REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6739/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja, BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, radi ovrhe-spora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TŽ - odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se ovrha temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br.: Ovrv-2724/11-2, izdanim od strane javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika, Stjepana Radića 79a od dana 16. prosinca 2011. nedopuštenom.

2. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751 izvršiti povrat svih do sada ustegnutih novčanih sredstava s računa tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br.: Ovrv- 2724/11-2, izdanim od strane javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika, Stjepana Radića 79a od dana 16. prosinca 2011.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona, navodeći da je zaključkom naslovnog suda od 11. studenog 2024. godine, posl. br.: OVRV-33974/2024-9 upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 144/22 i 6/24; dalje u tekstu: OZ) na temelju čl. 55. st. 1. OZ-a. Tužitelj navodi da je tuženik dana 5. studenog 2014. godine podnio prijedlog za isplatu s računa tužitelja, a sve temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2724/11-2 od dana 16. prosinca 2011. godine, izdano po javnom bilježniku Igoru Lučevu iz Šibenika, Stjepana Radića 79a, a koje je postalo ovršno i pravomoćno dana 29. prosinca 2011. godine, da je predmetna tražbina isknjižena iz osnova za plaćanje Financijske agencije dana 4. kolovoza 2018. godine, a koji datum se smatra kao datum prestanka izvršenja osnove za plaćanje. Tužitelj navodi da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno dana 16. prosinca 2011. godine te je sukladno čl. 233. ZOO-a predmetna tražbina zastarjela 17. prosinca 2021. godine. Tužitelj navodi da je tražbina po predmetnom rješenju o ovrsi isknjižena dana 4. kolovoza 2018. godine pa da je prema tome između dana kada je predmetna tražbina isknjižena i dana kada je zatraženo vraćanje u redoslijed naplata prošlo više od tri godine te je sukladno tome i čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Agencija trebala prestati s izvršavanjem te osnove za plaćanje jer se smatra da je tuženik odustao od radnje koju je preuzeo radi naplate tražbine. Tužitelj navodi da kako tuženik nije pravovremeno stavio zahtjev za naplatu tražbine kod Financijske agencije da se smatra da je isti odustao od radnje koju je poduzeo u svrhu naplate tražbine i prekidanja zastare pa tako prekid zastare u konkretnom slučaju, a sve sukladno citiranim zakonskim odredbama nije ni počeo teći, pa je stoga predmetno rješenje zastarjelo 17. prosinca 2021. godine i to zbog, kako je navedeno, pasivnosti tuženika. Nadalje tužitelj navodi da u situaciji kada je jednom iz očevidnika Financijske agencije isknjižena osnova za plaćanje te su se ispunili uvjeti iz citiranog čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno nakon što je protekao rok od tri godine od zadnjeg knjiženja na Financijsku agenciju, nije dopušteno postupati po toj osnovi za plaćanje te se poziva na zaključak donesen na sastanku predsjednika odjela županijskih sudova, visokih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su- IV245/2019 od 27. studenog 2019. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci uz zahtjev da tuženik naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da tražbina vjerovnika nije bila naplaćena u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju te da je Financijska agencija temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala s ovrhom, međutim da je pogrešan stav tužitelja da je ovrha nedopuštena iz razloga što tuženik nije ovlašten ponovno tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave ukoliko je ta osnova za plaćanje jednom isknjižena iz očevidnika Financijske agencije jer da Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nigdje nije propisano da se ne može postupati po istoj osnovi za plaćanje. Tuženik navodi da nije dopušteno da Financijska agencija nakon što je prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati, ali da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju ima zakonske mogućnosti sukladno slobodnoj volji i dispozitivnom ovlaštenju ponovno pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, ako ocijeni da će se ona uspješno provesti, unatoč činjenici da se cijelo prethodno vrijeme nije provodila. Tuženik navodi da dakle, ukoliko je osnova za plaćanje isknjižena, nema zapreke da ovršna isprava bude ponovno podnesena Financijskoj agenciji, novim zahtjevom za izravnu naplatu, te da je Financijska agencija potom zavede u očevidnik i po njoj postupa, s to što je Financijska agencija prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da naknadno podnese zahtjev za izravnu naplatu, po istoj osnovi za plaćanje, ali u novom postupku, što je tuženik i učinio. Što se tiče zastare, tuženik navodi da je podnošenjem prvog zahtjeva za izravnu naplatu, dana 5. studenog 2014. godine, došlo do prekida zastare, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, i to u odnosu na zastarni rok od deset godina, propisan člankom 233. Zakona o obveznim odnosima, dok rok od tri godine propisan u čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije nikakav zastarni rok, nego isključivo rok procesnopravne prirode za postupanje Financijske agencije. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje Financijske agencije (list 6-7 spisa), prijedlog HEP ODS d.o.o. od 5. studenog 2014. (list 8-11 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 12-13 spisa), izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27 . studenog 2019. (list 14-17 spisa), izvršio uvid u spis naslovnog suda poslovni broj Ovrv-33974/2024.

4. Preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju provodi Financijska agencija na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva poslovni broj Ovrv-2724/11 od 16. prosinca 2011. te zahtjev za povrat ustegnutih novčanih sredstava s računa tužitelja. Tužitelj se u tužbi poziva na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. i tč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

7. Uvidom u spis naslovnog suda poslovni broj Ovrv-33974/2024 utvrđeno je da je ovdje tuženik kao ovršenik izjavio žalbu nakon proteka roka, a povodom izvansudske ovrhe koja se provodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva poslovni broj Ovrv-2724/11 od 16. prosinca 2011. te da je povodom žalbe donesen zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 33974/2024 od 11. studenog 2024. kojim je tužitelj kao ovršenik upućen u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. Ovršnog zakona i odredbom čl. 50. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona.

8. Uvidom u prijedlog HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (list 8-11 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen Financijskoj agenciji dana 11. studenog 2014. te da je u prilogu dostavljeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva poslovni broj Ovrv-2724/11 od 16. prosinca 2011. kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima po računima ovdje tužitelja kao ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, a koje rješenje o ovrsi je pravomoćno i ovršno 29. prosinca 2011.

9. Iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje Financijske agencije (list 11 spisa) proizlazi da je datum prestanka izvršenja po navedenoj osnovi 4. kolovoz 2018.

10. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., broj: Su-IV- 245/2019-3 usvojen je zaključak koji glasi: "Nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome."

11. U odnosu na razlog propisan odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, kojom odredbom je propisano da ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ističe se da da navedeni razlog postoji ako je postupak izravne naplate pokrenula osoba koja nije vjerovnik tražbine.

12. Odredbom čl. 186. stavak 3. ZPP-a propisano je da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom tužitelja, pa iako se tužitelj u tužbi pozvao na odredbu čl. 50. st. 1. tč. 7. OZ-a te je zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. OZ-a zaključkom od 11. studenog 2024. i upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tužitelj u tužbi u bitnome ističe da ovrha nije dopuštena zbog odredbe članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 - dalje u tekstu: ZPONS), a što ne predstavlja razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a.

13. Iz Zaključka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenog 2019. proizlazi da u situaciji kada je rješenje o ovrsi koje je već bilo zavedeno u Očevidnik osnova za plaćanje primjenom odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima izbrisano iz Očevidnika, da nije dopušteno to isto rješenje o ovrsi upisati u Očevidnik. Dakle, navedeno pravno shvaćanje se odnosi na rješenje o ovrsi koje je donio sud u ovršnom postupku.

14. Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, a kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može pokrenuti postupak izvansudske ovrhe na način da zatraži od Financijske agencije da banci izda nalog da iznos za koji je određena ovrha zaplijeni i prenese sa ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun određen u rješenju o ovrsi odnosno na račun ovrhovoditelja koji je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, sve sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a. Navedeno rješenje o ovrsi dostavlja se Financijskoj agenciji uz zahtjev za naplatu sukladno odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 71/2018).

14.1. Okolnost što je Financijska agencija prestala izvršavati rješenje o ovrsi javnog bilježnika koje joj je dostavljeno od strane ovrhovoditelja zbog ispunjenja uvjeta iz čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, nije razlog zbog kojeg vjerovnik tražbine kao ovrhovoditelj više ne bi mogao pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe podnošenjem novog zahtjeva kojim Financijskoj agenciji dostavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika. Zauzimanje suprotnog stava prema kojem ovrhovoditelj ne bi imao pravo na ponovno pokretanje postupka izvansudske ovrhe nakon što je jednom Financijska agencija primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala izvršavati rješenje o ovrsi bi neopravdano ograničilo pravo ovrhovoditelja na prisilno namirenje njegove tražbine koju dužnik nije dobrovoljno ispunio. Odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije propisano ograničenje u odnosu na pravo na pokretanje izvansudske ovrhe nego samo u odnosu na trajanje već pokrenutog postupka. Slijedom navedenog, odredba čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ne isključuje pravo ovrhovoditelja na pokretanje novog postupka izvansudske ovrhe podnošenjem novog zahtjeva, nego samo isključuje mogućnost da jednom pokrenut postupak izvansudske ovrhe traje dulje od tri godine ako u posljednjih šest mjeseci uzastopno nije bilo barem djelomičnog namirenja tražbine.

15. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. OZ-a odnosno da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju navedene ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja istaknuti da tražbina koja je utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika zastarijeva u roku od deset godina, kako je to propisano odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO).

17. Imajući u vidu da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva pravomoćno i ovršno 28. prosinca 2011., da iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje proizlazi da je isto podneseno Financijskoj agenciji dana 11. studenog 2014., čime je u smislu odredbe čl. čl. 242. st. 2. ZOO-a došlo do prekida zastare jer razlog prestanka izvršenja navedenog rješenja o ovrsi nije na strani ovdje tuženika kao ovrhovoditelja već primjena odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te da je po navodima tužitelja navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika ponovno podneseno Financijskoj agenciji dana 11. studenog 2022. to prigovor zastare nije osnovan.

18. Kako sud nalazi da nisu ispunjeni žalbeni razlozi propisani odredbom čl. 50. st. 1. tč. 7. i tč. 11. OZ-a to nije osnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

19. S obzirom da nisu ispunjeni istaknuti žalbeni razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom to u smislu odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi povrata ustegnutih sredstava sa računa tužitelja kao ovršenika, a u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

20. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao u cijelosti neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 3. ožujka 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik