1              Poslovni broj: II Kž-449/2023-5

Poslovni broj: II Kž-449/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.,  84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-60/2023. (Kzd-4/2023.) od 16. listopada 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog K. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-60/2023. (Kzd-4/2023.) od 16. listopada 2023., protiv optuženog K. B., u tijeku postupka nakon dignute optužnice, zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor optuženiku na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke pobijane odluke određeno je da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. travnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. B. po branitelju A. B., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor optuženiku i isti zamijeni nekom od mjera opreza.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Isticanje žalitelja da je istražni zatvor krajnja mjera, koja se primjenjuje samo iznimno, kada ne postoji mogućnost primjene blaže mjere, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, nije od značaja, kada se uzmu u obzir okolnosti konkretnog slučaja. Upravo suprotno, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog K. B..

5.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da način počinjenja predmetnih kaznenih djela, koji se ogleda u fizičkom napadu na suprugu s kojom je već dulje vrijeme u poremećenim odnosima, te zadavanju istoj dviju ubodnih rana u predjelu trbuha, što je rezultiralo njezinim teškim tjelesnim ozljeđivanjem, pri tome ne mareći niti za prisutnost njihove zajedničke djece, a nakon što ga je njihov zajednički sin spriječio u zadavanju ubodne rane u području srca, istu je nastavio udarati, upućuje na visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti i upornosti u činjenju kaznenih djela. Isto tako, prvostupanjski sud navedenu činjenicu ispravno povezuje sa optuženikovom ranijom kaznenom osuđivanošću, a kako to proizlazi iz pribavljenog izvatka iz kaznene evidencije (list 83 spisa) kao i s okolnošću da je osnovano sumnjiv da je inkriminirano kazneno djelo počinio pod rokom kušnje iz ranije presude, što ukazuje da navedena kaznenopravna sankcija očigledno nije polučila svoju svrhu. Stoga, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi optuženi puštanjem na slobodu mogao ponoviti slično ili još i teže kazneno djelo

6. Upravo slijedom prethodno iznesenih okolnosti, valjanost odluke prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodom optuženika da bi boravkom na slobodi mogao stanovati kod prijatelja i bivšeg poslodavca, na adresi S. u Z. te ostvarivati prihod za obitelj radeći za trgovačko društvo F. gdje je radio i prije uhićenja. Pritom, na citiranom žalbenom navodu žalitelj temelji neosnovani zaključak da optuženik tako ne bi bio u mogućnosti kontaktirati s oštećenicima, pa da niti ne postoji bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelao. Nasuprot navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. B. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, te za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud, dok okolnosti istaknute ovim navodom žalitelja ni na koji način ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

7. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da optuženikova ranija prekršajna i kaznena osuđivanosti ne može biti glavnim razlogom daljnje primjene mjere istražnog zatvora, već da ista može samo biti otegotna okolnost prilikom donošenja presude. Naprotiv, prvostupanjski sud se rukovodio najznačajnijom okolnošću na strani optuženika iz koje se može procjenjivati njegovo eventualno buduće ponašanje, jer upravo dosadašnja sklonost kriminalnoj aktivnosti nedvojbeno upućuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Pritom ista, u konkretnom slučaju, zajedno s načinom počinjenja kaznenog djela, kojeg odlikuju izrazito visoki stupanj kriminalne volje i upornosti čini skup onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja je izvjesna i predvidiva s razumnim stupnjem vjerojatnosti.

8. Promašen je žalbeni navod kojim žalitelj proziva prvostupanjski sud da se neosnovano poziva na podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te na izvješća policije, s obzirom da isti predstavljaju podatke koji prileže spisu, te ih prvostupanjski sud ne samo ima pravo već i obvezu razmotriti u okvirima procjene postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Osporavajući navedeno pravo sudu i kontrirajući navodom da je supruga optuženika kriva za "obiteljsku situaciju" upravo je optuženik taj koji prekoračuje granice propitivanja postojanja istražnozatvorskih osnova te se upušta u iznošenje obrane, a što nije ovlašten cijeniti niti drugostupanjski niti prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 31. listopada 2023.