REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-241/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Tamara Košanski, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina d.o.o. Đurđevac, Basaričekova 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/683, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 20. prosinca 2024.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Koprivnica, KLASA: UP/I-502-03/23- 02/10161, URBROJ: 338-06-02-24-10213 od 19. rujna 2024.
III Tužitelju se priznaje ozljeda nastala 6. srpnja 2023. izražena šiframa dijagnoza prema MKB-u S83.7 i S82.1 te se tužitelju priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu u svezi predmetne ozljede. IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.900,00 eur (dvijetisućedevetsto eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška se odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/683, URBROJ: 338-01-06-05-24- 04 od 20. prosinca 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Koprivnica, KLASA: UP/I-502-03/23-02/10161, URBROJ: 338-06-02-24-10213 od 19. rujna 2024., kojim tužitelju zaposlenom kod poslodavca Hrvatska pošta d.d. ozljeda nastala 6. srpnja 2024. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S83.7 i S82.1, nije priznata ozljedom na radu, te mu u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe da bi prouzročio predmetnu prometnu nezgodu, odnosno da bi počinio kakav prekršaj koji bi doveo do prometne nezgode, a proglašen je krivim radi nenošenja zaštitne kacige, a koji prekršaj nije u uzročnoj vezi s povredom lijeve noge.
3. Do predmetne nezgode je došlo na način da je tužitelju s lijeve strane nepredvidivo izletio pas koji je naletio na prednji kotač mopeda kojim je upravljao tužitelj, a što je potvrdila i svjedokinja u prekršajnom postupku ĆČ.
4. Smatra da svojim postupanjem nije ispunio niti jednu pretpostavku iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer tužiteljevo ponašanje nije predstavljalo skrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno ponašanje na radnom mjestu.
5. Predlaže sudu da po potrebi provede vještačenje na okolnost je li činjenica da tužitelj u trenutku prometne nezgode nije na glavi imao zaštitnu kacigu imala utjecaja na zadobivene ozljede više koljenskih struktura i prijelom gornjeg kraja goljenične kosti tibije
6. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje, da tužitelju ozljedu pretrpljenu 6. srpnja 2023. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.7 i S82.1 prizna ozljedom na radu i da u svezi pretrpljene nezgode tužitelju prizna prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, citira relevantne propise, opisuje kronologiju događaja, te ističe da iako se u konkretnom slučaju ozljede mogu vezati za predmetni događaj iste se ne mogu priznati ozljedom na radu, jer je pravomoćnom presudom nadležnog suda tužitelj proglašen krivim zbog nenošenja zaštitne kacige prilikom sudjelovanja u prometu na cesti, pa se radi o tužiteljevom skrivljenom ponašanju, koje sukladno članku 67. točci 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju predstavlja pravnu prepreku priznavanju predmetnog događaja ozljedom na radu.
8. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
9. Zainteresirana osoba Hrvatska pošta d.d., iako uredno pozvana nije se uključila u ovaj upravni spor.
10. Tužbeni zahtjev je osnovan.
11. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su tuženik i zainteresirana osoba bili upozoreni u pozivu za raspravu.
12. Na raspravi saslušan je sudski vještak zaštite na radu dipl. ing. Prometa FČ koji je ostao kod danog nalaza i mišljenja od 23. studenoga 2025, u kojem je zaključio da činjenica što tužitelj u trenutku prometne nezgode nije imao kacigu na glavi nema nikakav utjecaj na nastanak povreda dijagnosticiranih šiframa S83.7 i S82.1, jer se navedene ozljede nalaze isključivo na donjim ekstremitetima te su nastale uslijed bočnog kontakta tijela s podlogom pri padu, a koje dijelove tijela zaštitna kaciga kao zaštitna oprema ni ne može zaštiti te nema uzročno posljedične veze između nenošenja kacige i nastalih ozljeda.
13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
14. U konkretnom slučaju stranke ne osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu nastanka predmetne ozljede pod šifrom dijagnoza S83.7 i S82.1 dana 6. srpnja 2023. u 10.25 sati, već je sporna primjena odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), tj. postoji li skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja koje je izravno doprinijelo štetnom događaju.
15. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:
1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
16. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. navedenog Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).
17. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.
18. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu broj Pp-2101/2023-6 od 10. rujna 2024. tužitelj je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 47. stavka 2. kažnjivo po članku 47. stavku 3. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 114. stavka 1. kažnjivo po članku 114. stavku 3. navedenog Zakona, jer za vrijeme vožnje navedenim mopedom nije imao na glavi zaštitnu kacigu, pa tuženik osnovano tvrdi da je tužitelj za vrijeme radnog vremena upravljao mopedom na nepropisani način.
19. Međutim i sudski vještak zaštite na radu je u svom nalazu i mišljenju od 23. studenoga 2025. na pitanje suda odgovorio da činjenica da tužitelj u trenutku prometne nezgode nije imao zaštitnu kacigu na glavi nema nikakav utjecaj na nastanak povreda dijagnosticiranih šiframa S83.7 i S82.1, jer se navedene ozljede nalaze isključivo na donjim ekstremitetima, nastale su uslijed bočnog kontakta tijela s podlogom pri padu, a zaštitna kaciga kao osobna zaštitna oprema ne štiti niti može zaštiti te dijelove tijela, pa ne postoji međusobna uzročno-posljedična veza između nenošenja kacige i nastalih ozljeda.
20. Slijedom iznesenog, u spisu nema dokaza da je do prometne nezgode tužitelja pri obavljanju zadanih radnih poslova došlo zbog skrivljenog i nesavjesnog ponašanja tužitelja, iako se on u vrijeme prometne nezgode nije u cijelosti pridržavao propisa kojima je regulirano ponašanje sudionika u prometu na cesti, jer nošenje kacige ne bi spriječilo nastanak prometne nezgode niti dijagnosticiranih ozljeda, pa tumačenje tuženika predstavlja pretjerani pravni formalizam i nije dano u cilju svrhe koja se željela ostvariti prethodno citiranom odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a to je da se spriječi da se ozljedom na radu prizna ona ozljeda koju je osiguranik sam izazvao svojim neodgovornim ponašanjem, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
21. Kako je tužitelj uspio u sporu, sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora sukladno članku 144. i 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima i to za sastav tužbe sukladno Tbr. 27/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/2, uz pripadajući PDV, te za uplaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eur, a što iznosi ukupno 2.900,00 eur.
22. Sud sukladno članku 144. Zakona o upravnim sporovima nije cijenio kao opravdani trošak sastav podneska u kojem se tužitelj očitovao da nema primjedbi na dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je tužitelj navedeno mogao iznijeti i na ročištu za koje je znao da će biti održano i na koje je opunomoćenica tužitelja i pristupila.
23. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Tamara Košanski, putem e-kom
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom
3. Hrvatska pošta d.d., putem e-kom
4. U spis
