Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-377/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŽ, zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 4. u svezi stavka 3, a u svezi članka 215. stavka 3. i u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženika LŽ, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, na sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženog LŽ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K- 445/2019-59 od 9. siječnja 2025., optuženi PŽ, proglašen je krivim, zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, dovođenjem u opasnost života i tijela opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 222. stavka 4. u svezi stavka 3. KZ/11, a u svezi članka 215. stavka 3. i stavka 1. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, s tim da mu je na temelju članka 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) nalaženo je optuženom LŽ L platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te troškove oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08, o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje, dok je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijelo žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora bez uvjeta.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu optuženi PŽ, po branitelju Zoranu Vinkoviću, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da županijski sud ukine pobijanu presudu, te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženog LŽ, nisu osnovane.

U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu.

6. Iako državni odvjetnik ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova odluke o kazni.

7. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani optuženika, zbog čega smatra da se jedino sa strožom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.

8. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženom kao olakotno cijenio da se radi o obiteljskoj osobi, ocu dvoje malodobne djece, o kojima se mora brinuti i koje mora uzdržavati, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju kaznenu i prekršajnu osuđivanost, kao i potpunu ravnodušnost prema inkriminiranom događaju budući da kroz cijelo vrijeme nije našao potrebnim kontaktirati oštećenike o okolnostima samog događaja, te im izraziti sućut.

9. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, cijeneći težinu i posljedicu ovog kaznenog djela, kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani optuženika, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud, to je po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te potom izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti primjerena, te će se njome odgojno djelovati na optuženika i spriječiti ga da ubuduće čini kaznena djela, te postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to propisano u članku 41. KZ/11.

10. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka, valja istaći da je ovaj drugostupanjski sud našao opravdanom odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezao optuženika da plati djelomično troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu koja je određena, s obzirom na imovinske prilike optuženika, te trajanje i složenost kaznenog postupka, kao i troškove oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08, dok ga je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, pravilno oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, pri tom imajući u vidu njegove imovinske i materijalne prilike, te činjenicu da ima mjesečna primanja od oko 1.000,00 eura, od kojeg iznosa mora uzdržavat sebe i dvoje maloljetne djece.

U odnosu na žalbu optuženika.

11. Optuženik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. Nije u pravu optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu optuženika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

14. Naime, suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o odgovornosti optuženika na iskazu svjedoka – oštećenika EŽ i SŽ, budući da su isti iskazivali u mjeri u kojoj su im događaji poznati, bez upuštanja u stručne procjene, pri tome nalazeći da su isti vjerodostojni, istiniti i usuglašeni s prikupljenim materijalnim dokazima provedenim tijekom dokaznog postupka, napose nalazom i mišljenjem elektrotehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka za elektrotehniku, Brune Istera, dipl.ing.el., iz kojega je pravilno utvrdio da električna instalacija nije zadovoljavala osnovne kriterije vezane uz mjere zaštite od električnog udara, da je bio previsoki otpor zaštitnog vodiča, te da nije bila postavljena RCD (FID) strujna zaštitna sklopka, odnosno da je optuženi PŽ izveo radove protivno odredbama članka 29. i 30. Tehničkog propisa za niskonaponske električne instalacije, iz čega je potom izveo pravilan zaključak da je upravo to jedini i osnovni uzrok inkriminiranog događaja, odnosno da je pogrešno spajanje u napojnom konektoru radi kojeg su metalni dijelovi sustava etažnog grijanja i potrošne tople vode došli pod električni napon prilikom tuširanja u kadi, a uslijed pogrešno spojene cirkulacione crpke, metalni dijelovi cijevi i miješalice za vodu, pa i sama voda bili su pod električnim naponom što je u konačnici dovelo do smrtnog stradavanja JŽ.

15. Dakle, pravilno vrednujući obranu optuženika, iskaze ispitanih svjedoka, te posebno da se vještak jasno i decidirano očitovao o razlozima tehničke neispravnosti odrađenih radova od strane optuženika, prigovor optuženika vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

16. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, optuženik upućuje na iste.

17. Optuženik u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, navodeći da opis predmetnog kaznenog djela, osim odredbe materijalnog propisa sadržane u kaznenom zakonu, obuhvaća i blanketni propis. U konkretnom slučaju navodi se da je to članak 29. i 30. Tehničkog propisa za niskonaponske električne instalacije. S obzirom na vrstu posla kojeg je optuženik, kao ovlašteni majstor instalater grijanja i klimatizacije, izvodio u kući oštećenika, smatra kako se citirani blanketni propis ne odnosi na takvu vrstu posla, niti se njime može opisati predmetna situacija iz perspektive opisa radnje tog kaznenog djela, a niti se primijeniti u konkretnom slučaju .

17.1. Suprotno takvoj argumentaciji proizlazi iz činjeničnih navoda optužnoga akta, te samih odredbi zakona članak 29. i 30. Tehničkog propisa za niskonaponske električne instalacije.

17.2. Naime, člankom članak 29. Tehničkog propisa za niskonaponske električne instalacije (dalje u tekstu: Propisa) propisano je da izvođenje električne instalacije mora biti takvo da električna instalacija ima tehnička svojstva i ispunjava zahtjeve određene projektom i navedenom Propisu. Uvjeti za izvođenje električne instalacije određuju se programom kontrole i osiguranja kvalitete, koji je sastavni dio glavnog projekta električne instalacije najmanje u skladu s odredbama Priloga »C« Propisa. Ako je tehničko rješenje električne instalacije, odnosno ako su uvjeti u kojima se izvode radovi i druge okolnosti koje mogu biti od utjecaja na tehnička svojstva električne instalacije takvi da nisu obuhvaćeni odredbama Priloga »C« Propisa, tada se programom kontrole i osiguranja kvalitete moraju urediti posebni uvjeti građenja kojima se ispunjava zahtjev iz stavka 1. Propisa članka 29. Prilogom »C« iz stavka 2. i 3. članka 29., pobliže se određuje izvođenje i održavanje električne instalacije, dok je u članku 30. Propisa navedeno da se smatra da električna instalacija ima projektom predviđena tehnička svojstva i da je uporabljiva ako su:

1. svi proizvodi za električne instalacije ugrađeni u električnu instalaciju na propisani način i imaju ispravu o sukladnosti izdanu u skladu s posebnim propisom,

2. proizvodi za električne instalacije ugrađeni u električnu instalaciju imaju tehnička svojstva određena projektom električne instalacije,

3. uvjeti građenja i druge okolnosti, koje mogu biti od utjecaja na tehnička svojstva električne instalacije bili sukladni zahtjevima iz projekta,

4. rezultati završnog pregleda i ispitivanja električne instalacije tijekom izvođenja radova i nakon završetka radova sukladni propisanim vrijednostima ili vrijednostima koje su određene elektrotehničkim projektom, te ako o činjenicama iz postavka 1. do 4. ovoga stavka postoje propisani zapisi i/ili dokumentacija, te se smatra da je uporabljivost električne instalacije dokazana ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. članka 30. i članka 29. Propisa.

17.3. Zaključno upravo ove blanketne dispozicije jasno određuju obveze izvođača radova prilikom izvođenje električne instalacije, te određuju da ista mora biti izvedena, tako da električna instalacija ima tehnička svojstva i ispunjava zahtjeve određene projektom i navedenom Propisu, dok je prvostupanjski sud utvrdio da električna instalacija nije zadovoljavala osnovne kriterije vezane uz mjere zaštite od električnog udara, da je bio previsoki otpor zaštitnog vodiča, te da nije bilo postavljena RCD (FID) strujna zaštitna sklopka, dakle da je optuženi PŽ izveo radove protivno odredbama članka 29. i 30. Tehničkog propisa za niskonaponske električne instalacije.

18. Dakle na stoji žalbeni razlog optuženika da je sud povrijedio odredbe kaznenog zakona, ispitivanjem presude u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, ovaj sud, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

19. Neosnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da kazna zatvora u trajanju od 2 godine, uz primjenu članka 57. KZ/11 nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa takvom kaznom, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

20. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženog, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski