24 P-581/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužiteljice MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u OD Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. veljače 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika Darije Silov, odvjetnice u Šibeniku, po objavi odluke dana 3. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 da tužiteljici MR, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.456,37 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

od dana 31. listopada 2010. godine na iznos od 14,03 Eura

od dana 30. studenog 2010. godine na iznos od 27,99 Eura

od dana 31. prosinca 2010. godine na iznos od 37,79 Eura

od dana 31. siječnja 2011. godine na iznos od 31,63 Eura

od dana 28. veljače 2011. godine na iznos od 34,45 Eura

od dana 31. ožujka 2011. godine na iznos od 31,93 Eura

od dana 30. travnja 2011. godine na iznos od 32,94 Eura

od dana 31. svibnja 2011. godine na iznos od 46,38 Eura

od dana 30. lipnja 2011. godine na iznos od 48,22 Eura

od dana 31. srpnja 2011. godine na iznos od 59,78 Eura

od dana 31. kolovoza 2011. godine na iznos od 54,77 Eura

od dana 30. rujna 2011. godine na iznos od 49,14 Eura

od dana 31. listopada 2011. godine na iznos od 49,72 Eura

od dana 30. studenog 2011. godine na iznos od 49,74 Eura

od dana 31. prosinca 2011. godine na iznos od 53,31 Eura

od dana 31. siječnja 2012. godine na iznos od 56,51 Eura

od dana 29. veljače 2012. godine na iznos od 57,43 Eura

od dana 31. ožujka 2012. godine na iznos od 56,13 Eura

od dana 30. travnja 2012. godine na iznos od 57,96 Eura

od dana 31. svibnja 2012. godine na iznos od 59,41 Eura

od dana 30. lipnja 2012. godine na iznos od 58,51 Eura

od dana 31. srpnja 2012. godine na iznos od 59,47 Eura

od dana 31. kolovoza 2012. godine na iznos od 58,93 Eura

od dana 30. rujna 2012. godine na iznos od 57,07 Eura

od dana 31. listopada 2012. godine na iznos od 60,26 Eura

od dana 29. studenog 2012. godine na iznos od 252,88 Eura

pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.941,36 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 3. ožujka 2026. pa do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj JR je dana 13. svibnja 2021. ovom sudu podnio tužbu kojom od tuženika potražuje iznos od 1.768,80 Eura.

2.Rješenjem suda od 5. listopada 2021. godine određen je prekid postupka jer je tužitelj umro, te određeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ostavitelja ili staratelj ostavine tužitelja preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

3. Na prijedlog MR, nasljednice KR prema Rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Mire Grbac poslovni broj O-60872022 od 11. svibnja 2021., pravomoćno 20. svibnja 2022., odnosno Dopunskog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mire Grbac od 22. srpnja 2024., sud je rješenjem od 9. svibnja 2025. poslovni broj P-58172025. odredio nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari budući nasljednik MR preuzima ovaj postupak.

4. U tužbi se navodi da je prednik tužiteljice dana 18. veljače 2006. godine sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 168-50-3278218, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.850,00CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu).

4.1. Predmetnim Ugovorom o kreditu da je ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF.

4.2. U tužbi se navodi kako su navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) ništetne, a što da ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu.

4.3. Nadalje, u tužbi se navodi kako u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

4.4. U navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta da su potvrđeni i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine.

4.5. Navedenim sudskim odlukama je utvrđeno kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a da nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće.

4.6. Stoga da su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

4.7. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude da su obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

4.8. Imajući u vidu sve navedeno, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule .

4.9. To nadalje da pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita.

4.10. Tuženik da je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku, obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana konačne otplate kredita.

4.11. Stoga da je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec do dana konačne otplate kredita iznose anuiteta koji su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike u kunskom iznosu povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita ukupno iznos od 1.768,80 Eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, prema Nalazu i mišljenju sudskog vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo PR od 17. ožujka 2021. godine.

4.12. Tužiteljica ističe da je promašen tuženikov prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije budući je MR u trenutku smrti svog supruga KR naslijedila sva prava temeljena na predmetnom ugovoru o kreditu, pa da je u tom smislu doneseno dopunsko rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mire Grbac od 22. srpnja 2024. godine br. O-608/2022 iz kojeg je to vidljivo, te u prilogu u spis dostavila kao dokaz Rješenje javnog bilježnika Mire Grbac od 22. srpnja 2024. godine br. O-608/2022.

4.13. U odnosu na navode tuženika da između njega i tužiteljice nije postojao ugovorni odnos, tužiteljica navodi da je ugovorni odnos postojao između tuženika i pravnog prednika tužiteljice kojeg je ona u pogledu prava iz predmetnog ugovora o kreditu naslijedila, pa da je jasno da je i taj prigovor tuženika neosnovan.

4.14. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica nije specificirala u čemu se ogleda nepoštenost ugovorene valutne klauzule, tužiteljica navodi kako se u tužbi jasno ističe da su valutna klauzula u CHF-u ništetne po svom sadržaju i posljedicama, jer da nisu bile predmet pojedinačnih pregovora i jer su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

4.15. Naime, tužiteljica navodi da prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/18 od 20. ožujka 2019. (tzv. „slučaj Franak“) je utvrđeno da su takve ugovorne odredbe ništetne, a što da je kasnije potvrđeno i u odluci Suda EU u predmetu C-118/17 (M).

4.16. Nadalje, tvrdnja tuženika da je korisnik kredita imao izbor valutne klauzule u CHF nije dovoljna da se smatra da je odredba bila pojedinačno pregovarana, sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a na teret banke je dokazivanje suprotnog.

4.17. Nadalje, tvrdnje da je korisnik bio informiran o valutnom riziku da nisu potkrijepljene dokazima o potpunom, transparentnom i razumljivom informiranju što je preduvjet po praksi Suda EU (npr. presuda u predmetu C-186/16 J).

4.18. Tuženik da netočno tvrdi da presuda u slučaju Franak ne proizvodi učinke prema trećima. Iako presuda nema formalan erga omnes učinak, djeluje prema svim potrošačima koji su bili korisnici spornih ugovora, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

4.19. U prilogu tužbe da je dostavljena sva dokumentacija temeljem koje se mogu izračunati iznosi i razdoblja povećanih anuiteta u kunama do dana konačne otplate kredita.

4.20. Također, u tužbi se navodi ako bi tuženik osporio financijsko vještačenje vještaka PR tužitelj također predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti: kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama po mjesecima, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do dana konačne otplate, u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita. Tužitelj ističe kako zadržava pravo da specificira tužbeni zahtjev nakon provođenja financijskog vještačenja.

4.21. Slijedom svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku donese presudu kojom bi tuženika obvezao na isplatu iznosa od 1.768,80 Eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos sve do isplate, kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.

4.22. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje 1.456,37 Eura sa zateznim kamatama koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos do isplate.

5. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, navodeći da činjenica smrti korisnika kredita, JR ne dokazuje da je tužitelj nasljednik svog prednika u pogledu nasljeđivanja prava i obveza iz ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika. Da bi nasljednik mogao potraživati neku tražbinu, prvo ju mora naslijediti, a tužitelj takvu tražbinu da nije naslijedio.

5.1. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik i tužitelji da nisu bili ni u kakvom ugovornom odnosu.

5.2 Tužitelj da neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da prednika tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.

5.3. Zakonom o obveznim odnosima da je dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten.

5.4. Tuženik navodi kako je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio prednika tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je prednik tužitelja po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF.

5.5. Takav odabir, između više predloženih ugovora da predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama, budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

5.6. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute.

5.7. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj da je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula.

5.8. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, da preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama.

5.9. Tuženik navodi da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

5.10. Obzirom da je prednik tužitelja, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, da je razvidno kako je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

5.11. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

5.12. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i ističe da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer da se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

5.13. Prema mišljenju tuženika, tužitelj da ne može smatrati da je osnova njegove tužbe dokazana samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj da nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe, pa da se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

5.14. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu br. 168-50-3278218, otplatnog plana, prometa po kreditu, nalaza i mišljenja vještaka Željka Dekovića od 29. prosinca 2025., Dodatnog vještačenja vještaka Željka Dekovića od 5. veljače 2026.

7. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka . Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Iz Dopunskog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mire Grbac od 22. srpnja 2024. razvidno je da je tužiteljica proglašena nasljednicom iza pok JR između ostalog i prava temeljena na Ugovoru o kreditu od 18. veljače 2006. broj: 168-50-3278218 iz kojih proizlazi potraživanje kao tužitelja prema Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 povodom kojeg potraživanja se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi postupak pod posl. brojem P- 116372021, a iz čega proizlazi da je prigovor tuženika u pravcu nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice u cijelosti neosnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, uslijed primjene valutne klauzule u CHF za razdoblje od listopada 2010. godine do studenog 2012. godine.

10. Iz predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno je da je pravni prednik tužiteljice Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe, za kupnju novog vozila Opel. Iz navedenog proizlazi da tužitelj pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.

11. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, odnosno presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine u kojoj je zauzeto stajalište da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara, te da zastarni rok počinje ispočetka danom donošenja pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi, konkretno donošenjem pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi od dana 14. lipnja 2018. godine u odnosu na preplatu po osnovi valutne klauzule.). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. svibnja 2021. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 14 lipnja 2018. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

12. U ovom postupku je utvrđeno da su stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj 168-50-3278218, dana 18. veljače 2006. godine, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.850,00 CHF isplaćenih prema srednjem tečaju banke kreditora važećem za CHF devize na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora), dok se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti u vrijeme i na način utvrđen predmetnim Ugovorom.

12.1. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate na 7 godina (84 mjeseca) tako da se otplaćuje u 84 anuiteta.

12.2. Člankom 2. Ugovora je kamatna stopa utvrđena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,505 godišnje. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o kreditu kao promjenjiva, ista da se s početnih 5,50% godišnje, tijekom otplate kredita višekratno mijenjala odlukom tuženika.

12.3. Naknada za obradu zahtjeva (članka 3. ugovora) da je iznosila 3,30% od iznosa odobrenog kredita, plaćanje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

12.4. Člankom 7. predmetnog Ugovora je ugovorena valutna klauzula, a istim člankom uređen način otplate tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

12.5. Kredit da se koristi najkasnije do 31. svibnja 2006. godine. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.

12.6. Kredit da je u cijelosti prijevremeno otplaćen dana 14. prosinca 2012. godine i nije konvertiran.

12.7. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

13. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

16. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je ovom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

17. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. U ovom postupku je utvrđeno da je od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

19. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

20. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

21. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

22. Radi utvrđivanja i izračuna razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Željku Dekoviću mag. oec.

23. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak navodi da se koristio sljedećom dokumentacijom, odnosno pregledom zakonskih odredaba: Ugovor o kreditu br. 168- 50-3278218 od 18. veljače 2006. godine, solemniziran od strane Javnog bilježnika Aljoša Gojanović iz Vodica, pod brojem OU-1142/06 5. prosinca 2006. godine. /prileži Spisu, list 21 - 26/, Otplatna tablica – kredit, informativni izračun po Ugovoru o kreditu/prileži spisu, listovi 27-30, prijepis knjigovodstvene kartice za sud, prileži spisu, listovi 15-20, Zakon o obveznim odnosima - ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022 i 156/2022.) 6. Zakon o potrošačkom kreditiranju - ("Narodne novine", br. 75/2009, 112/2012., 143/2013, 147/2013, 9/2015., 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022.).

23.1. Vještak navodi da je na osnovi navedene dokumentacije napravljena analiza i izračun razlike u obračunu i otplati anuiteta predmetnog kredita banci kreditoru od strane korisnika kredita po osnovi utjecaja primjene valutne klauzule zbog obračuna mjesečnih anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke kreditora za devize CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u obračunskom razdoblju u odnosu na početni plan /prema fiksnom početnom srednjem tečaju CHF-a u odnosu na kunu na dan korištenja kredita/ uključujući i razlike u obračunu i otplati anuiteta predmetnog kredita koje su se nastale u obračunanim i plaćenim kamatama izmijenjenih anuiteta zbog promjene kamatnih stopa u odnosu na početni plan, od dana isplate tog kredita pa do konačne otplate kredita, te su doneseni zaključci koji su obrazloženi u nastavku teksta vještačenja.

23.2. Svi izračuni da su napravljeni isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor i koja prileži Spisu.

23.3. Vještakovo konačno mišljenje je da je sukladno postavljenom zadatku suda u nalazu napravio usporedbu stvarnog otplatnog plana po Ugovoru o kreditu br. 168-50-3278218 iskazanog u CHF valuti i na osnovi mjesečnih anuiteta tužitelja izračunatih u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po srednjem tečaju banke kreditora na dan dospijeća anuiteta te promjenjivim kamatnim stopama sukladno odlukama kreditora, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita i početnog otplatnog plana po Ugovoru o kreditu br. 168-50-3278218 izračunatog u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po srednjem tečaju Banke kreditora na dan isplate kredita 16. ožujka 2006. godine u paritetu 1 CHF = 4,675370 HRK i početnoj, ugovorenoj kamatnoj stopi, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita banci kreditoru. Svi izračuni da su napravljeni isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor i koja prileži Spisu.

23.4. Iz svega navedenog u tekstu vještaka vještakovo mišljenje je kako slijedi: Razlika između plaćenih mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan dospijeća plaćanja obveza i mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan isplate kredita 16.3.2006.g. u razdoblju od dana isplate kredita do dana konačne otplate kredita te uslijed promjene kamatnih stopa koji su plaćani banci kreditoru /tuženiku/ od strane korisnika kredita /tužitelja/ u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu u utuženom razdoblju, iskazana u tablici 3 iznosi ukupno 15.418,13 HRK /2.046,34 EUR/, specifikacija po mjesecima u tablici 3.

23.5. Podaci iskazani u tablici 3 u vještačenju da su izračunate razlike u kunskim iznosima plaćenih anuiteta po osnovi primjene valutne klauzule /primjena srednjeg tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan dospijeća plaćanja obveze/ te promjene kamatnih stopa od strane banke kreditora i to mjesečno po svakom anuitetu, sve zbrojno u obračunskom razdoblju u odnosu na plaćene anuitete banci kreditoru u kunama obračunatih po fiksnom srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan isplate kredita i početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju, a nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kada je tijekom razdoblja otplate kredita otplaćeni mjesečni anuitet banci kreditoru bio manji od početno ugovorenog.

23.6. Nadalje, vještak Željko Deković navodi da u ukupnom izračunu u tablicama 3, 4 i 5 u vještačenju prikazani su više i manje obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj banke kreditora za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene kamatnih stopa odlukama tuženika u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu i početni am. plan otplate kredita u otplatnom razdoblju.

23.7. Ukupno pretplaćeni iznos plaćenih anuiteta u korist tužitelja /mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku/ i završni prikaz izračuna u mišljenju vještaka se nastavno prikazuje u tablici 6, kako slijedi:

23.8. Tablica 6 Specifikacija više obračunatih i plaćenih iznosa tužitelja u mjesečnim anuitetima po osnovi primjene valutne klauzule u CHF u otplati glavnice i promjene kamatnih stopa sukladno odlukama kreditora u otplati predmetnog kredita u odnosu na početni plan.

23.9. Ukupan dug tuženika prema tužitelju po osnovi pretplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: 168-50-3278218, u odnosu na početni plan po osnovi primjene valutne klauzule u CHF i promjene kamatnih stopa sukladno odlukama kreditora u otplati predmetnog kredita, iznosi ukupno 15.418,13 HRK, /2.046,34 EUR/.

23.10. Više obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj banke kreditora za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene visine kamatne stope odlukama banke kreditora u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu u obračunskom razdoblju su međusobno prebijani s negativnim razlikama kada je mjesečni anuitet bio manji od početnog, s time da je u specifikaciji u tablicama 6 i 7 u završnom mišljenju u vještačenju prikazano izračunato mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kojim su podmirena najstarija potraživanja /negativni iznosi za tužitelja se ne mogu iskazati u tužbenom zahtjevu, iz istih razloga su prebijani s pozitivnim potraživanjima tuženika /.

23.11. Ukupna razlika preplaćene glavnice /iznos pretplate po osnovi valutne klauzule u korist tužitelja/ sukladno Rješenju Općinskog suda u Šibeniku, od dana 2. veljače 2026.g., odnosno mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku (ukupni iznos i svaki pojedinačni iznos) koje je tužitelj preplatio, odnosno koji tužitelju pripadaju isključivo temeljem valutne klauzule se nastavno prikazuje u tablici 7, kako slijedi: Tablica 7 Specifikacija više obračunatih i plaćenih iznosa tužitelja u mjesečnim anuitetima (ukupni iznos i svaki pojedinačni iznos) koje je tužitelj preplatio, odnosno koji tužitelju pripadaju isključivo temeljem valutne klauzule

23.12. Na kraju svog pisanog nalaza i mišljenja vještak Deković navodi da ukupni iznos i svaki pojedinačni iznos koje je tužitelj preplatio, odnosno koji tužitelju pripadaju isključivo temeljem valutne klauzule po mjesečnim otplatnim anuitetima koje bi korisnik kredita platio da je u navedenom razdoblju otplate kredita, primijenjen fiksni srednji tečaj banke kreditora za CHF valutu na dan isplate kredita, u odnosu na iznos plaćene glavnice u otplati kredita po osnovi primjene valutne klauzule /primjena srednjeg tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan dospijeća obveze/ iznosi 10.973,03 HRK, / 1.456,37 EUR /.

24. Tužitelj je bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka Željka Dekovića od 5. veljače 2026., te s istim uskladio tužbeni zahtjev.

25. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun od strane vještaka, no ustraje i dalje na osporavanju osnova tužbe, te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

28. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića, sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

26. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.

27. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci pod I.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), imajući u vidu da je sud vodio računa o tome da se prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka uzima u obzir i uspjeh u pogledu dokazivanja u vezi osnove tužbenog zahtjeva, pa stoga budući da je tužitelj uspio u cijelosti u vezi tužbenog zahtjeva, tužitelju da pripadaju parnični troškovi u cijelosti.

29. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 16. rujna 2025., 6. listopada 2025., 28. siječnja 2026. i 12. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 Eura za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 28. listopada 2022., 28. svibnja 2025., 18. rujna 2025., 23. siječnja 2026. i 9. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 Eura za svako prema Tbr. 8.t.1., za zastupanje na ročištu objave presude u iznosu od 100,00 Eura prema Tbr. 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, za sudske pristojbe tužbe u iznosu od 66,36 Eura, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.441,36 Eura, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 Eura jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.941,36 Eura.

Šibenik, 3. ožujka 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika