Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-290/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radića 8b, protiv tuženika Zagrebačka Banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi ništetnosti i isplate, nakon 24. veljače 2026. održane glavne i javne rasprave u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu te z. punomoćnika AŠ, odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tuženika, 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210387662, kreditna partija 7103754394, sklopljen dana 27.07.2007. godine između tužiteljice JŠ, [adresa] kao korisnika kredita, IŠ, [adresa] kao sudužnika i tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Paromlinska 2 kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu Ignaca Vugera iz Sesveta, dana 27.07.2007. godine pod brojem OV-17028/2007, i to:

- dio čl. 1. st. 2. u kojem je ugovoreno: "Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu"...

- dio čl. 2. st. 1. i 2. u kojem je ugovoreno: ..."temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.", ..."u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.", ...

- dio čl. 6. st. 2. u kojem je ugovoreno: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."

- čl. 2. st. 3. i 4. u kojem je ugovoreno: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. " i "Korisnik kredita se obvezuje platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine Kreditora po ovom Ugovoru o kreditu po premijskoj stopi u visini 1,60% koja se obračunava na iznos kredita iz čl. 1. ovog Ugovora, uvećanog za 20%."

- čl. 18. t. H. u kojoj je ugovoreno: „Javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravim ili troškove osiguranja fiducije, troškove obrade kredita kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom Ugovoru, snosi Korisnik kredita.

II. Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici JŠ, [adresa], 42242 Radovan, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati:

iznos od 2.080,64 EUR (slovima: dvijetisućeosamdeseteura i šezdesetčetiricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1,00 EUR od 1. rujan 2007.

1,56 EUR od 1. siječanj 2008. do isplate

3,00 EUR od 1. veljača 2008. do isplate

7,99 EUR od 1. ožujak 2008. do isplate

6,91 EUR od 1. travanj 2008. do isplate

0,82 EUR od 1. svibanj 2008. do isplate

3,12 EUR od 1. lipanj 2008. do isplate

1,32 EUR od 1. srpanj 2008. do isplate

0,93 EUR od 1. kolovoz 2008. do isplate

0,87 EUR od 1. rujan 2008. do isplate

7,79 EUR od 1. listopad 2008. do isplate

12,00 EUR od 1. studeni 2008. do isplate

6,01 EUR od 1. prosinac 2008. do isplate

22,16 EUR od 1. siječanj 2009. do isplate

22,32 EUR od 1. veljača 2009. do isplate

16,90 EUR od 1. ožujak 2009. do isplate

18,15 EUR od 1. travanj 2009. do isplate

18,39 EUR od 1. svibanj 2009. do isplate

16,25 EUR od 1. lipanj 2009. do isplate

16,63 EUR od 1. srpanj 2009. do isplate

15,07 EUR od 1. kolovoz 2009. do isplate

17,38 EUR od 1. rujan 2009. do isplate

14,82 EUR od 1. listopad 2009. do isplate

16,47 EUR od 1. studeni 2009. do isplate

16,21 EUR od 1. prosinac 2009. do isplate

20,68 EUR od 1. siječanj 2010. do isplate

23,55 EUR od 1. veljača 2010. do isplate

22,92 EUR od 1. ožujak 2010. do isplate

25,77 EUR od 1. travanj 2010. do isplate

31,00 EUR od 1. svibanj 2010. do isplate

32,11 EUR od 1. lipanj 2010. do isplate

38,25 EUR od 1. srpanj 2010. do isplate

38,05 EUR od 1. kolovoz 2010. do isplate

50,77 EUR od 1. rujan 2010. do isplate

43,36 EUR od 1. listopad 2010. do isplate

45,07 EUR od 1. studeni 2010. do isplate

53,12 EUR od 1. prosinac 2010. do isplate

53,84 EUR od 1. siječanj 2011. do isplate

50,98 EUR od 1. veljača 2011. do isplate

52,71 EUR od 1. ožujak 2011. do isplate

52,80 EUR od 1. travanj 2011. do isplate

58,09 EUR od 1. svibanj 2011. do isplate

69,34 EUR od 1. lipanj 2011. do isplate

82,14 EUR od 1. srpanj 2011. do isplate

96,10 EUR od 1. kolovoz 2011. do isplate

74,05 EUR od 1. rujan 2011. do isplate

66,63 EUR od 1. listopad 2011. do isplate

67,15 EUR od 1. studeni 2011. do isplate

68,15 EUR od 1. prosinac 2011. do isplate

74,55 EUR od 1. siječanj 2012. do isplate

76,48 EUR od 1. veljača 2012. do isplate

74,38 EUR od 1. ožujak 2012. do isplate

74,06 EUR od 1. travanj 2012. do isplate

75,13 EUR od 1. svibanj 2012. do isplate

76,97 EUR od 1. lipanj 2012. do isplate

74,67 EUR od 1. srpanj 2012. do isplate

73,70 EUR od 1. kolovoz 2012. do isplate

po stopi koja za razdoblje do 30.06.2011.god. iznosi 14% godišnje, od 01.07.2011.god. pa do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.god. pa do 30.06.2016.god. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.god. pa do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.god. pa do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god., po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.god. pa do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. do 30.06.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god. do 31.12.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.god. do 30.06.2024.god. po stopi od 7,50% godišnje, od 01.07.2024.god., do 31.12.2024.god. po stopi od 7,25% godišnje, od 01.01.2025.god. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 3,90 EUR.

IV. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 314,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3.8.2007. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. pa do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.god. pa do 30.06.2016.god. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.god. pa do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.god. pa do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god., po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.god. pa do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. do 30.06.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god. do 31.12.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.god. do 30.06.2024.god. po stopi od 7,50% godišnje, od 01.07.2024.god., do 31.12.2024.god. po stopi od 7,25% godišnje, od 01.01.2025.god. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom preko iznosa od 314,18 EUR do iznosa od 446,39 EUR, te sa tužbenim zahtjevom s osnova preplate kreditnih obveza s osnove promjene kamatne stope sa zateznom kamatom.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.646,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika navodeći u bitnome da su stranke 27.7.2007. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj kredita 3210387662, kojim je tužena odobrila i stavila na raspolaganje tužiteljici iznos od 15.830,30 CHF u protuvrijednosti kune, po srednjem tečaju HNB -a na dan isplate kredita, time da su joj kreditna sredstva odobrena 1.8.2007.. Iznos anuiteta prema prvom otplatnom planu da je iznosio 296,68 CHF. Ugovorom da se tužiteljica obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu te da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje i to promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tužene. Tvrdi da Ugovor predstavlja tipski obrazac tužene te da se niti o jednoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a kredit je otplaćivala redovito, no da je kroz period otplate došlo do bitnog povećanja rata kredita i to zbog nepošteno ugovorenih odredaba o promjeni kamatne stope i nepošteno ugovorenih odredaba o valutnoj klauzuli. Vezano uz potonje, tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/12 od 4.7.2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž -7129/13 od 13.6.2014. te na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018.. Navodi da u vrijeme ugovaranja kredita nije znala ništa o valutnom riziku iako joj je sam pojam valutne klauzule bio poznat, dok tužena u ugovorenom pravnom poslu nije preuzela nikakav rizik. Tužiteljica smatra da je ništava i odredba čl. 2. st. 3. i 4. i čl. 18. t.H. Ugovora o kreditu kojom je tužiteljici zaračunata ulazna naknada za obradu kredita i osiguranje kredita i kojim je ugovoreno da tužiteljica snosi javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika. S tih osnova da joj je 1.8.2007. ustegnuta naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 1.038,28 HRK, naknada za osiguranje u iznosu od 1.328,97 HRK i trošak upisnika od 350,00 HRK. Također da je prilikom solemnizacije kredita 27.7.2007. platila javnobilježničku nagradu u iznosu od 500,00 HRK, troška u iznosu od 5,00 HRK, PDV- a u iznosu od 111,10 HRK i javnobilježničku pristojbu u iznosu od 30,00 HRK. Tužena da je nepošteno ugovorila da ti troškovi padaju na teret tužiteljice kao potrošača. Slijedom iznijetog, utužuje s osnova preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i povećanja tečaja CHF iznos od 10.000,01 HRK sa zateznom kamatom, te s osnova naknada iznos od 3.363,35 HRK sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe prigovor zastare tražbine smatrajući da se na zahtjev za isplatu primjenjuje trogodišnji zastarni rok, a ukoliko bi se i primjenjivao opći zastarni rok od 5 godina, da bi za sva potraživanja dospjela prije 29.4.2016., nastupila zastara. Drži da su odluke Visokog trgovačkog suda RH Pž- 6632/2017 i odluka Vrhovnog suda RH Rev-2221/18 od 17. rujna 2019., nepravilne i nezakonite što potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C-81/19 iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik tvrdi da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja Ugovora na način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, a stranke su prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja. Smatra da deklaratorna zaštita koju traži tužiteljica u ovoj pravnoj stvari je usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, a osporava i da bi tužiteljici nastala bilo kakva šteta. U pogledu ugovornih odredaba o naknadi za okradu kredita, da je ista jasna, razumljiva i lako ušljiva pozivaju se na odrednu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača. Iste argumente iznosi i u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe o podmirenju troškova potrebnim za sklapanje Ugovora i odredbe o osiguranju kredita. Konačno, protivi se i tijeku zakonskih zateznih kamata smatrajući da bi tužiteljica eventualno imala pravo na isplatu istih od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od podnošenja tužbe, imajući u vidu da tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten. Tuženik osporava tužiteljici i svojstvo potrošača (podnesak od 2. lipnja 2022.).

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu od 27.7.2007., potvrdu privatne isprave javnog bilježnika Vuger Ignaca iz Sesveta od 27.7.2007., otplatni plan, promete po kreditu, potvrdu o isplati kredita od 1.8.2007., pregled promjene kamatnih stopa po kreditu, Ugovor o trajnom nalogu , saslušana je tužiteljica te je pročitan Nalaz knjigovodstveno-financijskog vještaka Centar poslovnih analiza d.o.o. i pročitane su presude Suda EU C-243/20 i C-81/19.

4. Između stranaka nije sporno da su 27.7.2007. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj kredita 3210387662 kojim je tužena stavila na raspolaganje tužiteljici iznos od 15.830,30 CHF, a koja su joj sredstva isplaćena 1.8.2007., u kunskoj protuvrijednosti koja je iznosila 70.037,06 HRK. Nije sporno da je prema prvom otplatnom planu iznos anuiteta bio 296,68 CHF. Nije sporno da se tužiteljica obvezala kredit vratiti uz valutnu klauzulu i da je ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tužene, time da je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje. Nije sporno ni to da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja rata kredita sa početnih cca. 1.300,00 HRK na cca. 2.000,00 HRK, a to zbog povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF. Nije sporno ni to da je tuženik naplatio prilikom isplate kredita, ugovorenu naknadu za obradu kredita kao i za osiguranje kredita, time da je za naknadu naplatio iznos od 1.038,28 HRK / 137,80 EUR, a za osiguranje kredita iznos od 1.328,97 HRK / 176,38 EUR. Nije sporno ni to da je tužiteljica snosila troškove solemnizacije ugovora i to u iznosu od 500,00 HRK javnobilježničke nagrade, troška od 5,00 HRK, PDV 111,10 HRK i javnobilježničke pristojbe od 30,00 HRK. Konačno, nije sporno ni to da je tužiteljica snosila i trošak upisnika u iznosu od 350,00 HRK.

5. Sporno je pravno pitanje da li je nastupila zastara tražbine tužiteljice, da li su presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te odluka Vrhovnog suda na koje se poziva tužiteljica u tužbi, primjenjive na ovaj predmet, da li su ništetne i ostale odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na osiguranje kredita, ulaznu naknadu, troškove solemnizacije, ništetne i da li s tih osnova tužiteljica ima pravo na isplatu plaćenih iznosa te je sporno da li ima svojstvo potrošača.

6. U smislu Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora i ZZP/2007, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Sama tužiteljica u iskazu navodi da je osobni automobil koristila u privatne svrhe, mahom za putovanje do radnog mjesta, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao da tužiteljica nema svojstvo potrošača, a upravo je na tuženiku teret tog dokaza.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđena je u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je kao takva ništetna.

8. Presudom istog suda Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve to isključivo na štetu potrošača. Također je točkom 9. izreke presude naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.

9. U odnosu na tvrdnju tuženika da se spomenute presude ne mogu primijeniti na konkretni slučaj jer da je tužiteljica bila upoznata sa svim bitnim parametrima koji utječu i na promjenu kamatne stope i na promjenu valute švicarski franak, dakle upoznata sa svim mogućim rizicima i da tužiteljica nije bila stranka tužbe u rečenoj kolektivnoj tužbi, na ovom mjestu tuženika treba uputiti na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), prema kojoj odredbi fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Međutim, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama i da se o sadržaju istih pregovaralo, obzirom na okolnost da u kolektivnom sporu predmetom dokazivanja nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, pa tamo i nisu izvedeni dokazi saslušanjem djelatnika banaka. U ovom predmetu tuženik nije predložio saslušanje svojih djelatnika na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja Ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. Naprotiv, tužiteljica u stranačkom iskazu navodi da nije ni bila u banci radi pregovora o uvjetima kreditiranja, već je u auto kući u kojoj je kupila automobil dobila unaprijed pripremljeni Ugovor kojeg je samo morala ovjeriti kod javnog bilježnika, a nije imala nikakve mogućnosti pregovaranja.

10. Prema odredbi čl. 81. st. 1., 2. i 3. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Konačno, prema stavku 4. citirane zakonske odredbe, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Utvrđeno je da je tuženik pripremio predmetni Ugovor o kreditu, dakle Ugovor je sklopljen prema uvjetima i odredbama koje je tuženik unaprijed formulirao na standardnom obrascu Ugovora o kreditu. Tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje troškova zaključenja ugovora, dakle na koje se usluge i troškove naknada odnosi, nije joj predočeno što je obuhvaćeno naknadom za obradu kreditnog zahtjeva te na što se odnosi jednokratna premija osiguranja po premijskoj stopi u visini 1,60% koja se obračunava na iznos kredita. Kao što je navedeno radi se o tipskom ugovoru i o spornim se odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a te ugovorne odredbe prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa su takve ugovorne odredbe ništetne u smislu čl. 81. st.1. i čl. 87. st.1. ZZP/03.

12. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP-a (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega, što pak nužno ne znači da u ugovoru o kreditu specificirano treba navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i osiguranje kredita, ali se kod provođenja testa poštenosti mora ispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica bila informirana o obvezi plaćanja predmetnih naknada, ali isto tako nije bi la informirana niti o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi ulaze u naknadu i u kojoj visini svaki od njih). Kako je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila na temelju unaprijed formuliranog obrasca, što upućuje da nije mogla razumno izvesti zaključak o njihovoj visini, a kraj činjenice što su određeni u postotku od iznosa kredita, ali i o njihovoj krajnjoj svrsi.

13. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti je li, imajući u vidu da su predmetne odredbe sadržane na standardiziranom obrascu Ugovora, tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora, odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na sporne ugovorne odredbe. Međutim, iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornim odredbama nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa , time da tužiteljica nije ni imala objektivne mogućnosti pregovaranja, a što je posljedično prouzročilo već spomenutu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Jednako tako, nepoštena je i ugovorna odredba (a posljedično i ništetna) iz čl.18. t.H. koja se odnosi na troškove solemnizacije Ugovora i troškove upisa u upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika.

15. Solemnizacija Ugovora kod javnog bilježnika služi za osiguranje tuženika pri naplati kredita, a tuženik je sastavio ugovor te teret solemnizacije prebacio na tužiteljicu kao potrošača bez mogućnosti da o tome pregovara. Međutim, ta je naknada odnosno nagrada plaćena javnom bilježniku, a ne tuženiku, tako da tuženik nije ništa stekao bez osnove, a koji iznos bi tužiteljici trebao vratiti. Navedeno se odnosi na nagradu javnom bilježniku i na trošak upisa u upisnik javnobilježničkih i sudskih osiguranja tražbina vjerovnika jer te iznose nije stekao tuženik.

16. Tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope, a kojem povlačenju tužbe je tuženik uskratio suglasnost pa je o tom zahtjevu trebalo meritorno odlučiti. Navedeno potraživanje je u zastari, imajući u vidu da je tužba podnesena 29.4.2021.. Naime, kako se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz Ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče od 13. lipnja 2014. pa je do podnošenja tužbe isteklo vrijeme za podnošenje iste i slijedom toga je tužbeni zahtjev odbijen. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom Ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nišetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u odnosu na tražbinu zbog preplaćenog iznosa uslijed promjene tečaja CHF nije nastupila zastara.

17. Potraživanje s osnova naknada za obradu i osiguranje kredita te plaćanja troškova javnog bilježnika za solemnizaciju ugovora nije zastarjelo jer je na sjednici Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st.1. ZOO -a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa slijedom navedenog rok zastare u konkretnom slučaju još nije niti počeo teći.

18. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja, nastala šteta, dok je tuženik s druge strane stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, te su za donošenje odluke o isplati s osnova stjecanja bez osnove, mjerodavne odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO.

19. Iz nalaza vještaka Centra poslovnih analiza d.o.o., vidljivo je da je u konkretnom slučaju došlo do razlike kod isplata plaćenih rata kredita osnovom predmetnog ugovora, i to između utvrđenog tečaja za CHF na dan isplate kredita i tečaja u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Na temelju anuiteta koji je tužitelj ica isplatila tuženiku, obračunom dolazi do razlike od više plaćenih 2.080,64 EUR, pri čemu je uzimala mjerodavnim tečaj CHF na dan sklapanja ugovora koji je iznosio 4,424241 HRK za 1 CHF. U odnosu na razliku više plaćenog zbog promjene kamatne stope, da je tužiteljica više platila 411,11 EUR, te da je tužiteljici naknada za obradu kredita obračunata i naplaćena u iznosu od 137,80 EUR i to 1.8.2007.

20. Tužiteljica je podneskom od 5.2.2025. postavila tužbeni zahtjev u skladu sa Nalazom vještaka, time da utužuje i iznos od 3,90 EUR (18,17 HRK+11,18 HRK) koji iznos se odnosi na negativne tečajne razlike koje su prikazane u tabeli 2 u točki c5 vještačkog nalaza. Taj iznos je vještak uračunao u ukupno preplaćeni iznos osnovnom više plaćenog zbog promjene tečaja CHF. Međutim, kako za taj iznos negativnih tečajnih razlika tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je stavio prigovor radi prijeboja, to tužiteljica ima pravo potraživati i taj iznos. Pri tome valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Revd-5374/2021 dopustio reviziju radi odgovora na pitanje treba li kod restitucijskog zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćen anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja manji od onoga na dan isplate kredita. Stajalište je ovog suda da se negativne tečajne razlike ne uzimaju u obzir već da tuženik, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja, što tuženik nije učinio. Međutim, neovisno od toga, tužitelj nije ništa stekao po tom osnovu, odnosno, nije se obogatio. Dakle, okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, ne utječe na rezultate provedenog vještačenja kojim su utvrđivani preplaćeni iznosi temeljem ništetnih odredbi, a koje je tuženik dužan vratiti tužitelju u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom zbog ništetnosti, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio odnosno primio. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111 ZOO-a. U tom smislu govori i odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-580/07 od 22. kolovoza 2007. i Rev- 2624/2015 od 23. siječnja 2019., odnosno da onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove, nesavjestan je i nema pravo na povrat danog. Sud nije ni ovlašten samovoljno odbijati tečajne razlike kada su one bile niže od onog u vrijeme isplate kredita, a u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva (odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.).

21. Očitujući se na nalaz vještaka, tuženik navodi da ne prigovara matematičkom izračunu, ali i dalje osporava osnovu potraživanja, slijedom čega i sud nalaz vještaka prihvaća objektivnim i stručnim i temelji odluku na takvom nalazu.

22. U pogledu prijedloga tužiteljice da sud kod odlučivanja o potraživanju s osnova javnobilježničkih troškova ima u vidu da tužena nije imala nikakve poslovne ni razumne svrhe tjerati tužiteljicu na snošenje troškova solemnizacije, uz okolnost što je tuženoj izdala izjavu o zapljeni primanja i zadužnicu koje također imaju svojstvo ovršne isprave, pa da solemnizacijom Ugovora o kreditu tužena nije ostvarila nikakav benefit već je samo stavila tužiteljicu u neravnopravan položaj, za navesti je da su ovakve tvrdnje posve neutemeljene i sud nije ovlašten ulaziti u pitanje opravdanosti traženja sredstava osiguranja plaćanja kredita i to količine sredstava osiguranja, već je to stvar isključivo banke kao ugovorne strane koja daje kredit.

23. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za preplaćeni iznos uslijed promjene kamatne stope, treba reći da je tužiteljica u podnesenoj tužbi utužila jedinstveni iznos od 10.000,01 HRK i s osnova promjene kamatne stope i s osnova promjene tečaja CHF, time da i sama u historijatu tužbe navodi da nema stručnog znanja za postaviti precizni tužbeni zahtjev bez provođenja financijskog vještačenja. Tek nakon primitka vještačkog nalaza, navodi da povlači tužbeni zahtjev koji se odnosi na preplatu s osnova nezakonite promjene kamatne stope i to zbog zastare. Prema tome, sud je odbio tužbeni zahtjev bez navođenja nominalnog iznosa kojeg iz podnijete tužbe i ne može iščitati za preplaćeni iznos zbog nezakonite promjene kamatne stope.

24. Sud je dopustio preinaku tužbe jer se u konkretnom slučaju radi o tzv. nepravoj preinaci, obzirom da tužiteljica nije mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev prije provođenja financijskog vještačenja. Naime, neprava preinaka je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, koja je moguća i dopuštena prema člancima 190. i 191. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP), pri čemu zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi se prekida već podnošenjem tužbe u postupku, a ne u trenutku preinake tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva.

25. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi ujedno imajući u vidu da je u podnijetoj tužbi s osnova preplaćene kamatne stope i tečaja CHF utužila ukupni iznos od 1.327,23 EUR i da je neovisno od povučenog dijela zahtjeva s osnova kamatne stope, nakon provedenog vještačenja samo po osnovi više plaćenog zbog promjene tečaja CHF utužila iznos od 2.080,64 EUR. Kao potrebnim troškom, sud ocjenjuje trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 10.9.2021., 15.6.2022., 4.7.2024. i 5.2.2025., zastupanja na ročištima 13.6.2022., 20.10.2024., 24.2.2026., sve u iznosima od po 200,00 EUR, trošak sastava žalbe 125,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 33,18 EUR, trošak financijskog vještačenja 331,80 EUR, trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR i PDV 456,25 EUR ili ukupno 2.646,23 EUR. Naprotiv, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23.12.2024. kojim traži da sud naloži vještaku koliko je i kada plaćena naknada za osiguranje kredita i trošak upisnika te da vještaka uputi da nalaz napravi bez uzimanja u obzir negativnih tečajnih razlika.

Varaždin, 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužiteljice – Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radić 8b

2) Punomoćnici tuženika – Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6