Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1300/2025-20

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Baica u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 10, protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 22. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Martine Lambaše, odvjetnice u Šibeniku, i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice MP, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko- upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 3. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao vlasništvo dijela čest. br. 9178/7 K. O. [katastarska općina] i to dijela, koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika HP geod. od dana 15. listopada 2025. godine (koja skica je sastavni dio presude) označen slovima A-B-C-D-A površine 1.312 m[2] .

Obrazloženje

1.Tužitelj ZP u tužbi i na ročištima naveo je da je predmet postupka fizički odvojen dio čest. br. 9178/7 K. O. [katastarska općina], koji je prema skici dipl. ing. geod. LP iz travnja 2025. godine označen slovima A-B-C-D-A, površine 1312 m².

2. U zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasnica čest. br. 9178/7 upisana je tužena Republika Hrvatska.

3. Postojeća uknjižba je pogrešna jer je tužitelj vlasnik cijelog fizički odvojenog dijela predmetne nekretnine. Naime, zemlja zvana „Dubrava“ bila je u posjedu i vlasništvu RP, oca tužitelja. Temeljem rješenja Narodnog odbora kotara Šibenik, Komisije za uzurpacije broj 05-2647/60-U. 219/59 od **.**.1961., DP priznato je pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica]. Navedenim rješenjem utvrđeno je da se isti nalazi u stalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, koju sam obrađuje i koristi za svoje potrebe. Predmetna nekretnina ograđena je suhozidom te je u posjedu prednika tužitelja više od sto (100) godina.

4. Nakon smrti RP, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj O-196/99 od 29. prosinca 1999. godine, njegovim nasljednicima proglašeni su sinovi ZP, tužitelj, i IP. IP je preminuo, a njegova supruga JP, temeljem izjave ovjerene kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama pod brojem OV-111/25 od 8. siječnja 2025. godine, izjavila je da su nekretnine stečene nasljeđivanjem iza smrti RP pripale isključivo u vlasništvo sinu OP, odnosno tužitelju, te da kao nasljednica IP ne polaže nikakva prava na predmetnoj nekretnini.

5. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 4. prosinca 2025. godine (list 40 spisa).

6. Tužena Republika Hrvatska, putem zakonskog zastupnika, protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

7. U odgovoru na tužbu je navela da iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, rješenje Narodnog odbora kotara Šibenik, Komisije za uzurpacije broj: 05-2647/960.-U. 219/59 od dana 18. srpnja 1961. godine na koje se tužitelj poziva kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva od strane prednika tužitelja, priloženo u običnoj preslici i bez potvrde pravomoćnosti i izvršnosti.

8. Tim više, predmetna čest. br. 9178/7 K. O. [katastarska općina] ima površinu 3 494 779 m², a na okolnost da bi predmet citiranog rješenja bio upravo onaj dio te nekretnine koji je na geodetskoj skici lica mjesta od travnja 2025. godine prikazan likom omeđenim slovima A- B-C-D-A površine 1312 m² nije priložen niti jedan dokaz.

9. Slijedom navedenog nije moguće utvrditi identitet predmeta spora donosno istovjetnost predmeta spora s predmetom priznanja uzurpacije iz 1961. godine na koju se tužitelj poziva.

10. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu s pora uz sudjelovanje vještaka mjernika HP, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 15.10.2025., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno (Z. U. [broj ZK uloška] ex. 5915 K. O. [katastarska općina]), Geodetske skice lice mjesta izrađene od LP, dipl. ing. geod. iz 4/2025., ispisa s Geoportala, rješenja Narodnog odbora Kotara Šibenik Komisije za uzurpacije broj: 05-2647/60- U.219/59 od 18.7.1961., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-196/99 od 29.12.1999., izjave CP ovjerene kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama pod brojem OV-111/2025 od 8.1.2025., povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 932-04/25-05/749 od 29.10.2025., fotografija u crno bijeloj tehnici predmeta spora (x 2komada), saslušanjem svjedoka VP. Z i AP sina M, te tužitelja ZP.

11. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. br. 9178/7 K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika HP geod. od dana 15. listopada 2025. godine označen slovima A- B-C-D-A površine 1.312 m[2] .

14. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i nalazi se na predjelu zv. Matijaševica (na skici mjesta očevida vještaka mjernika HP od 15.10.2025. označen slovima A-B-C-D-A površine 1312 m[2] ), da je isti omeđen sa svih strana starim kamenim suhozidom od kojih sjeverni, južni i zapadni dio pripada predmetu spora, dok je istočni suhozid vlasništvo po pola sa susjedom

- da na predmetu spora od poboljšica ima petnaest (16) stabala maslina od kojih je sedam (7) većih, a osam (8) mladih koje se dobro obrađuju – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika HP i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 15.10.2025. – list 28, 29 i 33 spisa)

- da je čest. br. 9178/7 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Pod stranom površine 3494779 m[2] , a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska za cijelo – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno)

- da je Komisija za uzurpaciju Narodnog odbora kotara Šibenik na zahtjev RP temeljem odredbe članka 15., 16. i 22. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem zemljišta u općenarodnoj imovini donijela dana 18. srpnja 1961. godine rješenje kojim se priznaje DP pok. H pravo vlasništva na predjelu zv. [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] površine cca 1.000 m[2] kulture voćnjak Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja broj 05-2647/60-U-219/59 – list 12 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti RP pok. H (rođenog **.**.1914., a umrlog **.**.1999.) ovaj sud dana 29. prosinca 1999. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-196/99, kojim su njegovim nasljednicima, na temelju oporuke broj Pi-115/93 od 30. kolovoza 1993. godine, zakona i ustupa ĆP, glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], grobnica na mjesnom groblju u Tisnom te novčano potraživanje, proglašeni sinovi ZP u 2/3 dijela i IP u 1/3 dijela, i to u odnosu na sve ostale nekretnine (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 13 i 14 spisa)

15. Svjedok VP pok. Z je iskazao je da mu je poznat predmet spora te da se isti nalazi na predjelu zvanom Matijaševica. Naveo je da na udaljenosti od oko 50 metara od predmetne nekretnine ima svoju zemlju te da ondje dolazi od djetinjstva, zbog čega ima saznanja o predmetnoj nekretnini. Iskazao je da je vlasnik predmeta spora najprije bio RP pok. H, kojeg je uvijek, zajedno sa suprugom TP, viđao na predmetnoj nekretnini. Prema njegovim riječima, otkad zna za sebe predmet spora bio je maslinik s nekoliko stabala smokava koje su obrađivali roditelji tužitelja. Također je naveo da su suhozid oko predmetne nekretnine sagradili prednici tužitelja. Dalje je iskazao da ne zna točno kada su roditelji tužitelja umrli, ali da iz razgovora s tužiteljem i svojim roditeljima zna da su ih naslijedili tužitelj i njegov brat IP, koji je u međuvremenu preminuo, dok njegova supruga JP tužitelju ne osporava vlasništvo nad predmetnom nekretninom. Naveo je i da nikada nije čuo da bi netko od strane države ili trećih osoba tužitelju osporavao vlasništvo nad predmetom spora. Također je iskazao da se, koliko se sjeća, tadašnja Komisija za uzurpacije Narodnog odbora kotara Šibenik, na zahtjev mještana, priznavala pravo vlasništva na nekretninama koje su koristili, pa pretpostavlja da je na isti način pravo vlasništva priznato i pok. ocu tužitelja DP. Na kraju je naveo da je predmet spora i danas uredno obrađivan od strane tužitelja. Dodao je da je ŠP pok. M u susjedstvu predmeta spora te da misli da je i on na sličan način rješavao vlasničko stanje kao i tužitelj. - (list 28 spisa).

16. Svjedok AP, sin M, iskazao je da cijeli život živi u [adresa] te da se predmet spora nalazi na udaljenosti od oko 500 metara od njegove kuće. Naveo je da se nekretnina poviše predmetnog zemljišta naziva Lokvica te da je na tom području kao dijete čuvao ovce. Iskazao je da je pok. otac tužitelja bio veliki prijatelj s njegovim djedom L jer su imali zemlju jednu nasuprot drugoj. Dalje je naveo da je na predmetu spora viđao pok. roditelje tužitelja te da su na toj nekretnini bile masline koje su posađene puno ranije. Prisjetio se da su njegov djed i otac tužitelja tamo dolazili karovima. Naveo je da ne zna kada je umro otac tužitelja, ali da zna da je tužitelj imao brata IP koji je u međuvremenu preminuo. Iskazao je da u posljednje vrijeme na predmetu spora viđa samo tužitelja ČP, koji ondje bere masline i često dolazi na tu nekretninu. Naveo je i da je predmetna nekretnina ograđena starim kamenim suhozidom, koji je već postojao dok je on bio dijete. Također je naveo da nikada nije čuo da bi netko tužitelju ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo nad predmetom spora. Dodao je da SP ima zemljište uz tužiteljevu nekretninu, da mu je rođak te da je prije otprilike 7 do 8 godina posadio nove masline nakon što je uklonio stare, pri čemu se ta nekretnina s lijeve strane graniči s predmetom spora. – (list 44 spisa).

17. Tužitelj ZP u svojoj je stranačkoj izjavi naveo da se predmet spora nalazi na predjelu [adresa], zvanom Matijaševica, pri čemu je naveo da je narodni naziv Lokvica isti naziv kao i Matijaševica, ovisno o tome kako ga tko naziva. Iskazao je da se sjeća kako mu je pok. otac DP pričao da su on i njegov otac H radili suhozide oko nekretnine, kao i drugi mještani na tom području. Naveo je da su ga roditelji kao dijete vodili u polje jer su imali konje i kar te da su na tom dijelu nekretnine oduvijek rasle masline, budući da je predio kamenit. Dalje je iskazao da je njegov otac DP umro 1999. godine te da su ga naslijedili on, sada pok. brat IP i sestra ĆP, koja se odmah odrekla svog nasljednog dijela u njegovu korist. Također je naveo da pok. brat IP nije imao djece te da su on i njegova supruga JP uvijek govorili da će predmetna nekretnina pripasti njemu, zbog čega je nevjesta JP nakon bratove smrti dala izjavu da cjelokupno nasljedstvo pripada njemu. Iskazao je i da nikada nije čuo da bi netko njemu ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo nad predmetom spora. Naveo je da je UP, koliko se sjeća, vidio nekoliko puta kako kosi ili čisti nekretninu preko puta, koja graniči s predmetom spora. – (list 44 spisa).

18. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

19. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

20. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

21. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

22. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

23. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

24. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

25. Naime, u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

26. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

27. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

28. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka VP pok. Z i AP sina M (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji ZP i to najprije RP pok. H, oca tužitelja, a nakon njegove smrti (16.2.1999.) do danas tužitelja ZP pok. RP koji uredno isti obrađuje, da je predmet spora bio maslinik sa par stabala smokava koje su obrađivali roditelji tužitelja pok. otac RP i majka TP, da su suhozid oko predmeta spora napravili prednici tužitelja, da su roditelje tužitelja naslijedili tužitelj i brat mu IP koji je umro, ali njegova supruga JP tužitelju ne osporava vlasništvo, te da je tadašnja Komisija za uzurpacije Narodnog odbora Kotora Šibenik mještanima na njihov zahtjev priznavala pravo vlasništva nekretnina, pa se pretpostavlja da je tako bilo i pok. ocu tužitelja DP.

29. Dalje je utvrđeno da je pok. RP pok. H umro dana **.**.1999., a njegovim nasljednicima su utvrđeni sinovi ZP i IP, koji je umro, a njegova supruga JP je u izjavi ovjerenoj kod javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama dana 8. siječnja 2025. godine pod brojem OV-111/2025 navela da je nasljedni dio njezinog pok. supruga IP od 1/3 dijela stečenog nasljeđivanjem iza smrti oca RP pok. H pripao tužitelju i da ona ne polaže prava na imovinu pok. RP (list 15 spisa).

30. Posebno valja istaknuti da tužena zanemaruje činjenicu da je predniku tužitelja, pok. ocu DP, kao uzurpantu dijela predmetne nekretnine (prije 6. travnja 1941.), rješenjem iz 1961. godine dano u vlasništvo dio te nekretnine površine oko 1.000 m². Navedeno ukazuje na to da se tužitelj putem svojeg prednika još od 1961. godine nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu dijela predmetne nekretnine. Taj posjed, kako njemu tako ni njegovu predniku, nitko nikada nije osporavao, a osobito to nije činila ni tužena kao upisana zemljišnoknjižna vlasnica.

31. Naime, predniku tužitelja pok. ocu DP posjed nije osporavan niti u režimu društvenog vlasništva, štoviše priznato mu je pravo vlasništva odlukom tadašnjeg nadležnog državnog tijela u upravnom postupku koji se vodio na temelju tada važećeg Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem zemljišta (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini ("Službeni list", broj 31/58 – dalje: Zakon o uzurpaciji).

32. Priznanjem prava vlasništva predniku tužitelja navedenim rješenjem Komisije za uzurpaciju ne znači da mu je samo priznato vlasništvo nego i pošteni posjed do donošenje toga rješenja (iz rješenja proizlazi da je uzurpacija izvršena davno prije 6.4.1941.), a nakon donošenja rješenja njegov posjed je postao i zakonit.

33. Prema tome, tužitelj je pored nasljeđivanjem iza smrti oca RP pok. H i diobom sa pok. bratom IP (članak 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Narodne novine" broj 53/91, 7/92 koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužitelja) i izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo dijela predmetne nekretnine

34. Da su prednici tužitelja sada pok. otac tužitelja RP pok. H i majka KP bili u kontinuiranom i poštenom neometanom posjedu predmeta spora do smrti, koji je posjed je nastavio nesmetano i kontinuirano tužitelj proizlazi i iz utvrđenja prilikom očevida i to činjenice da da je isti omeđen sa svih strana starim kamenim suhozidom od kojih sjeverni, južni i zapadni dio pripada predmetu spora, dok je istočni suhozid vlasništvo po pola sa susjedom, a na predmetu spora od poboljšica ima petnaest (16) stabala maslina od kojih je sedam (7) većih, a osam (8) mladih koje se dobro obrađuju, kao i činjenice da su pok. roditelji tužitelja od revizije posjeda (1954.) do 2019. godine bili upisani kao suposjednici na dijelu čest. br. 9178/7 K. O. [katastarska općina] površine 1.000 m2.

35. Kraj takva stanja stvari, navodi tužene izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti.

36. U odnosu na poštenje prednika tužitelja i samog tužitelja koje apostrofira tužena Republika Hrvatska ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

37. Kao što je već naprijed navedeno tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi prednik tužitelja ili sam tužitelj bili nepošteni posjednici.

38. Zamjenica zakonskog zastupnica tužene Republika Hrvatska nije niti osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika HP od dana 15. listopada 2025. godine nije imala primjedbi.

39. Posebno se napominje da sama činjenica da prednik tužitelja nije upisan na temelju rješenja Komisije za uzurpaciju, a uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka, da je prednik tužitelja pok. otac RP pok. H cijelo vrijeme do smrti (16.2.1999.) bio u posjedu i koristio predmetni fizički dio nekretnine ne utječe na gubitak toga prava vlasništva koje je na istog rješenjem Komisije za uzurpaciju preneseno.

40. Uz navedeno bitno je istaknuti da propust nadležnog katastra da konačno rješenje Komisije za uzurpacije dostavi općinskom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama ne može ići na štetu tužitelja odnosno njegovog prednika. Naime, odredbom članka 25. Zakona o uzurpaciji bilo je propisano da je Komisija za uzurpacije dužna dostaviti konačna rješenja u dva primjerka nadležnom uredu za katastar radi provedbe u katastru i unošenja u evidenciju općenarodne imovine. Jedan primjerak rješenja s odobrenim tehničkim elaboratom ured za katastar dužan je dostaviti nadležnom kotarskom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama.

41. Pozivanje tužene na nepostojanje izvornika citiranog rješenja, stoga, ne utječe na pravo tužitelja i njegovog pravnog prednika stečeno na temelju dosjelosti i nasljeđivanjem kako je naprijed navedeno.

42. Osim toga, u svezi navoda tužene da nije moguće utvrditi istovjetnost predmeta spora s predmetom priznanja uzurpacije iz 1961. godine ukazuju se neosnovani. Naime, u citiranom rješenju iz 1961. godine navedena je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i površina od oko 1.000 m2. Međutim, u to vrijeme očito se nekretnina nije mjerila geodetskim instrumentima, da bi naknadno predmet spora bio izmjeren geodetskim instrumentima od strane LP dipl. ing. geod. i utvrđena točna površina.

42. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

43. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadom parničnog troška, sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 3. ožujka 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, ZOU Baica u Šibeniku - odvjetnici Ivi Baici Skert

- tuženoj Republici Hrvatskoj putem Općinskog državnog odvjetništva,

Građansko-upravnog odjela u Šibeniku