Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-380/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Filipu Banoviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Banović, Fosić, Margić i Staničić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika LEGENDA PROMET d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 227, OIB: 80810821515, zastupan po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 176/2023-26 od 28. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 03. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-176/2023-26 od 28. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„ I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

1. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) tuženika LEGENDA PROMET d.o.o., Zagrebačka cesta 227, Zagreb, OIB: 80810821515 donesena 15.12.2022. godine kojom je tužitelju ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen dana 18.08.2019. godine, za radno mjesto trgovačkog putnika.

2. Utvrđuje se da nije dopušteno očitovanje na zahtjev za zaštitu prava radnika ĆS doneseno po tuženiku LEGENDA PROMET d.o.o., Zagrebačka cesta 227, Zagreb, OIB: 80810821515, 20.01.2023. godine kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji je podnijet dana 02.01.2023. godine protiv odluke o otkazu ugovora o radu od 15.12.2022. godine.

3. Nalaže se tuženiku LEGENDA PROMET d.o.o., Zagrebačka cesta 227, Zagreb, OIB: 80810821515 da u roku od 15 dana tužitelja ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati rad, na poslove koje je obavljao na temelju otkazanog ugovora o radu ili druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja.

4. Nalaže se tuženiku LEGENDA PROMET d.o.o., Zagrebačka cesta 227, Zagreb, OIB: 80810821515, da tužitelju ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku LEGENDA PROMET d.o.o., Zagrebačka cesta 227, Zagreb, OIB: 80810821515, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a). Predlaže prihvatiti žalbu te zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je:

a) utvrđenje nedopuštene: odluke o otkazu ugovora o radu ( otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tuženika) od 15. prosinca 2022. i očitovanja na zahtjev za zaštitu prava radnika od 20. siječnja 2023.;

b) vraćanje tužitelja na rad.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povrede budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365.stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i njihove ukupnosti donio odluku u konkretnoj pravnoj stvari.

9. Tužitelj u žalbi daje svoje viđenje spora, na način da preocjenjuju izvedene dokaze suprotstavljajući svoju ocjenu sudskoj ocjeni (članak 8. ZPP-a) i time upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđene činjeničnog stanja. Međutim, time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sud nije tumačio u skladu s stavom žalitelja nije učinjena bitna povreda odredbi ZPP-a iz članka 354. stavka 1 . u svezi s člankom 8. ZPP-a.

10. Uostalom, sud ima pravo na slobodnu ocjenu provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a ) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sud na temelju provedenih dokaza nije mogao odbiti tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 18.08.2019. za radno mjesto trgovački putnik;

-da je tuženik tužitelju naprijed navedeni ugovor o radu otkazao odlukom o otkazu ugovora o radu od 15.12.2022. zbog skrivljenog ponašanja;

- da je tuženik 20.01.2023. odbio zahtjev za zaštitu prava radnika ;

- da je tužitelj sudu tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti predmetne odluke o otkazu podnio 31.01.2023., odnosno u roku koji propisuje članka 133. stavak 2. Zakona o radu;

- da je tužitelj počinio dvije povrede radne obveze, dok za druge povrede koje mu se stavljaju na teret da nije dokazano da ih je počinio;

-da je tužitelj pokrenuo proceduru prijave štete iz kasko osiguranja na vozilu u vlasništvu tuženika 6. 12. 2022, iako za to nije dobio odobrenje odgovorne osobe, te potpisao na dokumentima vezano za prijavu štete kao odgovorna osoba tuženika, iako to nije, a kod znanja da ne može isto učiniti bez odobrenja odgovorne osobe za što da nije postojala od strane odgovornih osoba tuženika, ili njemu nadređenih djelatnika, bilo kakva izjava ili uputa koju bi tužitelj mogao shvatiti kao odobrenje, a prije počinjenja ove povrede radne obveze isti da je već bio pisano opomenut (prva povreda);

-da na dan kada je nedvojbeno bio na bolovanju ( 2. 9.2022.) automobil koji mu je dan radi obavljanja poslova njegovog radnog mjesta koristio u privatne svrhe, a da za to nije dobio odobrenje nadležnog djelatnika, niti ga je tražio -povreda koja se navodi u opomeni pred otkaz od 7. 9.2022., a na koju se opomenu tuženik također poziva u odluci o otkazu (druga povreda);

- da iz iskaza tužitelja, te svjedoka DS i KS, proizlazi da je tužitelj vezano za prijavu štete morao imati odobrenje nadređenih djelatnika, no da je pristupio prijavi štete bez tog odobrenja;

-da iz iskaza svjedoka KS, proizlazi da je tužitelj trebalo sačekati brokera da se očituje kakva je šteta, pa u slučaju manje štete tuženik sam popraviti vozilo, a kod veće se koristi kasko osiguranje, no nakon što je tužitelj potpisao dokumente krenula je procedura i nije se mogla zaustaviti, a da je utvrđeno da se radilo o potrebi za manjim popravkom, no korišteno je kasko osiguranje.

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je na temelju izjave gđe. JS, njemu nadređene djelatnice, koja mu je rekla "idi to odradi kod osiguranja", shvatio da postoji odobrenje za prijavu štete;

-da iz iskaza tužitelja i svjedoka (DS, JS, KS) proizlazi da je automobil koji mu je bio dodijeljen za rad mogao koristiti u privatne svrhe jedino ako je za to imao odobrenje nadređenih, ili ako nije bilo većih odstupanja od službenih ruta (kako je naveo tužitelj) pri čemu je tužitelj naveo da je to bio g. Ć, a svjedok DS je iskazala da je su to bili ili ona ili kolegice KS ili JS.

-da ugradnja GPS-a u službeni automobil ne predstavlja kršenje ljudskih prava tužitelja niti povredu Direktive 95/46EZ, budući se radi o automobilu tuženika koje je sredstvo rada, te je kao takvo dodijeljeno tužitelju radi obavljanja njegovih radnih zadataka ;

- da je iz e- mail prepiske proizlazi da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da je u automobil koji mu je bio dodijeljen za rad ugrađen GPS-a ( mail od 28. 6. 2022. se poziva da sam provjeri instalacije GPS modula za vozilo ford focus , jer GPS sustav nema signala za to vozilo; u mailu od 29. 6. 2022. obavješćuje ga se da će se 1. 7. 2022. odraditi ugradnja GPS-a u vozilo koje koristi).

12. Na temelju navedenih utvrđenja, sud je zaključio kako povreda radne obveze od strane tužitelja predstavljaju kršenje obveza iz radnog odnosa, zbog kojih je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao svog zaposlenika, tuženik da je osnovano otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, sukladno članak 115. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR-a), i osnovano očitovao na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu na način da ga nije usvojio.

13. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede dopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju .

14. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Za svoje utvrđenje da je tužitelj, pokrenuo proceduru prijave štete iz kasko osiguranja na vozilu u vlasništvu tuženika 6. 12. 2022, iako za to nije dobio odobrenje odgovorne osobe, te se potpisao na dokumentima vezano za prijavu štete kao odgovorna osoba tuženika (a to nesporno nije) čime je, počinio povredu svoje radne obveze koja predstavlja opravdani razlog za otkazivanje njegovog ugovora o radu sud prvog stupnja dao je valjanje i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, jer ih žalbeni razlozi tužitelja nisu doveli u pitanje. Navodi iz žalbe tužitelja u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj je tužitelj imao ovlast za predmetno postupanje odnosno prema kojima je postupao sukladno danom odobrenju nadređene osobe JS, za koje je ispravno izvedenim dokazima (svjedok JS, KS) prvostupanjski sud utvrdio da isto nije egzistiralo. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (članak 8. ZPP-a). Imajući u vidu poslove i radne zadatke koji se prema ugovoru o radu tužitelj obvezao obavljati za tuženoga (trgovački putnik) isti nije imao ovlast da potpisuje navedene isprave, te navedeno postupanje predstavlja postupanje izvan granica ovlaštenja iz članka 43. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, daje ZTD-a). Radni odnos je ugovorni odnos u kojem je poslodavac dužan radniku dati posao i platiti mu za obavljani rad plaću, a radnik obavezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obaviti preuzeti posao (članak 7. stavak 1. ZR-a). Postupajući suprotno odnosno provodeći radnje bez upute i znanja poslodavca, a koje nije u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu, smatrajući da postupa pravilno jer, kako to sam u žalbi navodi, da je svojim postupanjem sve uredno obavio i šteta na vozilu da je popravljena, tužitelj je počinio povredu svoje radne obveze koju mu je tuženik kao poslodavac predmetnim otkazom stavio na teret, a koja povreda predstavlja opravdani razlog za otkaz. Zbog važnosti i značaja samog čina potpisa isprava u ime poslodavca navedeno postupanje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa zbog čega je tuženik opravdano izgubio povjerenja u tužitelja kao svog zaposlenika.

17. Isto tako za svoje utvrđenje da je tužitelj korištenjem službenog vozila u privatne svrhe na dan kada je bio odsutan s posla zbog bolovanja počinio povredu svoje radne obveze koja predstavlja opravdani razlog za otkazivanje njegovog ugovora o radu, kao i da ugradnja GPS u službeni automobil dodijeljen za rad tužitelju i putem istog prati kretanje tog vozila ne predstavlja kršenje ljudskih prava tužitelja, niti povredu Direktive 95/46EZ , sud prvog stupnja dao je valjanje i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalbeni navodi tužitelja u tom pogledu predstavljaju drugačije i to pogrešno, viđenje primjene odredbi ZR-a, kršenja ljudskih prava tužitelja i Direktive, na utvrđeno činjenično stanje. Da je tužitelj imao saznanja da poslodavac provodi sustav ugradnji GPS uređaja u svoja službena vozila jasno svjedoči e-mail dopis od 28. 06. 2022, a na to saznanje nije od utjecaja žalbeni navod tužitelja da se isti odnosi na automobil korišten ranije po tužitelju. Poslodavac je postupio u okviru svojih ovlasti budući se praćenje GPS uređajem odnosilo na profesionalne aktivnosti. Nije nerazumno da poslodavac želi potvrditi da njegovi radnici ispunjavaju svoje radne zadatke za vrijeme radnog vremena, a predmetno je opseg praćenja po prirodi stvari (GPS uređaj) bio ograničen i razmjeran, budući ničim nije zadirano u privatnu sferu tužitelja, odnosno nije se radilo o špijuniranju osobnog života, već je bio usmjereno na legitimne poslovne ciljeve. Predmetno nije primjenjiva odluka ESLJP-a “Barbulescu protiv Rumunjske„ od 12. 01. 2016., a sagledavajući činjenične okolnosti istoga, u kojoj je Veliko vijeće presudilo da je došlo do povrede prava na privatnost jer je korišten Yahoo Massenger na poslu u privatne svrhe, budući je u istoj utvrđeno da nije primijenjena proporcionalnost nadzora (manje invanzivne mjere), obavijest radniku(o naravi i opsegu nadzora), te sadržaj poruke (poslodavac nije smio čitati sadržaj privatnih poruka bez vrlo jakog razloga i prethodnog upozorenja). Isto tako nema mjesta primjeni mišljenja radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. Direktive 95/46 EZ od 8. 06. 2017. na koju se poziva žalitelj, budući govori o situaciji ukoliko je dopuštena uporaba službenog vozila u privatne svrhe, a što predmetno prema suglasnim iskazima saslušanih svjedoka nije egzistiralo, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je bilo drukčije. Navedenim postupanjem- korištenje službenog automobila bez odobrenja poslodavca tužitelj je zloupotrijebio povjerenje poslodavca i počinio povredu radne obveze.

17. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Stoga je presuda prvostupanjskog suda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučeno je kao u izreci.

U Splitu,  03. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras -Ivanišević