Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Pr-108/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HN iz [adresa], H [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 9. AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a svi zastupani po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo pravosuđa, OIB:52634238587, zastupanog po ODO u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 2. veljače 2026., održane u nazočnosti z. punomoćnika tužitelja Domagoja Kovača, odvjetnika iz Zagreba te zastupnice tužene SN, ZODO u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu i uručenje presude 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:52634238587, da tužiteljima:

- HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan bruto iznos od 40,72 eura (četrdeset eura i sedamdesetdva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2016., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan bruto iznos od 24,43 eura (dvadesetčetiri eura i četrdesettri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2015., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan bruto iznos od 23,58 eura (dvadesettri eura i pedesetosam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , isplati ukupan bruto iznos od 3,83 eura (tri eura i osamdesettri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2015., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan bruto iznos od 10,88 eura (deset eura i osamdesetosam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan bruto iznos od 5,62 eura (pet eura i šezdesetdva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan bruto iznos od 24,06 eura (dvadesetčetiri eura i šest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2017., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , isplati ukupan bruto iznos od 19,49 eura (devetnaest eura i četrdesetdevet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak;

- AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan bruto iznos od 13,59 eura (trinaest eura i pedesetdevet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 187,50 eura (stoosamdesetsedam eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 3. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tužene podnijeli pojedinačne tužbe, a koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa je sud na temelju odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 78/15, 29/18 i 70/19. – dalje: ZPP-a), postupke spojio u jedinstveni postupak, a radi zajedničkog raspravljanja, sve radi ekonomičnosti postupka.

2. Tužitelji su naveli da su zaposleni kao pravosudni policajci u Kaznionici Lepoglava na poslovima osiguranja, a prema rješenjima o rasporedu na radna mjesta, da su u razdoblju od 01. 03. 2014. do 01. 03. 2019., obavljali poslove osiguranja zatvorenika koji su liječeni u vanjskim bolnicama, a prema utvrđenom rasporedu radnog vremena od strane poslodavca, da su tužitelji u navedenom razdoblju prema rasporedu rada dolazili na posao u Kaznionicu Lepoglava, a odakle su radi obavljanja poslova osiguranja zatvorenika upućivani na rad u vanjske bolnice, a da bi se nakon završetka rada vraćali u Kaznionicu Lepoglava, a iz koje su bili upućeni na takav rad , da su tužitelji radeći u turnusu ostvarivali prekovremeni rad, a na način što su dolazili u Kaznionicu Lepoglava, a ukoliko su radili u turnusu po danu u 05,30 sati, a zatim po nalogu poslodavca, nakon zaduženja opreme i naoružanja, te službenog vozila, upućivani u vanjske bolnice u Zagrebu i Krapinskim Toplicama, a gdje bi izvršavali poslove osiguranja zatvorenika, koji se nalaze na privremenom liječenju u istim bolnicama, a nakon što bi isti dan završili s radom u 19,00 sati, tužitelji da bi se vraćali u Kaznionicu Lepoglava, a gdje bi se razdužili i njihov dnevni raspored rada, završio u 20,30 sati, isto tako, ako su radili u noćnom turnusu da bi dolazili na posao u 17,30 sati, zatim po nalogu poslodavca, nakon zaduženja opreme i naoružanja, te službenog vozila, upućivani obavljati poslove radnog mjesta u vanjskim bolnicama, a gdje bi od 19,00 sati preuzeli poslove osiguranja zatvorenika, a koje su obavljali sve do 07,00 sati sutradan, te bi tada predali službu drugom službeniku, a nakon čega bi se vraćali u Kaznionicu Lepoglava, a gdje bi se razdužili, a kada je završio njihov dnevni raspored rada u 08,30 sati istoga dana.

3. Tužitelji su naveli odredbe (tada) važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kao i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, prema kojima se u radno vrijeme ubraja cijelo vrijeme koje je državni službenik i namještenik proveo od dolaska na posao do vremena kada se razdužio, odnosno kada je završio njegov dnevni raspored rada.

4. Tužitelji su naveli da su sate prekovremenog rada ostvarivali kako u redovnom radu, radeći duže od turnusa, tako i na blagdane i neradne dane određene Zakonom, a koji su padali od ponedjeljka do petka.

5. Tužitelji su upućivali da prema st. 2. Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, br. 12/44., od 13. lipnja 2013., u prekovremeni rad da se uračunava samo rad duži od propisanog vremena koji se obavlja na zahtjev poslodavca, a ukupno vrijeme prekovremenog rada da se zbraja na mjesečnoj osnovi i zaokružuje na ostvarene pune sate prekovremenog rada; da prema tumačenju br. 14/56., iste Komisije, od 18. 11. 2015., u radno vrijeme da se ubraja cijelo vrijeme koje je službenik proveo od dolaska na posao u Kaznionicu Lepoglava do vremena kada se razdužio, odnosno kada je završio njegov dnevni raspored rada. Isto tako da tužitelj ima pravo da se tako ostvareni prekovremeni sati rada, obračunaju na osnovnu plaću, a koja tužiteljima nije u cijelosti isplaćivana i naknadi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. U odgovoru na tužbu, tužena se protivila tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da tužitelji nisu zaduživali opremu, naoružanje i službeno vozilo u Kaznionici Lepoglava i da se nakon završetka rada u turnusu iz vanjskih bolnica sa istima nisu vraćali i razduživali u Kaznionici jer da se pojedini tužitelj prema dnevnom rasporedu raspoređivao u službu u određenu vanjsku bolnicu, gdje se zaduživao s oružjem i opremom u toj vanjskoj bolnici na početku turnusa i razduživao oružjem i opremom na završetku turnusa, da je za vrijeme provedeno na putovanju službenicima priznata naknada troškova prijevoza bilo od njihova mjesta stanovanja do mjesta vanjske bolnice ili od njihova mjesta stanovanja do Kaznionice u Lepoglavi, odakle im je osiguravan prijevoz službenim vozilom do vanjske bolnice kao mjesta rada, a prijevoz službenicima pravosudne policije koji nisu željeli ići svojim vozilom ili koristiti javni prijevoz do zdravstvene ustanove u kojoj se obavljalo čuvanje zatvorenika, osiguravala je Kaznionica u Lepoglavi, da su službenici primopredaju smjene, svih evidencija, oružja i opreme preuzimali u vanjskoj bolnici od prethodne smjene, odnosno da istu nisu zaduživali niti razduživali u Kaznionici u Lepoglavi. Tužena je smatrala kako tužitelji nisu radili duže od 12 sati koliko traje turnus čuvanja zatvorenika u vanjskoj bolnici, a da se vrijeme provedeno na putu do i od vanjske bolnice ne može smatrati vremenom koje ulazi u prekovremeni rad, pri čemu se tužena pozivala na tumačenje broj 2/50 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 22. veljače 2019. i broj 16/56 od 29. siječnja 2016.

7. Na ročištu 23. studenoga 2020. (list 374 spisa), utvrđeno je da je tužba (tada 3.) tužitelja ĐN protiv tuženika Republike Hrvatske povučena.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je donio presudu (i rješenje) poslovni broj: 21 Pr-88/2019-46 od 14. listopada 2020. te je presudom udovoljeno tužbenim zahtjevima tužitelja, a rješenjem je utvrđeno da je tužba tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, povučena.

9. Prvostupanjska presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-113/2021-3 od 6. prosinca 2024. i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovnom postupku, podneskom od 27. 6. 2025. (list 569-574 spisa), tužitelji su specificirali tužbene zahtjeve izrazivši iste u eurima prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/2022), obrazloživši da na temelju dostavljenih izračuna za prekovremeni rad za svakog tužitelja pojedinačno, a u kojem su iskazane mjesečne plaće, broj odrađenih sati i cijena mjesečne satnice redovnog rada u mjesecima u kojima su išli na službeni put (a što je vidljivo iz putnih naloga), daju izračun:

- DN: - **.**.2015. proveo na radu 3 sata duže od formalno propisanog radnog vremena

„Za kolovoz 2015. godine osnovna plaća iznosila je 1.572,25 eura, fond sati bio je 196, pa je redovna satnica 8,02 eura/sat, 3 sati x 8,02 eura = 24,06 eura

- BN: - **.**.2015. proveo na radu 1 sat duže od formalno propisanog radnog vremena

„Za srpnja 2015. godine osnovna plaća iznosila je 1.058,27 eura, fond sati bio je 188, pa je redovna satnica 5,62 eura/sat, 1 sata x 5,62 eura = 5,62 eura“

- TN: - **.**.2015. proveo na radu 2 sata duže od formalno propisanog radnog vremena

„Za srpanj 2015. godine osnovna plaća iznosila je 1.017,52 eura , fond sati bio je 187, pa je redovna satnica 5,44 eura/sat, 2 sata x 5,44 eura = 10,88 eura“

- UN: - **.**.2016. proveo na radu 3 sata duže od formalno propisanog radnog vremena

„Za kolovoz 2016. godine osnovna plaća iznosila je 1.446,48 eura , fond sati bio je 184, pa je redovna satnica 7,86 eura/sat, 3 sat x 7,86 eura = 23,58 eura“

- AN: - **.**.2015. proveo na radu 2 sata duže od formalno propisanog radnog vremena

„Za ožujak 2015. godine osnovna plaća iznosila je 1.223,46 eura, fond sati bio je 180, pa je redovna satnica 6,79 eura/sat, 2 sata x 6,79 eura = 13,59 eura“

- ŽN: - **.**.2018. proveo na radu 3 sata duže od formalno propisanog radnog vremena

„Za svibnja 2018. godine osnovna plaća iznosila je 1.221,60 eura, fond sati bio je 188, pa je redovna satnica 6,49 eura/sat, 3 sat x 6,49 eura = 19,49 eura“.

11. Tužitelji su tužbene zahtjeve specificirali na ročištu 2. veljače 2026. (uzevši u obzir dotadašnji procesni slijed tužitelja) na način da se tuženoj naloži da:

- 1. tužitelju HN, isplatiti ukupan bruto iznos od 40,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2016., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 2. tužitelju LN isplatiti ukupan bruto iznos od 24,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2015., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 4. tužitelju UN isplatiti ukupan bruto iznos od 23,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 5. tužitelju VN isplatiti ukupan bruto iznos od 3,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2015., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 6. tužitelju ĆN isplatiti ukupan bruto iznos od 10,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 7. tužitelju BN isplatiti ukupan bruto iznos od 5,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 8. tužitelju DN isplatiti ukupan bruto iznos od 24,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2017., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 9. tužitelju ŽN isplatiti ukupan bruto iznos od 19,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

- 10. tužitelju AN isplatiti ukupan bruto iznos od 13,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2018., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

12. U podnesku od 8. 8. 2025. (list 575-576), tužena je navela kako je nužno odrediti pravnu osnovu tužbe, budući da ni sami tužitelji nisu sigurni u nju, jer su tužbu postavili po osnovi prekovremenog rada, dok u ponovljenom postupku navode rad u turnusu i rad duži od redovno propisanog, koja kategorija niti ne postoji u propisima niti je za nju određen financijski ekvivalent, odnosno naknada za uvećanje osnovne plaće , ukazujući i na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-441/2020-2 od 16. ožujka 2022. i odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3302/2021 od 11. listopada 2022., u kojima se zaključuje da se samo vrijeme koje je u funkciji obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja može se smatrati efektivnim radnim vremenom za koje bi tužitelj imao pravo na naknadu plaće. Vrijeme koje je tužitelj proveo u vožnji prilikom dolaska na granični prijelaz J. i potom povratka s graničnog prijelaza u Z. ne smatra se efektivnim radnim vremenom, jer iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda jasno proizlazi da tužitelj u tom vremenu nije obavljao nikakve poslove svog radnog mjesta, te se u takvim okolnostima vrijeme provedeno u vožnji ne može honorirati za koje bi tužitelj imao pravo na isplatu razlike plaće. Odluke su temeljene na Direktivi 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena (dalje Direktiva 203/88/EZ), a koja je implementirana u odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) i to odredbe članka 60. stavak 1. i 4. Stoga sud zaključuje da bi se nešto smatralo radnim vremenom potrebno je da radnik obavlja poslove tijekom tog vremena po uputi poslodavca ili po pozivu poslodavca te je istaknula da se u kontekstu navedene sudske prakse, nikako ne radi o prekovremenom radu, niti izvan redovnog radnog vremena niti izvan vremena turnusa, slijedom čega se tužena i dalje protivlai tužbama i tužbenim zahtjevima.

13. U dokaznom postupku, izvršen je uvid u priležeću dokumentaciju: obračunske isprave tužitelja za isplatu plaće u spornom razdoblju, zapovjedi poslodavca, putne naloge za svakog pojedinog tužitelja, obračune razlike plaće za utuženo razdoblje (pr. list 24 i 482-494 spisa) i saslušan je svjedok ZN, voditelj osiguranja u Kaznionici u Lepoglavi. Dokaz saslušanjem svjedoka CN i ČN nije proveden jer su temeljem priležeće dokumentacije, kao i iskaza svjedoka ZN, utvrđene sve relevantne činjenice radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. Tužitelji su prvotno tražili isplatu razlike plaće na ime prekovremenih sati rada, a potom zbog vremena provedenog na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena.

15. Nesporno je da su tužitelji, kao djelatnici pravosudne policije Kaznionice u Lepoglavi, u utuženom vremenu osiguravali zatvorenike u vanjskim bolnicama, a što proizlazi iz priležeće dokumentacije.

16. Nespornim je utvrđeno, a što proizlazi iz iskaza svjedoka ZN, voditelja osiguranja u Kaznionici u Lepoglavi, da su tužitelji opremu i naoružanje zaduživali i po obavljenom poslu, razduživali u vanjskim bolnicama.

17. Nesporno je i da su na rad u vanjske bolnice putovali prema zapovijedi načelnika odjela osiguranja, a za što su dobivali i putne naloge za službeno putovanje sa službenim vozilom, kao prijevoznim sredstvom, time da su mogli koristiti i osobni automobil u službene svrhe, a što proizlazi iz priležećih zapovijedi i naloga za službeno putovanje.

18. Nespornim je utvrđeno i da su tužitelji radi zaduženja specijalnog vozila i odlaska u vanjsku bolnicu određenog radnog dana, a kako bi mogli pravodobno preuzeti službu (smjenu) od službenika u vanjskoj bolnici, morali u Kaznionicu doći ranije od uobičajenog dolaska redovnog radnog vremena i da je pri odlasku i dolasku pravosudnih policajaca u Kaznionicu u Lepoglavi u vanjsku bolnicu, istima trebalo oko 1,5 sat vremena. Navedeno proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka, a vrijeme dolaska i odlaska pojedinog tužitelja vidljivo je i na pojedinom putnom nalogu. Iz navedenog proizlazi da su tužitelji na radu proveli duže od redovnog radnog vremena u turnusu.

19. Sporno je treba li rad tužitelja duži od redovnog radnog vremena biti adekvatno verificiran.

20. Prema čl.60. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19), važećeg u utuženom razdoblju, radnim vremenom smatra se vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom radnom mjestu koje odredi poslodavac.

21. Prema čl. 43. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR/09) i čl. 61. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR/14) puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, dok čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

22. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13, 112/17) radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

23. U Odlukama Vrhovnog suda RH poslovni br. Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016., zauzeto je pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.

24. Sud je imao u vidu i presudu Europskog suda od 30. listopada 2025., u kojoj je, iako se ne radi o istovrsnim predmetima ukazano na pravo Europske unije pa je tako navedeno da prema Članku 2. Direktive 89/39L Ova Direktiva primjenjuje se na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne (industrijske, poljoprivredne, trgovinske, administrativne, uslužne, obrazovne, kulturne, zabavne itd.); Ova Direktiva ne primjenjuje se kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti. U tom slučaju potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu ove Direktive.

25. Prema Članku 1. Direktive 2003/88, naslovljen "Svrha i opseg": Ova Direktiva postavlja minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete za organizaciju radnog vremena; Ova se Direktiva primjenjuje na: (a) najkraća razdoblja dnevnog odmora, tjednog odmora i godišnjeg odmora, na stanke i najveći broj radnih sati tjedno; i (b) određene aspekte noinog rada, rada u smjenama i radnog rasporeda; Ova se Direktiva primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne, tako i privatne, u smislu članka 2. Direktive [89/391], ne dovodi u pitanje članke 14,17.,1.8, i 19. ove Direktive.

26. Prema Članku 2. Direktive 2003/88: Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeći pojmovi: 1. ,radno vrijeme' je vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom; ,vrijeme odmora' je vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

27. Također je ukazano na članak 10. stavak 1. Zakona o radu, kojim se određuje: ,,Radni odnos zasniva se ugovorom o radu."

8 U skladu s člankom 60. tog zakona:

,,(1) Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. (2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

(3) vrijeme pripravnosti i visina naknade ureduje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

(4) Vrijeme koje radnik provede obavljaju poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik."

Dakle, prilikom kvalifikacije pojma "radnik", koja je u konačnici na nacionalnom sudu, taj se sud mora temeljiti na objektivnim kriterijima i obaviti ukupnu ocjenu svih okolnosti predmeta koji se pred njim vodi, s obzirom na narav dotičnih aktivnosti i odnos između stranaka o kojima je riječ (presuda od 16. srpnja 2020., Governo della Repubblica italiana (Status talijanskih mirovnih sudaca), C-658/18, EU:C:2020:572, t. 91. i navedena sudska praksa).

28. U tom smislu, temeljno je obilježje radnog odnosa okolnost da neka osoba tijekom određenog razdoblja u korist druge osobe i prema njezinim uputama obavlja poslove za koje u zamjenu prima plaću. Iz toga slijedi da radni odnos pretpostavlja postojanje odnosa podređenosti između radnika i njegova poslodavca. Postojanje takvog odnosa treba ocjenjivati u svakom pojedinom slučaju s obzirom na sve elemente i okolnosti svojstvene odnosu između stranaka (presuda od 15. srpnja 2021., Ministarstvo za obrambo, C-74211,9,EU:C:202L:597, t. 49. i navedena sudska praksa).

29. Primjenom navedenih zakonskih obveza i tumačenja prava Europske unije, u konkretnom slučaju, nespornim je utvrđeno da su tužitelji radi obavljanja poslova svog radnog mjesta u bolnicama, radi zaduženja specijalnog vozila prema priležećim putnim nalozima za službeno putovanje, morali u Kaznionicu Lepoglava dolaziti ranije i vraćali se kasnije (oko sat i pol) od redovnog radnog vremena, da su i u to vrijeme radi obavljanja radnog zadatka prema zapovijedi voditelja osiguranja za pojedini dan, neovisno o tome jesu li za odlazak u vanjsku bolnicu i povratak iz vanjske bolnice, koristili službeno vozilo ili osobni automobil, bili na raspolaganju poslodavcu.

30. Slijedom navedenog, sud smatra da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena pa iako se to vrijeme ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu pa je odlučio kao u izreci.

31. Odluku o naknadi troškova ovog postupka tužitelja, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), primjenjujući Tbr.7.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25-dalje:Tarifa), prema kojem punomoćniku tužitelja za zastupanje u ovom parničnom postupku pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak u visini od 50 bodova.

32. Budući da u ovom sporu punomoćnik zastupa ukupno devet tužitelja (obzirom je tužba tužitelja ĐN povučena), primjenom Tbr. 40. Tarife pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%. Dakle, 50 bodova + uvećanje od 50%, a to je 75 bodova. Prema Tbr.54. Tarife, vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

33. Stoga je sud tužiteljima priznao ukupni trošak u iznosu od 150,00 eura i pripadajući PDV 25% prema Tbr. 46. Tarife, a što čini trošak tužitelja u iznosu od 187,50 eura, koji je, primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate, tužiteljima dosuđen i platež naložen tuženoj.

Ivanec, 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1 . Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba

2. ODO u Varaždinu, Građansko-upravni odjel