Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-14/2025-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu prvotužitelja UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Dušanki Kuharić, odvjetnici iz Ludbrega protiv prvotuženika IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026., u prisutnosti tužiteljice UE, punomoćnice tužitelja Dušanke Kuharić, odvjetnice iz [adresa], oba tuženika osobno, te punomoćnika tuženika Brune Čer, odvjetnika iz Koprivnice, a odluke objavljene dana 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju, potvrđen po javnom bilježniku Ljubici Papac iz Koprivnice, Ulica A. Nemčića 1/I, sklopljen dana 17.10.2014. godine, poslovni broj OU-131/14. između UE, rođ. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi Dom za starije i nemoćne osobe Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 17, Koprivnica, kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], kao davatelja uzdržavanja s druge strane.

II. Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak ovog postupka, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se prvotužitelju UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelju SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da prvotuženici IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženiku DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.647,11 eura (tisućušestočetrdesetsedameura i jedanaestcenta), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 21. siječnja 2025. podnijeli tužbu protiv tuženika radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojoj navode da je između tužitelja i tuženika dana 17. listopada 2014. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđen po javnom bilježniku Ljubici Papac iz [adresa], poslovni broj OU- 131/14 (dalje u tekstu Ugovor). Tužitelji navode da su u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora bili dobrog zdravlja i nisu ovisili u svakodnevnom funkcioniranju i zadovoljavanju svih životnih potreba o pomoći treće osobe, da je prije sedam do osam godina tužitelj LE imao moždani udar, no i nadalje se mogao brinuti i zadovoljavati svoje osobne potrebe, dok je cjelokupno domaćinstvo bilo na brizi tužiteljice UE.

1.1. Tužitelji navode da se početkom 2023. zdravstveno stanje SE počelo pogoršavati, odnosno da su mu motoričke sposobnosti slabile, a da je tada i tužiteljica UE već bila narušenog zdravlja te je i njoj trebala pomoć druge osobe, pa se nije mogla brinuti o SE, zbog čega je LE smješten prvo u Dom za starije Capek, a potom u Dom za starije i nemoćne osobe Koprivnica.

1.2. Tužiteljica UE navodi da unazad 18 mjeseci od podnošenja tužbe nije sposobna obavljati poslove na održavanju domaćinstva, a otežano joj je i zadovoljenje vlastitih potreba te je ovisna o pomoći treće osobe koju nema budući da tuženici ne ispunjavaju svoje obveze iz sklopljenog Ugovora.

1.3. Tužitelji navode da tuženici Ugovor nisu ispunjavali niti u jednom dijelu, da je Ugovor o smještaju Stanislava u Dom sklopila tužiteljica UE, da je tuženica IE onkološki bolesnik te da oba tuženika žive u [adresa] zbog čega ne ispunjavaju svoje ugovorne obveze, a da tuženici tužiteljima nisu organizirali niti pomoć preko treće osobe.

1.4. Tužitelji tvrde da nakon što je LE smješten u dom on nema dovoljno sredstava za potrepštine koje mu nisu osigurane u domu (npr. određeni lijekovi, voće, higijenske potrepštine i sl.), da se njegova mirovina isplaćuje na račun doma te da tužiteljica UE od mirovine koju isti prima u USD, uplaćuje polovicu te mirovine na ime troškova smještaja u dom, te da nakon toga preostane iznos od cca 6,00 USD koji nije dovoljan za sve potrepštine SE.

1.5. Tužiteljica UE nadalje navodi da prima mirovinu od 320,00 eura i inozemnu mirovinu od 120,00 do 130,00 USD te da joj je navedeni iznos, s obzirom na zdravstveno stanje, dovoljan isključivo za vlastite potrebe i potrebe domaćinstva, a da je ona predbilježena za smještaj u dom, no još nije pozvana.

1.6. Tužiteljica UE navodi da je i prije smještaja u Dom tužitelja SE, ovisila o pomoći trećih osoba, koje pomoći nije imala i nije osigurana po tuženima. Navodi da je prisiljena nabavku potrebnih namirnica, sada samo za sebe, a prije i za tužitelja LE i za sebe, sama organizirati pa tako u nabavku odlazi kada joj se ukaže prilika, odnosno, kada nabavku namirnica za svoje domaćinstvo vrši ME, koju u nabavku vozi unuk, pa tu priliku koristi i tužiteljica, UE, da bi izvršila nabavku za određeno duže vrijeme. Navodi da za odlazak liječniku te za bilo koju drugu stvar koju mora obaviti s obzirom na dislociranost grada koristi prijevoz taksi službe. Tužiteljica UE navodi da se zbog ekonomičnosti grije na drva te da sama organizira pravovremeno, po trećoj osobi, pripremu ogrijeva, traži osobu za prijevoz, osobu za istovar, osobu za piljenje i pospremanje drva. Nadalje navodi da nije u mogućnosti održavati kuću, koja zahtijeva angažman zdrave osobe, što ista nije, a kako nije u financijskoj mogućnosti sama platiti treću osobu, niti su joj tuženici osigurali pomoć treće osobe, tužiteljica UE si povremeno pripremi koji obrok, uz pomoć treće osobe izvrši nabavku potrebnih namirnica, liječničku pomoć osigura uz taksi službu, a pripremu drva za ogrjev uz pomoć treće osobe, dok sama kuća ostaje već sada zapuštena, zbog nemogućnosti tužiteljice UE da istu održava.

1.7. Stoga tužitelji predlažu da sud raskine Ugovor zbog neispunjenja od strane tuženika.

2. Tuženicima, koji nisu u evidenciji MUP-a prijavili adresu boravišta u [adresa], a dostava poziva na davanje odgovora na tužbu im nije uspješno izvršena, su postavljeni privremeni zastupnici da bi se tuženici podneskom od 28. srpnja 2025. upustili u raspravljanje i dali odgovor na tužbu kojim su u cijelosti osporili osnovanost tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženici smatraju nespornim da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, međutim osporavaju da tužiteljima nisu pružili ugovoreno uzdržavanje, već tvrde da su ispunjavali svoje ugovorne obveze uz određene probleme do kojih je došlo uslijed činjenice da je tužiteljica UE odbijala primiti uzdržavanje od tuženika.

2.2. Tuženici navode da stranke nisu ugovorile zajednicu života, a i da su jasno definirale da primatelji uzdržavanja imaju, za svoje potrebe, dostatna mjesečna primanja te da od tuženika, kao davatelja uzdržavanja, ne traže financijsku pomoć. Tuženici navode da su prvotužiteljici UE osigurali pomoć treće osobe u kućanstvu radi čišćenja, pranja rublja, međutim da je odbila primiti pomoć navodeći da druge osobe neće hodati po njezinoj kući. Tuženici navode da je drugotuženik KE tužiteljima osigurao i organizirao održavanje okućnice, voćki, košnju trave, pripremu ogrjevnog drva za sezonu grijanja, kupnju namirnica, plaćanje režija putem osobe koju je plaćao, međutim da je tužiteljica UE odbila i takav vid pomoći. Tuženici navode da su organizirali i dovoz obroka na dnevnoj bazi iz Doma za starije i nemoćne Capek, međutim da je dovoz obroka potrajao cca tjedan dana nakon čega je tužiteljica UE odbila i takvu vrstu pružanja uzdržavanja.

2.3. Tuženici navode da su voljni i nadalje pružati uzdržavanje, međutim da ga tužitelji odbijaju primiti te da stoga nemaju pravo tražiti raskid Ugovora.

2.4. Slijedom navedenog tuženici predlažu da se tužba odbije u cijelosti kao neosnovana.

3. Tužitelji su u tijeku postupka predložili da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje su dostavili u sudski spis, te da se na okolnost da tuženici nisu ispunjavali ugovorne obveze te da su pomoć tužiteljima pružale treće osobe bez naknade izvede dokaz saslušanjem svjedoka OE, FE, TE te tužitelja kao stranaka, da se od Doma za starije i nemoćne pribave podaci o posjetima tuženika SE, te da se radi utvrđenja zdravstvenog stanja tužitelja pribave zdravstveni kartoni oba tužitelja.

3.1. Tuženici su u tijeku postupka predložili da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu, da se na okolnost da su tuženici izvršavali svoje ugovorne obveze izvede dokaz saslušanjem svjedoka ŽE, NE, AE, RE i tuženika, da se na okolnost imovinskog stanja tužitelja pribave podaci o prometu po računima tužitelja u Podravskoj banci d.d., da se od HZMO-a pribavi podatak o visini mirovine tužitelja te da se od Hrvatskog zavoda za socijalni rad pribavi podatak primaju li tužitelji inkluzivni dodatak i u kojem iznosu.

3.2. Sud je tužitelja SE pokušao saslušati na ročištu održanom 25. kolovoza 2025., međutim, budući da tužitelj LE govori izrazito otežano i nerazumljivo, nije bio moguće uzeti njegov iskaz te je zbog toga punomoćnica tužitelja na ročištu 19. siječnja 2026. odustala od dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem.

4. Između parničnih stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja, dana 17. listopada 2014. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, nije sporno da je tužitelj LE od 3. ožujka 2023. smješten u Dom za starije i nemoćne osobe, a da je u tijeku postupka i tužiteljica UE smještena u Dom za starije i nemoćne osobe.

4.1. Između parničnih stranaka je sporno jesu li tužitelji ispunjavali svoje obveze iz Ugovora, jesu li tuženici onemogućavali ispunjenje tih obveza te jesu li stoga ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora zbog neispunjenja obveza tuženika iz tog Ugovora.

5. U svrhu dokazivanja pročitani su Uvjerenje o prebivalištu (str. 10-12), medicinsku dokumentaciju (str. 13-15), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 16-22), Ugovor o smještaju u dom Capek (str. 23-25), Ugovor o smještaju u dom za starije Koprivnica i Aneks (str. 26-31), specijalistički nalaz (str. 82), potvrdu o transakcijama (str. 108), presliku poruka (str. 109-110), opoziv prava raspolaganja po računu (str. 113), dopis HZMO-a (str. 126-127), dopis Doma za starije Koprivnica (str. 128-129), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad (str. 130-131), dopis Podravske banke d.d. (str. 132- 152), presliku zdravstvenog kartona SE (str. 161-223), presliku zdravstvenog kartona UE (str. 224-295), nalaz psihijatra (str. 307).

6. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025 – dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 17. listopada 2014., sastavljenog u formi javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Ljubici Papac iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-131/2014 (dalje u tekstu Ugovor), utvrđeno je da je navedeni Ugovor sastavljen između SE i UE, kao primatelja uzdržavanja, te IE, kćeri primatelja uzdržavanja, i DE, unuka primatelja uzdržavanja, kao davatelja uzdržavanja.

7.1. Utvrđeno je da su tim Ugovorom primatelji uzdržavanja na davatelja uzdržavanja po svojoj smrti prenijeli vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te svu drugu imovinu, uključujući novčana sredstva na računima te grobno mjesto, sve na jednake dijelove, uz uvjet da ih davatelji uzdržavanja doživotno uzdržavaju.

7.2. Nadalje je utvrđeno da ugovorne strane nisu ugovorile zajednicu života te je tim Ugovorom utvrđeno da je primatelj uzdržavanja LE u trenutku sklapanja tog Ugovora zbog svog zdravstvenog stanja sposoban za obavljanje samo najlakših kućanskih poslova i za brigu o samom sebi, a da je primateljica uzdržavanja UE još relativno dobrog zdravlja te da ona u zajedničkom domaćinstvu obavlja sve ostale poslove, zbog čega su stranke ugovorile da za sada primatelji uzdržavanja ne trebaju nikakvu posebnu njegu i skrb od strane davatelja uzdržavanja, osim da ih kao i do sad redovito posjećuju, pomognu oko nabavke i spremanja ogrijeva za zimu, te drugim većim poslovima oko održavanja kuće i okućnice.

7.3. Nadalje je utvrđeno da su ugovorne strane ugovorile da kada primateljica uzdržavanja UE više neće moći obavljati kućanske poslove, se davatelji uzdržavanja obvezuju o svom trošku angažirati treću žensku osobu koja će te poslove obavljati umjesto njih i preko te treće osobe osigurati primateljima uzdržavanja sve potrebno za život, odnosno redovito dnevno sviježe kuhanu hranu, čistu odjeću, rublje i krevetninu, čistu, prozračenu i primjereno zagrijanu kuću u kojoj žive, sve potrebne lijekove i liječničku pomoć, smještaj u zdravstvenu ustanovu i sve drugo potrebno za život.

7.4. Nadalje je utvrđeno da su ugovorne strane utvrdile da primatelji uzdržavanja imaju domaću i inozemnu mirovinu u iznosu od oko 5.600,00 kn, koje su im dostatne za podmirenje režijskih i svih ostalih životnih troškova, zbog čega od davatelja uzdržavanja u tom pogledu ne traže financijsku pomoć. Ugovorne strane su nadalje utvrdile da su primatelji uzdržavanja predbilježeni za smještaj u Dom za starije i nemoćne osobe Koprivnica, te da se, ako i kada jedno ili oboje primatelja uzdržavanja postanu vezani uz krevet i ovisni o cjelodnevnoj brizi i skrbi, davatelji uzdržavanja na zahtjev primatelja uzdržavanja obvezuju smjestiti primatelja uzdržavanja u Dom, te da će se troškovi smještaja podmirivati prvenstveno od njihovih mirovina, s time da svakom od njih ostane od mirovine mjesečno barem kunska protuvrijednost 50,00 USD (američkih dolara) kao džeparac, dok se davatelji uzdržavanja eventualnu razliku troškova smještaja u dom obvezuju snositi na jednake dijelove. Davatelji uzdržavanja su se u tom slučaju obvezali posjećivati primatelje uzdržavanja koliko će to zbog udaljenosti najviše moći te su se obvezali sami, ili putem treće osobe, osigurati primateljima uzdržavanja određene sitne potrepštine koje im neće biti osigurane u domu (npr. određeni lijekovi, voće, higijenske potrepštine, i sl.). Davatelji uzdržavanja su se obvezali nakon smrti primatelja uzdržavanja dostojno ih sahraniti na postojećem grobnom mjestu na gradskom groblju u [adresa] te održavati grobno mjesto prema mjesnim običajima.

8. Tužitelji u tužbi tvrde da tuženici nikada nisu ispunjavali svoje ugovorne obveze iz Ugovora, te da stoga tužitelji imaju pravo zahtijevati raskid Ugovora temeljem odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011. – dalje u tekstu ZOO).

9. Obveze davatelja uzdržavanja bitno se razlikuju ovisno o zdravstvenom stanju i smještaju primatelja uzdržavanja.

10. Sukladno odredbi čl. III. Ugovora za vrijeme od sklapanja Ugovora, pa dotle dok će primateljica uzdržavanja UE moći obavljati kućanske poslove, davatelji uzdržavanja su se obvezali primatelje uzdržavanja, kao i do sklapanja Ugovora redovito posjećivati, pomagati oko nabavke i spremanja ogrijeva za zimu, te drugim većim poslovima oko održavanja kuće i okućnice.

10.1. Tuženici su u vrijeme sklapanja Ugovora živjeli u [adresa], da bi 2016. odselili u Njemačku, što nesporno proizlazi kako iz iskaza tužiteljice UE, tako i iz iskaza tuženika. S obzirom da su već prilikom sklapanja Ugovora tuženici živjeli u drugom gradu jasno je da namjera ugovornih strana nije bila da tuženici, kao davatelji uzdržavanja, za vrijeme dok je UE sposobna obavljati kućanske poslove, tužiteljima svakodnevno pomažu. Dakle obveza tuženika, za vrijeme dok je UE bila sposobna obavljati kućanske poslove, je bila da redovito posjećuju tužitelje, koliko je to moguće s obzirom na udaljenost, te da tužiteljima pomažu oko nabavke i spremanja ogrijeva te većim poslovima oko održavanja kuće ili okućnice, dakle sa poslovima koje tužitelji zbog svoje dobi ne mogu obavljati sami.

11. Tužiteljica UE u svojem iskazu je navela da se sa tuženicima dosta rijetko čula, da bi je kćer IE nazvala možda jedan ili dva puta godišnje telefonom i da bi je otprilike jednom godišnje posjetila, a unuk KE je nekada došao s njom, a nekada nije. Navela je da kada bi IE u tom razdoblju i došla u Hrvatsku ona bi tužiteljima vrlo malo pomagala oko kućanstva jer je i ona bila bolesna. Navela je da je, nakon što je njezin suprug završio u domu, izrazila svoju želju da ili kćer IE ili unuk KE dođu u Hrvatsku živjeti sa njom kako bi se mogli skrbiti za tužitelje i pomagati im, no da su tuženici to sve odbili. Navela je da, kada joj je bilo potrebno drvo za ogrjev da bi ga sama naručila preko telefona, a cijepao bi ga susjed koji bi ga i spremio. Navela je da kada bi tuženici došli u Hrvatsku nikada nisu napravili veću nabavku namirnica dužeg trajanja, da bi ona sama išla po namirnice biciklom kada je mogla, a kad nije mogla sama odvezao bi je susjed. Navela je da joj kćerka i unuk kada bi došli nisu spremili kuću, a unuk je jednom kosilicom prošao gore dolje i rekao je da se oni nisu dogovorili da on kosi travu. Navela je da je ona sama pronašla osobe koje su joj pomagale, a to su bili susjedi, te da ona od tuženika nije tražila da joj osiguraju pomoć treće osobe jer je znala da oni to nisu mogli niti htjeli.

11.1. Nasuprot tvrdnjama tužiteljice prvotuženica IE je u svom iskazu navela da je u vrijeme kada je još bila u [adresa] svako malo dolazila kod roditelja jer je imala auto, a nakon što su tuženici 2016. otišli u Njemačku da bi tuženici posjećivali tužitelje 4 puta godišnje, no da se ona telefonom sa tužiteljima čula svaki ili svaki drugi dan. Navela je da kada bi došla kući da je očistila roditeljima kuću, sredila majci sve što ona kaže, a i cijepala je i spremala drva, a kada bi došao njezin sin KE on bi spremao drva. Navela je da kada je ona bila u Hrvatskoj da bi ona kosila dvorište, a kad je nije bilo majka bi platila FE. Navela je da nakon što je LE otišao u dom, i nakon što je UE ostala sama, je ona u 2024. došla četiri puta iz Njemačke da bude uz majku UE, da je ostajala po 2 tjedna, a kod posljednjeg dolaska mjesec i pol dana, te da se točno sjeća da je u rujnu 2024. cijepala i spremala drva majci jer je prije toga dovezeno 5 metara drva koje je spremio jedan susjed, a nakon toga je trebalo još 3 metra koje je spremila IE bez obzira na svoju bolest. Nadalje je navela da je u rujnu 2024. sa majkom otišla u dom kako bi dogovorila njezin prijem, no nisu je mogli odmah primiti, a da je u domu dobila informaciju da bi majka imala pravo na dolazak geronto domaćice iz udruge Mariška, no kada je majku obavijestila da je to organizirala da je UE ljutito odvratila da ona ne želi da joj itko hoda po kući. Navela je da je tužiteljica UE tuženike inače duže vremena tražila da se vrate u HR, no ja joj je IE rekla da ona u Njemačkoj ima kemoterapiju, a da sin radi, te da je UE tuženicima zamjerila što se ne žele vratiti. IE je navela i da je UE nudila da će tuženici platiti nekoga da joj pomaže, no ona je rekla da to ne želi dok može mrdnuti prstom.

11.2. Drugotuženik KE je u svom iskazu naveo da je za vrijeme dok je s majkom još bio u [adresa] dolazio u posjet tužiteljima osobito ljeti te za Uskrs i Božić, a od kada su tuženici odselili u Njemačku 2016., on je dolazio u Hrvatsku 4 do 5 puta godišnje i ostajao bi 2 do 3 tjedna. Navodi da bi se sa tužiteljima čuo jedan do dva puta mjesečno, no da se tužena IE sa njima čula češće. Drugotuženik navodi da bi, kada bi došao u [adresa], pomagao tužiteljima cijepanjem i spremanjem drva, vožnjom u grad radi nabavke potrepština, lijekova ili odlaska doktoru te da je isto tako obavljao sve zadatke koje bi mu tužitelji dali, primjerice rezanje voćaka, štihanje vrta, košnja i sl., a kada je on bio u Hrvatskoj nitko treći van obitelji ne bi pomagao tužiteljima. Navodi da 2024. nije cijepao i spremao drva, no da je pomagao baki na način da ju je vozio do grada radi obavljanja kakvih poslova ili nabavke. Navodi da iz priča bake UE zna da, kada tuženika ne bi bilo, je neke poslove obavljao susjed FE kojem je tužiteljica UE za obavljanje poslova davala po 200,00 kn, a da je s njim znala ići i do grada ili bi joj on nešto dovezao. Naveo je da tužitelji nisu tražili da se angažira neka treća osoba da im pomaže, no da je tužiteljica UE tražila da se on i njegova majka vrate u Hrvatsku unazad tri godine, no više zbog toga da netko bude sa njom, a ne zato da joj pomaže, navodi da kada su tuženici i nudili da angažiraju nekog da pomaže tužiteljici UE da je ona rekla da njoj ne bude po kući hodao nitko koga ona ne zna.

11.3. Svjedok FE u svom iskazu je naveo da je unazad 5 do 6 godina na zahtjev UE počeo pomagati njoj i SE na način da bi im kosio travu ili frezao vrt, a ponekad su te poslove obavljali i drugi susjedi i to S I i D L. Navodi da je zajedno sa tim susjedima tužiteljima sjekao i spremao drva za ogrjev, a također je znao nekada UE voziti u grad radi obavljanja raznih poslova ili nabavke. Navodi da je sve te poslove obavljao besplatno, a UE bi mu samo dala novac za gorivo. Navodi da kada bi tuženici bili u RH on nije dolazio u posjet tužiteljima i nije mu poznato da li bi oni tada obavljali kakve poslove za tužitelje.

11.4. Svjedokinja ŠE u svom iskazu je navela da su tuženici otišli u Njemačku i da nisu brinuli o roditeljima. Navodi da su njezin sin i ostali susjedi počeli pomagati tužiteljima u košnji travi i brizi oko ogrjeva od kada su tuženici otišli u Njemačku, prije 6 ili 7 godina. Navodi da je njezin sin UET znao voziti i u grad, s tim da je ona imala električni bicikl pa je išla i sama, međutim pod kraj prije odlaska u dom se više nije usudila ići biciklom pa ju je vozio FE ili je išla taksijem. Navodi da tuženici nisu često dolazili u RH, obično za Božić, Uskrs i preko ljeta, a kada bi oni došli u Hrvatsku tada bi pomagali UE po kući. Navodi da je jednom zatekla IE da peče kolače. Vezano uz drva za ogrjev navodi da KE nije organizirao ništa oko drva, a IE možda i je. Navodi da joj je UE govorila da će KE spremiti drva kada dođe, no da on to redovito nije učinio pa su ih spremili njezin sin FE ili susjed S. Navodi da joj je UE rekla da je KE jednom kosio travu i namjerno potrgao kosilicu da više ne mora kositi pa da je zbog toga travu za UE kosio svjedokinjin sin FE ili susjed S. Navodi da je vidjela da je IE tužiteljima počistila oko kuće i išla po grad u špeceraj, što je radila i prije i nakon što je LE otišao u dom. Navodi da je nakon što je UE pala i ozlijedila rebra UE nije željela da joj netko treći dolazi u tom razdoblju čistiti, pa se trudila da to sama napravi, a kada je IE došla ona je obavila veliko spremanje u kući te se sjeća da ju je vidjela da je sva mokra od spremanja. Navodi da joj UE nije pričala da bi nešto zatražila od tuženika, a da su oni to odbili učiniti ili dati.

11.5. Svjedokinja TE u svojem iskazu je navela da kada bi tuženici došli u posjet oni nikada ne bi kuhali, spremali ili išli u nabavku već da bi sve organizirala UE sama, a da je UE sve organizirala i oko drva. Navodi da je KE jednom pokosio pola dvorišta, a kada je UE tražila da pokosi i drugu polovicu da je on rekao da mu to nije u dnevnom planu. Navodi da navedeno zna iz priča UE, a da je u nekoliko navrata vidjela susjede da obavljaju poslove oko kuće.

11.6. Svjedokinja ŽE u svom iskazu je navela da bi njezin unuk KE kada je došao u HR tužiteljima cijepao i spremao drva, te ih je vozio po lijekove i po špeceraj. Navela je da bi on znao kod nje doći po kosilicu ili po motornu pilu koja mu je trebala da obavi poslove za tužitelje, pa joj je stoga poznato da je za njih obavljao poslove, a gotovo svake godine bi nešto od alata ili strojeva došao uzeti. Navodi da je isto tako prolazila kraj dvorišta od tužitelja te da je vidjela DE da tačkama vozi drva. Navodi da bi KE obično došao u HR negdje u jesen da pripremi UE i SE što im treba za zimu, a majka bi mu nekada pomagala, no nije mogla puno jer je bila bolesna. Navela je da bi KE nasjekao i spremio drva koja su tada bila u dvorištu, no bilo je dogovoreno da UE javi IE ako bi trebala dodatna drva koja bi IE tada naručila, a kako DE više nije bilo IE je znala angažirati FE da dođe ta drva nasjeći i spremiti. Navodi da također zna, jer se druži sa majkom FE, OE, da je ona znala reći da je njezin sin otišao kod SE pokositi travu, a rekla bi da mu dobro dođe svaka kuna iz čega svjedokinja zaključuje da su Krsnikovi FE plaćali za poslove koje bi on za njih obavljao. Navodi i da joj je nećak CE jednom rekao da je IE od njega naručila drva za tužitelje, što je spomenula i IE a zna da je ta drva spremio FE.

11.7. Svjedok ĆE u svojem iskazu je naveo da su tuženici pomagali tužiteljima i kada su još bili u [adresa], a i kasnije kada su otišli u Njemačku, te da je KE kada je došao pomagao djedu i baki IE u cijepanju i spremanju drva, u košnji trave te u drugim radovima u vrtu i okućnici. Navodi da se sjeća da ga je vidio da kosi travu, a jednom ga je vidio i da je rezao voćke, a baka je bila pored njega da bi mu govorila što treba napraviti. Navodi da se također sjeća da je tuženik KE znao reći, kad su sjeli na kavu, da je dobio žuljeve od štihanja u vrtu, a to bi rekao pred bakom i dedom. Navodi da je skupa sa DE spremao drva za baku i dedu IE. Navodi da se cijepanje drva za tužitelje radilo kada je KE bio u Hrvatskoj, a da bi mu on znao pomoći, zadnje 2023. Navodi da je siguran da je prije korone pomagao DE u cijepanju drva redovito. Navodi da je znao viđati da tuženici i UE sjedaju u auto i nekud odlaze zajedno. Također navodi da, kada bi posjećivao DE kod tužitelja, da je znao viđati IE, koja je tada već bila bolesna, da sprema hranu, a također ju je viđao i da sprema po kući koliko je mogla zbog bolesti. Navodi da zna da je IE jednom sama autobusom otišla u HR jer ju je UE zvala da treba pomoć oko čišćenja kuće i da su makivali nekakve stvari i pripremali ih za odvoz glomaznog otpada. Navodi da je KE, kada je otišao u Njemačku, znao svjedoka prijateljski zamoliti da dođe obići UE i SE, da pogleda da li im što treba i da ih preveze u grad ako im to bude trebalo, pogotovo po zimi. Svjedok je naveo da je u 8. mjesecu 2021. otišao u Njemačku, i da je nakon tog razdoblja pomagao DE kad bi se našli zajedno u Hrvatskoj.

11.8. Svjedokinja RE u svom iskazu je navela da ju je IE znala nazvati ako joj se roditelji nisu javili na telefon da ode provjeriti je li sve u redu s njima. Svjedokinja je također navela da joj je UE jednom spomenula da joj je KE spremio drva.

12. Iako tužiteljica UE tvrdi da je tužena IE u [adresa] dolazila jednom godišnje, a tuženik KE i rjeđe, i da se sa tuženicima čula samo nekoliko puta godišnje, sud je prihvatio iskaze tuženika u dijelu u kojem su tuženici naveli da je tuženica IE nakon odlaska u Njemačku roditelje posjećivala četiri puta godišnje, i da su se telefonom čuli svaki ili svaki drugi dan, a da je u Hrvatsku nekoliko puta godišnje dolazio i drugotuženik KE.

12.1. Naime svjedokinja ŠE u svojem iskazu je spomenula da su tuženici u Hrvatsku dolazili obično za Božić, Uskrs i preko ljeta, odnosno više puta godišnje. Da su tuženici više puta dolazili u Hrvatsku proizlazi i iz iskaza svjedoka AE koji je u svom iskazu naveo da se nakon njegovog odlaska u Njemačku sa tuženicima viđao u Hrvatskoj obično za Božić i Uskrs, dakle više puta godišnje, a navedeni svjedok je spomenuo i prigode kada su tuženici dolazili u Hrvatsku isključivo sa ciljem da pomognu tužiteljima (kada je IE na poziv UE došla u Hrvatsku kako bi joj pomogla oko čišćenja kuće i makivanja stvari). Da su tuženici više od jednom godišnje dolazili u Hrvatsku proizlazi i iz evidencije posjeta korisniku doma SE, iz koje je vidljivo da je IE u [adresa] boravila u svibnju 2023., rujnu 2023., listopadu 2023., prosincu 2023., siječnju 2024., lipnju 2024., listopadu 2024., studenom 2024., prosincu 2024. i siječnju 2025., a da je KE boravio u [adresa] u prosincu 2023., siječnju 2024., studenom 2024., prosincu 2024. i siječnju 2025.

12.2. Da su se tuženici telefonski čuli sa tužiteljima više od nekoliko puta godišnje, kako u svom iskazu navodi UE, proizlazi iz iskaza svjedokinje RE koja je navela da ju je IE znala nazvati ako joj se roditelji nisu javili na telefon da ode provjeriti je li sve u redu s njima.

12.3. Dakle temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je da je tuženica IE nakon odlaska u Njemačku roditelje posjećivala tri do četiri puta godišnje, i da se telefonom čula sa tužiteljima učestalo, a da je u Hrvatsku nekoliko puta godišnje dolazio i drugotuženik KE.

13. Iako tužiteljica UE tvrdi da, kada bi tuženici došli u Hrvatsku, da su vrlo malo pomagali oko kućanstva, da nikada nisu napravili veću nabavku namirnica, da nikada nisu spremili kuću, a da je unuk KE jednom kosilicom prošao gore dolje i rekao da nije dogovoreno da on kosi travu, kao i da nisu pripremali ogrjev, iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da je iskaz tužiteljice UE istinit.

13.1. Iako se iskazi pojedinih saslušanih svjedoka razlikuju oko točnog opsega pomoći koju su tuženici pružali tužiteljima za vrijeme do odlaska SE u dom, a nakon toga samo UE, iz iskaza svih saslušanih svjedoka može se zaključiti da su tuženici, kada su bili u Republici Hrvatskoj, doista pomagali tužiteljima u poslovima u kući i oko kuće, s time da su susjedi u selu pomagali tužiteljima kada tuženika nije bilo.

13.2. Naime, iskazi saslušanih svjedoka OE i AE su suglasni oko toga da je tužena IE kada je bila u Hrvatskoj kuhala za tužitelje te da je čistila kuću tužitelja, pri čemu je svjedokinja ŠE okolnosno iskazivala da se sjeća da je IE radila veliko spremanje u kući te da ju je vidjela da je sva mokra od spremanja.

13.3. Vezano uz nabavku, sječu i spremanje drva za ogrjev tužitelja iz iskaza svjedoka AE, RE i ŽE proizlazi da su tuženici obavljali poslove oko sječe i spremanja drva kada bi bili u Hrvatskoj, pri čemu je svjedok ĆE iskazao i da je zajedno sa DE znao cjepati drva za tužitelje, prije korone redovito. Iz iskaza svjedokinje ŽE proizlazi da je dogovor između UE i IE bio da HE javi IE ako bi trebala dodatna drva koja bi IE tada naručila, a da je svjedokinji i nećak CE jednom rekao da je IE od njega naručila drva za tužitelje. Iz iskaza svjedoka FE i OE proizlazi da su poslove oko sječe i spremanja drveta za tužitelje vršili i susjedi, međutim jedno ne isključuje drugo budući da iz iskaza tužene IE proizlazi da su se drva za zimu nabavljala u nekoliko navrata, pa su ponekad drva tužiteljima spremili susjedi, a ponekad tuženici. Ovdje valja napomenuti da je svjedokinja ŠE u svom iskazu spomenula da je UE govorila da će KE spremiti drva kada dođe, no da on to redovito nije učinio pa su ih spremili njezin sin FE ili susjed S, međutim nelogično je da bi UE u više navrata govorila da će njezin unuk KE spremiti drva, a da on to nikada nije učinio, jer u tom slučaju tužiteljica UE zasigurno ne bi živjela u uvjerenju da će on drva spremiti u nekoj od idućih prigoda. Stoga i iskaz svjedokinje OE ukazuje na to da su drva u različitim prigodama tužiteljima spremali različiti ljudi, nekada tuženici, nekada susjedi iz sela.

13.4. Iz iskaza svjedoka ŽE i AE isto tako proizlazi da je tuženik KE tužiteljima, barem u nekim navratima, kosio travu. Svjedok ĆE, koji je o tome iskazivao životno i okolnosno, navodi da je tuženika DE vidio da tužiteljima pomaže u rezanju voćki, a spominje i prigode u kojima se KE pred tužiteljima žalio na žuljeve koje je dobio od štihanja. Iz iskaza tužiteljice UE, svjedokinje OE i TE proizlazi da je tužiteljica UE imala primjedbi na košnju tuženika DE, zbog čega se protivila da on dalje kosi okućnicu, a iz iskaza tuženice IE proizlazi da je ona preuzela košnju okućnice kada je bila u Hrvatskoj. Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da su poslove u okućnici (košnja, briga o vrtu) za tužitelje obavljali i susjedi, međutim navedeno ne isključuje da su te poslove obavljali i tuženici kada su bili u Hrvatskoj, a što proizlazi iz već spomenutih iskaza svjedoka ŽE i AE, koje je ovaj sud u tom dijelu prihvatio.

13.5. Iz iskaza svjedoka OE i ĆE proizlazi i da su tuženici kada bi došli u Hrvatsku obavili nabavku namirnica za tužitelje, pri čemu ŠE navodi da je vidjela IE da je tužiteljima išla u grad po namirnice, dok ĆE spominje da je znao viđati da tuženici sa bakom UE sjedaju u autom i odlaze nekud zajedno. Uz to je svjedokinja ŽE u svom iskazu spomenula da je tuženica IE iz [adresa] svojim roditeljima svašta dovozila.

13.6. Svjedokinja TE u svom iskazu navela da tuženici, kada bi došli u posjet, nikada ne bi kuhali, spremali, ili išli u nabavku već da bi sve organizirala sama UE, koja je organizirala i sve oko nabavke drveta i brige o kući. Međutim, navedena svjedokinja je potvrdila da joj je navedeno poznato iz priča UE, koja je u narušenim odnosima sa tuženicima uslijed čega umanjuje njihovu pomoć i doprinos. Budući da navedena svjedokinja nema neposrednih saznanja o činjenicama o kojima je iskazivala, već svoja saznanja temelji na pričama UE, koja ima pristrano i jednostrano gledište na odnose sa tuženicima, iskaz svjedokinje TE ne pobija iskaze ostalih svjedoka saslušanih u postupku.

13.7. Slijedom navedenog, temeljem analize iskaza svjedoka, utvrđeno je da su tuženici, kada bi došli u [adresa] kod tužitelja, tužiteljima pomagali u poslovima u kući i oko kuće, u nabavci namirnica te u nabavci i pripremi ogrijeva za zimu. Tako je utvrđeno da je tužena IE kada je bila u [adresa] roditeljima pripremala hranu te obavljala čišćenje kuće, a utvrđeno je i da su tuženici zajedno sa UE odlazili u nabavku namirnica te da je ČE prilikom dolaska iz Njemačke tužiteljima dovozila razne potrepštine. Utvrđeno je da su tuženici IE i KE, nekada jedan, nekada drugi, pomagali tužiteljima u cijepanju i spremanju ogrjevnog drveta, a da je dogovor između UE i IE bio da UE javi IE ako bi trebala dodatna drva koja bi IE potom naručila. Utvrđeno je da je tuženik KE u nekoliko navrata pomogao tužiteljima oko obrezivanja drveća i štihanja vrta, a da je jedno vrijeme i kosio travu, no da je zbog primjedbi tužiteljice UE to kasnije prestao činiti, već da bi travu kada je došla pokosila tužena IE. Nadalje je utvrđeno da su za vrijeme kada tuženici nisu bili u [adresa] tužiteljima oko poslova u okućnici (štihanje, košnja trave), kao i u sječi i spremanju drva koje je bilo nabavljeno nakon što su se tuženici vratili u Njemačku, pomagali FE i ostali susjedi.

13.8. S obzirom na sadržaj iskaza saslušanih svjedoka OE, RE, ŽE i AE, sud nije prihvatio iskaz tužiteljice UE u dijelu u kojem je tužiteljica navela da su joj tuženici vrlo malo pomagali oko kućanstva, a da je sve poslove oko čišćenja, nabavke namirnica, brige za ogrjev i okućnicu, obavljala isključivo ona sama i osobe koje je ona angažirala.

13.9. Pri tome valja napomenuti da iz iskaza OE i TE proizlazi da su odnosi između parničnih stranaka bili dobri sve do druge polovice 2024., a da je svjedokinja ŠE, koja je navela da se učestalo družila sa tužiteljima, u svom iskazu navela da joj UE nikada nije spominjala da bi nešto zatražila od tuženika, a da su oni to odbili učiniti ili dati ili da bi joj spominjala bi od tuženika tražila da joj bolje pružaju uzdržavanje. S obzirom na navedeno nelogično je da bi tuženici, kako to tvrdi u ovom postupku UE, godinama minimalno ili nikako izvršavali svoje ugovorne obveze da posjećuju i pomažu tužiteljima, a da su tužitelji pri tom bili u dobrim odnosima sa tuženicima te da se tužiteljica UE niti prijateljici OE sa kojom se učestalo družila, nije žalila na tužitelje sve dok se odnosi među strankama nisu pogoršali.

14. S obzirom da je obveza tuženika bila, sve dok je UE mogla obavljati kućanske poslove, primatelje uzdržavanja redovito posjećivati, koliko će to zbog udaljenosti najviše moći, pomagati oko nabavke i spremanja ogrijeva za zimu, te drugim većim poslovima oko održavanja kuće i okućnice, a utvrđeno je da su tuženici posjećivali tužitelje oko 4 puta godišnje, što je primjereno s obzirom na udaljenost na kojoj su živjeli, te da su tada pomagali tužiteljima u poslovima u kući (čišćenje i priprema hrane) i oko kuće (košnja trave) te u nabavci namirnica i u nabavci i pripremi ogrijeva za zimu, to je utvrđeno da su tuženici, kao davatelji uzdržavanja, u tom dijelu ispunili svoje ugovorne obveze.

15. Nadalje iz iskaza stranaka i svjedoka u spisu proizlazi da je tužiteljica UE pala i ozlijedila rebra, zbog čega je bila privremeno nesposobna za obavljanje poslova u domaćinstvu. Tužiteljica UE u svom iskazu je navela da je pala i slomila rebra 2014., međutim iz iskaza tuženika i ostalih saslušanih svjedoka proizlazi da je do tog pada došlo kasnije, 2021. ili 2022., oko Uskrsa. Uvidom u zdravstveni karton UE utvrđeno je da je do tog pada došlo u ožujku 2021. budući da iz unosa od 8. ožujka 2021. proizlazi da je UE boravila na kirurgiji od 2. do 8. ožujka 2021. dok tijekom 2022. nisu evidentirane teže ozljede.

15.1. Sklopljenim Ugovorom tuženici su se obvezali da će, kada UE neće moći obavljati kućanske poslove, o svom trošku angažirati treću osobu koja će kućanske poslove obavljati umjesto UE i preko te treće osobe osigurati primateljima uzdržavanja sve potrebno za život, odnosno redovito dnevno sviježe kuhanu hranu, čistu odjeću, rublje i krevetninu, čistu, prozračenu i primjereno zagrijanu kuću u kojoj žive, sve potrebne lijekove i liječničku pomoć, smještaj u zdravstvenu ustanovu i sve drugo potrebno za život.

15.2. Tužiteljica UE u svom iskazu je navela da je, kada je ona slomila rebra, kod nje dolazio čovjek po imenu ĆE, da je on došao dva tri puta, precjepao par kanti drva i donio u kuću, a to je organizirao drugotuženik KE. Navela je da ona od njega nije tražila nikakvu drugu pomoć i da mu je, čim je mogla sebi donijeti sama drva, rekla da više ne dolazi. Vezano uz hranu koja se njoj i njezinom suprugu dovozila iz doma Capek, navela je da joj je bila prejaka i preslana te da ona i suprug nisu navikli na takvu hranu. Navela je da je zbog toga odbila daljnje dostave te da su joj susjedi nosili hranu iz dućana. Prilikom saslušanja na ročištu **.**.2026. UE je dodatno navela da je ona ĆE jedne nedjelje 4 ili 5 puta zvala da nema više drva, a da joj je on rekao da ga pusti na miru jer da ima goste te da mu je, kada je on došao drugi dan, ona rekla da više ne mora dolaziti.

15.3. Svjedok ĆE je u svom iskazu vezano uz pomoć tužiteljima za vrijeme oporavka UE od ozljeda naveo da su KE i RE došli kad je UE izlazila iz bolnice, međutim da nisu mogli dobiti godišnji kako bi ostali u Hrvatskoj te da ga je stoga KE zamolio da ode obići tužitelje svaki dan i unese im drva, da ode u dućan, po potrebi ih odveze doktoru ili drugdje gdje bude trebalo. Navodi da je on na to pristao i da je tako pomagao tužiteljima jedno mjesec i pol. Navodi da se sjeća da je bilo vrijeme Uskrsa pa da je pred Uskrs donio čak 6 kanti drva kako na Uskrs ne bi morao ići jer mu je dolazila u posjet obitelj, međutim da su ga tužitelji zvali na Uskrs da nemaju drva, čemu se on čudio no da sa suprugom otišao do njih i da su potrošili možda dvije kante drva i imali su više nego dovoljno, no bez obzira na to im je donio još drva. Navodi da je tužiteljima išao po lijekove, i u nabavku namirnica. Navodi da mu je tužiteljica UE u jednom trenutku rekla da je dobro i da više ne mora dolaziti. Navodi da je UE imala njegov broj i da ga je mogla nazvati ako bude što trebalo, no zamolio ju je ga nazove unaprijed jer ne može doći istog trena.

15.4. Vezano uz oporavak tužiteljice UE od ozljede rebara svjedokinja ŠE je u svom iskazu navela da UE nije željela da joj netko treći dolazi u tom razdoblju čistiti pa se iz sve snage trudila da to sama napravi.

15.5. Temeljem iskaza tužiteljice UE i svjedoka AE utvrđeno je da je nakon pada UE, kada se ona vratila iz bolnice, tuženik KE dogovorio dovoz obroka iz Doma za starije Capek te da je sa svjedokom ĆE dogovorio da pomaže tužiteljima za vrijeme trajanja oporavka UE u obavljanju poslova koje UE u tom razdoblju nije mogla obaviti sama. Temeljem iskaza svjedokinje OE utvrđeno je da tužitelji nisu željeli pomoć pri poslovima čišćenja, što proizlazi iz iskaza svjedokinje OE.

15.6. Nesporno je da su tužitelji ubrzo otkazali dostavu toplih obroka, a nakon nekog vremena su odbili i daljnju pomoć AE.

15.7. Tužiteljica UE je u svom iskazu navela da su tužitelji odbili daljnju pomoć jer su bili nezadovoljni dostavljenom hranom te činjenicom da je ĆE jedne prigode odbio odmah se odazvati pozivu tužitelja da im donese još ogrjevnog drva. Tužitelji, ako su bili nezadovoljni pruženom pomoći, su imali mogućnost zatražiti od tuženika da im organiziraju dostavu drugačijih obroka ili da im osiguraju da pomoć ĆE bude redovitija, odnosno tužitelji su imali mogućnost tuženike upozoriti kako smatraju da tuženici svoje ugovorne obveze ne ispunjavaju uredno te od njih zatražiti konkretne izmjene kako bi se pomoć pružila na način koji bi bio zadovoljavajući za tužitelje. Međutim iz iskaza tužiteljice UE proizlazi da je ona otkazala dostavu obroka i odbila daljnju pomoć ĆE bez da je od tuženika zatražila bilo kakve izmjene u kvaliteti ili načinu pružanja pomoći.

15.8. S obzirom na navedeno utvrđeno je da su tuženici ispunili svoje obveze iz Ugovora i za vrijeme oporavka UE od povrede rebara 2021. godine, kada je ona bila privremeno nesposobna za obavljanje kućanskih poslova, budući da su tužiteljima osigurali dostavu toplih obroka i pomoć ĆE, a tužitelji od tuženika nisu tražili izmjene u načinu pružanja pomoći, već su nakon nekog vremena daljnju pomoć odbili.

16. Između parničnih stranaka je nesporno da je u veljači 2023. došlo do pada i ozljede tužitelja SE te da je odmah nakon izlaska iz bolnice tužitelj LE prvo smješten u Dom za starije i nemoćne Capek, i to dana 3. ožujka 2023., da bi 25. travnja 2023. bio smješten u Dom za starije i nemoćne Koprivnica, što proizlazi kako iz iskaza stranaka, tako i iz isprava u spisu (medicinska dokumentacija, Ugovori o smještaju u dom).

16.1. Sukladno sklopljenom Ugovoru u slučaju kada jedno od primatelja uzdržavanja postanu vezani za krevet i ovisni o cjelodnevnoj brizi i skrbi tuženici su se obvezali smjestiti ih u dom, pri čemu će se troškovi smještaja u dom podmirivati prvenstveno od njihovih mirovina, s time da svakome od njih ostane od mirovine 50,00 USD kao džeparac, dok će razliku troškova smještaja u domu snositi davatelji uzdržavanja na jednake dijelove. U tom slučaji davatelji uzdržavanja obvezali su se posjećivati primatelje uzdržavanja, koliko će to zbog udaljenosti najviše moći, te su se obvezali sami, ili putem treće osobe, osigurati primateljima uzdržavanja sitne potrepštine koje nisu osigurane u domu.

16.2. Tužitelji u tužbi tvrde da tuženici niti u tom dijelu nisu ispunili svoje obveze te da je tužiteljica UE organizirala smještaj SE u dom, da tuženici ne doprinose za troškove smještaja SE u domu iako njegova mirovina nije dovoljna da mu preostane ugovoreni džeparac, dok je tužiteljica UE u svom iskazu dodatno navela da tuženici SE u domu nisu niti jednom posjetili.

16.3. Temeljem iskaza svjedokinje NE, koja je iskazivala uvjerljivo i okolnosno, pa je njezin iskaz sud u tom dijelu prihvatio, utvrđeno je da je tuženik KE kontaktirao svjedokinju NE vezano uz smještaj SE u dom i to za vrijeme dok se otvori mjesto u Domu za starije Koprivnica. Utvrđeno je da je temeljem tog dogovora LE primljen u dom Capek gdje se nalazio do primitka u Dom za starije i nemoćne Koprivnica, a Ugovor o njegovom smještaju je potpisala tužiteljica UE.

16.4. Između parničnih stranaka je nesporno da tuženici nisu doprinosili za troškove smještaja SE u dom. U Ugovoru o smještaju SE u Dom za starije i nemoćne Capek nije navedena cijena smještaja te temeljem podataka u spisu nije moguće utvrditi koliko su iznosili troškovi smještaja u tom domu. Temeljem uvida u Ugovor o međusobnim pravima i obavezama vezano uz smještaj SE u Dom za starije i nemoćne Koprivnica i Aneks tog Ugovora utvrđeno je da je cijena smještaja SE u tom Domu za razdoblje prije 31. lipnja 2024. iznosila 526,00 eura, a nakon 1. srpnja 2024. je iznosila 658,00 eura.

16.5. Uvidom u podatke o visini mirovine SE utvrđeno je da je on primao starosnu mirovinu na teret HZMO-a koja je u razdoblju od 01. siječnja do 30. lipnja 2023. iznosila 502,59 eura, u razdoblju od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. je iznosila 544,71 euro, u razdoblju 01. siječnja do 30. lipnja 2024. je iznosila 567,38 eura, a u razdoblju do 01. srpnja do 31. prosinca je iznosila 609,50 eura.

16.6. Nadalje je uvidom u promet po deviznom računu SE utvrđeno da je on u razdoblju od 2023. do 2025. primao i inozemnu mirovinu čiji iznos je varirao od mjeseca do mjeseca, i kretao se od 127,09 USD do 146,20 USD, što prema javno objavljenim podacima HNB-a o tečaju dolara u odnosu na euro, koji se u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. kretao do najviše 1,12 USD za 1,00 euro, iznosi između 113,47 eura i 130,53 eura.

16.7. Dakle, kada bi se uzela najniža protuvrijednost američke mirovine od 113,47 eura, tužitelj LE je za vrijeme dok je cijena doma iznosila 526,00 eura primao najmanje 616,06 eura mirovine ukupno, dok je u razdoblju kada je cijena doma iznosila 658,00 eura primao najmanje 722,97 eura.

16.8. Stoga je temeljem isprava u spisu utvrđeno da je tužitelju SE u svakom trenutku nakon smještaja u Dom za starije i nemoćne Koprivnica nakon podmirenja troška smještaja iz mirovine preostalo više od 50,00 eura džeparca, a time i više od 50,00 USD budući da je dolar u razdoblju od 2023. do 2025. vrijedio manje od eura.

16.9. Temeljem uvida u evidenciju posjeta Doma za starije i nemoćne osobe Koprivnica utvrđeno je da je tuženica IE u razdoblju od smještaja SE u taj Dom do **.**.2025. SE u domu posjetila 16 puta, a tužitelj KE 6 puta. Nadalje je temeljem iskaza svjedokinje NE, kojeg je sud u tom dijelu prihvatio, utvrđeno da je i za vrijeme smještaja SE u Domu za starije i nemoćne Capek tuženik KE posjećivao tužitelja SE.

16.10. Tuženici su Ugovorom preuzeli obvezu i da, nakon smještaja tužitelja SE u dom istome osiguraju sitne potrepštine koje mu neće biti osigurane u domu (npr. lijekovi, voće, higijenske potrepštine i sl.).

16.11. Tuženik KE je u svom iskazu naveo da su za vrijeme prije odlaska UE u dom, kada bi tuženici došli u Hrvatsku, oni zajedno s bakom otišli u posjet SE u dom te bi za njega obavili nabavku potrebnih stvari, a kad ih nije bilo što mu je bilo potrebno nosila mu je tužiteljica UE. Imajući u vidu da je tuženica IE u razdoblju do **.**.2025. SE u domu posjetila 16 puta, a da iz iskaza svjedokinje ŽE proizlazi da je, kada bi dolazila iz Njemačke, tužiteljima nosila razne stvari, nema razloga za zaključak da tuženici u razdoblju do kraja 2024. nisu SE osigurali potrebne sitne potrepštine za vrijeme boravka u domu.

16.12. Temeljem prethodno navedenih činjenica utvrđeno je da su tuženici izvršavali svoje obveze u odnosu na tužitelja SE i nakon njegovog smještaja u Dom za starije i nemoćne budući da je KE organizirao njegov smještaj u Dom za starije i nemoćne Capek do otvaranja mjesta u Domu za starije i nemoćne Koprivnica, tuženici su posjećivali SE u domu koliko su to s obzirom na udaljenost najviše mogli, te su mu prilikom posjeta osigurali sitne potrepštine koje mu nisu osigurane u domu, što je ujedno predstavljalo njihovu obvezu prema Ugovoru.

16.13. Utvrđeno je da tuženici nisu bili u obvezi doprinositi za troškove smještaja SE u domu budući da su se isti mogli podmiriti iz njegove mirovine, a da mu pri tom ostane džeparac od najmanje 50,00 USD.

17. Nesporno je da je nakon smještaja SE u Dom za starije i nemoćne UE ostala živjeti sama u [adresa] sve dok početkom 2025. nije i ona primljena u dom za starije i nemoćne.

17.1. Tužitelji u tužbi navode da UE nakon odlaska SE u dom više nije mogla samostalno skrbiti o domaćinstvu, što je tužiteljica UE navela i u svom iskazu danom na ročištu 25. kolovoza 2025. Tuženici su u svojim iskazima tvrdili da je UE mogla normalno funkcionirati do kraja 2024. Dakle između parničnih stanaka je sporno do kada je UE mogla samostalno obavljati kućanske poslove.

17.2. O zdravstvenom stanju UE iskazivali su saslušani svjedoci pa je tako svjedok FE naveo da je UE, nakon što je njezin suprug otišao u Dom, još uglavnom bila dobro i mogla se brinuti o sebi, međutim da je zadnjih šest mjeseci prije odlaska u Dom njezina sposobnost da se brine o sebi prilično oslabila te da smatra da je već bilo krajnje vrijeme da ode u Dom jer više nije mogla živjeti samostalno.

17.3. Svjedokinja ŠE u svom iskazu je navela da je UE nakon odlaska SE u Dom ostala sama i da se jedno vrijeme mogla brinula sama za sebe, no da se nekoliko mjeseci prije nego je otišla u dom više nije mogla brinuti sama za sebe pa da joj je i svjedokinja znala dolaziti i pomagati joj u usisavanju kuće.

17.4. Svjedokinja TE u svom iskazu je navela da si je tijekom 2024., prije odlaska u dom, UE mogla sama skuhati hranu, no nije mogla ništa teže obavljati i brinuti se o okućnici.

17.5. Tužiteljica UE u svom iskazu je navela da je, nakon što je njezin suprug otišao u dom, ostala živjeti u svojoj kući u [adresa] no da se nije mogla sama za sebe brinuti jer boluje od angine pektoris te ima bolestan kuk i kičmu pa su joj stoga pomagali susjedi koji bi joj cijepali drva ili bi joj pomagali prilikom odlaska u dućan. Navela je da se zbog svojih bolesti nije baš mogla brinuti niti za kuću i za sebe pa bi joj oko toga isto pomagali susjedi, ili kad bi mogla sama onda bi nešto pospremila po kući.

17.6. Tužena IE u svom iskazu je navela da je nakon odlaska tužitelja SE u dom UE ostala sama te da, iako je bila zabrinuta oko toga što će ostati sama, ona je bila pokretna i mogla se brinuti za sebe sve do 2024. Navela je da smatra da se njezina majka mogla brinuti za sebe sve do Božića 2024. kada je ona još hodala i funkcionirala, osim bolova u leđima.

17.7. Tuženik KE u svom iskazu je naveo da je UE normalno funkcionirala sve do 2024. kada je već postala dementna, no i dalje je bila pokretna. Nadalje je naveo da je 2024., negdje u rujnu ili listopadu, njegova majka IE došla u Hrvatsku i da je tada UE još mogla normalno funkcionirati, a da se UE, kada bi se IE sa njom čula, nije nešto posebno žalila i da mu IE nije rekla da bi se zdravstveno stanje UE pogoršalo.

17.8. Tužitelji su u prilogu tužbe dostavili dva nalaza UE iz kojih proizlazi da je ona liječena zbog pogoršanja bolova u vratu i križima, međutim radi se o nalazima iz 2010. godine, dakle prije sklapanja Ugovora u kojem je utvrđeno da je primateljica uzdržavanja UE još relativno dobrog zdravlja i da obavlja sve poslove u domaćinstvu. Stoga navedeni nalazi ne predstavljaju dokaz o pogoršanju zdravstvenog stanja UE tijekom 2023. godine.

17.9. Uvidom u zdravstveni karton UE utvrđeno je da se u razdoblju od početka 2023. do 2025. većina unosa u zdravstveni karton odnosi na redovito izdavanje lijekova uz nekoliko unosa koji se odnose na psihičke poteškoće (demencija, anksioznost, psihička opterećenost, rastresenost).

17.10. Sud je prihvatio iskaze svjedoka FE, OE i TE u citiranom dijelu koji se odnosi na zdravstveno stanje UE budući da su iskazi u bitnom međusobno suglasni, a radi se o osobama koje su najčešće bile u kontaktu sa UE u spornom razdoblju. Temeljem iskaza navedenih svjedoka utvrđeno je da se UE tijekom 2024. mogla brinuti sama o sebi, u smislu održavanja higijene i obavljanja lakših poslova vezano uz kuhanje i održavanje čistoće u kući, no da nije mogla obavljati teže poslove u kući i okućnici. Utvrđeno je da je tijekom drugog dijela 2024. došlo do postupnog pogoršanja zdravstvenog stanja UE, zbog čega je UE u drugom dijelu 2024. sve više ovisila o pomoći drugih osoba.

17.11. S obzirom na iskaze prethodno navedenih svjedoka sud nije prihvatio iskaz tužiteljice UE u dijelu u kojem navodi da već od ožujka 2023. nije bila u stanju brinuti sama za sebe, kao niti za kuću, koji je protivan iskazu navedenih svjedoka. Pri tom je sud imao u vidu da niti u zdravstvenom kartonu tužiteljice nisu vidljivi unosi tijekom 2023. i 2024. koji bi ukazivali na bitno smanjenje fizičkih sposobnosti tužiteljice.

18. Dakle utvrđeno je da je tužiteljica UE i nakon odlaska SE u dom bila sposobna, kao i ranije, obavljati lakše kućanske poslove.

18.1. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka nije utvrđeno da bi se nakon odlaska SE u dom smanjio opseg pomoći koju su tuženici pružali tužiteljici UE, budući da iz iskaza svjedokinje OE proizlazi da je IE nastavila pomagati UE i nakon što je LE smješten u dom.

18.2. Iz evidencije posjeta Domu za starije je vidljivo da je IE nakon odlaska SE u dom tijekom 2023. u tri navrata, u svibnju, rujnu i listopadu te prosincu dulje vremena boravila u [adresa], potom ponovno u siječnju, lipnju, listopadu i studenom 2024.

18.3. S obzirom da je temeljem iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da je tuženica IE, kada je boravila u [adresa], tužiteljima pomagala u kućanskim poslovima, obavljala veliko čišćenje, kuhala obroke, obavljala nabavku, a koliko je mogla pomagala i u pripremi ogrjeva, utvrđeno je da je IE i tijekom 2023. i 2024., nakon odlaska SE u dom, nastavila UE pomagati u većim poslovima u kućanstvu, kako su se tuženici obvezali Ugovorom.

19. Iako je nesporno, budući da to proizlazi kako iz iskaza tužiteljice UE, tako i iz iskaza tuženika, da je nakon što je LE pao i smješten u dom, tužiteljica UE od tuženika tražila da se netko od njih vrati u Hrvatsku, a da su tuženici to odbili, navedeno odbijanje tuženika da se vrate u Hrvatsku ne predstavlja kršenje odredaba Ugovora.

19.1. Ugovor je sklopljen u trenutku kad su tuženici već živjeli u [adresa] te ugovorne strane nisu ugovorile zajednicu života već su ugovorile redovito posjećivanje i pomoć, pri čemu je u čl. III. Ugovora spomenuto i da će se posjeti odvijati koliko će to davatelji uzdržavanja "zbog udaljenosti najviše moći", dakle uzeta je u obzir činjenica da tužitelj i tuženici ne žive u istom mjestu. Upravo iz navedenog razloga je ugovoreno i da tuženici svoje obveze iz Ugovora mogu izvršavati po trećoj osobi.

20. Temeljem analize izvedenih dokaza utvrđeno je da je u drugom dijelu 2024. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice UE zbog čega je ona sve više postala ovisna o pomoći drugih osoba.

20.1. Tuženica IE je u svom iskazu navela da je, nakon što je UE tražila da se netko od tuženika vrati u Hrvatsku, ona nudila da će tuženici platiti nekoga da joj pomaže, no UE je rekla da to ne želi dok može mrdnuti prstom. Isto tako je navela da je UE odlučno odbila pomoć geronto domaćica na koje je imala pravo.

20.2. Drugotuženik KE je u svom iskazu isto tako naveo da su tužiteljici UE tuženici nudili da nekog angažiraju da joj pomaže, no da je ona rekla da ne bude njoj po kući hodao nitko koga ona ne zna.

20.3. Tužiteljica UE je u svom iskazu navela da njoj tuženici, kada su odbili doći u Hrvatsku, nisu ponudili pomoć druge osobe koju bi oni osigurali da joj pomaže te da je ona sama pronašla osobe koje su joj pomagale, a to su bili susjedi. Navela je da od tuženika nije tražila da joj osiguraju pomoć treće osobe jer je znala da oni to nisu mogli niti htjeli.

20.4. Iako je između stranaka sporno jesu li tuženici tužiteljici UE nudili pomoć treće osobe ili ne, nesporno je da UE od njih pomoć putem treće osobe nije tražila.

20.5. Način ispunjenja obveze uzdržavanja tuženika vezan je uz potrebe i zdravstveno stanje tužitelja, kao primatelja uzdržavanja.

20.6. Svjedoci koji su učestalo kontaktirali sa UE u svojim iskazima se razlikuju oko kvalifikacije toga u kojoj mjeri se UE tijekom 2024. mogla brinuti za sebe, pa tako FE navodi da su njezine sposobnosti da se brine o sebi oslabile zadnjih 6 mjeseci prije odlaska u dom, ŠE navodi da se UE nije mogla brinuti za sebe nekoliko mjeseci prije odlaska u dom, a TE navodi da je UE tijekom 2024. mogla skuhati hranu za sebe, no da nije mogla obavljati teže poslove. Dakle evidentno je da nesposobnost UE da obavlja kućanske poslove i brine o sebi, do koje je postupno dolazilo, nije bila toliko očita i izražena da se jasno i nedvosmisleno moglo zaključiti da je UE nesposobna za daljnje samostalno obavljanje kućanskih poslova, te od kojeg trenutka je do te nesposobnosti došlo.

20.7. S obzirom da nesposobnost UE da obavlja kućanske poslove i brine o sebi, do koje je postupno dolazilo, nije bila toliko očita i izražena tuženici, samim time što tužiteljici UE nisu ponudili i osigurali pomoć treće osobe, kršili odredbe Ugovora. Naime, u takvim okolnostima tuženici bi kršili odredbe Ugovora samo u slučaju da su odbili UE osigurati pomoć treće osobe na njezin zahtjev, koji zahtjev UE nesporno nije stavila, kako i sama navodi.

21. Temeljem svega navedenog, a imajući u vidu da je utvrđeno:

- da tužitelji i tuženici Ugovorom nisu ugovorili zajednicu života te da su uzeli u obzir činjenicu da tuženici, kao davatelji uzdržavanja, ne borave u istom mjestu kao primatelji uzdrmavanja, zbog čega je osobno pomaganje i pružanje uzdržavanja ugovoreno koliko će to tuženici zbog udaljenosti najviše moći, a za slučaj kada nastane trajna potreba za pomoći ugovoreno je pružanje iste po trećim osobama;

- da je nakon sklapanja Ugovora, pa i nakon odlaska tuženika u Njemačku, tuženica IE posjećivala tužitelje tri do četiri puta godišnje, da je nekoliko puta godišnje dolazio i drugotuženik KE, te da se tuženica IE učestalo telefonom čula sa tužiteljima;

- da su tuženici, kada bi došli u [adresa] kod tužitelja, tužiteljima pomagali u poslovima u kući i oko kuće te u nabavci namirnica, pa je tako tužena IE pripremala hranu te obavljala čišćenje kuće, a tužiteljima je također pomagala u nabavci i spremanju drva za ogrjev te je kosila okućnicu, dok je tuženik KE u nekoliko navrata pomogao tužiteljima oko obrezivanja drveća i štihanja vrta, jedno vrijeme je kosio i travu, te je tužiteljima pomagao u spremanju ogrjevnog drveta;

- da tužitelji sve to vrijeme nisu tražili od tuženika da im osiguraju pomoć treće osobe;

- da su tuženici, za vrijeme dok je UE bila nesposobna za obavljanje kućanskih poslova zbog ozljede rebara, osigurali dostavu dva obroka dnevno i pomoć svjedoka ĆE, koju dostavu obroka i pomoć su tužitelji ubrzo odbili;

- da je tuženik KE tužitelju SE osigurao smještaj u domu Capek kada je došlo do pogoršanja njegovog zdravlja i kada se UE više nije mogla brinuti za njega, da bi nakon nekoliko mjeseci LE bio smješten u

Dom za starije i nemoćne Koprivnica;

- da su primanja SE, prema dostupnoj dokumentaciji u spisu, bila dostupna za podmirenje troškova smještaja u dom, a da je uz to tužitelju SE preostalo više od 50,00 USD mjesečno, zbog čega tuženici nisu bili u obvezi doprinositi za njegov trošak smještaja u domu;

- da su tuženici nakon smještaja SE u dom njega posjećivali koliko je moguće s obzirom na udaljenost, pa ga je tuženica IE prema evidenciji posjeta posjetila 16 puta, a tužitelj KE 6 puta, te iz dokaza u spisu ne proizlazi da tuženici za vrijeme posjeta tužitelju SE nisu osigurali sitne potrepštine;

- da su tuženici nakon smještaja SE u dom nastavili posjećivati i pomagati UE koja je i nadalje, do druge polovice 2024., bila u stanju samostalno obavljati kućanske poslove i brinuti se za sebe;

- da tužiteljica UE niti nakon što je došlo do smanjenja njezinih sposobnosti da se brine sama za sebe i samostalno obavlja kućanske poslove, koje smanjenje nije bilo toliko očito i jasno izraženo tako da bi bilo jasno da od određenog trenutka UE više nije sposobna za obavljanje kućanskih poslova, nije od tuženika zatražila da joj osiguraju pomoć treće osobe;

- da tužiteljica UE do dana podnošenja tužbe još nije bila smještena u Dom za starije već je i nadalje živjela u kući u [adresa],

utvrđeno je da su tuženici do dana podnošenja tužbe u cijelosti ispunjavali obveze iz sklopljenog Ugovora.

22. Iz dokaza u spisu jasno proizlazi da je u razdoblju od listopada do prosinca 2024. došlo do pogoršanja odnosa između tužiteljice UE i tuženika i to prvenstveno vezano uz prodaju, odnosno najam kuće u [adresa], koja je Ugovorom prenesena na tuženike po smrti tužitelja, a potom vezano uz svađu UE i IE do koje je došlo u prosincu 2024.

22.1. Iako je UE optužila IE za fizičko nasilje, odnosno bacanje kante drva u glavu, što IE poriče, sud u navedenom dijelu nije prihvatio iskaz UE budući da je nelogično da bi u slučaju bacanja kante drva u glavu UE ista ostala bez ozljeda i da u tom slučaju ne bi zatražila pomoć policije. Pri tom je sud uzeo u obzir da je u tom trenutku psihičko stanje UE već bilo pogoršano, što je vidljivo iz unosa u liječničkom kartonu od 14. listopada 2024. u kojem stoji "psihički jako rastresena, dala kuću na prodaju, ne zna zašto" i dijagnozu demencije koja je unesena u zdravstveni karton 25. studenog 2024., zbog čega se iskaz UE ne može uzeti kao pouzdan.

22.2. Narušeni odnosi između davatelja i primatelja uzdržavanja u smislu čl. 583. st. 2. ZOO-a predstavljaju razlog za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju samo u slučaju ako je ugovorena zajednica života i ugovorne strane zajedno žive.

22.3. U konkretnom slučaju tužitelji i tuženici Ugovorom nisu ugovorili zajednicu života, već su štoviše predvidjeli da će se pomoć, kada će biti svakodnevno potrebna, pružati tužiteljima po trećoj osobi koju će angažirati tuženici.

22.4. Nadalje, u slučaju smještaja tužitelja u Dom za starije tuženici su se obvezali podmiriti eventualnu razliku troškova smještaja ako mirovine tužitelja neće biti dostatne, te su se obvezali osobno ili po trećoj osobi osigurati primateljima uzdržavanja sitne potrepštine koje im nisu osigurane u domu.

22.5. Budući da je ubrzo nakon što je došlo do narušenja odnosa među strankama i tužiteljica UE smještena u Dom, a da tuženici svoje obveze iz Ugovora prema tužiteljima nakon smještaja istih u dom izvršavaju prvenstveno pokrićem dijela troškova smještaja te osiguranjem sitnih potrepština, koju obvezu mogu izvršiti i po trećoj osobi, nema razloga da narušeni odnosi među strankama predstavljaju zapreku za daljnje izvršenje ugovornih obveza.

22.6. S obzirom na prethodno navedeno činjenica da su među strankama narušeni odnosi u konkretnom slučaju ne predstavlja valjani razlog za raskid Ugovora u smislu čl. 583. st. 2. ZOO-a.

23. Tužiteljica UE je u svom iskazu navela da se od 15. siječnja 2025. nalazi u Domu za starije i nemoćne Koprivnica, a tuženici nisu osporili navod tužiteljice da se tamo nalazi od 15. siječnja 2025., iz čega proizlazi da je navedena činjenica među parničnim strankama nesporna.

23.1. Uvidom u dopis HZMO-a utvrđeno je da je tužiteljica UE u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. primala mirovinu na teret HZMO-a na iznos od 391,35 eura a od 1. srpnja 2025. nadalje u iznosu od 428,85 eura.

23.2. Uvidom u promet po deviznom računu UE dostavljen od strane Podravske banke d.d. utvrđeno je da je tužiteljica UE u razdoblju od 1. siječnja 2025. nadalje primala inozemnu mirovinu u iznosu koji se kretao između 136,15 i 144,58 USD. Prema javno dostupnim podacima o tečajevima valuta HNB-a tečaj dolara u odnosu na euro kretao se tijekom 2025. do najviše 1,19 USD za 1,00 eur pa inozemni iznos mirovine tužiteljice preračunat u eure iznosi od 114,41 do 121,49 eura.

23.3. Tužiteljica UE nije u spis dostavila podatke o troškovima smještaja u Dom za starije i nemoćne, a u svom iskazu je navela da njezin trošak doma iznosi 725,00 eura. Tužiteljica je isto tako navela da je prije tri godine, kada je tražila od tuženika da se vrate u Hrvatsku, od njih tražila i da joj osiguraju financijsku pomoć, odnosno budući da se spremala u dom tražila je od njih da joj pokriju razliku između njezine mirovine i troška doma koji će nastati te da joj osiguraju dodatni džeparac, no da tada nije spominjala nikakve konkretne cifre, već je spomenula da će joj ta sredstva trebati kada ode u dom. Navela je da joj je tada tuženica IE rekla da joj ona ne može platiti ništa, a da joj je unuk rekao da ga nije briga za njih. Tužiteljica je isto tako navela da nakon Božića 2024. nije razgovarala sa kćeri IE niti sa unukom DE i nije ih obavijestila o tome koliko joj sredstava nedostaje iz mirovine da pokrije trošak doma. Navodi da je kraće telefonski razgovarala sa kćeri na njen rođendan 28. ožujka 2025. i da joj je kćer tada samo rekla sretan rođendan i hvala ti, a da nije s njom pričala o činjenici da je u domu i da joj nedostaju sredstva za pokriće troškova jer je smatrala da sam s njom završila nakon što ju je napala za Božić 2024.

23.4. Tuženica IE je u svom iskazu navela da je odmah znala da je tužiteljica UE otišla u dom, no da nije smatrala da treba majci nešto financijski pomagati jer je otac imao mirovinu 600,00 eura, a i majka je imala 600,00 i nešto eura, što zna jer joj je majka tako rekla, a i da je zajedno s majkom bila kod ravnateljice doma za starije kako bi dogovorili da majku prime u dom i da je majka tada rekla ravnateljici kakva primanja ima te su one izračunale da ima dovoljno da pokrije za dom. Navodi da je tada rekla da će, u slučaju ako će nedostajati, ona platiti sve higijenske i druge potrepštine. Navodi da je krajem rujna 2024. majci na račun uplatila iznos od 4.000,00 eura jer je tada znala da je u domu dogovoreno da majku prime u što kraćem roku pa da joj je uplatila te novce da ima kako bi si pokrila sve troškove vezano uz smještaj u dom, a da je to bio njezin novac. Navodi da smatra da je tim iznosom pokriveno barem tri godine troškova, a da je tužiteljici UE rekla da, ako će joj trebati što drugo, da će joj to dati. Navodi da je nakon Božića 2024. zvala majku, jednom se nije htjela javiti a jednom se javila i rekla da za nju i sina ne želi više niti čuti niti vidjeti. Također navodi da je zvala majku kad je ocu bio rođendan da mu čestita rođendan, no da je ona rekla ponovno da ju ne želi više čuti i da je ne zove majkom. Navodi da osim tog iznosa od 4.000,00 eura nije majci ništa drugo uplaćivala na račun, da je punomoć po majčinom računu u banci dobila samo taj dan kad je uplatila taj iznos, a da je odmah nakon toga ta punomoć opozvana. Navodi da nije organizirala nekog trećeg da eventualno obilazi ili posjećuje njezine roditelje u domu budući da je njezina majka i njoj, a i socijalnoj radnici u domu po imenu M s kojom je komunicirala, izjavila da je ne želi niti čuti niti vidjeti. Navodi da njezini roditelji nisu od nje tražili da financijski sudjeluje u podmirenju troškova u domu.

23.5. Tuženik KE u svom iskazu navodi da je u prosincu 2024. UE otišla kod SE i ocrnila tuženike, pričala mu je da joj ne daju jesti, što sigurno nije točno jer je bilo vrijeme Božića i bila su tri različita jela skuhana. Navodi da kada su tuženici otišli SE u posjet je on rekao da ih ne želi vidjeti, a da tužiteljica UE isto tako nije željela s njima razgovarati. Navodi da su prije odlaska u Njemačku još jednom otišli kod SE u dom početkom 2025., no da ih on ponovno nije htio vidjeti te da su otišli u Njemačku. Navodi da on smatra da on i majka nisu imali financijsku obvezu pomagati djeda i baku jer su oni rekli da oni imaju novaca i da se ne brinu. Navodi da smatra da baka zajedno sa inkluzivnim dodatkom i mirovinom ima dovoljno sredstava da podmiri trošak doma te da nikada nije bilo nekakvih zahtjeva od strane tužitelja da im nešto doplate ili financijski pomognu. Navodi da smatra da je svoje ugovorne obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunio jer je tužiteljima pomagao i obavljao za njih sve što su oni zatražili, a da financijski nisu tražili ništa. Navodi da je naknadno saznao da je IE na račun UE položila nekakvu novčanu svotu, no da je to učinila kad njega nije bilo u Hrvatskoj pa to tada nije znao. Navodi da on nije, od kada je UE u domu, njoj osigurao nekakve dodatne potrepštine iz razloga jer je ona rekla da neće ni čuti ni vidjeti za tuženike. Navodi da od kada su tužitelji tužili tuženike on ne izvršava Ugovorne obveze, no napominje da UE od tuženika nije ništa niti tražila, da je ona rekla da tuženike ne želi čuti niti vidjeti, te da on ne može tuženicima nametati svoju pomoć. Navodi da smatra da je svoje ugovorne obveze ispunjavao. Navodi da ne zna kolika je djedova mirovina i koliki su troškovi doma, a da zna da je LE ostvario pravo na inkluzivni dodatak, a da se za UE čekala odluka.

23.6. Tuženici nisu prigovarali iskazu tužiteljice UE u dijelu u kojem je ona navela da njezin trošak Doma za starije i nemoćne u vrijeme davanja iskaza iznosi 725,00 eura, niti su predlagali dokaze kojima bi taj dio iskaz tužiteljice pobili, pa je sud prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da njezin trošak doma sada iznosi 725,00 eura. Ako se uzme u obzir da je tužiteljica UE od 1. siječnja 2015. do 31. lipnja 2015. primala mirovinu od 391,35 eura, a da od 1. srpnja 2025. nadalje prima mirovinu u iznosu od 428,85 eura, te da prima inozemnu mirovinu od oko 115,00 eura, evidentno je da mirovina tužiteljice UE nije dostatna za podmirenje troškova njezina smještaja u dom, odnosno da joj je u razdoblju do 31. lipnja 2025. nedostajalo oko 220,00 eura, a da joj od 1. srpnja 2025. nadalje nedostaje oko 180,00 eura mjesečno.

23.7. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad (str. 130) proizlazi da UE još nije ostvarila pravo na inkluzivni dodatak budući da postupak za priznavanje tog prava, koji je pokrenut 5. prosinca 2024., nije dovršen.

23.8. Dakle, sukladno odredbama Ugovora tuženici su od smještaja tužiteljice UE u Dom za starije 15. siječnja 2025. do do 31. lipnja 2025. bili dužni doprinositi za trošak njezinog smještaja iznos od 220,00 eura mjesečno, a da joj od 1. srpnja 2025. nadalje 180,00 eura mjesečno i dodatnih 50 USD na ime ugovorenog džeparca.

24. Između parničnih stranaka je sporno je li tuženica IE iznos od 4.000,00 eura, koji je dana 23. listopada 2024. uplatila na račun tužiteljice UE, uplatila iz vlastitih sredstava ili iz sredstava same tužiteljice.

24.1. Vezano uz uplatu iznosa od 4.000,00 eura tužiteljica UE je u svom iskazu navela da je u listopadu 2024. tuženici IE dala 4.000,00 eura svoje ušteđevine da položi na račun UE, i da je onda ona ta sredstva uplatila na svoj račun a ne na račun UE. Navela je da je njoj bilo sumnjivo jer joj je rekla da sjedne na stolac kad je uplaćivala novac pa da je išla provjeriti i vidjela da nije uplaćeno na njezin račun pa je tražila od banke da oni prekriže jer je to njezin novac i oni su odmah to prekrižili. Navodi da prekrižiti znači da ponište, poništili su da je novac dala IE a ne ona.

24.2. Svjedokinja ŠE je u svom iskazu navela da joj je UE jednom prilikom spomenula da je sa kćerkom išla u banku da nekakve novce položi na račun i da joj je UE rekla da se radilo o njezinim novcima, ali ne zna o kojem iznosu, a to je bilo nekad za Božić. Svjedokinja TE je u svom iskazu navela da je u listopadu 2024. navratila kod UE te da ju je ona tada zamolila da je odveze u banku da položi ušteđevinu, a radilo se o 4.000,00 eura te da je svjedokinja pristala, no da se UE predomislila i rekla da će otići sa IE. Navodi da joj je UE kasnije pričala da joj je IE rekla da sjedne, a da je ona novce položila na račun i navela sebe kao uplatitelja te da je potom u domu rekla da je ostavila 4.000,00 eura za doplaćivanje doma. Navodi da je ona razgovarala sa IE i rekla joj da ne laže, a da je IE nešto muljala da su novci njezini i Kristijanovi.

24.3. Svjedokinja ŽE je u svom iskazu navela da je IE spomenula da je na račun UE uplatila 4.000,00 eura kako bi si iz toga mogla pokriti troškove doma, a da joj je IE rekla da su to njezini novci.

24.4. Iskazi stranaka i svjedoka su međusobno kontradiktorni. Tužiteljica UE tvrdi da iznos od 4.000,00 eura koji je IE uplatila na njezin račun bio njezin, međutim iskaz tužiteljice je u tom dijelu konfuzan s obzirom da tužiteljica UE navodi da je IE novac uplatila na svoj račun i da je banka potom "prekrižila" da je novac tužiteljičin, što je u kontradikciji sa materijalnim dokazima u spisu, odnosno uplatnicom sa str. 108 iz koje je vidljivo da je novac uplaćen na račun UE, a da je potvrdu o uplati potpisala IE, iz čega proizlazi da je novac odmah uplaćen na račun UE.

24.5. Spisu prileži i prijepis poruka (str. 109-110) koje je su dostavili tužitelji i za koje navode da se radi o razgovoru između TE i IE. Čitanjem navedenih poruka utvrđeno je da se razgovor između TE i EE odnosi na tužiteljicu UE te da je u tim porukama IE tvrdila da je UE dala novac za dom i da je to njezin novac, dok je TE navela da joj je UE rekla da je to njezina ušteđevina i da je IE ukinula punomoć na računu da joj ne uzme novce, navela je da ne zna tko govori istinu a tko ne, i da joj je tužiteljica UE rekla da IE nema prebijene pare u džepu, a da ona (TE) ne zna da li ima ili nema.

24.6. TE je u svom iskazu tvrdila da ju je UE u listopadu 2024. tražila da je odvede u banku da položi na račun svoju ušteđevinu od 4.000,00 eura, a da se potom predomislila i rekla da će ta sredstva ići položiti sa tuženom IE. Imajući u vidu navedeno nelogično je i neživotno da bi TE u korespondenciji sa IE navela da ne zna tko govori istinu oko porijekla novca, s obzirom da bi u tom slučaju bilo posve jasno da istinu govori UE. Slijedom navedenog, budući da je TE u pisanoj korespondenciji navela da ne zna tko govori istinu oko porijekla uplaćenog novca, sud iskaz TE, u dijelu u kojem spominje razgovor sa UE iz listopada 2024. o polaganju njezine ušteđevine u iznosu od 4.000,00 eura u banku, ne može prihvatiti kao vjerodostojan.

24.7. Odlazak UE i IE u banku radi polaganja novaca spominje i svjedokinja ŠE, te navodi da se radilo o novcima UE, međutim ne može se očitovati o kojoj svoti novaca se radi te navodi da se to desilo oko Božića.

24.8. U spisu prileži i otkaz punomoći IE po računu UE (str. 113) iz kojeg je vidljivo da je ta punomoć otkazana 3. veljače 2025., odnosno nakon narušenja odnosa među strankama i nakon pokretanja ovog parničnog postupka. Imajući u vidu da je UE bila prisutna uplati sredstava na račun dana 23. listopada 2024. nelogično je da bi čekala do veljače 2025. da otkaže punomoć IE u slučaju ako je bilo što oko uplate sredstava smatrala spornim.

24.9. Budući da je svjedokinja ŠE kao vrijeme polaganja novca izrijekom spomenula vrijeme Božića to je evidentno da tužiteljica u listopadu 2024., kada je ta uplata izvršena, istu nije smatrala spornom niti ju je spominjala OE. Kako je UE počela tvrditi da je uplaćeni iznos od 4.000,00 eura njezin tek nakon pogoršanja odnosa sa tuženicima za Božić 2024., kada je bila zainteresirana da raskine Ugovor, to se navodi UE o porijeklu novca, koje je iznijela i OE, ne mogu uzeti kao pouzdani.

24.10. Stoga ovaj sud, imajući u vidu da je iskaz tužiteljice UE o okolnostima uplate sredstava konfuzan te da UE do pogoršanja odnosa sa tuženicima nije smatrala spornom činjenicu da je IE potpisala potvrdu o uplati, nije prihvatio iskaz UE o tome da su sredstva koja je IE **.**.2024. uplatila na račun UE ušteđevina UE. Imajući u vidu da je iskaz TE o okolnostima koje su prethodile polaganju sredstava na račun neživotan imajući u vidu njezinu pisanu korespondenciji sa IE, kao i činjenicu da je UE tek nakon pogoršanja odnosa sa tuženicima OE spominjala da je iznos uplaćen u banci njezin, a da je IE i svjedokinji ŽE, a i u porukama TE, tvrdila da je tužiteljici na račun uplatila vlastita sredstva, sud je prihvatio kao istinit iskaz IE u dijelu u kojem je ona navela da je majci na račun uplatila iznos od 4.000,00 eura jer je tada znala da je u domu dogovoreno da majku prime u što kraćem roku pa da joj je uplatila te novce da ima kako bi si pokrila sve troškove vezano uz smještaj u dom, a da se radilo o novcu IE.

25. Dakle utvrđeno je da su tuženici ispunili obvezu i u pogledu pokrića troškova smještaja tužiteljice UE u dom budući da je tužena IE u tu svrhu na račun UE uplatila iznos od 4.000,00 eura koji iznos, imajući u vidu da je UE za pokriće troškova doma i džeparca od 50,00 USD ili 44,00 eura u razdoblju do 31. lipnja 2025. nedostajalo oko 264 eura mjesečno, a od 1. srpnja 2025. nadalje joj nedostaje oko 224,00 eura mjesečno, još nije iskorišten u cijelosti.

26. Među strankama je nesporno da tuženici nakon siječnja 2025. nisu posjećivali tužitelje, te da im nisu donosili nikakve potrepštine, bilo osobno, bilo preko treće osobe. Međutim među strankama je isto tako nesporno da se tužitelji protive svakom daljem kontaktu sa tuženicima, što proizlazi kako iz iskaza tuženika, tako iz iskaza saslušane tužiteljice UE koja je u svom iskazu navela da smatra da je sa tuženicom IE završila nakon događaja na Božić 2024. i da su nakon toga imale samo kraći razgovor telefonom od nekoliko riječi, što je potvrdila i IE.

26.1. Člankom 5. ZOO-a propisano je da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Člankom 10.s t. 3. ZOO-a propisano je da se sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

26.2. Iako je nesporno da su među strankama narušeni odnosi te da iz navedenog razloga tužitelji više ne žele kontaktirati sa tuženicima imajući u vidu da Ugovorom između ugovornih strana nije ugovorena zajednica života te sukladno odredbama Ugovora tuženici, kao davatelji uzdržavanja, imaju mogućnost pomoć tužiteljima u vidu osiguravanja potrepština pružati i putem treće osobe, tužitelji, odnosno prvenstveno tužiteljica UE budući da LE otežano komunicira, su bili dužni održati sa tuženicima minimalnu komunikaciju potrebnu kako bi se omogućilo uredno ispunjenje ugovornih obveza od strane tuženika.

26.3. U konkretnom slučaju tužitelji su trebali obavijestiti tuženike o potrepštinama koje im je potrebno osigurati za vrijeme boravka u domu te zatražiti od tuženika da im te potrepštine osiguraju po trećoj osobi. Međutim iz iskaza tužiteljice UE proizlazi da ona tuženike nije obavijestila niti da je primljena u dom, niti koliko joj sredstava nedostaje za pokriće troškova doma iz razloga jer smatra da je sa njima završila.

26.4. Dakle iz iskaza tužiteljice UE proizlazi da je upravo postupanje tužitelja, konkretno UE koja smatra da je sa tuženicima završila, razlog zbog kojeg tuženici nakon prosinca 2024. više ne ispunjavaju svoje ugovorne obveze.

26.5. Stoga je upravo tužiteljica UE, koja tuženicima nije pružila niti osnovne informacije od kojih zavisi ispunjenje njihovih obveza, poput činjenice da je smještena u dom, koje je potrepštine potrebno osigurati i koliko joj sredstava nedostaje za pokriće troškova doma, odgovorna što tuženici nakon siječnja 2025. ne ispunjavaju svoje ugovorne obveze u potpunosti.

27. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su tužitelji ispunjavali svoje ugovorne obveze od sklapanja Ugovora 2014. do Božića 2024., dakle više od 10 godina, za koje vrijeme su ugovorne strane bile u dobrim odnosima te tuženici nisu imali primjedbe na ispunjenje obveza tužitelja iz Ugovora, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje OE.

27.1. Utvrđeno je da nakon Božića 2024. upravo tužitelji svojim odbijanjem komunikacije sa tuženicima onemogućavaju ispunjavanje obveza tuženika u punom opsegu. Kada ugovorna strana Ugovora o doživotnom uzdržavanju onemogućava ispunjenje Ugovora, odnosno bez opravdanih razloga otežava ispunjenje ugovornih obveza druge ugovorne strane tada ta ugovorna strana ne može tražiti raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju (tako VSRH u odluci Rev X 358/2015-3 od 10. lipnja 2015.).

28. S obzirom da je utvrđeno da su tuženici do prosinca 2024. ispunjavali svoje ugovorne obveze, a da su tuženici nakon prosinca 2024., onemogućeni u urednom ispunjenu svojih ugovornih obveza, zbog postupanja tužitelja koji odbijaju gotovo svaku komunikaciju sa njima, to je utvrđeno da u konkretnom slučaju tuženici nisu odgovorni za daljnje neispunjenje ugovornih obveza te da nisu ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz čl. 583. st. 3. ZOO-a.

28.1. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženicima su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, a prema vrijednosti spora.

29.1. Tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u sporu je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom postupku nastao trošak sastava odgovora na tužbu od 28. srpnja 2025. (Tbr. 8.1 u vezi sa Tbr. 40.1 zbog zastupanja dva tuženika) u iznosu od 220,00 eura, trošak zastupanja na ročištima 25. kolovoza 2025., 6. listopada 2025., 16. siječnja 2026. i 19. siječnja 2026. (Tbr. 9.1 u vezi sa Tbr. 40.1 zbog zastupanja dva tuženika) u iznosu od 220,00 eura svako, te trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude (Tbr. 9.3) u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, odnosno uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sveukupno 1.500,00 eura, na koji iznos valja dodati trošak pristupa svjedoka ĆE na ročište 16. siječnja 2026. prema avionskoj karti koja prileži spisu, a koji trošak je naloženo tuženicima da nadoknade svjedoku, u iznosu od 147,11 eura, pa je tuženicima ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 1.647,11 eura.

29.2. Tuženici zatezne kamate na troškove postupka nisu potraživali pa o istima nije odlučivano.

29.3. Temeljem čl. 161. st. 1. ZPP-a tužitelji su dužni troškove postupka tuženicima podmiriti na jednake dijelove.

29.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Koprivnica, 3. ožujka 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Dušanka Kuharić, Koprivnica

2. Odvjetnik Bruno Čer, Koprivnica