Poslovni broj: P-424/2023-66

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Marija Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, protiv tuženika: 1. SP "Koko" pok. ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, 2. ŠP rođ. MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci; 3. Avala Salečić, 6 Scott Rd., 2760 N.S.W. Colyon, Australija, kojoj je postavljen zastupnik za pismena Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, 4. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 5. EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nakon glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad. 1, punomoćnika tuženice ad. 2, a u odsutnosti ostalih na strani tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj CP (oib [osobni identifikacijski broj]), [adresa] vlasnik u cijelosti nekretnine č. zem. [katastarska čestica] pašnjak Vladina Njiva Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] pa se ovlašćuje zatražiti uknjižbu prava vlasništva rečene nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena prednika tuženika ad. 1 CPF, kao i sa imena tužene ad.2 ŠP ž. SPF rođ. MP (oib [osobni identifikacijski broj]), [adresa], svih kao do sada upisanih vlasnika.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku ad. 1 SP naknadi parnični trošak u iznosu od 1.400,00 eur (tisuću i četiristo eura), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici ad. 2 ŠP naknadi parnični trošak u iznosu od 1.850,00 eur, u roku od 15 dana s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) koje teku od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 12. svibnja 2023. navodi se kako je tužitelj uvidom u zemljišnu knjigu utvrdio da se prednik tuženika ad.1, odnosno tuženica ad.2 nalaze upisani kao vlasnici nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što ne odražava pravno i stvarno stanje predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja zemljište nalazeće uz asfaltnu cestu „ [adresa], odmah nasuprot nekadašnje P.Z. Jedinstvo (tzv. Podrum ili Vinarija), između benzinske postaje i obiteljske stojne kuće obitelji tužitelja. Međutim, da tako označena i opisana nekretnina predstavlja vlasništvo i posjed tužitelja, a ranije njegove obitelji - prednika. Tako da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem nasljeđivanja iza pok. oca ŽP pok. C po rješenju o nasljeđivanju O.154/04, dok je njegov otac pok. JP tu predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo temeljem Darovnog ugovora od 10. ožujka 1962. godine od svoga oca i majke, koji su njemu i bratu RP darovali sve svoje nekretnine, između ostalih i ovdje predmetnu. Nakon učinjenog darovanja prednik tužitelja, pok. otac i njegov brat RP sklopili su Nagodbu 1972. po kojoj je bratu RP pripalo vlasništvo stojne kuće u [adresa], a JP zemljište pod „šumom uz put za Brnu kod Podruma“, a što se identificira kao ovdje predmetna nekretnina. Faktični, zakoniti i pošteni posjed obitelji RP na ovoj nekretnini egzistira najmanje od 1962., a i ranije, o čamu postoje dokazi – ugovori koje je obitelj RP sklapala sa PZ Jedinstvo, a odnose se na predmetnu nekretninu. Tako da je 14. lipnja 1963. sklopljen Ugovor između bake tužitelja GP i P.Z. Jedinstvo kojim ona dozvoljava njima postavljanje stolova i korištenje zemljišta za ugostiteljsku djelatnost, kojom su se tada bili počeli baviti. Također postoji sačuvan i Ugovor o zakupu od 03. siječnja1997. kojim je otac tužitelja dao u zakup tadašnjoj PZ Jedinstvo ovo zemljište za potrebe parkiranja. Pored navedenog da postoji sačuvan i dopis Općine Smokvica kojim se Općina 2002. godine kada se širila i uređivala [adresa] – [adresa] obratila obitelji tužitelja radi proširenja i davanja suglasnosti. Revizijom katastra kao posjednik 1959. bio je upisan djed tužitelja, pa se tako ukazuje osnovanim da je tužitelj i temeljem dosjelosti stekao vlasništvo ovdje predmetne nekretnine. Radi svega navedenog da je upis na tuženike, odnosno prednike tuženika samo formalan, uslijed neprovođenja uredne uknjižbe od strane prednika tužitelja. Kako na drugi način tužitelj ne može ishoditi uknjižbu svoga prava vlasništva, to podnosi ovu tužbu i predlaže da Sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Dana 31. srpnja 2023. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženice ad. 2 ŠP u kojem se navodi kako je imenovana u svojstvu predlagateljice 13. siječnja 2023. elektronski predala ovom sudu prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice za dvije nekretnine. Navedenim prijedlogom da je obuhvaćena i utužena nekretnina. Ujedno navodi kako nasljednici CPF nije samo tuženik SP iz [adresa], već i UP, IP i EP. Po pitanju merituma tuženica ad. 2 ŠP osporava tužitelju pravo suvlasništva 1/2 dijela kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se vodi u zemljišnim knjigama i katastru na njenom imenu. Navedeni suvlasnički udio da je stekao je djed tužene temeljem agrarne presude posl. br. Agr. 1189/31. Djed tužiteljice svoj dio za života nije nikome otuđio, dapače, oporučno ga je eksplicitno označio kao svoju ostavinu. Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O. 298/88 utuženu 1/2 dijela nekretnine temeljem oporuke naslijedila je njegova kćer MP, majka tuženice. Tuženica pak da je suvlasništvo na nekretnini stekla 2005. darovanjem od majke. K tome da su djed tuženice, njena majka, a onda i tuženica, bile stvarne suposjednice nekretnine. Kao takvi, nisu mogli, a niti htjeli, spriječiti suposjedovne radnje i preostalih suvlasnika, ma tko to bio. Predloženo je odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Podneskom zaprimljenim 28. kolovoza 2023. tužitelj je proširio tužbu na tuženike UP, IP i EP kao, uz tuženika ad. 1 ZP, nasljednike uknjiženog suvlasnika pok. ĐPF.

4. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tuženice ad. 2 ŠP, tužitelj u podnesku zaprimljenom 6. rujna 2023. ustraje u tvrdnji da je upis na ime tuženice ad. 2 samo formalne prirode jer, kako tvrdi, niti ona niti njezini prednici nikada nisu bili u faktičnom suposjedu predmetne nekretnine, već isključivo i samo tužitelj i njegova obitelj, te njegovi prednici. Iz priloženih dokaza u tužbi razvidno je kako je revizijom katastra još 1959. kao posjednik zaveden i upisan djed tužitelja ŠPF. Predmetna nekretnina kčbe. 3592 k. o. [katastarska općina] je u stvarnom, neometanom, zakonitom i poštenom posjedu obitelji tužitelja najmanje od 1959. godine, pa da je u konkretnom slučaju vlasništvo stečeno dosjelošću. Slijed stjecanja vlasništva da je potkrijepljen dokazima priloženim uz tužbu. Dopis tuženice od 15. svibnja 2023. koji prileži uz odgovor na tužbu upućen na adresu VP radi uklanjanja materijala i vozila da je tuženica ad. 2 ŠP uputila odmah netom je saznala za pokretanje ove parnice kada je podnesen prijedlog za zabilježbu postupka u zemljišnim knjigama 12. svibnja 2023. Nakon saznanja za postupak upućen je dopis, a VP za odlaganje materijala i vozila ima odobrenje i suglasnost vlasnika tj. tužitelja, obzirom je ČP nećak tužitelja. Predmetna čestica, kako je to istaknuto u samoj tužbi, nalazi se položena uz cestu Smokvica – Brna, nasuprot nekadašnje PZ Jedinstvo ili tzv. Podruma, sa istočne strane ceste, odmah u produžetku obiteljske kuće tužitelja, te se oduvijek u [adresa] znalo da je to zemljište obitelji ŠPF. Nikada nitko od obitelji tuženice ad. 2 ŠP, čak ni njezin djed koji je imao vinograd u neposrednoj blizini tog zemljišta nije došao i rekao ocu ili djedu tužitelja da se makne sa te zemlje i da je to njegovo. Čak više i u mjestu [adresa] gdje se nalaze njihove stare obiteljske kuće bili su susjedi sa djedom i bakom tuženice ad. 2 ŠP, i nikada nisu dali naslutiti da je to njihova zemlja ili da su ikada osporili ili zabranili ocu tužitelja da se koristi njome. Tužitelj smatra da je u mjestu [adresa] općepoznato kako utužena nekretnina predstavlja vlasništvo tužitelja. Navedeno da ima prije svega proizlaziti iz zamolbe Općine u periodu kada se širila cesta, kao i iz ugovora sa PZ Jedinstvo o korištenju tog zemljišta, jer se znalo čije je to i koga treba pitati za dozvolu. Indikativna je činjenica da je PZ Jedinstvo, koja se nalazila, i još uvijek se nalazi nasuprot tog zemljišta, pita dozvolu za korištenje tog zemljišta prednicima tužitelja i to ne jednom već u više navrata kroz desetljeća.

5. Iz podneska zaprimljenog 30. listopada 2023. razvidno je protivljenje tužbi i od strane tuženika IP.

6. Tijekom prethodnog postupka tužitelj dodatno ističe da pravni osnov stjecanja prava vlasništva predstavlja uz tužbu priloženi Darovni ugovor iz 1962. godine, otkad se tužitelj, odnosno njegovi prednici nalaze u posjedu utužene nekretnine, pri čemu se navodi da je takav pravni posao zaključen za vrijeme važenja pravila OGZ-a, kada se pravo vlasništva stjecalo i bez upisa u zemljišnu knjigu, tj. na temelju sklopljenog i realiziranog darovnog ugovora, a što je tužitelj u konkretnom slučaju i dokazao.

7. Tuženica ad. 2 ŠP smatra da je prilikom revizije katastarskog operata došlo do očite greške, očito uz razloga jer se u blizini nalazi nekretnina na kojoj je stojna kuća obitelji ŠPF. U pogledu ugovora o osnivanju služnosti od 16. studenog 2009. godine, navodi da se tamo iznose neistinite činjenice po pitanju vlasništva i posjeda tamo navedenih nekretnina, a pri tome i samog registriranog vlasništva i posjeda u vrijeme kada se sklapao takav ugovor. U odnosu na tužbu zaprimljenu pod P-163/73 i izjave na zapisniku od 30. svibnja 1973., tvrdi da su takvi dokazi irelevantni, jer se u pogledu utužene nekretnine ništa nije mijenjalo niti je ikada njen djed djed poslao pismo tadašnjoj PZ Jedinstvo vezano za određene radove koji su vršeni uz javni put, dakle, djed tužene ad 2/ obraćao se PZ jedinstvo kao korisnicima dijela utužene nekretnine i to onog dijela uz sami put. Nakon toga, održan je sastanak između PZ Jedinstvo i djeda tuženice, te je postojao prijedlog da se dio utužene nekretnine otkupi od strane PZ, no tada do toga nije došlo i to iz razloga jer je PZ imalo u prioritetu druge nekretnine, što je i bio razlog njihove izjave da će naknadno otkupiti dio utužene nekretnine i to suvlasnički dio djeda tuženice ad. 2 sa čime se on složio. Godine 1981. djed tuženice ad 2/ ŠP ponovno piše pismo PZ Jedinstvo s upitom hoće li otkupiti ili ne njegov suvlasnički dio, nakon toga je opet uslijedio sastanak i predmetni dio nije otkupljen zbog nedostatka novčanih sredstava. Iz navedenog da proizlazi kako je djed tuženice ad 2/ jasno davao do znanja da je riječ o nekretnini u njegovom suvlasništvu. S druge pak strane, na toj nekretnini nije nikada vršen posjed od strane obitelji ŠPF jer je 90% te nekretnine inače pod šumom, a jedino se faktički posjedovao dio zemljišta, može se reći nekih 10-15% uz javni put i to od strane PZ Jedinstvo.

8. Tijekom prethodnog postupka tuženik ad. 1 FP pridružio se navodima iz odgovora na tužbu tuženice ad. 2 ŠP. Ujedno je naveo kako je u odnosu na datum održanog pripremnog ročišta 30. listopada 2023. uočio da su nedavno posječena stabla česvine i planike koja drva su složena sa svrhom odvoza drva za ogrjev. Isto tako, a to po pitanju izvršenih upisa posjeda u katastarskom operatu, tuženik ad. 1 navodi kako su na njegovoj zgradi kao posjednici upisani HP, NP i PP, kćerke ĆP (strica tužitelja) po 1/6 dijela za površinu od 47m2 dok je za preostalu površinu 47m2 upisana MPF.

9. Očitujući se na isprave koje je tuženica ad. 2 ŠP dostavila na pripremnom ročištu 30. listopada 2023., tužitelj u podnesku zaprimljenom 6. travnja 2024. navodi kako priloženi dopis TP (Putar) iz 1973. godine govori o tome kako traži da Vinarija otkloni otpad ili građevinski materijal koji je stavila na njegov teren. Tužitelj ističe kako se navedeni dopis ne odnosi na ovdje predmetnu česticu jer je Vinarija u to vrijeme, tih godina, imala skladište građevinskog materijala koji se nalazio na česticama sjevernije od vinarije, prema današnjem stanju terena između vinarije i uljare, zapadno od asfaltne ceste Smokvica – Brna, tako da čestice koje su bile pod skladištem građevinskog materijala nisu u kontaktu sa ovdje predmetnom česticom tužitelja, već su bile preko ceste, na suprotnoj strani. Tužitelj potvrđuje kako je KP imao zemljište svoje vlasnosti položeno sjeverno i zapadno od vinarije, koje je vinarija davno i otkupila od njega, što je u mjestu [adresa] i poznato. Međutim, da vinarija od KP nije otkupila predmetnu česticu 3592 k. o. [katastarska općina] jer je znala da to nije njegovo vlasništvo, bez obzira na uknjižbu, koja je formalne prirode. Dopis iz 1981. u kojem prednik tuženice ad.2 ŠP nudi otkup svoga terena odnosio se upravo na već otkupljeno zemljište. Indikativno je također da nakon dopisa od 1981. u kojem KP nudi otkup svoje zemlje, PZ Jedinstvo opet sklapa Ugovor o zakupu sa prednicima tužitelja, a ne s njime. Očito je da su znali tko je posjednik i vlasnik. Kraj činjenice da je prednik tuženice ad. 2 ŠP u zemljišnoj knjizi uknjižen kao suvlasnik za 1/2 dijela tužitelj smatra logičnim da se predmetno zemljište prodavalo zajedno s ostalim suvlasnicima, a ne sam za sebe. Ako je KP (IPF) prema navodima tuženice ad. 2 ŠP nudio otkup svog terena vinariji, i to baš ovog koji je predmet ovog postupka kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], onda je za pretpostaviti da je nudio konkretnu česticu, identificiranu na terenu i koja je bila samo njegova. Da to nije točno dokazuje još jedna činjenica, a ta je da je tuženica ad. 2 ŠP navodno pred ovim sudom pokrenula postupak za diobu suvlasničke zajednice na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (navod odgovora na tužbu!) naspram ostalih tuženika iz ovog postupka pa da se može zaključiti kako njezin prednik – djed u tim svojim dopisima nije mislio na ovu česticu, već na drugo svoje zemljište jer da je ovo bilo samo njegovo onda tuženica ad. 2 ŠP ne bi sada pokretala postupak diobe, jer bi znala što je njeno, i onda bi vinarija bila otkupila tada od njega, a ne bi sklapala ugovore sa prednicima tužitelja. Bez obzira ne te dopise upućene vinariji u to vrijeme, obitelj tužitelja je to zemljište držala i smatrala kao svoje vlasništvo, što je svima u [adresa] poznato, pa je to vjerojatno jedan dodatni razlog zašto nikada vinarija nije otkupila zemljište od njega, a ugovore o zakupu je sklapala sa stvarnim vlasnicima i posjednicima. Prilikom sklapanja prvog ugovora između PZ Jedinstvo i prednice tužitelja 1963. radnici PZ uklonili su dobar dio raslinja i borova koje su bili uz cestu kako bi stvorili prostor za postavljanje stolova za goste, jer su tih godina već bili počeli dolaziti gosti na degustaciju i kupnju vina. Također prednik tužitelja 1997. sa direktorom PZ Jedinstvo sklapa opet dugogodišnji ugovor o zakupu nakon kojega su radnici PZ opet poduzeli određene radove na zemljištu, ravnanje terena za lakši pristup i parking, sve uz odobrenje i ugovor za zakupodavcem. Sve se to događalo na vrlo frekventnom mjestu, odmah uz cestu Smokvica-Brna pa nije moglo proći nezapaženo, i da nitko od „uknjiženih“ vlasnika nije se protivio ili pokušao zaustaviti radove i korištenje zemljišta, ima svoju težinu i značenje.

10. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 5. svibnja 2023., izvoda iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 5. svibnja 2023., potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Blato KLASA: 930-04/23-05/88, URBROJ: 541-30-03-01/5-23-2 od 8. svibnja 2023., izvoda iz posjedovnog lista br. 1966 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 8. svibnja 2023., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić u Blatu, kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-154/04, UPP/OS-58/04 od 10. rujna 2004. iza smrti DP pok. C“, darovnog ugovora od 10. ožujka 1962. položenog u ovosudnoj zbirci isprava pod Z- 128/62, nagodbe od 23. lipnja 1972., ugovora od 14. lipnja 1963., ugovora o zakupu od 3. siječnja 1997., zamolbe Općine Smokvica od 13. lipnja 2002., prijedloga radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina zaprimljenog u Općinskom sudu u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. R1-4/2023, agrarne presude Agr- 1189/31, agrarne presude Agr-1190/31, agrarne presude Agr-1191/31, agrarne presude Agr.1188/31, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-298/88 od 19. prosinca 1988. iza smrti KP, ugovora darovanja od 26. svibnja 2005., dopisa od 15. svibnja 2023., fotografija lica mjesta, ugovora o osnivanju služnosti od 16. studenog 2009., zapisnika od 30. svibnja 1973. u postupku Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-163/73, izjave BP. TP, dopisa KP „Putar“ pok. S **.**.1973., dopisa KP „Putar“ od 1. lipnja 1981., izvoda iz posjedovnog lista br. 235 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. listopada 2023., izvoda iz posjedovnog lista br. 234 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. listopada 2023., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Iva Nazifovskog, dipl. ing. geod. i s tim u vezi čitanjem nalaza i mišljenja zaprimljenog 21. svibnja 2025., saslušanjem svjedoka AP pok. SPF, LP pok. SPF, OP sina Đ, CB sina Š, VP sina ČP, SB pok. M, ĐB pok. S, ŠB sina SPF, MB, preslike spisa Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-163/73, povijesnog slijeda upisa prava vlasništva za utuženu nekretninu i saslušanjem parničnih stranaka.

11. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

12. Predmetom postupka jest nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi s istočne strane asfaltirane prometnice na relaciji mjesto [adresa] do [adresa]. Predmet postupka jest deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine katastarske oznake kao u izreci kao i kondemnatorni zahtjev tužitelja za trpljenje uknjižbe svog prava vlasništva. Utužena nekretnina nalazi se između kuće i pripadajuće okućnice tužitelja pa u pravcu juga do benzinske postaje u [adresa]. Preko puta utužene nekretnine nalazi se zgrada vinarije, nekadašnje Poljoprivredne zadruge Jedinstvo u [adresa] (dalje PZ Jedinstvo). Izgled i lokacija lica mjesta utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja na licu mjesta. Na ukazanom zemljištu za koje tužitelj navodi da se proteže od ruba asfalta pa prema istoku uz rubni dio predmetne nekretnine od asfaltirane prometnice na širini od nekih cca 10 metara zatečen je odloženi građevinski materijal (drvene palete, betonski blokovi i posloženo kamenje). Tužitelj je potom ukazao granicu utuženog zemljišta prema sjeveru koja bi se imala protezati između dva reda zasađenih maslina. Iza netom opisanog dijela utuženog zemljišta pa dalje prema istoku zatečena je površina zarasla makijom i šumom time da tužitelj sudskom vještaku ukazuje istočnu granicu do iza stabala bora pa do zemljišta MB, a prema jugu do međašne nekretnine za koju tvrdi da se također nalazi u njegovom isključivom posjedu mada nije predmetom ovog postupka. Na utuženom pojasu zemljišta uz asfaltiranu prometnicu vidljiva su i dva stabla čempresa i stablo bora time da je ispod stabla čempresa vidljiv asfaltom tankim slojem presvučeni dio zemljišta nepravilnih rubova.

13. Po ukazivanju od strane suda utuženog zemljišta mjernik vještak je izvršio identifikaciju pa tako tvrdi da je po tužitelju ukazano zemljište identificirao kao dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zapadnom dijelu ukazanog zemljišta nalaze se građevinski materijali dok se na krajnjem sjeveru i duž sjeverne međe nalazi više stabala maslina. Ostatak čestice prema istoku obrastao je makijom i drvećem. Sjeverno od ukazanog zemljišta nalazi se kuća s dvorištem, a van južnog dijela dvorišta vidljivo je nekoliko stabala maslina. Sjeverna nekretnina koja neposredno graniči s ukazanim zemljištem nosi oznaku 3591/1 k. o. [katastarska općina]. Istočno od ukazanog zemljišta nalaze se čestice 3597/1 i 3596 k. o. [katastarska općina], a iste su u naravi zarasle niskom makijom i travom. Duž ovih nekretnina po njihovoj zapadnoj međi vidljiv je stari kameni suhozid koji se proteže u smjeru sjever jug dok je na sjevernom dijelu kčbr. [katastarska čestica] moguće uočiti stare kamene suhozide koji se protežu u smjeru istok zapad, a kraj tih suhozida prema zapadu je i ujedno međa pokazanog zemljišta prema istoku. Zapadno od ukazanog zemljišta proteže se županijska cesta Smokvica-Brna na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Upitan potom od strane suda da li je na licu mjesta vidljiva granica između kčbr. koja je predmetom postupka i kčbr. [katastarska čestica] angažirani vještak je konstatirao da ta granica nije vidljiva. Prema daljnjim utvrđenjima vještaka ostatak predmetne nekretnine prema jugu na zapadnom dijelu u naravi je zasađen sa dva stabla masline i jednim stablom smokve dok je na istočnom dijelu vidljiva šumska prosika ispod visoko naponskog dalekovoda, također stup visoko naponskog dalekovoda nalazi se na jugoistočnom dijelu predmetnog zemljišta. Južna međa u naravi nije vidljiva, ali je moguće rekonstruirati temeljem podataka skice izmjere iz 1989. godine što je u naravi i približno učinjeno. Južno od ovog zemljišta nalazi se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi benzinska postaja dok je istočno ponovno pojas zemljišta obrastao šumom i makijom prema navodu tužitelja u njegovom posjedu, a nalazi se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na opisani način vještak je identificirao čitavu površinu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Uz pisani nalaz i mišljenje vještak je priložio skicu lica mjesta na kojoj je prikazao stanje utužene nekretnine, granice i položaj prema katastarskom planu. U pisanom nalazu i mišljenju angažirani vještak navodi kako je neposrednim opažanjem na licu mjesta utvrdio sam da se predmetno zemljište nalazi istočno od ŽC6223 s kojim neposredno graniči. Na sjevernom dijelu predmetne nekretnine vidljiva su stabla maslina, te jedno stablo smokve, dok je na sjevernom dijelu uz ŽC6223 vidljiv betonski šaht. Istočni dio predmetne nekretnine obrastao je gustom makijom i visokim borovima, dok preko južnog dijela prelazi zračna trasa Elektro energetske mreže s jednim metalnim stupom i jasnom vidljivom prosikom u smjeru istok-zapad. Na jugozapadnom dijelu predmetnog zemljišta u smjeru sjever-jug nalazi se asfaltirana površina približne širine 2,9 m, a istočno od iste na licu mjesta je zatečeno parkirano vozilo marke Golf 2, palete cementa, armaturna žica, dva stabla masline i jedno stablo smokve. Na središnjem dijelu predmetnog zemljišta prema istoku nalazi se odložen različiti građevinski materijal, dok je zapadni dio uređeno isplanirano zemljište na čijem južnom dijelu se nalazi laka auto prikolica. Snimanje međnih linija i detaljnijih točaka izvedeno je u skladu s tehničkim specifikacijama za određivanje koordinata u koordinatnom sustavu RH primjenom GNSS uređaja korištenjem CROPOS VPPS servisa pozicionirana. Snimljeni detalj kartiran je u službenom koordinatnom sustavu Republike Hrvatske HTRS96/TM. Nakon kartiranja snimljenog detalja vještak je konstatirao da je napravljen koordinatni preklop s katastarskim planom u digitalnom obliku. Na licu mjesta geodetski vještak izvršio je sva potrebna geodetska mjerenja, te se u prilogu ovog nalaza i mišljenja nalazi grafički prilog SKICA OČEVIDA na kojoj je punim linijama plave boje prikazano stvarno stanje predmetne nekretnine u naravi sa svim odloženim objektima, punom debljom linijom crne boje prikazan je službeni sadržaj digitalnog katastarskog plana, a punom debljom linijom roza boje prikazane su granice katastarske čestice prema pokazivanju tužitelj za sjeverni dio i istočni dio, te prema mišljenju geodetskog vještaka za južni i zapadni dio. Temeljem obavljenog terenskog očevida i obavljenih geodetskih mjerenja, geodetski vještak je mišljenja kako je predmet postupka cijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na skici očevida definirana poligonom između vršnih točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A. Na sjevernom dijelu predmetnog zemljišta nalaze se četiri stabla masline, jedno stablo smokve, te betonski šaht, sve definiranom poligonom između vršnih točaka A-B-B`-A-H-I-J-K-A površine 247 m2. Na južnom dijelu predmetnog zemljišta nalaze se dva stabla masline, jedno stablo smokve, palete s cementom i vozilo Golf 2, sve definiranom poligonom između vršnih točaka C` -D`-E`- F`-G`-C` površine 96 m2.

15. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kao ni na dostavljenu Skicu očevida je sud nalaz i mišljenje prihvatio kao potpuno i stručno izrađeno.

16. Izgled utuženog zemljišta razvidan je i iz fotografija u spisu pa je tako na fotografiji br. 1 list 72 spisa prikazan donji južni dio utužene nekretnine uz asfaltiranu prometnicu gdje je parkiran automobil Golf 2, odložene palete i nešto građevinskog materijala. Po sredini navedene fotografije uočljiva je kuća tužitelja, preko puta zgrada vinarije Na ostalim fotografijama vidljiva su sveže posječena i sortirana drva. Na jednoj od fotografija vidljive su uredno složeni betonski blokovi (građevinski materijal).

17. Uvidom u zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio kako je utužena nekretnina bila upisana prvotno u 2. zk tijelu, potom u 3. zk. tijelu zk. uloška br. [broj ZK uloška] kao pašnjak površine 1706m2 da bi nakon toga prešla u 10 zk tijelo. Na temelju agrarnih presuda provedenih pod Z-458,459, 460 i 461 /52 upis uknjižbe prava vlasništva bio je proveden na ime ĐPF i EPF za po 1/2 dijela. Utužena nekretnina po pripadajućoj katastarskoj oznaci bila je predmetom agarne odluke Agr-1189/31 položene u zbirci isprava pod Z-458/52. Predmetom pak ostalih spisu dostavljenih agrarnih odluka bile su nekretnine različitih katastarskih oznaka od utužene. Upis uknjižbe prava suvlasništva na ime ĐPF, prednika tuženika ad. 1 SP, ad. 3 UP [adresa], ad. 4 IP i ad. 5 EP u zemljišnoj knjizi egzistira i dan danas u 1/2 dijela, dok upis koji je bio proveden na ime IB sada glasi na ime tuženice ad. 2 ŠP i to temeljem nasljedstva i darovanja u obitelji po majčinoj lozi. Tako je naime pod Z-27/95 proveden upis uknjižbe na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-298/88 za korist MP. Čitanjem tako priloženog ostavinskog rješenja sud nalazi kako je utužena nekretnina po pripadajućoj katastarskoj oznaci pripala MP, kćerki pok. KP i to temeljem pisane oporuke ostavitelja od 1. rujna 1982. Utužena nekretnina navodi se u st. 3 toč. II/ izreke označenog ostavinskog rješenja iza kčbr. [katastarska čestica], cit „te na istom mjestu istočno od vinarije ispod ceste zemljište pod šumom što predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“. MP je tako označenom nekretninom raspolagala u korist kćerke EB koja je bila uknjižena kao suvlasnica za 1/2 dijela predmetne nekretnine pod Z-132/04 da bi se kasnije također na temelju darovnih ugovora provedenih pod Z-608/05 kao suvlasnica ponovno upisala MP koja je tako stečenim pravom temeljem darovanja od kćerke EB raspolagala u korist druge kćerke, ovdje tuženice ŠP koji upis datira od 2005. do podnošenja tužbe, a i kasnije.

18. Čitanjem slijeda upisa posjeda u katastarskom operatu sud nalazi kako je utužena nekretnina od revizije katastra za k.o. Smokvica 1959. s površinom od 1858m2 bila upisana kao posjed ŠPF, djeda tužitelja. Od 1962. utužena nekretnina upisana je kao posjed na ime ŽPF i JPF po ½ dijela koji upis je egzistirao do 2002. kada se na udio ŽB temeljem nasljedstva kao posjednici upisuju HP, NP i PP po 1/6 dijela. Godine 2005. nadležni Ured za katastar, po službenoj dužnosti, a po zaprimanju rješenja Z-608/05 (darovnog ugovora EB MP i MPtuženica ad. 2 ŠP) utuženu nekretninu upisuje u dva posjedovna lista i to posjedovni list br. 234 za površinu od 959m2 na ime HP, NP i PP po 1/6 dijela te na ime JP (danas pok. otac tužitelja) za 1/2 dijela. Preostala površina 959m2 upisana je u posjedovni list br. 1966 k. o. [katastarska općina] na ime sada tuženice ad. 2 ŠP.

19. Da je utužena nekretnina po pripadajućoj katastarskoj oznaci bila predmetom raspolaganja unutar obitelji tužitelja proizlazi iz materijalne dokumentacije koja datira još od sredine prošlog stoljeća. Tako je 10. ožujka 1962. između ŠPF pok. JB, njegove supruge GP, s jedne strane, kao darovatelja (djeda i bake tužitelja po očevoj lozi), i njihovih sinova RB i GB (oca tužitelja), s druge strane, kao daroprimatelja zaključen darovni ugovor položen u ovosudnoj zbirci isprava pod Z-128/62 predmetom kojeg je niz nekretnina, među ostalima i kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s utanačenjem da se darovanje nekretnine stavljaju u posjed daroprimatelja. Kraj činjenice da utužena kčbr. [katastarska čestica] k.o. Smokvica 1968., kako to proizlazi iz stanja upisa u zemljišnoj knjizi nije bila upisana kao vlasništvo darovatelja, a posve očito ni njihovih prednika, za pretpostaviti je da su daroprimatelji bili obaviješteni o odbijanju upisa uknjižbe prava vlasništva za sada spornu nekretninu. Iako je 1962. GP zajedno sa svojim suprugom UB čitavom imovinom raspolagala darovnim ugovorom u korist sinova RB i JP, imenovana 14. lipnja iduće 1963. s upraviteljem PZ Jedinstvo zaključila ugovor kojim PZ Jedinstvo Smokvica dozvoljava da na, kako tamo stoji, njezinom zemljištu u predjelu zv. „Vladinjanjiva“ po kulturi šuma i to ispod, jugoistočno od kolnog puta koji vodi za Brnu i u neposrednoj blizini vinarije, postave provizorne stolove ispod borove šume radi posluživanja turista. Godine 1972. zaključena je nagodba između ĆP i GB temeljem kojeg pravnog posla je među diobenicima usuglašeno da kuća u [adresa] pripadne u cjelini ĆP, dok je JP pripala vlasnost točne materijalizirane i šumske površine u položaju uz put za Brnu. Po smrti GB proveden je ostavinski postupak po okončanju kojeg su po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić u Blatu, kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-154/04, UPP/OS-58/04 od 10. rujna 2004. nasljednicima proglašeni SB, ZB i ovdje tužitelj. Utužena nekretnina ne navodi se po pripadajućoj katastarskoj oznaci, već se u udio koji je pripao danas tužitelju navodi „…sva starina koju je ostavitelj naslijedio od roditelja po darovnom ugovoru od 10. III. 1962.“ Spisu prileži i ugovor o zakupu zaključen 3. siječnja 1997. između DP, oca tužitelja, kao zakupodavca, i PZ Jedinstvo, kao zakupoprimca, na neodređeno vrijeme kojim JP označenom na strani zakupoprimca predaje kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje se nalaze nasuprot vinarije. Tužitelj je priložio i dopis-zamolbu Općine Smokvica datiran 13. lipnja 2002. iz kojeg proizlazi kako Općina Smokvica traži suglasnost za proširenje ceste od Vrha Spile do vinarije, no iz navedenog dopisa ne proizlazi kome je upućen. Utužena nekretnina po pripadajućoj katastarskoj oznaci navodi se dalje u ugovoru o osnivanju služnosti kojeg su 16. studenog 2009. zaključili NPKLM vodovod d.o.o., Korčula, i ovdje tužitelj, kao, kako se to u čl. I Ugovora navodi, posjednik i stvarni vlasnik kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Temeljem tako zaključenog pravnog posla osnovana je stvarna služnost vodovoda (postavljanje i održavanje cjevovoda te izgradnja muljnog ispusta i postavljanje ormara katodne zaštite) na teret poslužnih nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] u dijelu od 232m2, kčbr. [katastarska čestica] u dijelu od 180m2 i kčbr. [katastarska čestica] ZGR u dijelu od 98m2.

20. U pogledu zemljišta u predjelu gdje je položena utužena nekretnina spisu su priloženi dopisi koje je 13. studenog 1973. i 1. lipnja 1981. ondašnjoj PZ Jedinstvo upućivao danas pok. KP „ IPF“, prednik (djed) tuženice ad. 2 ŠP. U dopisu od 13. studenog 1973. imenovani prednik tuženice ondašnju PZ Jedinstvo poziva na uklanjanje otpadnog i građevinskog materijala s, kako se tamo navodi, „terena pored vinarije sa sjevera, zapada i ispod ceste sa istočne strane“ za koje navodi da je njegova vlasnost. Ujedno poziva na isplatu najminimalnije cijene za takvo otvoreno skladište. Iz dopisa 1981. proizlazi pak kako je imenovani prednik tuženice ad. 2 ŠP ondašnjoj PZ Jedinstvo uputio pisanu ponudu u vezi zemljišta u okolini vinarije s izražavanjem namjere prodaje takvog zemljišta i poziv na stupanje u pregovore.

21. Prednik tužitelja, danas pok. JP, svojevremeno je i to 1973. ustao tužbom radi utvrđenja prava vlasništva kako sada prijeporne kčbr. [katastarska čestica] tako i međašne kčbr. [katastarska čestica]. Navedena tužba zaprimljena je u Općinskom sudu u Korčuli pod posl. br. P-103/73, a iz pribavljene preslike spisa razvidno je kako otac tužitelja u historijatu tužbe navodi da je utužene nekretnine stekao od svojih prednika time da na označenim nekretninama gradi svoju stambenu zgradu koja je pri završetku radova. U spisu predmeta prileži poziv tužitelju za dostavu tužbe u dovoljnom broju primjeraka kao i zapisnik ročišta od 30. svibnja 1973. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je pristupio tamo tuženik ad. 1 VB kao i da je tužitelj JP, otac sada tužitelja, povukao tužbu uz tvrdnju da nije sporno ono što on drži kao svoje vlasništvo, međutim da nije točno označena površina radi čega će na lice mjesta angažirati geodeta koji će cijepati čestice. Tužitelj je uz podnesak zaprimljen 27. listopada 2023. priložio izjavu pisanu rukom i potpisanu od strane ČB. SPF, jedna od tuženika u postupku P-103/73. U navedenoj izjavi navodi se cit: "u sporu čestica nesmatramo je svojom ČB udova SPF". Međutim, takva izjava ne prileži spisu P-103/73 niti je uostalom datirana niti spisu prileži ikakav dokaz da je predana na spis P-103/73. za zaključiti je da je u postupku P-103/73 ČB ud. SPF bila tužena kao slijednica uknjiženog suvlasnika SPF. Ujedno je tužitelj priložio i izjavu BP pok. IB potpisanu 5. siječnja 1981. Međutim, iz navedene izjave ne proizlazi za koji postupak je izdana, na čije traženje i u kojim okolnostima. Naime, iz teksta izjave proizlazi da ju potpisuje FB kao svjedok u svrhu dokazivanja vlasnosti i posjeda na tamo označenim nekretninama. U izjavi piše da je kčbr. [katastarska čestica], oznake prije agrara i sada formirane kčbr. [katastarska čestica] (utužena) te kčbr. [katastarska čestica] u predjelu zvanom "Vladinja njive" su bile vlasnost ZB "Putre" I i GP, a nakon njihove smrti nasljednika GB i RB. Budući sud djed i baka tužitelja bili E i GP koji su od djece imali GB i RB razvidna je greška u pisanju prezimena djeda i bake tužitelja umjesto HB.

22.

Na okolnosti izgleda i korištenja utuženog zemljišta sud je u postupku saslušao predložene svjedoke kao i pristupjele parnične stranke. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kao nedvojbeno da je utužena nekretnina od sredine prošlog stoljeća predstavljala zemljište obraslo šumom, a i dan danas je pretežiti dio (središnji istočni dio do suhozida-međe uz rubni istočni dio) obrastao borovima i makijom. Upitan od strane suda kada je prijeporno zemljište poprimilo izgled utvrđen prilikom uviđaja svjedok AP tvrdi da je to u pretežitom dijelu od kadgod sežu njegova sjecanja u šumi. Međutim, ne zna da li je tko vršio sječu na takvoj šumi. U odnosu na predmetno zemljište tvrdi da ima saznanja samo za dio gdje su masline kao i za dio gdje je izgrađena kuća tužitelja da je to bilo obitelji HB rodom iz koje je bila majka GB, tj. baka tužitelja. Svjedok LP navodi da se još od vremena kad je bio dijete sjeća da je utuženo zemljište bilo pod šumom. Svjedok OP navodi kako na dijelu zemljišta koje je u makiji osim obitelji tužitelja nije viđao nikoga drugoga pri čemu tvrdi tu je bio vrt uz njihovu kuću (od strane suda se konstatira da svjedok ukazuje zemljište-vrt uz sjevernu granicu utuženog zemljišta), borovi su bili na ovom zemljištu, a makija je izrasla naknadno tim da nikoga nije viđao na dijelu utuženog zemljišta gdje je makija. Svjedok VP, prvo rođak tužitelja, u svom iskazu opisuje kako se rodio i djetinjstvo proveo u predjelu gdje leži predmetna nekretnina "na podrumu", gdje su živjeli baka mu NB i djed JP. Na utuženom zemljištu da se kao dijete igrao, a tamo da mu je otac držao strojeve, kamione i alat. Baka i djed da su tamo također sjekli drva ispod pozicije gdje je odložio građevinski materijal koji je bio vidljiv na licu mjesta. Ističe i kako se opisanom korištenju utužene nekretnine ama baš nitko treći nikada nije suprotstavio pa ni tuženik SP kojeg poznaje. Svjedokinja SB, majka tužitelja, navodi kako je utužena nekretnina u vlasništvu obitelji SB "Dežević Morgan" iz koje potječu roditelji pok. joj supruga. Od vremena kad je bila dijete sjeća se da su roditelji kasnije njenog supruga sasjekli sve iz te nekretnine i gorjeli klačinu (vapno) od koje se potom izgradila njihova kuća kao i kuća PB. Poznato joj je i da su roditelji pok. joj supruga negdje 1952. dali dozvolu poljoprivrednoj zadruzi da na utuženoj nekretnini odlože sve što su iskopali za temelje gradnje vinarije pa tako tvrdi da je bilo nekih 2 metra nasutog materijala po cijeloj visini parcele. Svjedokinja ĐB saznanja o izgledu i korištenju utužene nekretnine crpi iz činjenice što je istočno od kuće tužitelja na međašnoj nekretnini nalazi se vinograd njene obitelji gdje je odlazila do pred dvadeset godina. Sjeća se da je tužitelja viđala na dio zemljišta kraj njegove kuće, a tvrdi i da se sjeća kako je obitelj tužitelja na jednom dijelu gdje je šuma sjekla drva i to na poziciji između asfaltiranog puta i zemljišta MB, ali nije mogla precizno tvrditi je li to bilo na utuženoj površini zemljišta između zasađenih maslina ili pak prema istoku. Navedeno da je uočila iz prostorija vinarije gdje je radila kao čistačica od 1991. pa do prije par godina. Da su na utuženom zemljištu obitavali članovi obitelji tužitelja proizlazi i iz iskaza svjedoka MB koji tvrdi da je od rođenja međaš ovog zemljišta s istočne strane (od strane suda se konstatira da svjedok pokazuje čestice oznake kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] na katastarskom planu). Radi iznesenog da mu je poznato kako se na utuženom zemljištu od strane obitelji tužitelja sijalo i sadilo, a ovo što je pod šumom je u šumi od kad god sežu njegova sjećanja.

23. Upitani na okolnosti vremena sadnje i obrade maslina kao i stabla smokve kako u gornjem sjevernom dijelu tako i u donjem južnom dijelu svjedok AP tvrdi da su masline uz sjeverni rub utuženog zemljišta zasađene negdje u vremenu kada je od strane roditelja tužitelja izgrađena kuća, koliko se sjeća sigurno prije 1976., zna da se obitelj tužitelja u kuću uselila 1985. Za masline u južnom dijelu tvrdi kako misli da to drže članovi obitelji tužitelja, ali nije nikada išao za tim. Da su masline zasađene od strane obitelji tužitelja proizlazilo bi iz iskaza svjedoka LP koji se nije mogao precizno izjasniti je li to bilo prije njegova umirovljenja, tvrdi kako je moguće čak i kasnije. Navodi i kako je obitelj tužitelja negdje u isto vrijeme zasadila dvije masline i smokvu u donjem dijelu utuženog zemljišta. Svjedok OP tvrdi pak kako misli da su četiri stabla maslina zasađena u sjevernom dijelu utuženog zemljišta nakon sto je otišao u mirovinu (2012.), misli i kasnije, dok za masline u donjem dijelu nije imao saznanja jer mu je taj dio kako se reče, van ruke. Svjedok CB za masline u donjem južnom dijelu utuženog zemljišta tvrdi da ih nije bilo do 2008. godine, ne zna tko ih je zasadio, ali procjenjuje da je riječ o stablima starosti nekih osam do deset godina. Za masline uz sjeverni rub utuženog zemljišta prema kući tužitelja tvrdi da su vjerojatno zasađene od strane obitelji tužitelja, ali nije imao saznanja kada kao što nema saznanja ni kada je zasađeno stablo smokve u ovom sjevernom dijelu. Iz iskaza svjedoka VP proizlazilo bi da je ta stabla zasadila baka (NB), odnosno tužitelj, davno, nije se mogao izjasniti kada, ali tvrdi da su u vrijeme kada je tamo počeo, odnosno nastavio držati materijal na ovom zemljištu ta stabla već bila zasađena. Za obujam tako zasađenih stabala svjedok je naveo kako stabla bliže kući nije mjerio dok su stabla bliže benzinskoj stanici (prema jugu) bila mala što mu je poznato iz činjenice jer je tamo parkirao svoj kamion. Svjedokinja SB izričita je u kazivanju da su masline zasađene ima tome trideset četiri godine kada je tadašnji predsjednik [adresa] ĆB dodijelio prve sadnice maslina koje su članovi njene obitelji uzeli u Poljoprometu. Iste godine da si zasađene masline u donjem južnom dijelu nekretnine time da su ta stabla sporije rasla, lomila su se pri čemu navodi da je ŠB u tom dijelu nekretnine parkirao kamion i "sto puta" slomio grane tih maslina. Isto tako navodi da je prije nekih desetak godina u donjem južnom dijelu nekretnine zasadila stablo smokve. Iz iskaza svjedoka MB proizlazilo bi da su masline zasađene davno mada nije mogao precizno navesti kada. Svjedokinja ĐB nije sa sigurnošću kazivala o vremenu sadnje maslina, nije se mogla izjasniti niti da li su masline zasađene dok je vinarija radila ili nakon toga, misli dok je vinarija radila, a vinarija ne radi već četrnaest godina. Svjedok ŠB tvrdi da nema saznanja o zasađenim maslinama u sjevernom dijelu utuženog zemljišta. Što se tiče maslina u donjem južnom dijelu sjeća se da ga je svojevremeno prije nekih desetak godina, nakon što je već bio prestao držati kamione na ovoj nekretnini NB, majka tužitelja zaustavila s upitom da li je lomio grane maslina. Poznato mu je da su te masline bile ograđene paletama.

24. Sud je saslušao svjedoke i na okolnosti korištenja utuženog zemljišta, središnjeg i donjeg južnog dijela za odlaganje materijala. U postupku je pri tom učinjeno nedvojbenim da je na licu mjesta zatečeni građevinski materijal po sredini parcele odložen od strane VP, rođaka tužitelja, kojeg je nakon podnošenja ove predmetne tužbe kontaktirala tuženica ad. 2 ŠP s traženjem da se materijal ukloni. Svjedoku AP iz pričanja u mjestu poznato je da se taj dio nekretnine koristio za odlaganje ima tome od prije nekih desetak godina i više ili od strane tužitelja i njegove majke ili ako ih je netko treći pitao dozvolu. Svjedok LP nije imao saznanja o tome kada je i od strane koga odložen građevinski materijal. Isto tako ni svjedokinja ĐB nije imala saznanja kada je na dijelu utuženog zemljišta odložen građevinski materijal, kao ni od kada je tamo parkiran automobil Golf 2, odložen trajler i prikolica. Svjedok VP navodi da je dio utuženog zemljišta koristio za odlaganje materijala ima tome već dvadeset godina. U tom pravcu je i iskaz svjedokinje SB. Svjedok ŠB tvrdi kako mu je poznato da možebitno unatrag dvije godine na utuženoj nekretnini kamion drži VP, unuk NB, koji je tamo odložio i građevinski materijal. I svjedoku MB poznato je da VP na utuženom zemljištu drži materijal i kamion s čime je započeo prije desetak godina.

25. Naposljetku je u postupku utvrđeno da su utuženo zemljište koristilo i za parkiranje automobila vinarije. Na navedene okolnosti kao i na okolnosti pravnog odnosa između obitelji tužitelja i PZ Jedinstvo također su kazivali pojedini svjedoci. Tako iz iskaza svjedoka AP proizlazi da je po pitanju ovog sada utuženog zemljišta preko puta vinarije čuo da je bio spor jer su službenici zadruge to koristili, dolazilo je do situacije da je tužitelj s majkom smatrao da je to njihovo zemljište. Predmetom tog spora da je bilo parkiranje automobila, ne zna je li bila riječ konkretno i o sudskom sporu, ali zna da je navedeno bilo sporno sve dok je zadruga postojala, a poljoprivredna zadruga je prestala postojati 2012. godine kada je pokrenut stečajni postupak. Nije mu poznato da se utuženo zemljište koristilo za postavljanje stolova. Svjedoku LP određene okolnosti poznate su od 1975. kad je bio radnik u bivšoj vinariji. Tako navodi da su radnici vinarije po prilici na poziciji utuženog zemljišta između danas odloženog građevinskog materijala i asfaltirane ceste običavali parkirati automobile i to u periodu od 1975. do 1980. nakon čega su automobile parkirali na parkingu ispred zgrade vinarije preko puta. Upitan da li je vinarija za to parkiranje imala dozvolu i ako jest od koga, misli da vinarija nije imala dozvolu, a sad je li se netko protivio vjerojatno jest, tvrdi da je možda došlo do određenih prigovora od strane obitelji tužitelja. I svjedok OP bio je zaposlenik vinarije od 1983. do 2012. pa tako navodi kako je svoj automobil parkirao na dijelu utuženog zemljišta ispod prvog stabla čempresa uz cestu. Navodi i kako je u situaciji kada je vinariji nešto trebalo u vezi utuženog zemljišta bilo potrebno stupiti u kontakt s NB, majkom tužitelja, koja je uvijek govorila da je to njeno zemljište. S tim u vezi navodi da su s imenovanom komunicirali jer se preko dijela utužene nekretnine nalazio kanal otpadnih voda od vinarije. Navedeni kanal da se proteže pravcem istok-zapad južno od zadnjeg reda zasađenih maslina za koji kanal svjedok tvrdi da vodi od betoniranog dijela gdje je ukopana septička jama za otpadne vode vinarije. Sjeća se i da je postojao zahtjev NB za zamjenu ovog zemljišta sa zemljištem u predjelu „Dol“ vlasništvo PZ. Za ovo potonje zemljište bilo je još zainteresiranih, ali tadašnji Nadzorni Odbor PZ nije donio odluku da se izvrši zamjena. Tada je nastao problem jer je majka tužitelja zaposlenicima vinarije zabranila parkiranje pri čemu svjedok navodi kako se na utuženom zemljištu znalo parkirati i oko dvadeset automobila vinarije. Svjedok CB tvrdi kako se sjeća da su roditelji tužitelja tražili rješavanje pitanje kanala za otpadne vode kada je kao predstavnik PZ Jedinstvo zamolio oca tužitelja koji je po zanimanju bio zidar da napravi pokrivne ploče sto je i ovaj napravio. Nakon toga svjedok opisuje da je uslijedila zamolba od obitelji tužitelja u smislu da bi dozvolili djelatnicima vinarije da na utuženom zemljištu parkiraju automobile na ime čega je obitelj tužitelja tražila određeni najam. U vrijeme kada se dogovarao najam za parkiranje automobila na utuženoj nekretnini sjeća se da je NB, majka tužitelja, izjavila da su oni ovo zemljište riješili, da je čak na terenu bio geodet ČP. Budući je u interesu vinariji bilo da se zadrže dobrosusjedski odnosi ne ulazeći i u potpunosti u vlasničke odnose da se pristupilo sklapanju ugovora o zakupu priloženog na listu 16 spisa (Ugovor iz 1997.). Koliko se sjeća potom je zaključen još jedan Ugovor kojim se samo korigirala visina zakupnine. Naposljetku svjedok navodi kako je PZ Jedinstvo temeljem tako zaključenog Ugovora o zakupu parkirala automobile i to dva, tri automobila na ovom utuženom zemljištu uz cestu od vremena sklapanja Ugovora pa negdje do 2007/2008. Tvrdi da se ponekad parkiralo i dolje ispod prema jugu, ali se taj dio zemljišta koristio za okretanje cisterne i ostalih vozila iz vinarije. Svjedok VP tvrdi da se utuženo zemljište koristilo kao parking i to u vrijeme kada je vinarija radila, prije dvadesetak godina dok je vinarija opstojala. To je dakle bio parking ali svjedok ističe da je netko vinariji morao dati dozvolu za parkiranje, međutim nije imao saznanja tko je konkretno dao dozvolu za parkiranje, pretpostavlja baka mu ili tužitelj jer je baka to zemljište čistila, kosila i uvijek vodila računa o tom zemljištu. Svjedokinja SB u svom iskazu opisuje kako je parkiranje bilo riješeno prvo s Ugovorom kojeg su potpisali s TB na strani zadruge. Taj Ugovor je ispred zadruge nastavio CB, od kojeg je zatražila plaćanje zakupnine jer joj je, kako tvrdi, tada već bilo dojadilo da na tom zemljištu budu vozila poljoprivredne zadruge. Pri tome pojašnjava da je poljoprivredna zadruga imala čak pet kamiona koji su obitavali na ovoj nekretnini. Stoga je CB prvi rekao da ne mogu bez ove parcele i da on smatra da bi poljoprivredna zadruga s članovima njene obitelji morala sklopiti neki Ugovor do čega je i došlo, a temeljem tako sklopljenog Ugovora poljoprivredna zadruga plaćala je tadašnjih 200 DEM mjesečno time da se plaćanje vršilo dva puta godišnje. Ujedno svjedokinja napominje i kako je prije nego li je CB negdje 1985. postao direktor Zadruge utuženo zemljište zasigurno nekih tridesetak godina od strane vinarije po dogovoru s njima u obitelji SB bilo korišteno za parking. Na ime toga što vinarija u tom prethodnom periodu nije plaćala ništa za korištenje ove nekretnine da je njoj i suprugu dala vagon cementa od kojeg su potom negdje 1972./1973. postavili prvu betonsku ploču na obiteljskoj kući koja je izgrađena na međašnoj nekretnini. Svjedokinja ĐB u svom iskazu tvrdi ako se sjeća da su predstavnici vinarije pitali NB je li mogu držati automobile na ovom utuženom zemljištu za što je NB dala svoju dozvolu. Tvrdi i kako je na utuženom zemljištu od strane vinarije znalo biti parkirano i po deset, petnaest automobila. Da su zaposlenici vinarije na utuženom zemljištu parkirali svoje automobile, i to kako tvrdi dugo godina, proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠB. U tom pravcu je i iskaz svjedoka MB. Potonje imenovani svjedok dalje navodi i da su preko njegova zemljišta s istočne strane kao i zemljišta tužitelja prolazile otpadne vode od vinarije i to pravcem gdje je vrt tužitelja uz njegovu kuću.

26. Svjedoci AP i CB kazivali su o periodu izgradnje zgrade vinarije sredinom prošlog stoljeća kao i vlasništvu uokolo vinarije sjeverno i južno, ali o vlasništvu djela zemljišta preko puta vinarije koje bi se onda protezalo u sklopu dijela utužene nekretnine. Tako svjedok AP navodi da mu je u vezi predjela gdje leži utužena nekretnina poznato kako je vinarija koja se nalazi preko puta započela bespravnu gradnju 1951., a 1952. završena je izgradnja podruma te vinarije. Sjećam se da su u odnosu na tu stranu zemljišta zapadno od ceste vlasnici bili dva brata ĐPF „ RPF“ i KP " IPF“ (op. od strane suda se utvrđuje da je riječ o osobama koje u sredinom prošlog stoljeća bile uknjižene i kao vlasnici utužene nekretnine). Za ovo predmetno zemljište koje se nalazi preko puta vinarije tvrdi da se nije nikada zainteresirao. Svjedok CB koji je bio upravitelj/direktor PZ Jedinstvo od 1983. do 2007. sjeća se da je te 1983. već postojala ideja da se izgradi zgrada uljare koja je potom izgrađena i danas vidljiva sjeverno od zgrade vinarije preko puta utuženog zemljišta. Tada kada je došlo do ideje da se izgradi zgrada uljare da su predstavnici PZ stupili u kontakt s IPF (djedom tuženice ad. 2 ŠP) koji je bio vlasnik tog zemljišta gdje je imao svoj vinograd. Sjeća se da je tada imenovani KP predstavnicima vinarije tvrdio da je vlasnik zemljišta i južno od zgrade vinarije i preko puta u pravcu zgrade skladišta vinarije (od strane suda se konstatira da svjedok na licu mjesta ukazuje južni dio utuženog zemljišta u pravcu skladišta vinarije što je prikazano na prostoručnoj skici uredovanja) kao i da se to zemljište prema jugu protezalo do zemljišta gdje je benzinska crpka. Svjedok dalje tvrdi da je tom prilikom imenovani KP predočio dokument iz kojeg je vidljivo da je to zemljište njegovo vlasništvo, konkretno zk izvadak KP za ½ i RPF za ½ dijela. Nakon toga su se usuglasili izraditi procjenu kao što se procjena radila i za dio zemljišta gdje je uljara. Procjena se radila u dogovoru za Stanicom za južne kulture koja je napravila procjenu po cijeni većoj od one koju je je bio ponudio imenovani KB, ali to za ovaj dio gdje je uljara. Dakle, da je iz vinarije već tada bio iskazan interes za zemljište preko puta, sada utuženo zemljište ili južni dio tog zemljišta, ali je izneseno ostalo na razini pregovora jer je prioritet bio izgradnja zgrade uljare i ostali poslovi. Obzirom na sadržaj dopisa danas pok. KP iz 1983. koji je iznesen u toč. 20 obrazloženja ove odluke sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka DB u pogledu pregovaranja i korištenja utuženog zemljišta.

27. Saslušan kao parnična stranka tužitelj u svom iskazu upire na dugogodišnji nesmetani posjed utužene nekretnine od strane njegovih prednika i njega samog. Tako opisuje da je u predio gdje je položeno utuženo zemljište prvi put tamo došao s roditeljima negdje 1968./1969. nakon što mu je otac u predjelu Dol kupio jedan stari vinograd od GPF, a u predjelu gdje leži utuženo zemljište u kompletnoj dužini tih kupljenih parcela da su sjekli kolce i "pritke" što im je služilo za taj vinograd. Kasnije da su oni iz obitelji došli na ovu česticu, odnosno na čitavu dužinu zemljišta u sklopu kojeg je i utužena nekretnina i 1971. započeli s izgradnjom kuće. Upravo tada da se počelo čistiti i kositi zemljište gdje je izgrađena kuća. U izgrađenu kuću da su uselili 1974. od kada počinju aktivnosti na ovoj utuženoj parceli. Što se tiče stabala maslina zasađenih južno od kuće tvrdi kako je otac neposredno poslije useljena na poziciji gdje su na licu mjesta bile zasađene masline od šume učinio vrt koji se u obitelji koristio za sadnju povrća. Međutim, kako je majka držala domaće životinje- kokoši, koze te životinje su činile štetu na vrtu radi čega je otac odlučio obustaviti sadnju i na tom dijelu zemljišta 1976./1977. zasadio dva oraha koja su tamo bila zasađena do 1987. Nakon toga da je otac izvadio orah i posadio 1988. masline koje su bile vidljive na licu mjesta. Istočni dio utuženog zemljišta koji je danas pod šumom da je bio kompletno iskošen u periodu od vremena kada su uselili u izgrađenu kuću jer je otac mislio tamo posaditi orahe, tamo smo sjekli grm za koze i ubirali drva za grijanje jer smo u kući imali sustav centralnog grijanja na drva. Drva su sjekla na uobičajeni način kao što to inače biva, sjekle su se deblje grane, a ostalo se pustilo da raste. Tužitelj ističe i kako je djed ovdje tuženice ad 2 BB imao vinograd zapadno od ceste koja vodi za predio Brna koji vinograd se nalazio između vinarije i današnje uljare, a na tom zemljištu danas se nalazi skladište Poljoprometa i dva velika inoksa. Obitelj tužitelja da je bila u dobrim susjedskim odnosima s pok. KP. U odnosu na pok. ĐP, oca ovdje tuženika ad 1, tužitelj navodi kako je bio je politički visoko pozicioniran pa s tim u vezi smatra da je mogao vrlo lako zaustaviti korištenje ove utužene nekretnine od strane obitelji tužitelja. Međutim, ama baš nitko od strane obitelji tuženika pa ni bilo tko treći da se nije suprotstavljao posjedu koji je na ovom zemljištu vršila obitelj tužitelja niti je bilo tko prigovarao sklapanju Ugovora koji su moji roditelji potpisivali s PZ Jedinstvo i po osnovu kojih su moji roditelji primali novčanu naknadu. Što se tiče automobila vinarije tužitelj tvrdi da je na utuženom zemljištu znalo biti parkirano i po petnaest, dvadeset automobila, a to iz razloga jer je zemljište oko podruma bilo ograđeno. Što se tiče dijela utužene nekretnine koje je pod šumom tužitelj pojašnjava kako se šuma sjekla sukladno potrebama s tim da se 1996. odselio u Brnu od kada su roditelji manje koristili drva za ogrjev. Za masline u donjem južnom dijelu tužitelj tvrdi da su ta stabla kasnije zasađena, za vrijeme Domovinskog rata ili nakon toga. Upitan od strane suda tko je podnio zahtjev za parcelaciju zemljišta na kojem je izgrađena kuća tužitelj tvrdi kako on sam nije jer je tada bio dijete u dobi od deset godina pa da o takvoj parcelaciji nemam nekih saznanja. Kod kuće da posjeduje jednu skicu geometra AB vezano za sve parcele koje se protežu uz javnu cestu pa do benzinske postaje, na toj skici su neki stari brojevi, nešto je isprecrtano, preuknjiženo, sada su to neke druge oznake.

28. Tuženik ad. 1 FP u svom iskazu obrazlaže kako je njegov djed LB "Koko" ondašnjoj Radnoj zadruzi prodao koliko stoji podruma zgrade jer je u tom pravcu bilo njegovo vlasništvo i to zemljište gdje je zgrada vinarije i u pravcu istog zemljište preko puta do međe od koje se potom prema istoku proteže zemljište VP. Od zgrade vinarije u pravcu juga to jest prema benzinskoj pumpi je vlasništvo " KB" to jest KP, djeda tuženice ad 2. Dakle, da je ovo utuženo zemljište u gornjem sjevernom dijelu bilo "Kokota" a u donjem "Putara". Ujedno tuženik navodi kako je njegov djed LB sigurno dvadeset godina radio kao stražar na vinariji u [adresa] preko puta utuženog zemljišta i vinariji je dao dozvolu da koristi zemljište preko puta radi parkiranja automobila gostiju. Upitan da li o tome postoji pisani trag tuženik ističe da to praktički zna cijelo selo. Inače su se svi dokumenti nalazili u vinariji, a kako se vinarija prodala to se sve bacilo. Nakon smrti djeda LB, da članovi obitelji ovo zemljište nisu koristili mada se u obitelji zna da se radi o njihovom vlasništvu. Što se tiče parkiranja automobila ističe da je zemljište preko puta gdje je zgrada vinarije ograđeno ima tome nekih dvadesetak godina pa da su se prethodno automobili parkirali i na zemljištu gdje je vinarija preko puta i na dijelu prijepornog zemljišta uz cestu.

29. Tuženica ad.2 ŠP u svom iskazu navodi kako od 1982. živi u [adresa] radi čega i nije imala nekih neposrednih saznanja o ovom zemljištu. Međutim, kako je ovo zemljište stekla od svoje majke da je željela znati što joj točno pripada što je i bio razlog pokretanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice. Navodi i kako joj je po pričanjima majke poznato da je vinarija u [adresa] pregovarala s njenim djedom po pitanju kupnje ovog zemljišta za parking čime je moj djed bio suglasan, ali vinarija nije imala dovoljno sredstava za otkup. Nakon smrti djeda predstavnici vinarije u [adresa] da su kontaktirali majku MP također po pitanju otkupa ovog zemljišta što također nije realizirano jer vinarija nije imala dovoljno sredstava za otkup. Također joj je poznato da je djed KP dopustio vinariji da utuženo zemljište koristi za parkiranje automobila obzirom da su se između njih vodili pregovori o kupoprodaji ove utužene čestice. Prije tri, četiri godine da je primijetila kako se na utuženom zemljištu nalazi jedan automobil i građevinski materijal nakon čega je kontaktirala čovjeka po imenu ČP kojeg je potom nazvala i rekla mu da bi bio red pitati gospodara tog zemljišta smije li tamo držati automobili i građevinski materijal.

30. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je o primjeni materijalnog prava odlučio sukladno odredbi čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. u daljnjem tekstu – ZV) u smislu koje se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužitelj se do zaključenja prethodnog postupka pored dosjelosti pozvao i na Ugovor o darovanju iz 1962. temeljem kojeg je, kako tvrdi još njegov otac zajedno s bratom RP stekao vlasništvo cjeline utužene nekretnine. Tu je sada za navesti da se ugovor o darovanju sklopljen do stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) prosuđuje na temelju odredbi paragrafa 938 do 956 Općeg građanskog zakonika koji su se primjenjivali kao pravna pravila. Naime, prema pravnom pravilu paragrafa 938 bivšeg OGZ-a pogodba kojom se kakva stvar daje komu bez plaće, zove se darovanje. Ugovorom o darovanju, dakle, besplatnim pravnim poslom darodavatelj daruje daroprimcu određenu stvar u vlasništvo, odnosno posjed. Prema pravnim pravilima bivšeg OGZ-a bilo je moguće sklopiti dvije vrste darovnih pogodbi i to: ugovor o darovanju kojim je darovana stvar predana daroprimcu u posjed i vlasništvo za života darodavatelja i drugu vrstu darovnog ugovora, tzv. darovanje za slučaj smrti, kod kojeg se darovanje mora ispuniti tek nakon smrti darodavatelja. Prema pravnom pravilu paragrafa 943 bivšeg OGZ-a za ugovor o darovanju bez prave predaje darovane stvari, bila je propisana pisana isprava (forma sudskog zapisnika), a usmeno darovanje bilo je valjano samo uz obavljenu predaju stvari, s tim da kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje su živjele u obiteljskoj zajednici i zajednički koristile nekretnine koje su predmet darovanja, uvjet prave predaje nekretnine ispunjen je već samim time što je u vrijeme kad je učinjeno i prihvaćeno darovanje, postojao takav način života iz kojeg je proizlazilo i zajedničko korištenje darovanih nekretnina. Ispunjene ovako iznesenih pretpostavki posjeda i korištenja nekretnine u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Ugovor o darovanju iz 1962. nije sastavljen u formi sudskog zapisnika pa je za valjanost takvog ugovora bilo potrebno utvrditi da li je došlo do predaje posjeda utužene nekretnine. Istina, u kao predmet Ugovora iz 1962. navodi se utužena nekretnina po pripadajućoj katastarskoj oznaci uz utanačenje da je došlo do predaje posjeda ("stavljaju u posjed"), tj. da se među ostalim i sada utužena nekretnina dariva tamo imenovanim daroprimcima, a ujedno je 1965. u katastarskom operetu i proveden upis posjeda na ime daroprimatelja JP i ĆP. Međutim, sama činjenica upisa u katastarskom operatu nije sama za sebe dovoljna da bi se izveo zaključak o valjanosti određenog ugovora o darovanju. Tužitelj pri tome na okolnosti realizacije Ugovora o darovanju iz 1962. spisu nije priložio nikakve relevantne dokaze. Činjenica je da su GP, baka tužitelja i PZ Jedinstvo 1963. zaključili ugovor o zakupu zemljišta po kulturi šuma ispod (jugoistočno) od kolnog puta, ali za određenu površinu tog zemljišta bez posebnog utanačenja kvadrature, no pitanje je i da li se ta površina ustupila od utužene nekretnine ili pak od međašne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je tek sedamdesetih godina krenula izgradnja obiteljske kuće GP. Međutim, valja istaći da se pravo vlasništva, u nedostatku isprave podobne za njegov upis, može steći dosjelošću uz ispunjenje ostalih za to propisanih pretpostavki. Dakle, ako je stjecatelj koji nema valjani titulus i nedostaje mu modus u posjedu nekretnine, postoji mogućnost da uz ispunjenje ostalih pretpostavki, pravo vlasništva stekne dosjelošću, što za savjesnog i zakonitog posjednika znači protekom 10 godina, a ukoliko posjed nije zakonit onda protekom 20 godina. Preostalo je onda za utvrditi da li su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

31. Dosjelost je originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje teći onog trenutka kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva ne treba doduše utvrđivati osnov/naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme (neprekidno) potrebno za dosjelost, pri čemu dolozna vjera sprječava početak takve dosjelosti sve dok postoji dolozna zla vjera. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao). Savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Sinonim za pošten posjed u ZOVO je bio savjestan posjed (čl. 72. st. 2. ZOVO), koji postoji ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U čl. 72. st. 2. ZOVO savjesnost posjeda vezuje uz pretpostavku da posjednik drži da je stvar koju posjeduje njegova, u čl. 18. st. 3. ZV-a, u skladu s germanskom koncepcijom posjeda određeno je da pošteni posjednik nije samo onaj tko smatra da je vlasnik stvari, već svatko tko opravdano drži da mu na stvari pripada neko subjektivno pravo koje ga ovlašćuje stvar posjedovati (uz vlasništvo to je primjerice plodouživanje, zakup i dr.). S druge strane prema čl. 72. st. 2. ZOVO za savjesnost posjeda bila je pretpostavka da posjednik kroz čitavo vrijeme posjedovanja ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, što znači da je sama mogućnost saznanja o tome isključivala savjesnost posjeda, a takva je mogućnost u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve utvrđeno, prema ocjeni ovog suda postojala. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja.

32. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega iskaza saslušanih svjedoka sud prihvaća da je obitelj tužitelja obitavala na utuženom zemljištu, da je na sjevernom dijelu, mada opet tužitelj nije dokazao kada točno zasadila masline, da je dio površine obitelj tužitelja povremeno koristila za sječu šume, a dio površine ustupala za odlaganje materijala i za parkiranje automobila no samim time tužitelj nije dokazao opseg i kvalitetu, a posebno trajanje takvog kako tvrdi nesmetanog i samostalnog posjeda. K tome, ne treba zanemariti činjenicu da je tužitelju, odnosno njegovom predniku bilo ili moralo biti poznato da treće osobe, u biti slijednici uknjiženih suvlasnika posve očito pretendiraju na makar određeni dio površine utužene nekretnine. Netom izneseno sud prije svega utvrđuje dovodeći u svezu stanje spisa P-163/73 sa sadržajem dopisa koje je danas pok. KP, djed tuženice Jasminke Jelaš 1973. i potom 1981. uputio PZ Jedinstvo. Za primijetiti je i kako je prvi dopis upućen neposredno nakon podnošenja tužbe P-163/73, a prema ocjeni ovog suda iz dopisa jasno proizlazi da potpisnik, kao uknjiženi suvlasnik ½ dijela utužene nekretnine, pretendira i na zemljište ispod ceste sa istočne strane pa protivno navodima tužitelja ni u kojem slučaju nije riječ samo o trasi zemljišta gdje je izgrađena vinarija, odnosno zemljištu sjeverno i južno od vinarije. Par mjeseci prije navedenog dopisa iz 1973., konkretno u svibnju u postupku P-163/73 uslijedilo je povlačenje tužbe od strane GB, danas pok. oca tužitelja, uz obrazloženje kako i nije sporno ono što koristi na terenu, ali nije točno označena površina radi čega predstoji angažiranje geometra koji će cijepati čestice. Iz navedenog proizlazi da je otac tužitelja bio upoznat da mu ne pripada cjelokupna površina i to po ocjeni ovog suda utužene čestice. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka za međašnu nespornu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je kuća tužitelja, kako je to razvidno iz pribavljenog povijesnog prikaza ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da nije dolazilo do parcelacije, doduše ni upisa uknjižbe prava vlasništva od strane tužitelja. Do parcelacije je dolazilo naknadno 2018. u postupku po službenoj dužnosti provedbe upisa nerazvrstane ceste i potom upisa županijske ceste. Samim time za pretpostaviti je da je predniku tužitelja, danas pok. JP odnosno SB koji su u određenom periodu vodili pregovore i dogovore oko korištenja dijela utužene nekretnine za parking itekako bilo poznato da im ne pripada cjelokupna površina utužene nekretnine. Kraj takvog utvrđenja po ocjeni ovog suda irelevantno je što se nitko nije izrijekom suprotstavljao posjedu utuženog zemljišta, sadnji maslina, davanju dozvole za parkiranje i odlaganje materijala. Nesavjestan/nepošten posjednik ma koliko dugo trajao posjed određenog zemljišta ne može dosjelošću steći vlasništvo. Za napomenuti je i da sud nije gubio iz vida sadržaj spisu priložene materijalne dokumentacije (ugovor o zakupu, ugovora o osnivanju služnosti, ugovor o darovanju itd) gdje se doista kao vlasništvo tužitelja odnosno njegovih prednika navodi utužena nekretnina, međutim, kako je već istaknuto iz tako zaključenih pravnih poslova ne proizlazi nedvojbenu zaključak da se radilo o raspolaganju cjelokupnom površinom utužene nekretnine koja prema katastru ima 1858m2, a prema stanju zemljišne knjige 1706m2.

33. Utvrdivši odlučne činjenice koje se odnose na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud cijeni da posjed pok. GB nije bio savjestan, obzirom da je znao da mu ne pripada cjelokupna površina utuženog zemljišta. Istina, poštenje posjednika se po zakonu pretpostavlja, a nije moguće unaprijed definirati pravni standard o tome kad će se smatrati da postoji nepoštenje posjednika, koji bi standard bio primjenjiv u svim budućim slučajevima. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir nikakvo stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne. Međutim, shodno navedenom razvidno je kako je posjed sada tužitelja pa i njegova prednika bio nepošten jer su znali i morali znati u čijem je vlasništvu po površini ili dijelu utužena nekretnina. Izneseno je i tužitelju moralo biti poznato jer je tuženica ad. 2 Jasminka Jelaš 2005. upisana kao posjednica utužene nekretnine za dio od 959m2 od kada pa do podnošenja tužbe nije reagirao na stanje upisa posjeda u katastarskom operatu. Nije, dakle utvrđeno da je tužitelj dosjelošću (ni redovnom ni izvanrednom) stekao pravo vlasništva sporne nekretnine. Činjenica prethodnog dugogodišnjeg upisa posjeda u katastarskom operatu može biti, ali svako nije od odlučnog značaja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, a obzirom da u provedenom postupku nije dokazano potrebno trajanje i kvaliteta te ponaosob opseg posjeda prednika tužitelja koji bi potom temeljem nasljedstva prešao na samog tužitelja.

34. Shodno svemu naprijed navedenom, kako tužitelj nije dokazao osnov i način stjecanja cjeline prava vlasništva utuženog zemljišta, presuđeno je kao u izreci pod toč. I/.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 3 ZPP-a pa je tuženiku ad. 1 priznat trošak i to za pristup na ročišta održana 30. listopada 2023., 29. travnja 2024., 23. listopada 2024., 13. siječnja 2025., 19. rujna 2025., 26. studenog 2025. i 13. siječnja 2026.- po 100 bodova sukladno Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 9. toč 1, 4Tbr. 40, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025) radi čega je odlučeno kao u izreci pod toč. II/. Tuženici ad. 2 valjalo je također priznati troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava pisanog odgovora na tužbu, pristup na ročišta održana 30. listopada 2023., 29. travnja 2024., 13. siječnja 2025., 19. rujna 2025., 26. studenog 2025. i 13. siječnja 2026. - po 100 bodova, pristup na ročište 8. rujna 2023. - 50 bodova i pristup na ročište za uviđaj – 100+75 bodova sukladno Tbr. 7 toč. 1 Tbr. 9. toč 1 i 2, i Tbr. 39 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025). Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. III/.

U Korčuli, 3. ožujka 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).