Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-292/2025.-92.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Andreis Nikolić i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednice pok. KI iz [adresa] i OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Filip Gregor, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon dana 12. veljače 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UI i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju od 17. veljače 2022. zaključen između I. tuženice ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. KI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ovjeren od Javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, Bana Josipa Jelačića 3, pod brojem ovjere OV-1753/2022 gubi pravni učinak prema tužiteljici SI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice koja iznosi 24.320,96 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2019. do isplate, koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. računa prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), u roku od 15 dana.

II. Tuženice ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i OI, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] dužne su trpjeti da tužiteljica SI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I. izreke ove presude prema tuženicama ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i OI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prodajom nekretnine upisane kod ZK odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k.o.: 339318, DONJE VRAPČE, k. č. br.: [katastarska čestica], (koja odgovara staroj k. č. br.: [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k.o.: 999901, VRAPČE NOVO) oznaka zemljišta: ZAGREBAČKA CESTA, DVORIŠTE, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa], ukupne površine 1762 m2, od čega DVORIŠTE, površine 441 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa], površine 1321 m2 i to 1142/100000 suvlasničkog dijela, s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine: 157. Suvlasnički dio: 1142/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-157) – trosobni stan 215 na 2. Katu koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, wc-a, garderobe i hodnika neto korisne površine 83.64 m2 i pripatka, balkona stvarne površine 25.47 m2 i spremišta 26 (podrum -2) stvarne površine 5.98 m2.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27.07.2022. zaključen između II. tuženice OI, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], i pok. KI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ovjeren od Javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, Bana Josipa Jelačića 3, pod brojem ovjere OV-14626/2022 gubi pravni učinak prema tužiteljici SI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice koja iznosi 24.320,96 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2019. do isplate, koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. računa prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženicama ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i OI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici SI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknade parnični trošak u iznosu od 9.258,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 3. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženica za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da joj je tuženica ZI temeljem pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-680/11 od 25. travnja 2019., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3730/2019 od 21. siječnja 2021. dužna isplatiti iznos od 183.246,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. travnja 2019. Kako tuženica nije podmirila svoju obvezu, tužiteljica je 21. veljače 2022. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu radi pokretanja postupka tzv. izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima. Tužiteljici je navedeni zahtjev vraćen uz dopis da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 14., 15. i 16. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Istoga dana je na račun tuženice uplaćen iznos od 301.234,92 kn, temeljem ugovora o zamjeni nekretnina od 17. veljače 2022. zaključenog između tuženice i EI koji je iznos tuženica promptno preuzela s računa, što proizlazi iz činjenice da je tužiteljica 24. veljače 2022. još jednom podnijela zahtjev za izravnu naplatu, koji postupak izvansudske ovrhe je trenutno u provedbi, a iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 3. lipnja 2022. proizlazi da nije ustegnut cjelokupni iznos naznačen u specifikaciji uz zahtjev za izravnu naplatu, već da dinamika naplate cjelokupnog iznosa teče vrlo sporo, u nejednakim iznosima te je upitna konačna naplata.

1.1. Ugovorom o zamjeni nekretnina od 17. veljače 2022. sklopljenog između tuženice i EI izvršena je zamjena nekretnina na način da je tuženica stekla vlasništvo nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], trosobni stan 215 na drugom katu površine 83,64 m2 i pripatka balkona površine 25,47 m2 i spremišta 26, podrum -2, površine 5,98 m2. Istoga dana je zaključen ugovor o darovanju između tuženice kao darovateljice te ranijeg tuženika KI, njezinog supruga, kao obdarenika, ovjerenog kod Javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića temeljem čega je 21. veljače 2022. provedena uknjižba prava vlasništva stana u korist KI.

1.2. Navedenim postupanjem tuženica je umanjila vlastitu imovinu, ne raspolaže drugom imovinom iz koje bi mogla naplatiti svoju dospjelu tražbinu te su ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikove pravne radnje na štetu tužiteljice.

2. Tuženica ZI i raniji tuženik KI (koji je tijekom postupka umro, a naslijedila ga je tuženica ZI te LI, u odnosu na koju je tužba pravomoćno povučena) u odgovoru na tužbu osporili su tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Netočni su navodi tužbe koji se odnose na nemogućnost naplate kao i nepostojanje druge imovine tuženice. Vlasnica je 6 nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, na kojima je upisana zabilježba ovrhe pod brojem Z-4083/22 po prijedlogu tužiteljice. Čak i da tužiteljica nije pokrenula ovršni postupak, imala je mogućnost izvršiti provjeru imovine tuženika. Znala je da tužiteljica ima saznanja o drugoj imovini tuženice. S obzirom na površinu od 25.000,00 m2 ove nekretnine imaju vrijednost dovoljnu za namirenje tužiteljice. Tako su otpale tri od četiri pretpostavke koje se moraju kumulativno ispuniti kako bi se pravni posao mogao pobijati. Unatoč širokim mogućnostima koje mu daje Ovršni zakon, tužiteljica je nakon nekoliko mjeseci od pokretanja ovrhe na nekretnina i prisilne naplate određenog iznosa smatrala uputnim pobijati pravne radnje tuženika jer bi se tako lakše naplatila. Nije dokazala ni stvarnu ni vjerojatnu insolventnost tuženice. Nemogućnost naplate tražbine nije izostala zbog na zakonu utemeljenog raspolaganja tuženika, već kao rezultat propusta tužiteljice u postupku prisilne naplate. Presuda je postala ovršna 28. ožujka 2021., a tužiteljica je tek godinu dana poslije inicirala ovrhu na nekretninama i novčanim sredstvima. Neuredan zahtjev za izravnu naplatu podnesen je upravo na dan kad su tuženici uplaćena sredstva po ugovoru o zamjeni nekretnina. Pobijanje pravnih radnji dužnika može se uzeti opravdanim ako unatoč uzastopnim promjenama predmeta i sredstva ovrhe nije moguće namiriti tražbinu. Smisao i svrha instituta pobijanja dužnikovih radnji nije ovlastiti vjerovnika da po svom slobodnom nahođenju u svakom trenutku može pobijati na zakonu utemeljena raspolaganja dužnika jer će se na taj način najlakše naplatiti odnosno samo zato jer je u odnosu na ostalu imovinu dužnika naplata manje vjerojatna. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U ovom je predmetu već donesena prvostupanjska odluka pod poslovnim brojem P- 388/2024 koja je, međutim, ukinuta po drugostupanjskom sudu s uputom da prvostupanjski sud raspravi sporne okolnosti posebno one koje se odnose na pitanje vlasništva tužiteljice na nekretninama u Zagrebu, vodeći računa da je teret dokazivanja solventnosti tuženice kao dužnice upravo na tuženici te da je prvostupanjski sud dužan voditi računa o činjenici da je na pasivnoj strani kao tuženica označena samo dužnica ZI. Prema sudskoj praksi vezanoj uz čl. 201. Zakona o parničnom postupku pojedini jedinstveni suparničari koji imaju značaj nužnih suparničara moraju biti obuhvaćeni tužbom. Kad je riječ o nužnom suparničarstvu kao što je u konkretnom slučaju, tužbom moraju biti obuhvaćeni svi učesnici jednog pravnog posla.

4. Sud je nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda rješenjem pozvao tužiteljicu na ispravak i dopunu tužbe na način da istom u skladu s čl. 69. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima obuhvati kao tuženika i treću osobu s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika, uzimajući u obzir činjenicu da je predmetna nekretnina otuđena tijekom postupka temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim između KI i OI od 27. srpnja 2022., a što je provedeno u zemljišnoj knjizi 8. siječnja 2023.

5. Podneskom od 5. prosinca 2025. tužiteljica je tužbom obuhvatila kao tuženicu i OI te je precizirala tužbeni zahtjev na način pobliže označen u izreci, time da je istog postavila kao prvotno postavljeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3730/2019 od 21. siječnja 2021., u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-680/2011 od 25. travnja 2019. na str. 7 do 29 spisa, u zahtjev za izravnu naplatu na str. 31-32 spisa, u obavijest o vraćanju osnove za plaćanje na str. 34 spisa, u zahtjev za izravnu naplatu na str. 35-36 spisa, u dopis na str. 37 spisa, u izvod prometa po računu na str. 38 spisa, u nalog za prijenos na str. 39 spisa, u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje poslovni broj P-680/2011 na str. 40 spisa, u ugovor o darovanju na str. 41-44 spisa, u izvadak iz matice vjenčanih na str. 53 do 54 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na str. 55-56 spisa, u izvatke iz BZP-a na str. 77 do 83 spisa, u kaznenu prijavu na str. 92 do 95 spisa, uz potvrdu o primitku, i povratnicu na str. 96-97 spisa, u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje poslovni broj P-680/2011 na str. 98 spisa, u podatke o prodaji stana na str. 99 do 111 spisa, u podatke na str. 129 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na str. 161-162 spisa, u nalaz i mišljenje iz ovršnog predmeta Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr- 257/2022 na str. 177-198 spisa, u specifikaciju na str. 202, u uvjerenje na str. 205 spisa i 207 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na str. 219 spisa, u podatke Erste&Steiermarkische bank na str. 231 spisa i podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na str. 236 spisa, u katastarske podatke i prijepis posjedovnog lista na str. 244 do 267 spisa, u povijesni izvadak iz zemljišne knjige na str. 268-286 spisa, u prijepis posjedovnog lista na str. 287 spisa, saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja te svjedoke CI i ŽI na zapisniku od 20. veljače 2024., svjedokinju HI na zapisniku od 23. travnja 2024., svjedokinju SIH na zapisniku od 5. rujna 2024., izvršio uvid u podatke Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Susedgrad od 10. rujna 2024., u preslik spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Ovr-257/2022 u prilogu ovog spisa te je izvršio uvid u podnesak sa izvatcima iz zemljišne knjige na str. 404-428 spisa.

6.1. Sud je odbio dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na predložene okolnosti da je točno određenog dana 21. veljače 2022. na račun tuženice EI uplatio iznos od tadašnjih 301.234,92 kn jer se ista činjenica jednostavnim načinom očitovanja banke mogla nedvojbeno utvrditi, bez dodatnih troškova.

6.2. Sud je saslušao samo tužiteljicu u svrhu dokazivanja, a ne i tuženicu jer je tuženica tijekom postupka odustala od dokaznog prijedloga za vlastitim saslušanjem u svrhu dokazivanja.

6.3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežnom dijelu osnovan.

7. Nije bila sporna činjenica dospjele novčane tražbine tužiteljice prema tuženici ZI po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 680/11 u iznosu od 183.246,25 kn, zatim:

- da se radi o tražbini koja nije dobrovoljno namirena zbog čega je tužiteljica 21. veljače 2022. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu radi pokretanja postupka tzv. izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima, koji postupak je ostao bez uspjeha

- da je na račun tuženice uplaćen iznos od 301.234,92 kn temeljem ugovora o zamjeni nekretnina od 17. veljače 2022. zaključen između tuženice i EI koji je iznos je tuženica odmah preuzela s računa pa se iz tog iznosa tužiteljica nije mogla naplatiti niti u postupku izvansudske ovrhe koji je pokrenula 24. veljače 2022. - po toj izvansudskoj ovrsi plijeni se tuženičina mirovina (tuženica ima zaštićeni račun) te je na taj način do 1. srpnja 2022. naplaćen iznos od 2.000,00 kn i 2.566,21 kn na ime troškova odnosno kamata, glavnica nije naplaćena odnosno do toga dana je ostao nenaplaćen ukupno iznos od 283.997,04 kn

- da je ugovorom o zamjeni nekretnina od 17. veljače 2022. sklopljenim između tuženice ZI i EI izvršena zamjena nekretnina na način da je tuženica stekla vlasništvo nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], trosobni stan 215 na drugom katu površine 83,64 m2 i pripatka balkona površine 25,47 m2 i spremišta 26, podrum -2, površine 5,98 m2

- da je istoga dana zaključen ugovor o darovanju između tuženice kao darovateljice te ranijeg tuženika KI, njezinog supruga kao obdarenika, ovjerenog kod Javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, temeljem čega je 21. veljače 2022. provedena uknjižba prava vlasništva stana u korist KI

- da je KI preminuo tijekom trajanja ovoga postupka te da su po njegovoj smrti kao nasljednice preuzele ovaj postupak pored tuženice i kći LI kao tuženica

- da predmet nasljeđivanja u ostavinskog postupku iza pok. KI nije bio stan u odnosu na koji je bio zaključen prethodno navedeni ugovor o darovanju jer je po smrti istoga prenesen na OI

- da je kao vlasnica nekretnina na koju je usmjeren tužbeni zahtjev tužiteljice za pobijanjem dužnikovih pravnih radnji - k. č. br. [katastarska čestica] označene kao stambena zgrada broj 192 i dvorište, [adresa], ukupne površine 1762 m2, od čega stambeno poslovna zgrada broj 192, [adresa], površine 1321 m2 i dvorište površine 441 m2, i to 1142/100000 suvlasničkog dijela, s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine: 157. suvlasnički dio: 1142/100000 etažno vlasništvo (E-157) - trosobni stan 215 na 2. katu koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, wc-a, garderobe i hodnika neto korisne površine 83.64 m2 i pripatka, balkona stvarne površine 25.47 m2 i spremišta 26 (podrum-2) stvarne površine 5.98 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada upisana treća osoba - OI i na toj nekretnini je uknjiženo pravo služnosti - ploduživanja u korist tuženice ZI

- da je na nekretnini koja je bila predmet ugovora o darovanju zabilježen spor po predmetnoj tužbi rješenjem nadležnog Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z- 46664/2022.

7.1. S obzirom na ove nesporne činjenice, sud nije posebno analizirao isprave koje to dokazuju, a priložene su spisu.

7.2. Sud je odbio prijedlog tuženice za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja ovršnog predmeta Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-257/22. Isti prijedlog je neosnovan jer za prihvaćanje istog nisu ispunjeni zakonski uvjeti, budući da se ne radi ni o kakvom prethodnom pitanju za ovaj predmet, uz nespornu činjenicu da je tuženica u ovom trenutku nedvojbeno vlasnik nekretnina na kojima se provodila ovrha, koja je u međuvremenu obustavljena.

8. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica SI je navela da temeljem pravomoćne presude iz 2019. ima tražbinu prema tuženici u iznosu od 183.000,00 kn bez kamata i to na ime ulaganja u objekt u kojem je živjela od 1996. do 9. mjeseca 2010. s pok. suprugom i djetetom. Krenula je u naplatu po predmetnoj presudi time da je u to vrijeme imala angažiranog drugog odvjetnika koji joj nije predlagao nikakve radnje u smislu ovrhe. U 2021. ili početkom 2022. javio joj se gospodin S koji je napravio zamjenu nekretnina sa ZI i ponudio joj akcije tipa otkupa tražbine, time da taj gospodin koliko joj je poznato nije naveden kao stranka ugovora o zamjeni. Nju je taj gospodin nekoliko puta zvao te su se i našli. Odbila je njegov prijedlog i rekla da će se posavjetovati sa odvjetnicima. Taj joj je čovjek savjetovao da podigne ovrhu. Ona je podigla ovrhu time da je istog dana tuženici "sjeo" novac od prodaje nekretnine u [adresa] temeljem koje je tuženica dobila u zamjenu stan i dio novca u gotovini i to u iznosu od 40.000,00 EUR. Ovrha se vratila zbog formalnih propusta koje njezini odvjetnici nikad nisu vidjeli. Tuženica je dobila stan u zamjenu, kojeg je potom ugovorom o darovanju prenijela na supruga. Tada je ona shvatila da nema prava na predmetnom stanu se naplatiti. U opcijama naplate saznala je da je otac ZI nekada prodavao nekretnine gdje sada žive dugi niz godina neki ljudi, a nije znala gdje se nalaze te nekretnine. Na jednom ili dva posjeda ljudi žive dugi niz godina i te nekretnine se nalaze u Rudešu u Zagrebu, ali ne zna ulicu niti bi znala nekog odvesti tamo. Saznala je također o nekretninama koje postoje u Gorskom Kotaru, radi se o poljoprivrednom zemljištu koje je izolirano od većih mjesta, nepristupačno, šikara i prema procjeni koju su dali izraditi iste nekretnine vrijede oko 20.000,00 EUR. Također je saznala da odvjetnici radi naplate svoje tražbine imaju prednost pred njom. Do danas nije naplatila ni jedan dio predmetne tražbine od 183.000,00 kn. Ima saznanja da se njezini bivši odvjetnici na ime parničnog troška prema navedenoj presudi u iznosu od 63.000,00 kn naplaćuju iz dijela mirovine tuženice. Parnični trošak iz navedene presude prenijet je na odvjetničko društvo koje ju je zastupalo i taj trošak ne pripada njoj, već odvjetnicima.

9. Svjedok AI u svom je iskazu naveo da je ZI upoznao na sudu u vrijeme kad se vodio postupak vezan uz legalizaciju objekta u kojem živi. Upoznao je njezine roditelje za koje ne zna kako su se zvali. Oni su kupili kuću 1981. od PI, a koja je prethodno 1968. istu nekretninu kao zemljište kupila od roditelja JI. PI ga je upoznala s roditeljima ZI. Oni su živjeli na [adresa] u [adresa]. U to vrijeme se prodavalo čitavo naselje koje danas nosi naziv [adresa], a kad su oni došli tamo sve kuće su već postojale. On je svoju polovicu predmetne nekretnine prenio na svoju suprugu te je ona sada vlasnica njihove kuće i dvorišta. Ništa više u tom naselju nije vlasništvo roditelja ZI ili njezino, a svi su tužili ZI kako bi mogli legalizirati svoje objekte te je već 5-6 kuća legalizirano. ZI se pojavila na sudu i nikome nije osporavala njihovo pravo vlasništva s obzirom da kupoprodajni ugovori o tome postoje i ovjereni su u nekadašnjoj općini. Ne zna je li ZI vlasnica bilo kakvih drugih nekretnina u Zagrebu. On ZI ne sreće u [adresa], ne zna gdje ona živi, a ne bi ju više mogao ni prepoznati. Nema saznanja da bi ZI gradila kuću u [adresa] u [adresa]. On ne kontaktira puno sa susjedima, a na adresi [adresa], što je preko puta njegove kuće, po njegovim saznanjima žive DI i ČI. Ne zna tko živi na kbr. 5. To zna njegova supruga.

10. Svjedokinja ŽI u svom je iskazu navela da je ZI upoznala na sudskoj raspravi u postupku u kojem su suprug i ona kroz zemljišne knjige htjeli upisati svoje pravo vlasništva na nekretnini u kojoj žive. Tužili su ZI koja je bila upisana vlasnica tih nekretnina. Ona je rekla da ne želi nikome priznati nikakvo pravo, već da sud odluči o tome. Oni su svoju nekretninu kupili 20. kolovoza 1981. od ĐI iz [adresa], a koja je ranije istu kupila od roditelja ZI, misli da su se prezivali FI. Ne zna kada je gospođa ĐI kupila predmetnu nekretninu od roditelja ZI. Oni žive u svojoj nekretnini od kad su ju kupili te je ona upisana kao vlasnica iste jer je suprug svoj dio prenio na nju. Izvršena je i legalizacija objekta i donijeto rješenje o izvedenom stanju te ima vlasnički list na svoje ime. Ne zna je li ZI vlasnica bilo koje nekretnine u [adresa] u [adresa]. Misli da tamo ne živi već negdje u [adresa]. Na kućnom broju 9 u [adresa] preko puta nje živi DI i BI. Na kbr. 5 živi jedna djevojka i njena majka, a na kbr. 18 živi gospođa NI kojoj ne zna prezime. Ni na jednom od tih brojeva ne živi ZI.

11. Svjedokinja HI u svom je iskazu navela da živi u obiteljskoj kući u [adresa] na adresi [adresa] od 1968. godine. Gradnju predmetne kuće započeli su njezini roditelji 1968. godine kada je njezin otac kupio zemljište od FI o čemu predaje neposredno u spis presliku privremenog kupoprodajnog ugovora. Ona je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svojeg pokojnog oca HI. Radi se o kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Postupak legalizacije kuće je obavljen. U kući živi s majkom TI. ZI nasljednica je iza pok. FI i misli da je ZI upisana kao vlasnik predmetne nekretnine koju je stekla nasljeđivanjem iza FI. Inače ne poznaje tuženicu ZI i nikada ju nije vidjela. Ističe da je zemljišnoknjižno stanje za predmetnu nekretninu željela riješiti nakon legalizacije kuće koja je obavljena 2014., međutim isto nije bilo moguće budući da nije provedena parcelacija zemljišta, ali u ovom trenutku parcelacija je napravljena. ZI ne živi u njezinom susjedstvu. Na kućnom broju 9 u [adresa] živi ZIH sa suprugom i njezina kćer KIH sa svojim suprugom. Na kbr. 18 živi NI. ĆI živi u [adresa] već osam godina. Nema saznanja o tome je li tuženica ZI vlasnica koje nekretnine u Zagrebu, na adresi [adresa].

12. Svjedokinja SIH u svom je iskazu navela da živi na adresi [adresa] i tamo živi od kad se počela graditi kuća na toj nekretnini, a to je od 1969. kada je ona imala 4 godine, a njezini roditelji su gradili kuću. Na toj adresi živi sa svojim suprugom DI i sa svojom kćeri KIH i njezinim suprugom. Inače je to njezina kuća i kuća njezine nećakinje II koja inače živi u [adresa], a ovdje ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Kuću su gradili njezini roditelji nakon što su kupili gradilište, valjda od sestara ZI ili njihove majke. To ne zna, jer ne raspolaže tim ugovorom. To su joj pričali roditelji. Oni su 2013. provodili postupak legalizacije te su nadogradili donje prostorije kuće i podigli još dva kata. Bilo je pokušaja njezine sestre, koja više nije živa da dijele dograđeni dio kojeg su dogradili suprug i ona, ali u tome nije bilo uspjeha. Treće osobe nikad nisu polagale pravo na njihovu nekretninu. ZI ne poznaje, ne zna gdje živi, a susjedi su joj rekli da živi negdje na [adresa], jer su imali isti problem s njom. Nije bila u kontaktu s ZI, već je to bio njezin suprug jer ih je uvijek kočila jer je ZI odbijala sređivanje zemljišnoknjižnog stanja, tražila neke novce i sl. te je njezin suprug stupio u kontakt s ZI preko sutkinje vezano uz postupak legalizacije. Nije joj poznato zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini, a posjedovno su upisane ona i njezina nećakinja II. Na adresi [adresa] oduvijek živi HI također od djetinjstva od kad je imala godinu dana. Na kbr. 18 živi NI, kojoj se ne sjeća prezimena, a koja je samo ponekad tu jer inače živi u [adresa]. Sada je vidjela da se Anđin sin preselio na tu kućnu adresu, ali mu ne zna ime. Njezina kuća ima i podstanare. Još uvijek nisu proveli postupak parcelacije zemljišta. Stari dio kuće ona je naslijedila iza svojih roditelja, a obuhvaća donji dio kuće, a ostalo su nadogradili. Njezin otac je umro 1991., a majka 2005. Zvali su se VI i MI.

13. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina od 17. veljače 2022. utvrđeno je da je isti zaključen između ZI kao darovateljice i KI kao obdarenika. Predmet istog ugovora je trosobni stan 215 na 2. katu zgrade br. 192 u [adresa], koja je izgrađena na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio br. 157. od 1142/100000 etažno vlasništvo (E-157), površina stana 83,64 m2 i pripatka balkona od 25,47 m2 i spremišta 26 od 5,98 m2. Isti je ugovor javnobilježnički ovjeren istoga dana kod Javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića pod brojem OV-1753/2022.

14. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 21. veljače 2022. utvrđeno je da je isti podnijet temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-680/11 od 25. travnja 2019. Isti je ostao nenaplaćen jer je na istom naveden račun ovrhovoditelja, a na popratnom dopisu stoji da se za isplatu troška postupka ovlašćuje punomoćnika ovrhovoditelja, a ovrhovoditelj je ovlašten zahtijevati isplatu tražbine isključivo na račun koji pripada ovrhovoditelju.

14.1. Uvidom u novi zahtjev za izravnu naplatu od 24. veljače 2022. utvrđeno je da je isti također podnijet temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-680/11 od 25. travnja 2019., a prema specifikaciji od 18. srpnja 2022. utvrđeno je da je do 1. srpnja 2022. po ovoj osnovi naplaćen iznos od 2.000,00 kn i 2.566,21 kn na ime troškova odnosno kamata, a da ništa od glavnice nije naplaćeno. Tog dana je ukupno bio nenaplaćen iznos od 283.997,04 kn.

15. Uvidom u podatke Erste&Steiermarkische bank d.d. utvrđeno je da je na račun tuženice ZI uplaćen iznos od 301.234,92 kn kojeg je dana 21. veljače 2022. uplatio EI temeljem ugovora o zamjeni nekretnina od 18. veljače 2022.

16. Uvidom u podatke o visini mirovine tuženice ZI Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđena je visina mirovine tuženice od 2022. pa nadalje te da se imenovanoj isplaćuje razlika obiteljske mirovine od veljače 2023. u iznosu od 75,52 EUR mjesečno, a od srpnja 2023. u iznosu od 81,85 EUR mjesečno te da ima evidentiran zaštićeni račun.

16.2. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 3. studenoga 2022. utvrđeno je da su istog zaključili KI kao primatelj uzdržavanja i OI, kao davatelj uzdržavanja te da je predmet istoga predmetni stan, koji je ranije bio i predmet ugovora o darovanju koji je predmet ovoga postupka.

17. Člankom 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, time da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

17.1. Ako jedna od kumulativno navedenih pretpostavki nije ispunjena, to je već dovoljno za odbijanje tužbenog zahtjeva.

17.2. U sporovima koje u skladu s čl. 66. ZOO pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika (tako i Rev-848/2023 od 22. studenoga 2023.), dok je na dužniku teret dokaza tvrdnje da je solventan (tako i Rev-2173/2016 od 9. lipnja 2020. te Rev- 764/2022 od 25. listopada 2022.) odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužiteljice (vjerovnika).

18. Visina tražbine utvrđene presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu nisu bile sporne, a samim time ni dospjelost tražbine.

19. Nije bila sporna činjenica da je pok. KI bio suprug ZI.

20. Člankom 67. st. 3. ZOO-a propisano je da se kod besplatnih raspolaganja smatra da je dužnik znao da besplatnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i ne zahtijeva se da je to trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato.

21. Prema članku 71. st. 1. i 2. ZOO-a rok za podnošenje tužbe za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za naplatna raspolaganja, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, time da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija.

22. U konkretnom slučaju radi se o obiteljskoj paulijanskoj tužbi te je za besplatno raspolaganje (darovanje) mjerodavan rok od tri godine. Prigovor prekluzije u odnosu na ugovor o darovanju nije osnovan.

22.1. Prema čl. 71. st. 2. ZOO-a rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija. Ugovor o darovanju nekretnina zaključen je 17. veljače 2022., a uknjižba prava vlasništva mogla je biti obavljena najranije tog dana, što znači da je tužba tužiteljice koja je podnijeta 20. srpnja 2022. podnijeta unutar roka od 3 godine. Ugovor o darovanju nije naplatno raspolaganje.

22.2. Za ovakvu tužbu za pobijanje raspolaganja potrebno je nadalje da uslijed pobijane radnje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, postojanje dužnikove pravne radnje poduzete na štetu vjerovnika i postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Prema čl. 221. a ZPP-a istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje.

23. Prema potvrdi Financijske agencije na str. 40 spisa utvrđeno je da je po predmetnoj osnovi za plaćanje poslovni broj P-680/11 naplaćen samo trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn i 2.566,21 kn na račun Odvjetničkog društva Đerek i partneri, dok glavnica nije uopće naplaćena te ukupni nenaplaćeni iznos jest 283.997,04 tadašnjih kn.

24. Uvidom u priklopljeni preslik spisa Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Ovr-257/2022 utvrđeno je da je tuženica vlasnica 6 nekretnina upisanih u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela u Ogulinu, k. o. [katastarska općina]. Na istim je nekretninama po prijedlogu tužiteljice kao ovrhovoditeljice donijeto rješenje o ovrsi te je izvršena zabilježba ovrhe pod poslovnim brojem Z-4083/22. Stranke su se usuglasile da vrijednost predmetnih nekretnina iznosi sukladno procjeni sudskog vještaka iz tog ovršnog predmeta, ukupno 20.162,69 EUR.

24.1. Tijekom postupka nakon donošenja ranije presude u ovom predmetu utvrđeno je da je u tom ovršnom predmetu bezuspješno provedena druga elektronička javna dražba nekretnina, što znači da je tuženica ZI i dalje upisana kao vlasnica tih nekretnina te da je postupak ovrhe obustavljen jer se nekretnine u Gorskom Kotaru nisu mogle prodati.

25. Prema dopisu Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Susedgrad od 10. rujna 2024. utvrđeno je da prosječna tržišna cijena stana na lokaciji u [adresa], površine veće od 80,99 m2, starosti 6-15 godina iznosi 2.687,32 EUR/m2.

26. Nadalje, iako je iz iskaza svjedokinje ŠI i SIH proizlazilo da tuženica ZI posjednicima nekretnina u [adresa] u [adresa], u sudskim predmetima nije htjela priznati pravo vlasništva, tužiteljica je novim zemljišnoknjižnim izvatcima dokazala da je u postupku obnove zemljišne knjige u katastarskoj općini [katastarska općina], u [adresa], utvrđeno pravo vlasništva na nekretninama na kojima je do sada bila upisana tuženica u korist trećih osoba koje su te nekretnine i do sada uživale – HI, SIH, ĆI, NI, Z i GI te RI. Za ovaj dokaz tužiteljica nije mogla znati niti je isti postojao u trenutku zaključenja prethodnoga postupka te ga je sud uzeo u obzir u skladu s čl. 299. st. 2. ZPP-a.

26.1. Time je tužiteljica po čl. 66. ZOO-a dokazala kumulativno ispunjenje svih potrebnih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jer je dokazala i činjenicu da uslijed predmetne pravne radnje tuženica ZI nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pritom se ističe da u smislu čl. 66. st. 2. ZOO-a nije potrebno dokazati da bi dužnik bio potpuno insolventan i da nema nikakve imovine iz koje bi vjerovnik mogao namiriti svoju tražbinu, već je dovoljno da nema dostatnih sredstava za namirenje vjerovnikove tražbine, što je tužiteljica i dokazala. Kako tuženica ZI ima u vlasništvu nekretnine koje nisu dostatne za namirenje cjelokupne tražbine tužiteljice, a niti su se uspjele prodati u ovršnom postupku, ne može se smatrati da je tuženica dokazala da ima imovinu iz koje se može provesti namirenje tužitelja kao njezinih vjerovnika. Tužiteljica nije dužan trpjeti ni neizvjesno namirenje svoje tražbine, posebno s obzirom na činjenicu da bi pljenidba mirovine tuženice u okolnostima visine tražbine tužiteljice i visine mjesečnih iznosa ustegnute mirovine, bila dugotrajna.

26.2. Međutim, s obzirom na to da se prema čl. 69. st. 2. ZOO tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe odnosno njezinih sveopćih pravnih sljednika, proizlazi da se takva tužba ne bi mogla podnijeti samo protiv dužnika ili samo protiv treće osobe, odnosno samo protiv njezinih pravnih sljednika. Dužnik i treća osoba (odnosno njezini sljednici) jedinstveni su suparničari jer se spor, zbog prirode pravnog odnosa, može riješiti samo na jednak način prema svima njima (članak 201. ZPP).

26.3. Univerzalni sljednik treće osobe je npr. nasljednik umrlog odnosno nova pravna osoba nastala spajanjem dviju ili više pravnih osoba, kao i pravna osoba preuzimatelj pripojene osobe, dok su singularni slijednici osobe koje su pravnim poslom stekle od treće osobe korist pribavljenu pobijanim raspolaganjem. Prema singularnom pribavitelju na temelju naplatnog pravnog posla, vjerovnik može podići tužbu samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegova prednika moglo pobijati, a ako je nešto od trećega stekao besplatnim pravnim poslom, vjerovnik ima pravo podići tužbu iako prijavitelj nije znao da se pribavljanje njegova prednika moglo pobijati. Tuženica OI je znala i morala znati da se pribavljanje njezinog prednika moglo pobijati jer je u zemljišnoj knjizi od 31. kolovoza 2022. bila upisana zabilježba spora i to ovoga spora po tužbi koja je prvotno bila zaprimljena kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4007/22 od 19. srpnja 2022. Ugovor o doživotnom uzdržavanju između KI i OI podnesen je na uknjižbu 23. prosinca 2022., a ovjeren je 3. studenoga 2022., što znači nakon podnošenja ove tužbe i nakon zabilježbe ovoga spora u zemljišnoj knjizi.

26.4. To znači da je tužiteljica bila dužna tužbom obuhvatiti i sadašnju vlasnicu predmetne nekretnine OI, na što joj je sud bio dužan ukazati. Tuženica se takvoj dopuni i ispravku tužbe ne može protiviti jer se radi o nužnom suparničarstvu i ne radi se o institutu proširenja tužbe kojem bi se suprotna stranka mogla protiviti.

26.5. Vrhovni sud Republike Hrvatske izražava nedvojbeno shvaćanje da je sud dužan vratiti tužbu na dopunu tužitelju i pozvati ga da tužbom obuhvati sve nužne suparničare na pasivnoj strani te da nema mjesta odbačaju tužbe prije nego što to učini. Štoviše, to sud prvog stupnja mora učiniti neovisno o fazi u kojoj se postupak nalazi (što proizlazi i iz odluke broj Revx 181/2017-2 od 26. siječnja 2021.).

27. Međutim, tužiteljica je nakon ispravka i dopune tužbe, tužbenim zahtjevom obuhvatila i drugu pravnu radnju – ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je pok. KI prenio predmetnu nekretninu na treću osobu OI i to tijekom trajanja ove parnice. I. tuženica se upustila u raspravljanje po ovakvoj tužbi te se smatra da postoji pristanak I. tuženice na preinaku tužbe (čl. 190. st. 4. u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP-a). Ugovor o doživotnom uzdržavanju je naplatni pravni posao i za pobijanje ove radnje propisan je po čl. 71. st. 1. u vezi s čl. 67. st. 1. ZOO-a rok od godine dana za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (koji se računa od dana podnošenja ugovora o doživotnom uzdržavanju na provedbu u zemljišnu knjigu – siječanj 2023.), a što je do dana 5. prosinca 2025. proteklo jer je tek tim podneskom na taj način preciziran tužbeni zahtjev. Zato je u odnosu na ovu pravnu radnju u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27.1. No, kako je II. tuženica bila nesavjesni stjecatelj predmetne nekretnine jer je istu stekla usprkos javno vidljivoj zabilježbi ovoga spora u zemljišnoj knjizi te je u tim okolnostima postala vlasnica iste nekretnine. Zato je, uz I. tuženicu kao nasljednicu pok. KI kao ugovorne strane spornoga ugovora o darovanju, upravo II. tuženica, kao nesavjesna stjecateljica, dužna trpjeti namirenje tražbine tužiteljice na predmetnoj nekretnine u mjeri u kojoj je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice.

27.2. Kad sud prihvati tužbeni zahtjev na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, pravna radnja gubi učinak samo prema tužiteljici i samo onoliko koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine (čl. 70. ZOO-a), što znači da je treća osoba - stjecatelj dužna trpjeti namirenje iz stečene imovine, stjecatelji ne gube pravo vlasništva niti su ga dužni vratiti bilo kome, a pravna radnja koja se pobija je valjana te gubi pravni učinak samo prema tužiteljici, ne i prema ostalim sudionicima pravne radnje.

28. Kako je sud odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, to u smislu čl. 188. ZPP-a nije bio dužan odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Zato je sukladno svemu obrazloženom odlučeno kao u izreci ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te je visina istog odmjerena u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Zbog odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, a s obzirom na činjenicu da je tužiteljici pružena pravna zaštita, može se smatrati da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu. Zato joj je dosuđen parnični trošak u cijelosti.

30. Parnični trošak tužiteljice obuhvaća trošak sastava tužbe (tbr. 7/1-250 bodova), zastupanja na ročištima 26. rujna 2023., 23. listopada 2023., 20. veljače 2024., 23. travnja 2024., 5. rujna 2024., 19. studenoga 2024., 1. listopada 2025. i 12. veljače 2026. (tbr. 9/1 - po 250 bodova), trošak sastava podnesaka od 14. prosinca 2022., 2. listopada 2023., 8. svibnja 2025. i 5. prosinca 2025. (tbr. 8/1-250 bodova), trošak sastava podneska od 16. ožujka 2023. (tbr. 8/4-25 bodova), trošak sastava žalbe od 3. siječnja 2025. (tbr. 10/1-312,50 bodova) odnosno ukupno 3.587,50 bodova, a računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 7.175,00 EUR. PDV na taj iznos jest 1.793,75 EUR, što ukupno iznosi 8.968,75 EUR.

30.2. Tužiteljici je priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 289,66 EUR, što uključuje sudsku pristojbu na tužbu i na presudu jer ima pravo platiti polovicu punih iznosa, što daje ukupno dosuđeni iznos parničnog troška od 9.258,41 EUR.

30.3. Trošak sastava ostalih podnesaka nije ocijenjen neophodnim troškom po čl. 155. ZPP-a te ga nije dužna snositi suprotna stranka jer je sadržaj istih mogao biti iznijet i na glavnoj raspravi za koju joj je priznat trošak, ili u sadržaju ostalih podnesaka. Trošak sastava odgovora na žalbu također nije ocijenjen neophodnim troškom.

31. Tuženice nisu uspjele u parnici pa im ne pripada ni naknada parničnog troška.

32. O daljnjim troškovima delegacije ovoga predmeta ovom sudu sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu donijet će se posebno rješenje.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 3. ožujka 2026.

S u d a c

Karolina Balen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Županijskom sudu u Puli - Pola. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Dostaviti:

1. Odvj. Lana Andreis Nikolić, Zagreb, uz rješenje o troškovima delegacije

2. Odvj. Filip Gregor, Zagreb

3. eOglasna ploča suda