Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-754/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj tužitelja: 1. EĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Tošev, odvjetnici iz Zagreba i 2. ZĐ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kurenu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Opće bolnice Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 23., OIB: 75970517069, zastupane po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Pisarnica u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-192/2015 od 14. siječnja 2022., na sjednici vijeća 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženice i umješača na strani tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-192/2015 od 14. siječnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti:

1. prvotužiteljici EĐ iznos od 30.194,44 eura (preko nepobijanog iznosa od 14.931,32 eura do iznosa od 45.125,75 eura), zakonske zatezne kamate na iznos od 30.526,25 eura od 4. svibnja 2015. do isplate te zakonske zatezne kamate na iznos od 14.599,51 euro od 8. kolovoza 2020. do isplate,

2. drugotužitelju ZĐ iznos od 28.867,21 euro (preko nepobijanog iznosa od 14.931,32 eura do iznosa od 43.798,53 eura), zakonske zatezne kamate na iznos od 29.199,02 eura od 4. svibnja 2015. do isplate te zakonske zatezne kamate na iznos od 14.599,51 euro od 25. lipnja 2020. do isplate,

te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo nadoknaditi troškove postupka prvotužiteljici u iznosu od 8.846,24 eura i drugotužitelju u iznosu od 11.311,63 eura.

II. Preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti zakonske zatezne kamate prvotužiteljici na iznos od 14.599,51 euro od 4. svibnja 2015. do 7. kolovoza 2020. i drugotužitelju na iznos od 14.599,51 euro od 4. svibnja 2015. do 24. lipnja 2020. te u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo nadoknaditi troškove postupka prvotužiteljici u iznosu od 8.573,63 eura (preko iznosa od 8.846,24 eura do iznosa od 17.419,87 eura) i drugotužitelju u iznosu od 7.415,56 eura (preko iznosa od 11.311,63 eura do iznosa od 18.727,19 eura) na način da se u tom dijelu odbijaju kao neosnovani tužbeni zahtjevi prvo i drugo tužitelja i zahtjevi tužitelja za naknadu tih troškova postupka.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka i umješača na strani tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke obvezana je tuženica isplatiti 670.000,00 kuna/ 88.924,28 eura[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana podnošenja tužbe do 31. srpnja 2015. pa do isplate i to 1. tužiteljici EĐ, iznos od 340.000,00 kuna/ 45.125,75 eura, te 2. tužitelju ZĐ iznos od 330.000,00 kuna/ 43.798,53 eura. Točkom II. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi parnični trošak i to 1. tužiteljici iznos od 131.250,00 kuna/ 17.419,87 eura i 2. tužitelju iznos od 141.100,00 kuna/ 18.727,19 eura.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu podnose tuženica i umješač na strani tuženice.

2.1. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojem je

1. i 2. tužiteljima dosuđen iznos svakome preko 112.500,00 kn/ 14.931,32 eura te u dijelu odluke o zateznima kamatama na iznos glavne tražbine u cijelosti i točku II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Umješač na strani tuženice pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojem je 1. i 2. tužiteljima dosuđen iznos svakome preko po 112.500,00 kn/ 14.931,32 eura te u dijelu odluke o zateznima kamatama na iznos glavne tražbine u cijelosti i točku II. izreke, zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelji u odgovorima na žalbe osporavaju osnovanost žalbenih navoda i predlažu da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadu štete, prvo tužiteljici u iznosu od 340.000,00 kn i drugo tužitelju u iznosu od 330.000,00 kn , na ime pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu duševnih bolova zbog smrti djeteta.

6. U žalbenom stadiju nije sporna odgovornost tuženice za naknadu štete u smislu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje: ZOO). Sporna je visina naknade neimovinske štete i tijek zateznih kamata, te je li tražbina tužitelja u odnosu na preinačenu tužbu (povišeni tužbeni zahtjev) zastarjela.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je 1. tužiteljica primljena u bolnicu 30. lipnja 2014. u 41+1 tjednu trudnoće, da je tijek trudnoće protekao uredno i na dan pregleda je prošao termin poroda za 8 dana, te je primljena u predrađaonicu u jutarnjim satima (11,00 sati) s preporukom za indukciju poroda,

- da se nakon prijema u rađaonicu nije pristupilo aktivnim mjerama i postupcima u smislu indukcije poroda, niti u medicinskoj dokumentaciji nema objašnjenja za nepoduzimanje mjera i postupaka u smislu indukcije,

- da tek u 14,45 odnosno 4 puna sata od ulaska u bolnicu trudnica je u rađaonici ponovno pregledana gdje su kucaji čedinjeg srca bili uredni, opstetrički nalaz nepromijenjen te da je navedeno da je trudnica imala slabe kontrakcije i ordiniran je CTG nadzor, da 2 sata kasnije, 16,50 dolazi do pada otkucaja čedinjeg srca, pojave mekonijske plodove vode i donosi se odluka za dovršenjem poroda hitnim carskim rezom, da se u 17,15 u općoj anesteziji porodilo mrtvo novorođenče, a da su poduzete mjere reanimacije bile bezuspješne,

- da su patohistološkom obradom posteljice nađeni jasni znaci zrelosti što odgovara trajanju gestacije.

7.1. Provedenim medicinskim vještačenjem, po vještaku prof. dr. sc. Hermanu Halleru, spec. ginekologije i opstetricije, zaključno se navodi da nestanak medicinske dokumentacije u konkretnom slučaju onemogućuje objektivno i sveobuhvatno provođenje medicinskog vještačenja, da nedostatak kardiotokografskih zapisa onemogućuje objektivizaciju stanja ploda tijekom provedenog vremena u rađaonici i da su tijekom vođenja rodilje od prijema do trenutka poroda izostali mogući dijagnostički testovi koji su mogli sveobuhvatnije odrediti stanje ploda, a samim time identificirati možebitnu patologiju u porodu u smislu nastupa intrauterine asfiksije ploda. U slučaju ranije identificirane asfiksije ploda pa samim time i ranijim poduzimanjem postupaka ranijeg izvođenja carskog reza, postojala je mogućnost poroda živog i zdravog novorođenčeta. Međutim, da iz dostupne medicinske dokumentacije nije moguće utvrditi sigurni uzrok smrti ploda, ali ipak da je do smrti ploda došlo najvjerojatnije uslijed neprepoznavanja intrauterine asfiksije. Stoga propusti u postupanju liječnika da predstavljaju nepoduzimanje dodatnih pretraga u cilju određivanja stanja ploda kod prijema kao i tijekom boravka u rađaonici, a neprepoznavanje najvjerojatnije nastale asfiksije ploda kao posljedicu je imalo smrtni ishod novorođenčeta usprkos učinjenom carskom rezu.

8. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljima u smislu čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu i to majci EĐ u iznosu od 340.000,00 kn, a ocu ZĐ u iznosu od 330.000,00 kn, imajući u vidu i izmijenjene Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji). Odluku o zateznim kamatama na naknadu neimovinske štete prvostupanjski sud donosi pozivom na č l. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a te zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dosuđuje od podnošenja tužbe.

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje Tarifa).

10. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je ispitati.

11. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, te žalitelji određenim žalbenim navodima ni ne dovode u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

12. U odnosu na dosuđene iznose neimovinske štete, žalitelji prigovaraju da je prvostupanjski sud nezakonito i protivno Orijentacijskim kriterijima dosudio naznačene iznose smatrajući da je u konkretnom slučaju došlo do gubitka ploda i da se u tom slučaju prema Orijentacijskim kriterijima odmjerava pravična novčana naknada u iznosu 112.500,00 kn. U vezi toga tuženica ukazuje na obrazloženje prvostupanjske presude u točki 4. u dijelu u kojem je navedeno da je plod stradao prije nego je rođen i da sudska praksa u tom slučaju priznaje roditeljima naknadu zbog gubitka ploda, dok umješač na strani tuženice izdvaja zaključno mišljenje vještaka prof. dr. sc. Hermana Hallera u kojem se navodi da je do smrti ploda došlo najvjerojatnije uslijed neprepoznavanja intrauterine asfiksije Međutim, protivno tvrdnjama žalitelja, pokojno dijete prvo i drugo tužitelja se ne može tretirati kao plod jer je na temelju provedenih dokaza neprijeporno utvrđeno da je njihovo dijete rođeno u 41 tjednu trudnoće, s jasnim znacima zrelosti, te je bilo živo tijekom prijema i boravka majke u rađaonici, da bi potom nažalost uslijedio smrtni ishod novorođenčeta usprkos učinjenom carskom rezu. Naime, iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je došlo do gubitka ploda, pravilno je odmjerio visinu pravične novčane naknade tužiteljima zbog smrti djeteta sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a uvažavajući i Orijentacijske kriterije, a s obzirom na okolnosti u konkretnom slučaju budući da je na temelju iskaza tužitelja utvrđeno da je na njima bilo veliko opterećenje zbog nedobivanja informacija u vezi poroda i smrti djeteta s obzirom na gubitak medicinske dokumentacije, niti su imali saznanja gdje je tijelo djeteta.

13. Pri tome su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženice da je umješač na strani tuženice osnovano u postupku istaknuo prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su tužitelji u tužbi od 4. svibnja 2015. zahtijevali naknadu neimovinske štete, 1. tužiteljica u iznosu od 230.000,00 kn i 2. tužitelj u iznosu od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate te je 1. tužiteljica podneskom od 8. kolovoza 2020. povisila zahtjev na iznos od 340.000,00 kn, a 2. tužitelj podneskom od 25. lipnja 2020. na iznos od 330.000,00 kn, pozivom na Orijentacijske kriterije. Time su tužitelji preinačili tužbu u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a i prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 25. rujna 2020. dopustio preinaku tužbe, pri čemu je umješač na strani tuženice na istom ročištu za izvršeno povećanje istaknuo prigovor zastare. Međutim, time što je tužba preinačena u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja prema čl. 230. ZOO-a u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva jer i taj dio proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove kako je već bio određen u tužbi.

14. Međutim, osnovano tuženica prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata na povišeni tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete jer se pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je taj zahtjev postavljen, te tuženica ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Stoga je zahtjeve 1. i 2. tužitelja za isplatu zateznih kamata na povećani dio tužbenog zahtjeva (u iznosu od po 110.000,00 kn/14.599,51 euro) trebalo odbiti za razdoblje prije preinake tužbe, odnosno za 1. tužiteljicu prije 8. kolovoza 2020., a za 2. tužitelja prije 25. lipnja 2020. i preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu, dok je u odnosu na preostalu razliku (230.000,00 kn/30.526,25 eura odnosno 220.000,00 kn/29.199,02 eura) zatezna kamata dosuđena sukladno čl. 1103. ZOO-a, od podnošenja tužbe.

15. Preinačenje prvostupanjske presude nije bilo od utjecaja na konačan uspjeh tužitelja u postupku jer u odnosu na preinačeni dio nisu nastali posebni troškovi te tužitelji ostvaruju naknadu troškova postupka u cijelosti sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a. Pri tome, tuženik u žalbi osnovano prigovara pravilnosti primjene čl. 155. ZPP-a i Tarife u odnosu na troškove postupka koji su tužiteljima odmjereni svakome pojedinačno u cijelosti za parnične radnje do 29. rujna 2015. jer su tužitelji od podnošenja tužbe do toga dana bili zastupani po istoj punomoćnici te im za te radnje pripada svakom polovica nagrade po radnji uvećane za zastupanje više osoba 10% (Tbr. 36.), koja za podnošenje odštetnog zahtjeva (Tbr. 28.), tužbu (Tbr. 7. t.1.) i za zastupanje na ročištu 18. rujna 2015. (Tbr. 9. t. 1.) iznosi 680 bodova i uvećana za zastupanje dvije osobe iznosi 686,8 bodova, slijedom čega tužitelji za te radnje ostvaruju po 343,4 boda, dok je za više odmjereni iznos za te radnje (do 500 bodova svakom) zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. Nadalje, tuženica sadržajem žalbe osnovano prigovara pravilnosti primjene Tarife prilikom odmjeravanja nagrade 1. tužiteljici za sastavljanje podnesaka od 2. prosinca 2015., 5. listopada 2018., 20. kolovoza 2020., te 2. tužitelju za sastavljanje podnesaka od 3. prosinca 2015., 2. kolovoza 2016., 20. veljače 2017., 17. travnja 2018., 19. rujna 2018., 7. listopada 2019., 2. travnja 2020., 25. lipnja 2020. i 14. srpnja 2021. koja je odmjerena prema Tbr. 8. t. 1. u punom iznosu od po 500 bodova, dok ti podnesci po svom sadržaju ne ulaze u krug podnesaka za koje se odmjerava nagrada u stopostotnom iznosu (odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i obrazloženi podnesci u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka), pa tužiteljima za te radnje pripada nagrada prema Tbr. 8. t. 3. u visini od 50 bodova. Prvotužiteljici nadalje nije bilo opravdano odmjeriti nagradu za sastavljanje podneska od 9. studenog 2020. jer podnesak nije priložen u spisu, a 2. tužitelju ne pripada nagrada za podnesak od 19. kolovoza 2020. jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku. U odnosu na preostale radnje, zastupanje na osam ročišta i sastavljanje podneska od 21. prosinca 2019., 1. tužiteljici je pravilno odmjeren trošak u visini od po 500 bodova (Tbr. 9. t.1. i Tbr. 8. t. 1.) pa ukupni trošak zastupanja tužiteljice iznosi 56.802,00 kn i uvećano za troškove predujma za vještačenje i sudsku pristojbu u iznosu od 9.850,00 kn daje ukupno iznos od 66.652,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev 1. tužiteljice za naknadu troškova trebalo odbiti kao neosnovan. Drugotužitelju je u odnosu na preostale parnične radnje pravilno odmjerena nagrada, za zastupanje na osam ročišta i sastavljanje podneska od 19. prosinca 2019. u visini od 500 bodova (Tbt. 9. t. 1. i Tbr. 8. t. 1.), pa ukupni trošak 2. tužitelja uvećan za PDV iznosi 75.377,50 kn i uvećan za troškove predujma za vještačenje i sudsku pristojbu u iznosu od 9.850,00 kn daje ukupno iznos od 85.227,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev 2. tužitelja za naknadu troškova trebalo odbiti kao neosnovan. Konačno, osnovano tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka bila zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer je izreka presude u odnosu na dosuđene iznose tužiteljima proturječna obrazloženju prvostupanjske presude u toč. 6., koju povredu je ovaj sud otklonio u primjeni čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, kako je to prethodno obrazloženo, te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je zahtjev tužitelja odbijen za razliku između dosuđenog iznosa (131.250,00 kn/17.419,87 eura, odnosno 141.100,00 kn/18.727,19 eura) i iznosa troškova 1. tužiteljice od 66.652,00 kn/8.846,24 eura te 2. tužitelja od 85.227,50 kn/11.311,63 eura.

16. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude u točkama I. i II., primjenom čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP -a.

17. Tuženici i umješaču na strani tuženice nije odmjeren trošak sastavljanja žalbe jer su u žalbenom stadiju postupka uspjeli u odnosu na sporedno potraživanje s osnova zateznih kamata i troškova postupka u vezi kojih nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), a 1. i 2. tužiteljima nije odmjeren trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP -a).

U Rijeci 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović