Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2680/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u pravnoj stvari tužiteljice SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Đurđici Kos, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, protiv tuženika OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB 52508873833, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, temeljem generalne punomoći Su-2307/18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2025. poslovni broj P-5530/2022-27, 3. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava, te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2025. poslovni broj P-5530/2022-27 pod toč. II. izreke tako da se nalaže tuženiku OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB 52508873833, da tužiteljici SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 1.469,34 EURA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.131,84 EURA, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu 337,50 EURA sa zateznim kamatama odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 62,50 EURA u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka odredba članka 3.5. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, potvrđen dana 22. ožujka 2012. od Stanislave Galović, javnog bilježnika iz Zagreba, posl. br. OV-2293/2012, sklopljen između prednika tuženika Banco Popplare Croatia d.d. Hrvatska, kao kreditora i tužitelja SL, kao korisnika kredita, u dijelu u kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknade za obradu kredita i naknadu za provjeru podataka u iznosima određenim aktima Kreditora.

II Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a na ime plaćene naknade za obradu kredita i naknade za provjeru podataka, ukupan iznos od 962,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.03.2012. do isplate,

kao i naknaditi joj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.469,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.08.2025. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima pod toč. II. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije zahtjev za naknadu troška u dijelu koji prelazi iznos kondemnatornog dijela zahtjeva, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troška žalbe.

2.1. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno obračunao troškove parničnog postupka i da je pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora jer da deklaratorni zahtjev koji je postavljen u točki 1. tužbe je postavljen uz kondemnatorni zahtjev, pa se deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora te da je trošak trebao biti obračunat prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu u iznosu od 962,24 EURA.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pri donošenju pobijane odluke o troškovima postupka nije počinjena niti jedna bitna procesna povreda iz čl. 354. st.2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi jer se odluka o trošku može ispitati.

6. Međutim, pravilno tuženik upire u žalbi da se deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti jednokratne naknade koji je istaknut uz zahtjev za činidbu, tj. na isplatu ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se i računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu odnosno zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-374/2013, Rev-1927/2017).

7. Stoga je tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) valjalo odrediti nagradu prema vrijednosti predmeta spora koju čini zahtjev za isplatu u iznosu 962,24 EURA i to za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 23. veljače 2023. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i zastupanje na ročištima 19. rujna 2023., 18. prosinca 2023. i 23. lipnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) po 75 bodova za svaku radnju, te za zastupanje na ročištu 15. veljače 2023. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) 37,5 bodova i za sastav podnesaka od 4. siječnja 2023., 10. ožujka 2025. (Tbr. 8. toč. 4. Tarife) po 18,75 bodova za svako što iznosi 431,25 bodova, odnosno prema vrijednosti boda 2,00 EURA ukupno 862,50 EURA što uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja čini ukupno prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.131,84 EURA.

8. Slijedom izloženog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika i pobijano rješenje o troškovima pod toč. II. izreke preinačiti i odlučiti kao pod I. izreke ove odluke.

9. S obzirom da je tuženik uspio sa žalbom, to mu je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a valjalo dosuditi i trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe (VPS ožalbenog dijela 337,50 EURA) u iznosu 50,00 EURA sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife s pripadajućim PDV-om u iznosu 62,50 EURA dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod II. izreke ove odluke.

10. U nepobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

11. Temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 3. ožujka 2026.

Sudac

Snježana Androš