Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-350/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Berislav Kopf, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 5, OIB: 90017453174, zastupani po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-20/2024-36 od 26. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 03. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-20/2024-36 od 26. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„ I. Odbija se tužitelj MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuje se da su Odluka tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Istarska 5, Osijek, OIB 90017453174 o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 2158-81-01-24-178 od 2. veljače 2024. godine i Odluka Upravnog vijeća broj 2158-81-02-24-218 tužitelju NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nezakonite i nedopuštene.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i to na poslove na kojima je radio do otkazivanja ugovora o radu te da mu uspostavi i prizna kontinuitet radnog odnosa prema Ugovoru o radu od 8. studenog 2010 . godine, i to od dana otkazivanja 5. veljače 2024. godine do dana povratka na rad, kao i da mu prizna sva prava koja proistječu iz radnog odnosa, isplati pripadajuću bruto plaću u iznosu od 27.350,96

EUR (dvadeset sedamtisućatristopedeseteuraidevedesetšestcenti) skladu s ugovorom o radu uvećanu za zateznu kamatu po stopi koja se od 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, tekućom od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.

kao neosnovanim u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju MO isplatiti tuženiku Sveučilište J. J. Strossmayera, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 5, OIB: 90017453174, iznos od 2.250,00 EUR (dvijetisućedvjestopedeseteura), u roku od 8 (osam) dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeseteura), kao neosnovan.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 115. stavak 3., članka 116. stavak 1., članka 119. i članka 133. stavak 3. Zakona o radu, predlaže da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači na način da se uvaži tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovor na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je:

a) utvrđenje nezakoniten i nedopuštene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 02. veljače 2024. godine i Odluka Upravnog vijeća tuženika;

b) vraćanje tužitelja na rad.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365.stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i njihove ukupnosti donio odluku u konkretnoj pravnoj stvari.

9. Ni žalbeni navodi tužitelja koji se svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza i iznošenje vlastite, ali pogrešne ocjene izvedenih dokaza na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovani, jer nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

10. Neosnovano tužitelj ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene matrijalnog prava.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Tako je utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima konobara restorana, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme i to temeljem ugovora o radu od 8. studenog 2010., s time da je tužitelj zaposlen kod tuženika neprekidno od 1992. godine;

- da je tuženik, zaprimio pritužbu svoje zaposlenice RO, a koja navodi kako je tužitelj 30. siječnja 2024. nakon verbalnog konflikta fizički nasrnuo na nju;

- da je tuženik, nakon što je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, kao i nakon što je saslušao zaposlenike u odjelu prehrane studenata, donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i to 2.veljače 2024;

- da je tužitelj 5. veljače 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 7. veljače 2024;

- da je tuženik 21. veljače 2024. odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja;

- da je tužitelj podnio sudu tužbu 26. veljače 2024. , odnosno u roku propisanom sukladno članku 133. stavku 2. Zakona o radu;

- da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 6-7 spisa) proizlazi da se tužitelj kontinuirano ponašao na neprofesionalan i neprihvatljiv način, te da takvo ponašanje predstavlja uznemiravanje i osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa;

- da iz Odluke upravnog vijeća od 21.2.2024. (stranice 10-11 spisa) proizlazi kako je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika tužitelja budući je dokazano kontinuirano uznemiravanje radnica koje predstavlja obrazac ponašanja tužitelja, te da se u konkretnom slučaju radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa a da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć;

-da iz iskaza RO proizlazi kako je 30. siječnja 2024. sa tužiteljem verbalna svađa počela u dijelu kuhinje, potom u office prostoriji da ju je uhvatio za ruke, otišao i po njegovom povratku da su se svađali, ona da je IO koja se tada našla u istoj prostoriji iskazala kako više ne može izdržati, nakon čega tužitelj da se ponovno vratio uhvatio ju za ruke, a potom s rukama uhvatio za vrat, koje ruke je ona uspjela maknuti svojim rukama, a zatim ju uhvatio za glavu i počeo tresti i tada IO da je skočila na njega i povukla ga, nakon čega je ista prijavila navedeni incident šefici;

- da je svjedokinja IO u svom iskazu potvrdila navode svjedokinje RO;

-da je tužitelj iskazao da je tog dana primijetio kako je ŽO umorna i nervozna i sugerirao joj da se smiri, a ona da je počela na njega vikati, potom da je stavila i svoj prst na njegov nos kada ju je uhvatio za obje ruke, poriče da bi djelatnicu LO udario već da joj je rekao da se smiri, nakon čega da je ista nastavila vikati na njega, da bi potom otišla kod rukovoditeljice.

- da je iz iskaza svjedoka ĐO i JO proizlazi kako se tužitelj i ranije neprimjereno ponašao prema svojoj radnoj kolegici PO (a navedeni događaj se zbio otprilike mjesec dana prije ovoga događaja) na način da je prijetio i unosio se u lice, isto tako da ju je uhvatio za vrat, čime da se ne može raditi o jednom izoliranom slučaju.

12. Na temelju navedenih utvrđenja, poklanjajući vjeru iskazu svjedoka ŽO (suglasan iskazu svjedoka IO), a uskraćujući vjeru iskazu tužitelja (proturječan iskazu svjedoka ŽO i IO), sud je zaključio kako se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, budući se je tužitelj ponašao na neprofesionalan i neprihvatljiv način, te da bilo koji drugi radni kolega (pogotovo kada je u pitanju osoba drugog, slabijeg, spola) ne treba i ne smije na radnom mjestu trpjeti ponašanje koje ne samo da se od strane drugog radnoga kolege viče i svađa s istim na radnom mjestu, već da se istu hvata za ruke, vrat, nakon čega se ista uspije i obraniti (svojim rukama) ponovno ju se hvata za glavu i trese. Navedeno ponašanje da je neprihvatljivo na radnom mjestu i radi se o opravdanom razlogu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa.

13. Žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

14. Prema odredbi članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Dopustivost otkaza ocjenjuje se kroz opravdanost razloga za otkaz, a teret dokazivanja na strani koja je dala otkaz (članak 135. stavak 3. ZR-a).

16. Prema pravnom shvaćanju ovog suda nasilno ponašanje koje uključuje fizički napad na drugu sobu apsolutno je neprihvatljiv oblik socijalnog ponašanja. Kada to učini radnik na radnom mjestu, tada takvo njegovo ponašanje ima sva obilježja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i ne mogu ga opravdati kakve god bile okolnosti koje su prethodile tom događaju, pa ni okolnost na koje se poziva žalitelj tj. da je prilikom diskusije o načinu obavljanja posla bio zatečen njenom komunikacijom od koje da je znatno stariji i da ju je naučio tom poslu. Pravno shvaćanje o tome da je fizički napad na radnom mjestu opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć izraženo je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice: Revr- 90/09 od 6. svibnja 2009., Revr-69/09 od 11. lipnja2008., Revr-191/07 od 26. rujna 2007.) Isto tako ni okolnosti na koje se poziva žalitelj: da je imao trideset i dvije godine staža kod poslodavca; da je obučio i odgojio generacije konobara ; da je samo dobijao pohvale za rad; da se u konačnici ispričao djelatnici, ničim ne mogu opravdati njegovo postupanje.

17. Ocjenjujući pitanje opravdanosti otkaza drugostupanjski sud ukazuje na odredbu članak 7. stavak 5. ZR-a kojom je određeno da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

18. Pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da je verbalni, a potom i fizički napad tužitelja na radnu kolegicu (pogotovo kada je u pitanju osoba drugog, slabijeg, spola) na način da viče i svađa s istom na radnom mjestu, hvata za ruke, vrat, nakon čega se ista uspije i obraniti (svojim rukama), a potom je hvata za glavu i trese, ponašanje koje predstavlja tako tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja prelazi granice dopuštenog ponašanja koje poslodavac ne može tolerirati, zbog čega je imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe članak 116. stavak 1. ZR.

19. Žalbeni navodi kako su Odlukom Upravnog vijeća tuženika iskonstruirani novi razlozi za otkaz tužitelju uz postojeće razloge iz Odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu i to „višekratno i višegodišnje uznemiravanje radnika po spolu, rasti, seksualnoj orijentaciji, nacionalnost i seksualno uznemiravanje…“, su neodlučni za razmatranje. Za dopuštenost otkaza ugovora o radu je dovoljno da se ostvarila već jedna od povreda koje se radniku stavljaju na teret, a koju poslodavac ocjenjuje takvom da je zbog nje primjereno otkazati ugovor o radu radniku (Tako i u odluci VSRH posl.br. Rev-3858/2019 od 26. svibnja 2020.). Poslodavac je postupao temeljem predmetne pritužbe djelatnice, i to glede fizičkog nasrtaja jednog djelatnika na drugog, a ne radi uznemiravanja, niti diskriminacije, pa je neosnovano pozivanje žalitelja na isto. Radi se o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa čija posljedica je izvanredni otkaz. Eventualno ranija postupanja prema drugim djelatnicima tužitelja i ovoj djelatnici za koji žalitelj tvrdi da bi bili razlogom otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, sud ne može razmatrati, niti ocjenjivati, jer nisu predmetom spora, odnosno predmetno nema mjesta primjeni odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, uz poštivanje ostalih zakonom propisanih uvjeta (predhodno upozorenje na mogućnost otkaza) na što žalitelj upire, već se radi o primjeni odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a , koja je predmetno ispoštovana.

20. Cijeneći opisano ponašanje tužitelja (koji je ne samo vikao, već je svoju kolegicu uhvatio za ruke, potom zavrat, potom za glavu i tresao) kao krajnje neprihvatljivo, koje tuženik kao poslodavac ne smije tolerirati, drugostupanjski sud zaključuje da takvo (nedolično) ponašanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

21. Stoga je iz navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, te se u konkretnom slučaju radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, odnosno osobito važnoj činjenici zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članak 116. stavak 1. ZR-a, tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

22. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

23. Stoga je presuda prvostupanjskog suda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a. i odlučeno je kao u izreci.

U Splitu,  03. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras -Ivanišević