelj manje platio pa je sud prihvatio samo onu u kojem su uvaženi samo više plaćeni iznosi jer je temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača. U odnosu na tzv. negativne razlike iskazane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, za istaknuti je da tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa. Isto tako valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim navodima iz tužbe i tužbenim zahtjevom, pa prema tome shvaćanje je ovog suda da tuženik nema pravo na tzv. negativnu razliku s obzirom da u tom smislu nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili protutužbu.

27. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu iznosa od 2.301,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose anuiteta.

28. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

29. Stoga je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada cjelokupan trošak postupka.

31. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir konačna vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.301,38 EUR, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

32. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 154. st.1, 155. i 164. st.1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 2.11.2025. i 21.1.2026. – po 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 13.11..2025., 3.2.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), a što sveukupno sa PDV-om iznosi 1.250,00 EUR;

- trošak vještačenja – 500,00 EUR ;

što sveukupno iznosi 1.750,00 EUR;

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

32.1. Međutim tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presude, obzirom je stupanjem na snagu Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 od 20. svibnja 2023., u čl. 11. toč. 20. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe.

33. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis