Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-385/2023-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Hećimović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Domca, odvjetnika i punomoćnice tužene BT, više savjetnice specijalistice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, te presude javno objavljene dana 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske da tužitelju GT iz [adresa], J. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćene plaće po osnovi razlike koeficijenata isplati iznos od 21.428,81 EUR sa zz kamatama koja teče na iznos od;

-504,41 EUR od dana 15.01.2019. do isplate,

-504,41 EUR od dana 15.02.2019. do isplate

-504,41 EUR od dana 15.03.2019. do isplate

-504,41 EUR od dana 15.04.2019. do isplate

-504,41 EUR od dana 15.05.2019. do isplate

-504,41 EUR od dana 15.06.2019. do isplate

-504,41 EUR od dana 15.07.2019. do isplate

-504,41 EUR od dana 15.08.2019. do isplate

-514,50 EUR od dana 15.09.2019. do isplate

-514,50 EUR od dana 15.10.2019. do isplate

-516,76 EUR od dana 15.11.2019. do isplate

-516,76 EUR od dana 15.12.2019. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.01.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.02.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.03.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.04.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.05.2020. do isplate

-527,10 EUR od dana 15.06.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.07.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.08.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.09.2020. do isplate

-527,09 EUR od dana 15.10.2020. do isplate

-529,39 EUR od dana 15.11.2020. do isplate

-529,39 EUR od dana 15.12.2020. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.01.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.02.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.03.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.04.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.05.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.06.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.07.2021. do isplate

-383,71 EUR od dana 15.08.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.09.2021. do isplate

-550,78 EUR od dana 15.10.2021. do isplate

-540,90 EUR od dana 15.11.2021. do isplate

-553,18 EUR od dana 15.12.2021. do isplate

-553,18 EUR od dana 15.01.2022. do isplate

-553,18 EUR od dana 15.02.2022. do isplate

-553,18 EUR od dana 15.03.2022. do isplate

-553,18 EUR od dana 15.04.2022. do isplate

-353,79 EUR od dana 15.05.2022. do isplate

i to od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske da tužitelju GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu na ime razlike plaće za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 15.06.2017. do 15.06.2022. u ukupnom iznosu od 13.007,88 EUR sa zz kamatama koja teče na iznos od;

-239,83 EUR od dana 15.06.2017. do isplate,

-167,50 EUR od dana 15.07.2017. do isplate,

-382,34 EUR od dana 15.08.2017. do isplate,

-168,24 EUR od dana 15.12.2017. do isplate,

-153,61 EUR od dana 15.01.2018. do isplate,

-176,65 EUR od dana 15.02.2018. do isplate,

-240,89 EUR od dana 15.03.2018. do isplate

-336,48 EUR od dana 15.04.2018. do isplate

-230,42 EUR od dana 15.05.2018. do isplate

-504,72 EUR od dana 15.06.2018. do isplate

-307,22 EUR od dana 15.08.2018. do isplate

-154,29 EUR od dana 15.01.2019. do isplate

-177,43 EUR od dana 15.02.2019. do isplate

-337,96 EUR od dana 15.03.2019. do isplate

-161,30 EUR od dana 15.04.2019. do isplate

-308,58 EUR od dana 15.05.2019. do isplate

-266,15 EUR od dana 15.06.2019. do isplate

-154,29 EUR od dana 15.07.2019. do isplate

-172,36 EUR od dana 15.09.2019. do isplate

-157,37 EUR od dana 15.10.2019. do isplate

-259,68 EUR od dana 15.11.2019. do isplate

-247,87 EUR od dana 15.12.2019. do isplate

-161,23 EUR od dana 15.01.2020. do isplate

-370,82 EUR od dana 15.02.2020. do isplate

-168,55 EUR od dana 15.03.2020. do isplate

-337,11 EUR od dana 15.04.2020. do isplate

-176,58 EUR od dana 15.05.2020. do isplate

-421,38 EUR od dana 15.06.2020. do isplate

-161,23 EUR od dana 15.07.2020. do isplate

-353,16 EUR od dana 15.08.2020. do isplate

-168,55 EUR od dana 15.09.2020. do isplate

-252,83 EUR od dana 15.10.2020. do isplate

-266,03 EUR od dana 15.11.2020. do isplate

-461,29 EUR od dana 15.01.2021. do isplate

-193,74 EUR od dana 15.02.2021. do isplate

-336,94 EUR od dana 15.03.2021. do isplate

-176,13 EUR od dana 15.04.2021. do isplate

-369,03 EUR od dana 15.05.2021. do isplate

-88,06 EUR od dana 15.06.2021. do isplate

-264,19 EUR od dana 15.07.2021. do isplate

-176,13 EUR od dana 15.08.2021. do isplate

-176,13 EUR od dana 15.09.2021. do isplate

-369,03 EUR od dana 15.10.2021. do isplate

-265,34 EUR od dana 15.11.2021. do isplate

-338,41 EUR od dana 15.12.2021. do isplate

-185,32 EUR od dana 15.01.2022. do isplate

-389,17 EUR od dana 15.02.2022. do isplate

-338,41 EUR od dana 15.03.2022. do isplate

-277,98 EUR od dana 15.04.2022. do isplate

-275,96 EUR od dana 15.05.2022. do isplate

-183,97 EUR od dana 15.06.2022. do isplate

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske da tužitelju GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

II Odbija se tužena sa zahtjevom za nadoknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je nadnarednik vojni specijalist, zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, raspoređen na ustrojbeno mjesto dočasnik za EI komunikacijskih sustava u ustrojbenu jedinicu Prisožerne postrojbe, Središnjica za obavještajno djelovanje, Središte za elektroničko izviđanje, 1. regionalno središte, 1. podsredište za EI, 2. skupina za EI, 2. tim za EI, s mjestom službe u Đakovu. Odlukom o rasporedu Republike Hrvatske – Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: 805-03/14-01/5, urbroj: 3522-0505-14-1227 od 16. prosinca 2014. određene su tužitelju sastavnice za plaću prema osobnom i ustrojbenom činu nadnarednika vojnog specijalista uz dodatke za vojnu službu (14%) i dodatke za vojno-obavještajnu bojnu i izvidničke satnije gardijskih brigada (15%), uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

Prema članku 4. stavku 1. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19, u daljnjem tekstu – ZOSRH): „Djelatne vojne osobe su: djelatni vojnik/mornar, djelatni dočasnik, djelatni časnik i vojni specijalist.“.

Prema članku 136. stavku 1. ZOSRH: „Plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću.“., a prema članku 137. stavku 1. ZOSRH: „Osnovna plaća djelatne vojne osobe je umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.“.

Prema članku 137. stavku 5. ZOSRH: „Vojnom specijalistu koji sustavom promaknuća, u skladu s odredbama ovoga Zakona, dostigne ustrojbeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen ili dostigne maksimalni čin za vojnog specijalista propisan odredbama ovoga Zakona svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista uvećava se vrijednost koeficijenta osobnog čina.“.

Prema članku 25. Pravilnika o vojnim specijalistima („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu – PVS): „Djelatni časnici i djelatni dočasnici vojni specijalisti koji provedu Zakonom propisano vrijeme u činu, a raspoređeni su na dužnost višeg čina, mogu se promaknuti u viši čin i ne pripada im pravo na periodično uvećanje vrijednosti koeficijenta osobnog čina.“.

Kako tužitelj od 2014. godine, od kada je postao vojni specijalist i bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu, nije promaknut u smislu članka 25. PVS, te istome nije mijenjana vrijednost koeficijenta osobnog čina, isti smatra da mu je sukladno članku 137. stavku 5. ZOSRH trebala porasti vrijednost koeficijenta osobnog čina, s obzirom da obavlja dužnost vojnog specijalista približno 8 godina kontinuirano. Stoga ovim zahtjevom tužitelj potražuje neisplaćene mu iznose plaće po osnovi neizvršene promjene koeficijenta, za razdoblje od 1. siječnja 2019. kada se koeficijent tužitelja kao vojnog specijalista trebao povećati pa do mjeseca lipnja 2022. Nadalje navodi da tužitelj u posljednjih pet godina obavlja službu vojnog specijalista na izdvojenom izoliranom objektu u Đakovu na način da sedam dana kontinuirano radi i to 12 sati u danu aktivno radi te narednih 12 sati ne smije napustiti mjesto rada, a zatim bi tužitelj trebao imati sedam slobodnih dana za odmor, sukladno članku XII. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18, u daljnjem tekstu – ORRV).

Međutim, tužitelj ističe kako mu je prilikom svakog korištenja slobodnih dana, poslodavac u iste dane uračunavao subote, nedjelje i praznike, a koji su i za pripadnike oružanih snaga neradni dani.

Zbog navedenog ovim zahtjevom tužitelj potražuje i naknadu za slobodne dana nakon svakog kontinuiranog sedmodnevnog rada, a koje mu je poslodavac pogrešno evidentirao kao slobodne dane iako se radilo o neradnim danima, kao i za druge slobodne dane koje tužitelj nije iskoristio, za razdoblje unazad pet godina, odnosno od lipnja 2017. do lipnja 2022. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Navodi da se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u navedenom razdoblju se primjenjuje Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, u daljnjem tekstu: Zakon), kao lex specialis te temeljem njega doneseni podzakonski akti i to:

- Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ( „Narodne novine“ broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, u daljnjem tekstu Pravilnik)

- Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19, u daljnjem tekstu Odluka).

Za vrijeme rada na izdvojenom objektu tužitelj je radio u režimu rada PORT (poseban oblik rada u turnusu).

Sukladno točki XII. Odluke iz 2014. poseban oblik rada u turnusu PORT je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

Poseban oblik rada u turnusu je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam kalendarskih dama rada - sedam kalendarskih dlana odmora (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena „Narodne novine“ broj: 106/17). Za vrijeme ciklusa od 7 dana rada smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati ne može bez dopuštenja nadređenog napustiti objekt, odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima, te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu. Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom Odluke, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati.

Nakon provedenog sedmodnevnog rada i boravka na izdvojenom objektu imenovanom je omogućeno korištenje sedam slobodnih kalendarskih dana, dakle u omjeru 1:1, sukladno odredbama točke XII. Odluke.

U svezi tužiteljeva potraživanja neisplaćenih iznosa plaće po osnovi neizvršene promjene koeficijenta za razdoblje od 1. siječnja 2019. kada se koeficijent tužitelja kao vojnog specijalista trebao povećati navodi da čl. 137. st. 5. Zakona propisano je da se vojnom specijalistu koji sustavom promaknuća dostigne ustrojbeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen ili dostigne maksimalni čin za vojnog specijalista svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista uvećava se vrijednost koeficijenta osobnog čina. Stavkom 8. propisano je da se vrijednost koeficijenta osobnog čina djelatnih vojnih osoba i iznos uvećanja koeficijenta osobnog čina za vojne specijaliste određuje uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Vlada RH donijela je Uredbu o izmjeni Uredbe o visini koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 25/13), a citiranom Uredbom nisu obuhvaćeni vojni specijalisti odnosno ista ne sadrži iznos uvećanja koeficijenta osobnog čina za vojne specijaliste.

Potraživanje tužitelja po osnovi naknade za dva slobodna dana (subota i nedjelja) osporavamo kao neosnovano iz razloga što je tužitelj radio u posebnom obliku rada u turnusu.

Slijedom gore navedenog, evidentno je da je tužitelju omogućeno korištenje svih slobodnih dana sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, a koje je tužitelj i iskoristio te nema neiskorištenih slobodnih dana, slijedom čega osporavamo osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o rasporedu od 16.12.2014., Odluku o prevođenju i rasporedu od 1.1.2014., obračunske liste, Zahtjev za mirno rješenje spora od 27.6.2022., presliku dijela Prijamne knjige, dopis od 23.6.2022., dopis Obavještajne pukovnije od 14.11.2022. i 2.3.2023 s mjesečnim evidencijama radnog vremena od lipnja 2017. do lipnja 2022., nalozi za SD od dežurstava od 2019. do 2022., nalozi za SD preraspodjele radnog vremena od lipnja 2022., mjesečna izvješća o ostvarenim satima posebnih oblika rada u službi od 1. siječnja do 20. lipnja2022., dopis Službe za operativne financijske poslove od 11.8. s karticama djelatnika za razdoblje od lipnja 2017. do lipnja 2022., saslušao je svjedoke PT i tužitelja, Zamolbeno putem Općinskog suda u Požegi saslušao svjedoka JT, zamolbeno putem Općinskog suda u Vukovaru saslušao je svjedoka HT, zamolbeno putem Općinskog suda u Vukovaru saslušan je svjedok HT, proveo je financijsko vještačenje po vještacima iz Ručević vještačenja d.o.o., izvršio je uvid u karticu djelatnika, karton primanja radnika, mjesečnu evidenciju radnog vremena djelatnih vojnih osoba, naloge, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih oblika rada .

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet postupka je potraživanje neisplaćenih iznosa plaće po osnovi neizvršene promjene koeficijenta za razdoblje od 1. siječnja 2019. te isplata iznosa po osnovi naknade za dva slobodna dana (subota i nedjelja).

6. Između stranaka nije sporno da je Odlukom o prevođenju i rasporedu Republike Hrvatske – Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: 805-03/14- 01/5, urbroj: 3522-0505-14-34 od 1. siječnja 2014. tužitelj je raspoređen na ustrojbeno mjesto dočasnik za EI komunikacijskih sustava u ustrojbenu jedinicu Prisožerne postrojbe, Središnjica za obavještajno djelovanje, Središte za elektroničko izviđanje, 1. regionalno središte, 1. podsredište za EI, 2. skupina za EI, 2. tim za EI, s mjestom službe u Đakovu.

7. U pogledu potraživanje neisplaćenih iznosa plaće po osnovi neizvršene promjene koeficijenta za razdoblje od 1. siječnja 2019. između stranaka je sporno da li su Odlukom o rasporedu Republike Hrvatske – Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: 805-03/14-01/5, urbroj: 3522-0505-14-1227 od 16. prosinca 2014. određene su tužitelju sastavnice za plaću prema osobnom i ustrojbenom činu nadnarednika vojnog specijalista uz dodatke za vojnu službu (14%) i dodatke za vojno-obavještajnu bojnu i izvidničke satnije gardijskih brigada (15%), uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, te da li temeljem navedene ostvaruje pravo na neisplaćene plaće .

8. Na tužitelja se primjenjuje Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, u daljnjem tekstu: ZOSORH).Odredbom članka 137. stavak 5. ZOSORH-a je propisano da se vojnom specijalisti koji sustavom promaknuća dostigne ustrojbeni čin radnog mjesta na koji je raspoređen ili dostigne maksimalni čin za vojnog specijalista svakih idućih pet godina provedenih na dužnosti vojnog specijalista uvećava se vrijednost koeficijenta osobnog čina. Stavak 8. navedenog članka propisuje da se vrijednost koeficijenta osobnog čina djelatnih vojnih osoba i iznos uvećanja koeficijenta osobnog čina za vojne specijaliste određuje uredbom Vlade RH.

9. Uredbom o izmjeni Uredbe o visini koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj: 25/13), nisu obuhvaćeni vojni specijalisti odnosno ista ne sadrži iznos uvećanja koeficijenta osobnog čina za vojne specijaliste. Slijedom gore navedenog, obzirom da ne postoji propis kojim bi bila utvrđena visina koeficijenta za vojne specijaliste, a koju ne može zamijeniti sudska odluka valjalo je odbiti tužitelja sa zahtjevom za isplatu razlike plaće po uvećanom koeficijentu.

10. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatom naknade za slobodne dane ostvarene nakon sedmodnevnih PORT-ova i dežurstava koji su uključivali subotu, nedjelju i blagdan sud je utvrdio slijedeće.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka PT, JT, ET te tužitelja proizlazi da su kao radni kolege bili u sedam dana na terenu od četvrtka do četvrtka po 24 sata bez prava napuštanja objekta jer su radili 12 sati, a 12 sati su u aktivnoj pripravnosti, pa tako odrađuju 7 dana terena, a 7 dana slobodno u što se ubrajaju i vikendi i neradni dani. Tako su suglasno iskazivali svjedok VT, ĐT i tužitelj, kao i svjedok JT, koji navodi da je formalno raspoređen na izdvojenim objektima U Aljmašu, Degmanu, Zrinskoj Gori pa i Đakovu, gdje je radio sa tužiteljem. Također potvrđuje način rada po tjednoj zapovijedi.

12. U utuženom razdoblju se na tužitelja primjenjivala Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19, u daljnjem tekstu Odluka). Točkom III. gore citirane Odluke propisano je da se radno vrijeme organizira kao redovno radno vrijeme ili radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Redovno radno vrijeme bilo je propisano glavom II. i uključuje odredbe točaka V. do (uključivo) XII. dok je radno vrijeme prema posebnom

rasporedu bilo propisano glavom III. i uključuje odredbe točaka XIII. do (uključivo)

XXI. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke/2014 („Narodne novine“ 106/2017.)

koja u stavku 2. točke XII. propisuje da je PORT rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam kalendarskih dana rada – sedam kalendarskih dana odmora.

13. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba koji su propisani točkom IV. Odluke.

14. Točkom V. Odluke je propisano redovno radno vrijeme koje se u smislu tog propisa smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka, a u skladu s točkom VI. redovno radno vrijeme može preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, radno vrijeme u jednom razdoblju traje dulje, ali ne više od 48 sati tjedno, a u drugom razdoblju kraće, s time da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne prelazi 40 sati tjedno.

15. Osim rada u osnovnom obliku rasporeda redovnog radnog vremena (od ponedjeljka do petka), redovno se radno vrijeme može u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s točkom IX. Odluke preraspodijeliti i kao rad u smjenama (točka X.) ili rad u turnusu (točke XI. i XII. Odluke).

16. Osim rada u (redovnom) turnusu iz točke XI. Odluke (rad prema utvrđenom radnom vremenu koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sati odmora), rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s točkom XII. tog propisa može biti organiziran u posebnom obliku turnusa- PORT.

To je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i sl.) te na izoliranim lokacijama (stavak 1.), a podrazumijeva rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada – sedam dana odmora (stavak 2.). Za vrijeme prvog ciklusa - sedam dana rada i boravka na izdvojenom objektu – smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a da preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektu te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu (stavak 3.) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s tom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. Odluke (stavak 4.). Za rad u PORT-u djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (stavak 5.).

17. Nije sporno da je tužitelj utuženom razdoblju radio u posebnom obliku rada u turnusu na izdvojenom objektu elektroničkog izviđanja na način da je na tom izdvojenom objektu radio i boravio neprekidno (kontinuirano) sedam dana (prvi ciklus) nakon čega je imao sedam dana odmora (drugi ciklus). Imajući na umu da rad u PORT-u (7-7) kao i rad u redovnom turnusu (12-24-12-48) podrazumijeva izmjenu ciklusa radnih dana i dana odmora,

18. Po stavu ovog suda pogrešno je pravno shvaćanje tužitelja, da tužitelj kontinuiranim radom od sedam dana na izdvojenom objektu ostvaruje pravo iskoristiti slobodne dane i da ti dani ne obuhvaćaju subote i nedjelje jer da su mu to i inače neradni dani.

19. Tužitelj je u skladu s točkom XII. Odluke u utuženom razdoblju radio u propisanom turnusu koji podrazumijeva dva ciklusa – ciklus sedam dana rada i ciklus sedam dana odmora. Prirodi rada u turnusu se protivi to da se dani odmora koji su sastavni dijelovi turnusa smatraju neradnim danima na koje tužitelj ostvaruje pravo zbog radnog dijela ciklusa. U skladu s točkama XVII. i XX. Odluke djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodan dan (samo) za radno vrijeme prema posebnom rasporedu iz točke XIII. te Odluke pa se za tako stečeno pravo na slobodne dane donosi nalog o njihovom korištenju (točka XXII. Odluke), a što se ne odnosi na ovaj slučaj.

20. Po stavu ovog suda tužitelj zbog radnog dijela turnusa ne ostvaruje pravo na slobodne dane za čije je iskorištavanje potreban nalog zapovjednika iz točke XXII. Odluke, nego su dani odmora drugi ciklus rada u turnusu bez kojeg, jer se ciklusi rada i odmora izmjenjuju, taj oblik rada gubi svojstvo rada u turnusu, a sve iz razloga što dani odmora nakon dana rada čine jedinstvenu cjelinu rada u PORT-u koje predstavljaju samu bit tog oblika rada i tužitelju se za te dane odmora ne donosi nikakva odluka (nalog) o njihovom korištenju.

21. S obzirom na to da PORT u smislu točke XII. Odluke podrazumijeva rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam uzastopnih dana rada i boravka na izdvojenom objektu i sedam uzastopnih dana odmora te da nema spora da je tužitelj u utuženom razdoblju nakon svakog radnog ciklusa ostvario uzastopnih sedam dana odmora, neosnovano tužitelj tvrdi da je u utuženom razdoblju umjesto po sedam iskoristio po pet slobodnih dana (pravilno: dana odmora), odnosno da mu pripada naknada za tako neiskorištenih 16 slobodnih dana.

22. Slijedom navedenog tužitelju za rad u PORT-u u skladu s točkom XII. stavkom 5. Odluke ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruje dodatak na vojnu službu.

23. U postupku je provedeno financijsko vještačenje na prijedlog i teret tužitelja, te je vještak utvrdio da visina razlike plaće tužitelja u razdoblju od siječnja 2019. do zaključno svibnja 2022. primjenom koeficijenta radnog mjesta od 2,10 i koeficijenta od 1,503 po kojemu je tužena obračunavala plaću tužitelju, iznosi ukupno 21.428,81 EUR , te da ako sud utvrdi kako tužitelju pripadaju naknade za slobodne dane ostvarene nakon sedmodnevnih PORT-ova i dežurstava koji su uključivali subotu, nedjelju i blagdan (obračunate prema cijeni sata redovnog rada za svaki mjesec predmetnog razdoblja primjenom koeficijenta 2,10), tada iste iznose ukupno 13.007,88 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) za razdoblje od 15. lipnja 2017. do 15. lipnja 2022., a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'i' Tabele 3 iz nalaza, međutim obzirom na zauzeti stav da tužitelju ne pripada razlika plaće po zatraženim osnovama isti nije primijenjen u ovom postupku.

24. Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani i njezinu umješaču naknaditi troškove. Prema odredbi članka 163. stavak 1. ZPP odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa državno odvjetništvo, au tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku. Prema članku 1. Protokola broj.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori-broj 18/97,6/999,14/2, 1/06, 2/10, dalje Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske ( presuda od 18. srpnja 2013. zahtjev br.28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske presuda od 6. rujna 2016. zahtjev br.72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio je u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa legitimnog cilja kojem teži pravilo naknade troškova i pravo tužitelja na temelju članka 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužitelji obvezni platiti troškove zastupanju države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

Načelo iz odredbe članka 154. stavak 1. ZPP prema kojem onaj koji izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci sama po sebi ne može smatrati protivnom članku 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica.

U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članka 1.Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike plaće po osnovi neizvršene promjene koeficijenta, te time manje isplaćene plaće te neisplaćenih iznosa za neiskorištene slobodne dane od strane tužene Republike Hrvatske. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatra da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo neopravdano. U ovom predmetu se ne radi o klasičnom građansko pravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništvo se procjenjuje na temelju odvjetničkih nagrada, iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time nije u istome položaju kao odvjetnik. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor te bi tužena imala pravo na troškove parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 eura. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima iz spisa. Zbog toga, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja , zaključak je da kada bi se tuženoj dosudio trošak u navedenom iznosu ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje navedenih troškova zastupanja tužene po državnom odvjetniku za tužitelje predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Ovakav stav iznio je vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 02. ožujka 2021.poslovni brojRev-89/21.

Obzirom na navedeno ovaj sud je odluku o parničnom trošku donio na način da je trošak zastupanja tužene po državnom odvjetniku nije priznao u troškove postupka.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDO u Zagrebu (na broj: P-DO-267/2023)

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte